1 P-160/2024
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku po sucu Anđelki Bagić u pravoj stvari tužitelja DD, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Mikulandra & Malenica iz Šibenika, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10., OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnicima iz OD Porobija & Porobija, radi utvrđenja i isplate, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 23. travnja 2025 godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Suzane Malenica, odvjetnice iz Šibenika i izočnosti tuženika, na ročištu objave i dostave presude dana 10. lipnja 2024. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka ugovorne odredbe čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj 020/06 od 19.04.2006. godine, zaključenog između tužitelja DD (OIB [osobni identifikacijski broj]) kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb OIB 92963223473, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu.
II. Utvrđuju se ništetnima i bez pravnog učinka ugovorne odredbe čl. 2 i 7 Ugovora o kreditu broj 020/06 od 19.04.2006. zaključenog između tužitelja DD (OIB [osobni identifikacijski broj]) kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb OIB 92963223473, kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb (OIB: 92963223473) da tužitelju DD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u roku od 15 dana isplati iznos od 11.828,07 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućima na pojedinačne mjesečne iznose i dospijećima mjesečnih razlika i to :
- na iznos od 4,29 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 21,16 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 4,40 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 38,67 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 25,68 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 18,71 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 23,48 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 19,83 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 24,50 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 11,04 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 31,31 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 60,14 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 25,68 EUR od 23. 03. 2012. g
- na iznos od 48,68 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 96,10 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 81,55 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 92,14 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 92,18 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 50,74 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 121,32 EUR od 30.09. 2015.g
- na iznos od 59,73 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 69,03 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 63,49 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 62,83 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 87,80 EUR od 23. 03. 2012. g
- na iznos od 103,12 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 77,35 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 77,00 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 102,90 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 105,22 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 125,73 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 123,54 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 123,49 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 129,33 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 156,30 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 149,74 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 145,22 EUR od 23. 03. 2012.g
- na iznos od 130,02 EUR od 30.09. 2015.g
- na iznos od 146,56 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 151,87 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 168,68 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 204,92 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 214,70 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 175,08 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 208,95 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 122,03 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 176,48 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 174,44 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 183,74 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 194,28 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 178,43 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 373,52 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 181,22 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 181,82 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 178,69 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 179,25 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 183,08 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 185,33 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 187,72 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 156,06 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 181,81 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 182,19 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 172,46 EUR od 30. 09. 2015 g
- na iznos od 159,58 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 166,49 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 187,45 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 171,80 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 159,45 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 186,50 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 182,42 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 174,21 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 140,56 EUR od 30. 09. 2015.g.
- na iznos od 146,80 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 144,01 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 163,83 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 116,59 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 147,12 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 145,56 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 146,34 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 149,11 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 153,53 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 152,65 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 154,42 EUR od 30. 09. 2015 g
- na iznos od 155,74 EUR od 30. 09. 2015. g. - na iznos od 150,80 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 151,09 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 156,11 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 164,31 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 155,74 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 155,74 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 163,43 EUR od 30. 09. 2015. g
IV.Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb (OIB: 92963223473) da tužitelju DD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u roku od 15 dana isplati iznos od 81,92 EUR.
V. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.684,67 € sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 10. studenog 2022. godine do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je tužitelj odbijen sa dijelom parničnog troška u iznosu od 1.509,72 kao neosnovan.
Obrazloženje
1.U ovoj pravnoj stvari ovaj sud je već donio presudu pod posl. br. P- 15544/2019 dana 10. studenog 2022. godine, a koja presuda je po žalbi tuženika od strane Županijskog suda u Velikoj Gorici rješenjem pos. br. GŽ-8/2023. godine od dana 28. prosinca 2023. godine ukinuta i predmet se je vratio ovom sudu na ponovni postupak.
2. Županijski sud je u svojoj odluci kao uputu ovom sudu naveo da bi ovaj sud u ponovljenom postupku trebao utvrditi da li je provođenjem konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama , pa ako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama o promjenljivoj kamatnoj stopi tada tužitelj ima pravo ostvarivanja potpune zaštite.
2.1.Tuženik da je ponudom konverzije postupao sukalo ZIDZOPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, a kojim da je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom CHF u krediti s valutnom klauzulom i Euro na način da se položaj potrošača u GHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio krediti u Eurima, te je Županijski sud naveo i odluku Vrhovnog suda Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. godine u kojoj odluci je odgovoreno na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valja i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli , pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da“... bez obzira na naknado sklapanje sporazuma o konverziji , treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. godine Vrhovni sud izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih po odredbi , kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima...“
2.2. U odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 32.357,80 kn
/4.29461,81 € drugostupanjski sud nije odlučivao.
3.Tužitelj je u tužbi i tijekom ovog postupka i u ovom ponovljenom postupku naveo da je dana 19. travnja 2006. godine s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj 7103100516(dalje: Ugovor) temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 77.000,00 CHF isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na razdoblje od 15 godina.
4.Nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN. 102/15, dalj: ZPk), tužitelj da je s tuženikom zaključio Dodatak navedenom ugovoru kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sukladno Obavijesti tuženika o izračunu efekata konverzije. Tužitelj da ne raspolaže ni ugovorom o kreditu , a niti Dodatkom tog ugovora , pa je predložio da iste zatraži od tuženika, ukoliko mu tuženik ne dostavi po podnesenom zahtjevu.
5.Tuženik da je u naprijed u formuliranom standardiziranom ugovoru, ugovorio valutnu klauzulu u valutu švicarski franak, otplatu kredita je vezao uz valutu te daje ugovorio i kamatnu stopu kao promjenljivu, to na način da ovisi jedno i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja ("promjenjiva temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.") bez navođenja ikakvih, a još manje jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to da je u ugovor ugradio nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik nije sa tužiteljicom pojedinačno pregovarao, niti utvrdio egzaktne parametre, i metodu izračuna parametara koji utječu na kamatnu stopu, tuženik je suprotno Zakonu o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelo obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađeno u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužiteljice.
6.Zbog ovakvog protupravnog postupanja protiv kojeg je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12.
7.U navedenom postupku Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske da je dana 13. lipnja 2014. godine odlučujući o žalbi tuženika presudom Pž-7129/13-4 u t. II potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. br. P-1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine, do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese, a time i prava potrošača, korisnika kredita, i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu, kojim je ulogorena redovna kamatna stopa, koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.
8.Radi navedenog, činjenice utvrđenja da je nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna od samog početka, tj. od kad je ugovorena, tužiteljica da ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak temeljem čl. 138 ZZP, čl. 502 c ZPP te čl. 1111. ZOO u smislu individualne pravne zaštite, povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetne odredbe ugovora pa je predložio da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev kojeg je postavio u u podnesku od dana 22. siječnja 2020. godine na iznos od 106.337,21 kn , a po obavljenom vještačenju po vještaku ĐD tužbeni zahtjev je uređen podneskom od dana 14. travnja 2021. godine zahtijevajući isplatu iznosa od 89.118,56 kn sve sa pripadajućom zateznom kamatom .
8.1.Suviše tužitelj je u ponovljenom postupku naveo da pravična ravnoteža između stranaka nije uspostavljena provedenom konverzijom, a dokaz o tome da je činjenica da i nakon odbijanja takozvane preplate u iznosu od 4.300,00€ preostaje tražbina tužitelja na ime razlike anuiteta na ime valutne klauzule i povećanja kamatnih stopa i ta razlika da je 15.000,00 €.
8.2Nakon provedenog dopunskog vještačenja po vještaku financijske struke ĐD tužitelj je podneskom od dana 31. siječnja 2025. godine uredio tužbeni zahtjev uzimajući u obzir drugu varijantu financijskog vještačenja vještaka ĐD od studenog mjeseca 2024. godine koji izračun ne uzima u obzir negativne razlike.
8.3 U odnosu na negativne da se tužitelj da se protivi prijedlogu tuženika da se od tužiteljeve „pretplate“ o spornom kreditu odbijaju tzv. „negativne razlike“ obzirom da su negativne razlike nastale kao posljedica nepoštenog postupanja tuženika koji je sastavio odnosno ugovorio ništetne odredbe o PKS-u i VK, te tuženiku stoga ne pripada nikakvo pravo na isplatu koje bi proizlazilo iz ništetne ugovorne odredbe nastale nepoštenim postupanjem banke. Tužitelj plaćanje anuiteta po nižem tečaju CHF u odnosu na početni tečaj ništa nije stekao od tuženika pa mu stoga nema što niti vratiti. Stoga se predlaže sudu ovaj prijedlog tuženika odbiti kao neosnovan .
9.U odgovoru na tužbu tuženik se je i u ponovljenom postupku protivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je tužitelj kao glavne tužbene zahtjeve postavio na utvrđenje da sud utvrdi ništetne odredbe kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, ništetnost odredbi ugovora o kreditu br. 7103100516 u dijelu u kojem se traži od suda da se naloži banci platiti iznos od kn. koji iznos će tužitelj specificirati sukladno odredbi članka 186b. st. 3. ZPP-a. ovako postavljen tužbeni zahtjev tužitelja da je neuredan, neodređen, pa da ga sud treba pozvati na uređenje.
9.1.Osim toga tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, iz razloga da se neke uplate na mogu povezati s tužiteljem.
Nadalje , u vezi s tužiteljevim pozivanjem na odredbu 186b. st. 3ZPP-a tuženik je naveo da tužitelj treba dokazati da mu tuženik odbija dati isprave na koje se tužitelj poziva u manifestacijskom svom zahtjevu, a što tužitelj Tužitelj da je mogao postaviti tužbeni zahtjev , jer da je imao sve podatke po kojima se je mogao odrediti tužbeni zahtjev , jer da je tuženik tijekom otplate kredita sve relevantne isprave i podatke (otplatne planove, promet po kreditu, odluke o promjeni kamatnih stopa) dostavljao tužitelju.
9.2.Tužitelj da nije dokazao ni jednu pretpostavku za primjenu članka 186b ZPP- a., radi čega da je tužbeni zahtjev neosnovan, pa je preložio da ga sud odbije. Osim toga daje kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju i njegovim izmjenama i dopunama , jer su tužitelj i tuženik sklopili i 29. veljače 2016. godine dodatak Ugovora o kreditu kojima je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate i to s osnova svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate , kao i s osnova svakog povišenja tečaja tijekom otplate da su uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno da su uračunate za otplatu usporednog EUR kredita , u skladu s odredbama članka 19. C ZID ZPK/15. Konverzija kredita da je nastupila na temelju očitovanja volje tužitelja koji se kreditno zadužio uz valutnu klauzulu u CCHF , da se njegov kredit konvertira u kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR u skladu s odredbama ZID ZPK/15 , pa da je tužitelj na taj način stavljen u položaj kao da je cijelo vrijeme koristio kredit u EUR, čime je isključivo po svojem slobodnom izboru , izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR-ima.
10.Sklopljen pravni posao povodom tužiteljeva prihvata konverzije, koji je tuženik morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, da je pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom.
Tuženik da je tužitelju dostavio izračun konverzije s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora, a potrošač da je bio slobodan prihvatiti ili ne prihvatiti tu ponudu, pa ako tužitelju nije odgovarala ponuda da nije trebao prihvatiti konverziju. Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja također da nisu osnovane, jer da je preplata i po toj osnovi, uzeta u obzir na način kako je to propisano ZIDZKP/15.
10.1Osim navedenog tuženik je nadalje u ovom ponovljenom postupku naveo da je Ustavni sud potvrdio ustavnost ZIDZPK ZPK/15, a Vrhovni sud je ocijenio a je sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 valjan i imaju pravne učinke. Dodatak ugovora o kreditu da je bio rezultat prisilnih odredbi ZID ZPK /15 koje je propisao zakonodavac , a ne tužena banka, pa da stoga i ne podliježe primjeni odredbi o nepoštenim odredbama , a tužitelj da ne može zahtijevati daljnje isplate pozivom na Zakon o zaštiti potrošača, U takvim okolnostima zamjena nepoštenih ugovornih odredbi dispozitivnim zakonskim odredbama da je uspostavljena stvarna ravnoteže u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača , tako i tuženika (banke kao trgovca) , jer je do nje došlo slobodno uz informiranost potrošača.
10.2. Tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja , te ga obveže na naknadu parničnih troškova tuženiku.
11.U tijeku ovog postupka izvedeni su dokazi dokazi pregledom ugovora o kreditu broj 7103100516 od dana 19. travnja 2006. godine, kao i dodatka ugovara o kreditu od 29. veljače 2016. godine, ,dopisa punomoćnika tužitelja tuženiku do 02. lipnja 2019. godine, pregledom svih izračuna razlike anuiteta nastale temeljem promjene kamatne stope i promjene tečaja po tabličnom prikazu (list 96-115 spisa), pregledom svih odluka koje priležu u predmetnom spisu sudske prakse i ostalih sve presuda koje priležu uz podneske tužitelja i tuženika uz odgovor na tužbu, nalaza i mišljenja vještaka ĐD, dipl. oecc. od 22. veljače 2021. godine i dopune nalaza i mišljenja od 10. siječnja 2022. godine, te saslušanje tužitelja DDĆ, te suviše toga izvedeni su dokazi dopunskim vještačenje vještaka ĐD dipl. oecc. , saslušanjem vještak i dopunskim saslušanjem tužitelja DD sina D.
12. Iz nalaza i mišljenja vještaka ĐD, dipl. oecc. od dana 22. veljače 2022. godine je utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju otplate utuženog kredita br.020/06, kreditna partija 7103100516, uplatio u kunama ukupno 396.640,11 kn, a da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebao je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 309.005,48 kn.
Razlika anuiteta nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF u promatranom razdoblju, iznosi 87.634,63 kn i sadržava u sebi pozitivne i negativne razlike anuiteta.
Kad se eliminiraju negativne razlike, proizišle iz plaćanja prvih 18 anuiteta, pozitivne razlike anuiteta čine iznos onoga što je preplaćeno i iznose 89.118,56 kn, od čega se 28.615,64 kn odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 60.502,93 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF, odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika kako slijedi:
s dospijećem 19.11.2007 32,30 kn
s dospijećem 6.2.2008 159,42 kn
s dospijećem 26.2.2008 33,13 kn
s dospijećem 18.3.2008 291,35 kn
s dospijećem 23.4.2008 193,52 kn
s dospijećem 28.5.2008 140,96 kn
s dospijećem 16.6.2008 176,94 kn
s dospijećem 11.7.2008 149,41 kn
s dospijećem 21.8.2008 184,56 kn
s dospijećem 18.9.2008 83,16 kn
s dospijećem 4.11.2008 235,93 kn
s dospijećem 28.11.2008 453,14 kn
s dospijećem 13.1.2009 193,47 kn
s dospijećem 2.2.2009 366,76 kn
s dospijećem 11.2.2009 724,06 kn
s dospijećem 12.3.2009 614,41 kn
s dospijećem 12.5.2009 694,22 kn
s dospijećem 1.6.2009 694,51 kn
s dospijećem 22.7.2009 382,28 kn
s dospijećem 15.9.2009 914,05 kn
s dospijećem 9.10.2009 450,05 kn
s dospijećem 3.12.2009 520,11 kn
s dospijećem 30.12.2009 478,33 kn
s dospijećem 5.2.2010 473,43 kn
s dospijećem 18.2.2010 661,52 kn
s dospijećem 29.3.2010 776,94 kn
s dospijećem 20.4.2010 582,80 kn
s dospijećem 25.5.2010 580,13 kn
s dospijećem 29.6.2010 775,32 kn
s dospijećem 13.8.2010 792,76 kn
s dospijećem 23.8.2010 947,32 kn
s dospijećem 21.9.2010 930,80 kn
s dospijećem 21.10.2010 930,45 kn
s dospijećem 29.11.2010 974,43 kn
s dospijećem 31.12.2010 1.177,64 kn
s dospijećem 1.2.2011 1.128,19 kn
s dospijećem 11.3.2011 1.094,14 kn
s dospijećem 4.4.2011 979,64 kn
s dospijećem 4.5.2011 1.104,22 kn
s dospijećem 18.5.2011 1.144,24 kn
s dospijećem 4.7.2011 1.270,95 kn
s dospijećem 28.7.2011 1.543,95 kn
s dospijećem 24.8.2011 1.617,64 kn
s dospijećem 21.9.2011 1.319,12 kn
s dospijećem 17.10.2011 1.574,30 kn
s dospijećem 22.11.2011 919,42 kn
s dospijećem 21.12.2011 1.329,69 kn
s dospijećem 23.1.2012 1.314,31 kn
s dospijećem 1.3.2012 1.384,36 kn
s dospijećem 23.3.2012 1.463,81 kn
s dospijećem 18.4.2012 1.344,39 kn
s dospijećem 26.6.2012 2.814,28 kn
s dospijećem 26.7.2012 1.365,39 kn
s dospijećem 20.8.2012 1.369,96 kn
s dospijećem 25.9.2012 1.346,32 kn
s dospijećem 19.10.2012 1.350,53 kn
s dospijećem 15.11.2012 1.379,41 kn
s dospijećem 24.12.2012 1.396,39 kn
s dospijećem 14.1.2013 1.414,41 kn
s dospijećem 22.2.2013 1.175,83 kn
s dospijećem 22.3.2013 1.369,81 kn
s dospijećem 24.4.2013 1.372,69 kn
s dospijećem 20.5.2013 1.299,43 kn
s dospijećem 17.6.2013 1.202,37 kn
s dospijećem 9.7.2013 1.254,41 kn
s dospijećem 22.8.2013 1.412,35 kn
s dospijećem 12.9.2013 1.294,41 kn
s dospijećem 25.10.2013 1.201,37 kn
s dospijećem 18.11.2013 1.405,20 kn
s dospijećem 11.12.2013 1.374,41 kn
s dospijećem 27.1.2014 1.312,60 kn
s dospijećem 19.2.2014 1.059,03 kn
s dospijećem 24.3.2014 1.106,08 kn
s dospijećem 15.4.2014 1.085,01 kn
s dospijećem 22.5.2014 1.234,35 kn
s dospijećem 20.6.2014 878,44 kn
s dospijećem 24.7.2014 1.108,50 kn
s dospijećem 18.8.2014 1.096,70 kn
s dospijećem 22.9.2014 1.102,60 kn
s dospijećem 21.10.2014 1.123,44 kn
s dospijećem 20.11.2014 1.156,74 kn
s dospijećem 15.12.2014 1.150,12 kn
s dospijećem 30.1.2015 1.163,44 kn
s dospijećem 23.2.2015 1.173,44 kn
s dospijećem 18.3.2015 1.136,23 kn
s dospijećem 15.4.2015 1.138,41 kn
s dospijećem 15.5.2015 1.176,22 kn
s dospijećem 17.6.2015 1.238,02 kn
s dospijećem 14.7.2015 1.173,44 kn
s dospijećem 14.8.2015 1.173,44 kn
s dospijećem 22.9.2015 1.231,36 kn
13. Dodatkom Ugovora o kreditu od 29.veljače 2016.g., regulirana je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Kao efekt konverzije ostvarena je preplata koja na dan 30.09.2015.g iznosi 32.357,80 kn.u CHF na dan 30.09.2015.g. iznosi36.847,65 CHF ili u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a 257.226,44 kn. broj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR, u skladu s otplatnim planom za kreditu EUR te njihova razlika na temelju Zakona predstavlja preplatu koja na dan 30.09.2015.giznosi 32.357,80 kn. Nedospjela glavnica u EUR na dan 30.09.2015.g. utvrđena je u iznosu od 24.620,66 EUR kao zakonski učinak konverzije i na istu dalje teče kredit po novim uvjetima.
14. Po mišljenu vještaka tužitelj da je u razdoblju otplate utuženog kredita br.020/06, kreditna partija 7103100516, uplatio u kunama ukupno 396.640,11 kn, a da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) trebao je na bazi ugovorenih parametara uplatiti 309.005,48 kn. Razlika anuiteta nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF u promatranom razdoblju, iznosi 87.634,63 kn i sadržava u sebi pozitivne i negativne razlike anuiteta. Kad se eliminiraju negativne razlike, proizišle iz plaćanja prvih 18 anuiteta, pozitivne razlike anuiteta čine iznos onoga što je preplaćeno i iznose 89.118,56 kn, od čega se 28.615,64 kn odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 60.502,93 kn na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF, odnosno s mjesečnim iznosima i
dospijećima mjesečnih razlika kako slijedi:
s dospijećem 19.11.2007 32,30 kn
s dospijećem 6.2.2008 159,42 kn
s dospijećem 26.2.2008 33,13 kn
s dospijećem 18.3.2008 291,35 kn
s dospijećem 23.4.2008 193,52 kn
s dospijećem 28.5.2008 140,96 kn
s dospijećem 16.6.2008 176,94 kn
s dospijećem 11.7.2008 149,41 kn
s dospijećem 21.8.2008 184,56 kn
s dospijećem 18.9.2008 83,16 kn
s dospijećem 4.11.2008 235,93 kn
s dospijećem 28.11.2008 453,14 kn
s dospijećem 13.1.2009 193,47 kn
s dospijećem 2.2.2009 366,76 kn
s dospijećem 11.2.2009 724,06 kn
s dospijećem 12.3.2009 614,41 kn
s dospijećem 12.5.2009 694,22 kn
s dospijećem 1.6.2009 694,51 kn
s dospijećem 22.7.2009 382,28 kn
s dospijećem 15.9.2009 914,05 kn
s dospijećem 9.10.2009 450,05 kn
s dospijećem 3.12.2009 520,11 kn
s dospijećem 30.12.2009 478,33 kn
s dospijećem 5.2.2010 473,43 kn
s dospijećem 18.2.2010 661,52 kn
s dospijećem 29.3.2010 776,94 kn
s dospijećem 20.4.2010 582,80 kn
s dospijećem 25.5.2010 580,13 kn
s dospijećem 29.6.2010 775,32 kn
s dospijećem 13.8.2010 792,76 kn
s dospijećem 23.8.2010 947,32 kn
s dospijećem 21.9.2010 930,80 kn
s dospijećem 21.10.2010 930,45 kn
s dospijećem 29.11.2010 974,43 kn
s dospijećem 31.12.2010 1.177,64 kn
s dospijećem 1.2.2011 1.128,19 kn
s dospijećem 11.3.2011 1.094,14 kn
s dospijećem 4.4.2011 979,64 kn
s dospijećem 4.5.2011 1.104,22 kn
s dospijećem 18.5.2011 1.144,24 kn
s dospijećem 4.7.2011 1.270,95 kn
s dospijećem 28.7.2011 1.543,95 kn
s dospijećem 24.8.2011 1.617,64 kn
s dospijećem 21.9.2011 1.319,12 kn
s dospijećem 17.10.2011 1.574,30 kn
s dospijećem 22.11.2011 919,42 kn
s dospijećem 21.12.2011 1.329,69 kn
s dospijećem 23.1.2012 1.314,31 kn
s dospijećem 1.3.2012 1.384,36 kn
s dospijećem 23.3.2012 1.463,81 kn
s dospijećem 18.4.2012 1.344,39 kn
s dospijećem 26.6.2012 2.814,28 kn
s dospijećem 26.7.2012 1.365,39 kn
s dospijećem 20.8.2012 1.369,96 kn
s dospijećem 25.9.2012 1.346,32 kn
s dospijećem 19.10.2012 1.350,53 kn
s dospijećem 15.11.2012 1.379,41 kn
s dospijećem 24.12.2012 1.396,39 kn
s dospijećem 14.1.2013 1.414,41 kn
s dospijećem 22.2.2013 1.175,83 kn
s dospijećem 22.3.2013 1.369,81 kn
s dospijećem 24.4.2013 1.372,69 kn
s dospijećem 20.5.2013 1.299,43 kn
s dospijećem 17.6.2013 1.202,37 kn
s dospijećem 9.7.2013 1.254,41 kn
s dospijećem 22.8.2013 1.412,35 kn
s dospijećem 12.9.2013 1.294,41 kn
s dospijećem 25.10.2013 1.201,37 kn
s dospijećem 18.11.2013 1.405,20 kn
s dospijećem 11.12.2013 1.374,41 kn
s dospijećem 27.1.2014 1.312,60 kn
s dospijećem 19.2.2014 1.059,03 kn
s dospijećem 24.3.2014 1.106,08 kn
s dospijećem 15.4.2014 1.085,01 kn
s dospijećem 22.5.2014 1.234,35 kn
s dospijećem 20.6.2014 878,44 kn
s dospijećem 24.7.2014 1.108,50 kn
s dospijećem 18.8.2014 1.096,70 kn
s dospijećem 22.9.2014 1.102,60 kn
s dospijećem 21.10.2014 1.123,44 kn
s dospijećem 20.11.2014 1.156,74 kn
s dospijećem 15.12.2014 1.150,12 kn
s dospijećem 30.1.2015 1.163,44 kn
s dospijećem 23.2.2015 1.173,44 kn
s dospijećem 18.3.2015 1.136,23 kn
s dospijećem 15.4.2015 1.138,41 kn
s dospijećem 15.5.2015 1.176,22 kn
s dospijećem 17.6.2015 1.238,02 kn
s dospijećem 14.7.2015 1.173,44 kn
s dospijećem 14.8.2015 1.173,44 kn
s dospijećem 22.9.2015 1.231,36 kn
15. Dodatkom Ugovora o kreditu od 29.veljače 2016.g., regulirana je konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Kao efekt konverzije ostvarena je preplata koja na dan 30.09.2015.g iznosi 32.357,80 kn.
16.U dopuni nalaza i mišljenja vještak u odnosu na iznos od 32.357,80 kn, koji je iznos priznat tužitelju prilikom konverzije kredita, odnosno uzimajući u obzir taj iznos da izvrši izračun potraživanja tužitelja te na taj način dopunim svoj nalaz i mišljenje koji je sudu dostavio dana 22.veljače 2021.g.
Konverziju utuženog kredita da je detaljno obradio u točki 4. (Konverzija kredita), u kojoj je naglasio da je „dodatkom ugovora o kreditu, od 29.veljače 2016.g., regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.“
Nadalje, je naveo sam , sukladno izračunu konverzije, neotplaćena glavnica u CHF na dan30.09.2015.g. iznosi 36.847,65 CHF ili u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a 257.226,44 kn.
Kao efekt konverzije, naveo je da je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate, veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR, u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR te njihova razlika na temelju Zakona predstavlja preplatu koja na dan 30.09.2015.g iznosi 32.357,80 kn. Iznos preplate u konverziji trebalo je odbiti od ukupnog potraživanja tužitelja, ali to da je prepustio, jer nije želio samovoljno tumačiti pravo, te da je prepustio odluku sudu po navedenom pitanju.
17.Radi jasnoće dopunskog nalaza i mišljenja vještak je ponovio dio mišljenja iz vještva br. 10/2021, od 22.prosinca 2021.g., u kojem je ustanovio da pozitivne razlike anuiteta iznose 89.118,56 kn, odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika kako je navedeno u vještvu br. 10/2021 .
Kod uračunavanja preplate koja na dan 30.09.2015.g iznosi 32.357,80 kn, da je potrebno je voditi računa i o dospijeću pojedinih mjesečnih razlika preplate te postupiti po odredbama članka171.stavak 4. Zakona o obveznim odnosima (N.N.35/2005 i dr.) koje se odnose na red uračunavanja, a prema kojima, ako su obveze jednake, namiruju se redom kako su nastale. To znači da iznosom preplate po osnovi konverzije treba zatvoriti najprije obveze sa najstarijim rokom dospijeća, pa nakon ispunjenja cijele preplate preostaju nezatvorene ostale dospjele mjesečne razlike anuiteta.
Izračun pokazuje da se iznosom preplate po osnovi konverzije zatvaraju sve pojedinačne mjesečne razlike anuiteta počevši od iznosa od 32,30 kn s dospijećem od 19.11.2007.g. do uključivo iznosa od 919,42 kn s dospijećem od 22.11.2011.g. u cijelosti te posljednji iznos od 892,38 kn s dospijećem od 21.12.2011.g. (dio iznosa od 1.329,69 kn s istim dospijećem). Preostala nepodmirena razlika iznosom preplate po osnovi konverzije iznosi 56.760,76 kn(89.118,56 kn -32.357,80 kn).
17.1.Na temelju izvršenog izračuna vještak je dao i svoje mišljenje, da pozitivne razlike anuiteta nakon uračunavanja i odbitka preplate po osnovi konverzije iznose 56.760,76 kn, odnosno s mjesečnim iznosima dospijećima mjesečnih razlika kako slijedi:
s dospijećem 21.12.2011 437,31 kn
23.1.2012 1.314,31 kn
1.3.2012 1.384,36 kn
23.3.2012 1.463,81 kn
18.4.2012 1.344,39 kn
26.6.2012 2.814,28 kn
26.7.2012 1.365,39 kn
20.8.2012 1.369,96 kn
25.9.2012 1.346,32 kn
19.10.2012 1.350,53 kn
15.11.2012 1.379,41 kn
24.12.2012 1.396,39 kn
14.1.2013 1.414,41 kn
22.2.2013 1.175,83 kn
22.3.2013 1.369,81 kn
24.4.2013 1.372,69 kn
20.5.2013 1.299,43 kn
17.6.2013 1.202,37 kn
9.7.2013 1.254,41 kn
22.8.2013 1.412,35 kn
12.9.2013 1.294,41 kn
25.10.2013 1.201,37 kn
8.11.2013 1.405,20 kn
11.12.2013 1.374,41 kn
27.1.2014 1.312,60 kn
19.2.2014 1.059,03 kn
24.3.2014 1.106,08 kn
15.4.2014 1.085,01 kn
22.5.2014 1.234,35 kn
20.6.2014 878,44 kn
24.7.2014 1.108,50 kn
18.8.2014 1.096,70 kn
22.9.2014 1.102,60 kn
21.10.2014 1.123,44 kn
20.11.2014 1.156,74 kn
15.12.2014 1.150,12 kn
30.1.2015 1.163,44 kn
23.2.2015 1.173,44 kn
18.3.2015 1.136,23 kn
15.4.2015 1.138,41 kn
15.5.2015 1.176,22 kn
17.6.2015 1.238,02 kn
14.7.2015 1.173,44 kn
14.8.2015 1.173,44 kn
22.9.2015 1.231,36 kn
18. U ponovljenom postupku vještak Goran Mijljas je dao svoj nalaz i mišljenje dana 21. listopada 2024. godine te u podnesku od dana 31. svibnja2024. godine u kojem podnesku je vještak izvršio preračun iznosa iz kuna u EUR-e izvršen primjenom jedinstvenog pravila za preračunavanje i zaokruživanje definiranog Zakonom o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022), primjenom fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za EUR. vještačenje broj: 10/2021 u ranijem postupku) Pozitivne razlike anuiteta čine iznos onoga što je preplaćeno i iznose 89.118,56 kn, preračunato 11.828,07 EUR-a, odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika kako slijedi s dospijećem
- na iznos od 4,29 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 21,16 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 4,40 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 38,67 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 25,68 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 18,71 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 23,48 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 19,83 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 24,50 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 11,04 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 31,31 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 60,14 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 25,68 EUR od 23. 03. 2012. g
- na iznos od 48,68 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 96,10 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 81,55 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 92,14 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 92,18 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 50,74 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 121,32 EUR od 30.09. 2015.g
- na iznos od 59,73 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 69,03 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 63,49 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 62,83 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 87,80 EUR od 23. 03. 2012. g
- na iznos od 103,12 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 77,35 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 77,00 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 102,90 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 105,22 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 125,73 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 123,54 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 123,49 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 129,33 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 156,30 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 149,74 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 145,22 EUR od 23. 03. 2012.g
- na iznos od 130,02 EUR od 30.09. 2015.g
- na iznos od 146,56 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 151,87 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 168,68 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 204,92 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 214,70 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 175,08 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 208,95 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 122,03 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 176,48 EUR od 30.09. 2015. g
- na iznos od 174,44 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 183,74 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 194,28 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 178,43 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 373,52 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 181,22 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 181,82 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 178,69 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 179,25 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 183,08 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 185,33 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 187,72 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 156,06 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 181,81 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 182,19 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 172,46 EUR od 30. 09. 2015 g
- na iznos od 159,58 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 166,49 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 187,45 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 171,80 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 159,45 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 186,50 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 182,42 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 174,21 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 140,56 EUR od 30. 09. 2015.g.
- na iznos od 146,80 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 144,01 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 163,83 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 116,59 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 147,12 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 145,56 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 146,34 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 149,11 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 153,53 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 152,65 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 154,42 EUR od 30. 09. 2015 g
- na iznos od 155,74 EUR od 30. 09. 2015. g.
- na iznos od 150,80 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 151,09 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 156,11 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 164,31 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 155,74 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 155,74 EUR od 30. 09. 2015. g
- na iznos od 163,43 EUR od 30. 09. 2015. g
18.1.Po usmenom saslušanju na ročištu održanom dana 12. rujna 2024. godine vještak je dopunio svoj nalaz i mišljenje dana 21. listopada 2024. godine na način da je u svom mišljenju dao anuiteta iznose kako slijedi: Datum Iznos 26.7.2006 -37,48 kn 6.11.2006 -16,78 kn 19.12.2006 -48,35 kn 2.2.2007 -89,23 kn 4.5.2007 -107,95 kn 30.5.2007 -39,47 kn 10.8.2007 -348,04 kn 27.9.2007 -136,15 kn 17.10.2007 -154,21 kn ukupno -977,67 kn Sukladno nalazima i mišljenjima br.10/2021 od 22.veljače 2021.g. i pod br. 2/2022 od 9.siječnja 2022.g., te podnesku od 31.svibnja 2024.g., preplata tužitelja po osnovi promjene kamatne stope i tečaja (pozitivne razlike anuiteta) iznosi 89.118,56 kn (11.828,07 EUR-a) dok negativne razlike anuiteta iznose -977,67 kn (-129,76 EUR-a) kn, a preplata po osnovi konverzije 32.357,80 kn (preračunato 4.294,62 EUR-a).
18.2.Na mjesečne iznose pozitivnih razlika anuiteta da je izračunao zakonske zatezne kamate od dana dospijeća svake pojedine mjesečne razlike do dana konverzije 30.09.2015.g. Od dobivenog iznosa zateznih kamata odbio sam negativne razlike anuiteta te preplatu po osnovi konverzije u prvoj varijanti a u drugoj varijanti da nije odbio negativne razlike anuiteta. Stope zakonskih zateznih kamata od dospijeća prve mjesečne razlike anuiteta, 19.studenog 2007.g. do 31.prosinca 2007.g. izvršen je izračun po stopi od 15% određenoj Odlukom Vlade RH, a nastavno od 1.siječnja 2008.g. do dana izračuna izvršen je izračun po stopama propisanim člankom 29. Zakona o obveznim odnosima. Članak 29. st. 2.,7. i 8. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005 i dalje) koji je regulirao visinu i metodologiju izračuna zakonskih zateznih kamata na način kako slijedi: st.2. „Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za pet postotnih poena.“ st.7. Stopa zateznih kamata odnosi se na razdoblje od jedne godine. st. 8. Hrvatska narodna banka dužna je svakog 1. siječnja i 1. srpnja objaviti eskontnu stopu u »Narodnim novinama«. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (N.N. 78/2015) od 1.kolovoza 2015.g. u članku 29. stavak 2. mijenja se metodologija izračuna zakonskih zateznih kamata te isti članak glasi: »(2) Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.«. Izračun zakonskih zateznih kamata u utuženom razdoblju da je izvršio primjenom propisane proporcionalne metode, sukladno odredbama čl.3. Zakona o kamatama (N.N. br.94/04) kojima je određeno da se zatezne kamate obračunavaju primjenom dekurzivnog jednostavnog kamatnog računa na dospjelu glavnicu, s tim da se istekom obračunskog razdoblja kamate ne pripisuju glavnici. Sumarni ispis izračuna dostavlja je u privitku vještva. Iznosi u mišljenju prikazani u kunama preračunati su u EUR-e primjenom jedinstvenog pravila za preračunavanje i zaokruživanje definiranog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022), primjenom fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za EUR. Rezultati dopunskog vještačenja u dvije varijante Shema i rezultati izračuna prikazuju se u tabličnom obliku za obje varijante izračuna: Tablica 1. Ukupno potraživanje s uključenim negativnim razlikama anuiteta preplata 89.118,56 kn 11.828,07 EUR 2)zatezne kamate 32.975,03 kn 4.376,54 EUR 3)konverzija 32.357,80 kn 4.294,62 EUR negativne razlike anuiteta 977,67 kn 129,76 EUR 5)zat.k.- konv.-neg.r. (2-3-4) -360,44 kn -47,84 EUR 6)ostatak preplate (1-5) 88.758,12 kn 11.780,23 EUR
Tablica 2 ukupno potraživanje bez uključivanja negativnih razlika anuiteta )preplata 89.118,56 kn 11.828,07 EUR 2)zatezne kamate 32.975,03 kn 4.376,54 EUR 3)konverzija 32.357,80 kn 4.294,62 EUR 4)negativne razlike anuiteta 0,00 kn 0,00 EUR 5)zat.k.-konv.-neg.r. (2-3-4) 617,23 kn 81,92 EUR 6)ostatak preplate (1-5) 89.118,56 kn 11.828,07 EUR
18.3.Na temelju izvršenih dopunskih izračuna, vještak je u svom mišljenju u prvoj varijanti gdje je uključio negativne razlike anuiteta naveo da Zakonske zatezne kamate na iznos tražbine tužitelja, koja se sastoji od pozitivnih razlika anuiteta u iznosu od 89.118,56 kn (11.828,07 EUR-a), za razdoblje od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike anuiteta do 30.rujna 2015.g., iznose =32.975,03 kn (4.376,54 EUR).
2.1. (Varijanta 1. izračuna) – uključuje negativne razlike anuiteta Zbroj negativnih razlika anuiteta u iznosu od 977,67 kn te preplate po osnovi konverzije u iznosu od 32.357,80 kn, veći je od iznosa zateznih kamata od 32.975,03 kn za iznos od 360,44 kn kojeg treba oduzeti od glavnice (razlike anuiteta) te preostali iznos glavnice (razlike anuiteta) koji čini tražbinu tužitelja iznosi =88.758,12 kn, preračunato 11.780,23 EUR, s mjesečnim iznosima i dospijećima
18.4. (Varijanta 2. izračuna) – ne uključuje negativne razlike anuiteta. Kad se od iznosa zateznih kamata od 32.975,03 kn, primjenom pravila o uračunavanju iz čl.172. ZOO-a, oduzme samo preplata po osnovi konverzije u iznosu od 32.357,80 kn, preostaje nepodmiren iznos zateznih kamata od 360,44 kn te preostali iznos glavnice (razlike anuiteta) koji čini tražbinu tužitelja iznosi =89.118,56 kn, preračunato 11.828,07 EUR , s mjesečnim iznosima i dospijećima glavnice (razlike anuiteta) kako slijedi s dospijećem kako je to naprijed i navedeno.
19.Tuženik ustraje na osporavanju istaknutih tužbenih zahtjeva. Tuženik ustraje na svim prigovorima, činjenicama i dokaznim prijedlozima koje je iznio u odgovoru na tužbu i tijekom postupka.
20.O tome da je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava, po mišljenju tuženika, nema nikakve dvojbe. Stoga, isključena je kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskoga prava, na osnovi čl. 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ i presude Suda EU br. C-81/19 od 9. srpnja 2020.g. Time otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni tužbeni zahtjevi za isplatu s osnove navodne preplate uslijed navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule iz ugovora o kreditu tužitelja.
21. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je tužitelj sredstva kredita koristio radi otplate kredita i dovršenja kuće – čl. 6. Ugovora o kreditu. S tim u vezi, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da su se sredstva kredita koristila isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati. Budući se svrha ne podrazumijeva, na tužitelju je teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Tužitelj činjenice i dokaze koje bi potkrijepile potrošačku svrhu ugovora, nije predočio tijekom postupka.
22.Kada bi ovakvo manjkavo činjenično stanje bilo dovoljno za primjenu odredbe članka 502. c ZPP, bilo tko bi se mogao pozvati na utvrđenja iz kolektivne parnice. Međutim, nije dovoljno da se tužitelj pozove na kolektivne presude, pa da tu prestane svaka daljnja obaveza dokazivanja ključnih pretpostavki primjene tih utvrđenja na individualnog potrošača. U suprotnom, izvrgavaju procesna pravila o teretu dokaza kao i smisao odredbe članka 502. c ZPP, te se tuženiku, apsurdno, nameće obveza dokazivanja i negativnih činjenica.
23. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, tuženik ističe kako je osnovni postulat instituta stjecanja bez osnove da stjecatelj ne može biti obvezan vratiti ono što je bez osnove stekao bilo kome već samo onome od kojeg je nešto bez osnove stekao. Dakle samo onaj od kojega je nešto bez osnove stečeno aktivno je legitimiran zahtijevati povrat.
24. Tužitelj je podneskom od 14. travnja 2021. godine preinačio tužbeni zahtjev. Tuženik se protivi toj preinaci. Ukoliko sud dopusti navedenu preinaku, tuženik ističe prigovor zastare u pogledu zahtjeva za isplatu navodne preplate. Ako se smatra da je tužba u kolektivnom sporu pred TS Zagreb br. P– 1401/12 (VTSRH br. Pž-7129/13) prekinula tijek zastavnog roka, zahtjev tužitelja od 14. travnja 2021.g., u svakom je slučaju zastario u cijelosti, jer je presuda donijeta u navedenom kolektivnom sporu postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014.g. Dakle, zahtjevi podneseni nakon 13. lipnja 2019.g. zbog isteka petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti navedene presude (13. lipnja 2014.g.) zastarjeli su, što je ovdje upravo slučaj jer je preinačeni tužbeni zahtjev podnesen tek 14. travnja 2021. g.
25. Nadalje da nije jasan početak tijeka zatražene zakonske zatezne kamate. Čak i da se može smatrati tuženika nepoštenim i nesavjesnim kako to tužitelj prikazuje, što dakako tuženik osporava, tuženik ukazuje sudu da je tužitelj tek nakon uspjeha kolektivne tužbe pred TS u Zagrebu i uspjeha iste pred VTSRH dana 13. lipnja 2014.g. (kamata), istaknuo svoj zahtjev i ukazao na nepoštenje predmetnih ugovornih odredaba, a do dana podnošenja ove tužbe tužitelj nije ukazivao na ništetnost tih ugovornih odredbi zbog njihovog navodnog nepoštenja, tuženik drži da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2007.g. (toč. 3. tužbenog zahtjeva). Prema tome, čak i da treba vratiti navodno stečeno bez osnove tužitelju (a to tuženik osporava), vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije nego od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu. Kod navedenog, tuženik se poziva na stav sjednice Građanskog odjela VS RH održane 5. ožujka 2004. godine.
"Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva."
26.Tužitelj KD, sin D je u svom stranačkom iskazu kao i dopunskom saslušanju naveo da ostaje pri svom ikazu danom na ročištu dana 14. Listopada 2021. Godine kad je naveo da je 2000. godine kupio stan na Šubičevcu. Taj stan da je kupio svojim sredstvima, međutim, kako se sa suprugom nisam slagao, potom smo se i razveli, te je kupio kuću na adresi [adresa]. U toj kući da je on živio, a stan sam ostavio supruzi i sinu. On da je sam podigao kredit da bi sebi kupio kuću, u kojoj dan danas boravi, jer je u vanbračnoj zajednici i ima dijete od 4 godine. Što se tiče kredita kojeg sam dignuo 2006. godine u Švicarcima, s kojim da je prebio stari kredit također kod Zagrebačke banke, a koji je također imao stambenu namjenu, i nastavio je dalje plaćati kreditne obveze po ugovoru o namjenskom kreditu od 2006. godine. Dio sredstava da je koristio za otplatu ranijeg kredita iz 2003. godine, koji je također bio namjenski kredit, a i njega da je digao kod Zagrebačke banke da bi kupio kuću u [adresa]. Novi kredit je dignuo da riješim stambenu situaciju žene i sina, i taj kredit je bio isključivo u toj namjeni da se uredi stan j bivšoj supruzi i sinu, kao i svoju kuća, i on je imao isključivo potrošačku namjenu. Plaćao ga je sam jer je tako dogovorio sa bivšom suprugom, rata mu je bila 2000 i nešto, a nakon toga 3800 i sve da je uredno plaćao, ali da mu bilo teško kad je došlo do povećanja rate kredita, jer je to za njega puno značilo, jer se rata povećala enormno, što nije mogao plaćati po svojim normalnim primanjima, ali se je snalazio, radio više jer je privatnik, da bih mogao to sve. Posebno je naveo i da mu je sin išao na fakultet i da je i njemu i njemu morao davati određeni dio sredstava mjesečno, plaćao mu stan i hranu i to ga je koštalo 5000 kn mjesečno. Inače, da mu nije dana povoljnost u otplati kredita u Švicarcima da ga ne bi ni dizao, niti bi iz njega podmirivao obvezu također namjensku iz 2003. godine, jer ne bi išao u takvo kreditiranje da je znao da će mu obveza umjesto 2000 i nešto kn biti 3800, jer u tom momentu ne bi to mogao niti plaćati, pa ne bi kredit niti podigao, već bi zadržao onaj kredit iz 2003. godine u eurima. Kredit koji sam digao u CHF je plaćao 6,7. i 8 godinu kada je narasla rata već i tako ga plaćao dok ga nije otplatio u 5 mjesecu 2021. godine. Prema Zakonu o zaštiti potrošača da je sklopio dodatak ugovora i po tom dodatku da su priznali preplatu i umanjili buduće rate, razliku po konverziji banka mu je uračunala kao manje plaćanje budućih rata, ali to je bio neki manji iznos. Banka mi je ponudila dodatak ugovora, on je to potpisao, jer nije bilo mogućnosti pregovaranja niti provjere izračuna, već mu i je samo dat dodatak da potpišem ili da odbijem potpis. Sa bankom nije bilo pregovaranja, niti mi je dana mogućnost da utvrdim točnost tog iznosa što je potpisao dodatkom ugovora, već sam kako je već rekao potpisao dodatak ugovora bez ikakvih mojih posebnih izračuna vezano uz taj iznos po konverziji. Daljnje rate po konverziji da je plaćao u eurima, a što se tiče kamata. Zna da mu je kroz povećani iznos rate plaćanja kredita uključena i promjenjiva kamatna stopa, a koji je to iznos i kako se to povećavalo, koje su kamate nije me nitko obavještavao niti sam ikad dobio obavijest da mi je na ratu kredita povećana kamata u odnosu na onaj iznos koji je bio ugovoren na veći iznos, odnosno da su oni meni moguće i slali obavijest, nije imao mogućnost sudjelovati zajedno s bankom u pregovaranju o tome koji iznos kamata bi mogao s obzirom na svoja primanja plaćati, a prilikom dizanja kredita bio je upoznat da je kamata po kreditu u toj visini, a kako se kamata kasnije kretala u većem iznosu, kako je rekao da je to bilo u momentu zaključenja ugovora o kreditu, što bi mu povećalo ratu kredita, kredit ne bi podizao. Da je znao da će doći do promjena u iznosu tečaja tako i kamata takav kredit sigurno ne bi podizao, već bi ostao pri ranijem kreditu iz 2003. godine. Taj kredit bi bio riješen do 2010. godine ili 2012. godine, a podizanjem novog da se je tek ove godine riješio. Prije odluke za podizanje kredita u chf da je na televiziji slušao o dosta povoljnoj situaciji o kreditu u Švicarcima i da se obratio Zagrebačkoj banci može li dobiti taj kredit, referent da ga nije upućivao na ni kakve mogućnosti da bi došao u situaciju da bi moglo doći do nekakvih povećanja kamate ili tečaja već čim se obratio referent mu je odobrio kredit i kao privatnik morao donijeti potvrde o poslovanju, a nisu ga ničim uvjetovali osim njegovih primanja koje tada nisu bila loša, i zato je i mogao podići ovaj kredit u chf, a obzirom na primanja je odlučio da može podnijeti ratu do 2000 kn i zbog toga se odlučio na taj iznos kredita. Kao obrtnik i prije nego je podigao kredit kod Zagrebačke banke u Švicarcima da je imao sjedište svog obrta u stanu na Šubičevcu, a kasnije da je kupujući kuću promijenio sjedište obrta na [adresa], inače njemu kao obrtniku nije bitno da ima poslovni prostor, jer je većinom na terenu po zahtjevima kupaca njegovih usluga, a sjedište obrta je uvijek u stanu u kojem živi, jer se bavi ugrađivanjem liftova i sa strankama se nalazi na terenu, i iz tog razloga smatra da nisu osnovani prigovori tuženika u odnosu na njegov obrt, i da je sredstva potrošio u obrtu, jer je s obrtništvom odgovaram sa svom svojom imovinom. Njegov OIB da je isti kao i OIB obrta. Ističem da je kredite digao samo s namjenom da ta sredstva utrošim u stan i u kuću, jer je s kreditom u CHF uredio zahod u stanu gdje je bila supruga i sin, a s ostatkom je prebio također kredit kod Zagrebačke banke, ali u eurima podignut za rješavanje svog stambenog pitanja. Što se tiče posla da ima samo jedan kompjuter kući, a svi poslovi se ugovaraju na terenu gdje su potrebne njihove usluge tako je bilo na Šubićevcu i u kući na [adresa]. Za potrebe posla da je podigao kredit kod Raiffeisen banke kad je bila kriza i kada nije nitko imao posla za normalno funkcioniranje, onda da je morao dignuti taj kredit, i on je isključivo bio uložen u poslovanje. Bio je prisiljen podići kredit da kupim kuću i sada da je prijavio svoje prebivalište u toj kući, a inače boravi u kući [adresa], jer kuća koju je kupio nije uređena za stanovanje. Inače da ima suprugu u vanbračnoj zajednici i dijete i da mora razmišljati o njihovoj budućnosti
26.1. Osim toga u svom dopunskom saslušanju je na ročištu dana 12. rujna 2024. godine naveo da je odmah tuženik istaknuo do zaključenja pripremnog postupka u odgovoru na tužbu koji bi to bio iznos negativne razlike kao tužitelj da bi radije prihvatio da taj iznos ne dobije nego da ovaj proces traje 5 godina. Kao korisnik kredita da nije sudjelovao ni kad je banka povećavala valutu tečaja niti kad je smanjivala , pa da je iz tog razloga i naveo da je tuženik ovaj prigovor istaknuo do zaključenja prethodnog postupka da bi bio voljan da se njegov dio tražbine smanji za taj iznos. Inače da se ne smatra da je obeštećen sa dijelom koji mu je isplaćen po konverziji , pa stoga da i ima potraživanje prema banci tuženiku u ovom postupku , jer njegov tužbeni zahtjev ide do konverzije i ne smatra se obeštećenim za cjelokupni iznos , već da je u cijelosti obeštećen sa isplatom iznos koji je postavio po tužbenom zahtjevu po nalazu i mišljenju vještaka ĐD. , pa stoga nije ni ravnoteža odnosa uspostavljena , dok se iznos koji je postavljen po tužbenom zahtjevu ne isplati njemu kao klijentu banke. U diondsu na negativne razlike obzirom da su negativne Pun. tužitelja izjavljuje da se tužitelj protivi prijedlogu tuženika da se od tužiteljeve „pretplate“ o spornom kreditu odbijaju tzv. „negativne razlike“ obzirom da su negativne razlike nastale kao posljedica nepoštenog postupanja tuženika koji je sastavio odnosno ugovorio ništetne odredbe o PKS-u i VK te tuženiku stoga ne pripada nikakvo pravo na isplatu koje bi proizlazilo iz ništetne ugovorne odredbe nastale nepoštenim postupanjem banke. Tužitelj plaćanje anuiteta po nižem tečaju CHF u odnosu na početni tečaj ništa nije stekao od tuženika pa mu stoga nema što niti vratiti. Stoga se predlaže sudu ovaj prijedlog tuženika odbiti kao neosnovan i na današnjem ročištu zaključiti raspravljanje i donijeti presudu kojom će se prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja.
27.Temeljem rezultata provedenog postupka kao i u ponovljenom postupku sud je po provedenim dokazima utvrdio slijedeće činjenice:
- da su stranke i to tužitelj, kao korisnik kredita i tužena kao davatelj kredita dana 19. travnja 2006. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 7103100516 temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu 77.000,00 CHF, a navedenim ugovorom ugovorena je redovna kamatna stopa po promjenljivoj stopi koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iznosila 4,90 godišnje( odredba članka 2).,
- da je u odredbi članka 2 Ugovora o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa prema odlukama banke o kreditiranju građana,
- da je u odredbi članka 7. Ugovora naznačeno da se kredit u iznosu od 77.000,00 CHF i kamata otplaćuju u mjesečnim anuitetima plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju u CHF tečajne liste banke važećem na dan plaćanja, kao i da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete,
- da ugovor o kreditu ne sadrži odredbu u kojoj bi bili navedeni parametri od kojih ovisi promjena stope ugovorene kamate, odnosno parametri na temelju kojih se stopa ugovorne kamate može odrediti ili temeljem kojih bi promjenljivost bila barem odrediva.,
- da tužena u ovom postupku nije dokazala da je tužitelj kao potrošač i slabija ugovorna strana imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazala da je tužitelja prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestila te informirala o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja,
- da je tužena temeljem odredbe članka 7. Ugovora tj, odredbe kojom je ugovorena promjenljivost kamatne stope sukladno Odluci banke o kreditiranju građana u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4.90 %u više navrata povećavala kamatnu stopu te anuitete obračunavala temeljem izmijenjene i povećane stope ugovorene kamate u odnosu na početno ugovorenu te iznose anuiteta obračunala po povećanoj kamatnoj stopi u utuženom razdoblju,
- da je po provedenom financijskom vještačenju po sudskom vještaku ĐD dipl oecc. utvrđena razlika u kamatama u svakom plaćenom anuitetu u odnosu na početno ugovorenu kamatu stopu od 4,90 %, godišnje iznosi ukupno 28.615,64 kn , a preplaćena razlika pod utjecajem promjene tečaja CHF je 60.502,93 kn što je ukupno 89.118,56 kn.
- da je postupanje tužene glede promjenljive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovorenoj odredbi o koji se nije pojedinačno pregovaralo i koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, pa i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja kao stranke postupka.
- da je presudama Trgovačkog suda u Zgrebu posl. br. P-140172012 od 4. srpnja 2013. godine., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine kojim je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženih, među ostalim i tužene Zagrebačke banke d. d. pravomoćno utvrđeno da su tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imao za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,
- da je u presudi Visokog Trgovačkog suda , a koje shvaćanje prihvaća I Vrhovni sud RH utvrđeno da su tužene banke među kojima i tužena u ovom postupku u razdoblju od 1. 11. 2004. godine do 31. prosinca .2008. godine povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u u ugovorima o potrošačkom kreditiranju –ugovorima o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je glavnica vezana švicarskim frankom, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovara nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpun0j obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka čime su banke postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i članka 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. godine, a u razdoblju od 7.08.2007 do 31.12.2008. godine, suprotno odredbama članka 96 i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača. (NN79/07),
- da potraživanje tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa na ime ugovorenih kamata i iz osnova ugovorene valutne klauzule, koji su predmet zahtjeva tužitelja nije zastarjelo, jer se zastarijevanje prekida podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, koja presuda je u kolektivnom sporu postala pravomoćna 14.lipnja 2014. godine vezano za nedopuštenost odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi, a vezano uz valutu klauzulu u lipnju 2018. , pa kako je tužitelj zahtjev za isplatu prema tuženoj postavio podnijetoj ovom sudu dana 11. lipnja 2019. to je zahtjev tužitelja za isplatu podnesen unutar zastiranog roka od pet godina,
- da prigovor tuženika da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom postupku nije osnovan obzirom da tuženik kao razlog navodi da su anuiteti otplate kredita plaćani od trećih osoba , što za aktivnu legitimaciju po stavu ovog suda nije bitno, obzirom da se u ovom postupku utvrđuje nepoštenim, a time i ništenim bez pravnog učinka ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, pa je tužitelj stekao pravo od tužene zahtijevati isplatu novčanog iznosa tih ništetnih odredbi.
- da prigovor tuženika da tužitelj nije potrošač, pa da ne uživa pravo potrošača po ZPK nije osnovan obzirom da je u postupku utvrđeno pregledom ugovora o kreditu da se radi o namjenskom stambenom kreditu kojeg je dobio tužitelj kao fizička osoba, a iz iskaza tužitelja je također utvrđeno da je tužitelj kredit koristio isključivo za uređenje stanova u kojima stanuje on i njegova supruga sa djetetom.
- Prigovor tuženika da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev nije osnovan obzirom da se ovdje radi samo o preinaci tužbe zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjevu iz iste činjenične osnove novčane svote , kojoj preinaci se tuženik ne može protiviti po odredbi članka 191 st. 2 ZPP-a sve po obavljenom vještačenju vještaka financijske struke ĐD .
28.Odredbom članka 322. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine „ broj: 35/05,41/08,125/11, 78/15: dalje ZOO) propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva daje ništetan, osim ako je cilj podređenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Kako su odredbe članka predmetnog Ugovora o kreditu bile protivne prisilnim propisima, iste su ostvarivale obilježje ništetnih odredbi, radi čega je valjalo utvrditi njihovu ništetnost i presuditi kao u točki jedan i dva presude.
29.Sud je na okolnosti preplaćenih kamata i promjene valutne klauzule za cijeli vremenski period otplate kredita , kao i na okolnost tvrdnje tuženika da je Dodatkom utvrđena ravnoteža između stranka proveo naprijed navedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo ĐD, dipl. oecc. u kojem nalaza i mišljenja vještak je utvrdio da je tužitelj u razdoblju otplate kredita br. 020/06 , kreditne partije 7103100516, uplatio u kunama ukupno 396.6490,11 kn, a da nije bilo promijene kamatnih stopa i promjene tečaja , trebao je na bazi ugovorenih kamata platiti 309.005,48 kn. Razlika anuiteta nastala uslijed promijene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF u promatranom razdoblju iznosi 87.634,63 kn i sadržava u sebi pozitivne i negativne razlike anuiteta.
30.Kad se eliminiraju negativne razlike, proizašle iz plaćanja prvih 18 anuiteta, pozitivna razlika anuiteta čine iznos što je preplaćeno i iznose 89.118,56 kn, od čega preplaćenih kamata 28.615,64 i preplaćenih valutnih razlika 60.502,93 kn.
31.Vještak je nadalje istaknuo da je Dodatkom ugovora o kreditu od 29. veljače 2016. godine regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a kao efekt konverzije da je ostvarena preplata koja na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 32.357,80 kn, koji iznos je vještak nadaje po dopuni vještačenja od dana 10. siječnja 2022. godine da pozitivne razlike anuiteta nakon uračunavanja i odbitaka preplate po osnovi konverzije iznose 56.760,76 kn po navedenim iznosim kako je to naprijed u vještu i navedeno.
32.Kako je tužena prigovorila dopunskom vještačenju vještak je na taj prigovor dao odgovor dana 19.srpnja 2022. godine navodeći da pozitivne razlike u iznosu od 89.118,56 kn predstavljaju čisto potraživanje tužitelja, dok ukupne razlike u iznosu od 87.634,63 kn predstavljaju "prebijenu" razliku odnosno razliku između pozitivnih i negativnih razlika anuiteta u konkretnom slučaju , pa da bi sve drugo bilo matematički netočno i neispravno.
Osim toga u ovom ponovljenom postupku vještak je dopunio svoj nalaz i mišljenje te je dao izračun negativnih razlika anuiteta od 977,67 kn , te preplate po osnovi konverzije u iznosu od 32.357,80 kn, veći je iznos od zateznih kamata od 32.975,03 kn za iznos od 360,44 kn kojeg treba oduzeti od glavnice (razlike anuiteta) ,pa preostali iznos glavnice( razlike anuiteta) koji čini tražbinu tužitelja iznosi 88.758,12 kn, preračunato 11.780,23 € , a u drugoj varijanti izračuna bez uključivanja negativne razlike anuiteta iznos glavnice je 89.118,56 kn preračunato 11.828,07 €. Po mjesečnim iznosima i dospijećima glavnice kako je to u pravorijeku u točki tri i presuđeno.
Ovaj sud je prihvatio drugu varijantu iz razloga što tuženik nema pravo na isticanje tog prigovora obzirom da u tijeku ovog postupka do kraja prethodnog postupka nije istako prigovor prijeboja , a niti je postavio protutužbeni zahtjev , a osim toga plaćanjem manjeg iznos anuiteta u razdoblju u kojem je tečaj i kamata bio niži od onog ugovorenog na dan isplate, tužitelj nije ništa stekao, a u odnosu na valutnu klauzulu, tj manje plaćene anuitete zbog nižeg tečaja CHF, tuženik nema svojstvo potrošača i na njega se ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu.
33.Slijedom sveg navedenog i utvrđenog ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je tužena dužan tužitelju sukladno odredbi članka 29. st. 2 i članaka 323. st. 1 te članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima vratiti preplaćeni iznos od 11.828,07 € s pripadajućim zateznim kamama , od dana plaćanja pojedinog iznosa, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 32.357,80 kn što je 4.294,62 € koji iznos se odnosi na preplatu po osnovi konverzije koji iznos je tužitelj ostvario kroz Dodatak Ugovora o konverziji od dan 29. veljače 2016. godine, pa ga ne bi mogao ostvarivati i po tužbenom zahtjevu tužitelja u ovom postupku koji dio odluke je postao i pravomoćan i taj iznos nije ni bio predmetom raspravljanja u ovom ponovljenom postupku, radi čega je presuđeno kao u točki tri pravorijeka ove presude.
34.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 25/13, 89/14, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11( prečišćeni tekst), 25/13, 70/19i 88/ dalje: ZPP) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ br:69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12,103/14,118/14 i 107/15, dalje: OT), pa je tužitelju priznat trošak za zastupanja na ročištima održanim dana 22. siječnja 2020. godine, 16. lipnja 2020. godine, 10. lipnja 2021. godine, 14. listopada 2021. godine, 22. prosinca 2021. godine, 13. travnja 2022. godine, 15. lipnja 2022. godine , 27. rujna 2022. godine, 7. svibnja 2024. godine, 12. rujna 2024. godine i 23. travnja 2025. godine što je po 100 bodova X 11 ročišta svaki bod je 2 € ukupno 2.200,00 € te za sastav tužbe 21. siječnja 2020. godine i podnesaka od 6. veljače 2020. godine, 15. lipnja 2020. godine, 14. travnja 2021. godine i 13. travnja 2022. godine svaka radnja po 100 bodova je 500 bodova X 2 € je 100,00€ i ukupno 3.200,00 € , a sa PDV-om od 800,00 je 4.000,00€ sve u skladu sa OT Tbr.7.,8., 9., 36, 42 i 50, te kad se ovom trošku doda trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 53,09 € i presude u iznosu od 184,50 €, te trošak vještačenja u iznosu od 331,80 € onda se dobije ukupan troašk u iznosu od 4.439,39 € , a obzirom da je tužitelj u ovom postupku uspio sa 84% onda mu je sud priznao trošak od 3.684,67 € koji trošak je u obvezi naknaditi tuženik tužitelju sa pripadajućom zateznom kamatom sukladno odredbi članka 29. ZOO-a od donošenja presude 10. lipnja 2025 do isplate, prema članku 30. st. 2. Ovršnog zakona( « Narodne novine « br. 57/96 , 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13,93/14,55/16, 73/17,131/20, dalje: OZ-a).,dok je zahtjev tužitelja za naknadom trošak u iznosu od 1.509.72 trebalo odbiti kao neosnovan.
U Šibeniku, dana 10. lipnja 2025. godine
SUDAC
Anđelka Bagić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke za Županijski sud u Velikoj Gorici dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.
DN-a:kao na zapisniku objave i dostave od dana 10. lipnja 2025. godine.
