1

Poslovni broj: 8 Us I-1187/2022-6

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 8 Us I-1187/2022-6

 

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker, po prijedlogu sudske savjetnice Tatjane Sekulić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužiteljice S. P.-V.iz V., OIB:…, koju zastupa opunomoćenik D. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i Z. u O., …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Z., radi naplate posebnog poreza na motorna vozila 23. kolovoza 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništavanja rješenja Ministarstva financija,, KLASA: UP/II-471-01/20-01/241, URBROJ: 513-04-22-4 od 2. rujna 2022. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., KLASA: UP/I-471-01/20-15/84, URBROJ: 513-02-7056/17-20-2 od 15. lipnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika od 2. rujna 2022. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., KLASA: UP/I-471-01/20-15/84, URBROJ: 513-02-7056/17-20-2 od 15. lipnja 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke određeno je da je tužiteljica dužna platiti porezni dug u iznosu od 1.237,39 kn, za motorno vozilo marke „F.“, model „F.“, tip 1,4 TDCI, talijanskih registarskih oznaka … kojem je registracija istekla 28. ožujka 2018. i to iznos od 1.237,39 kn na ime posebnog poreza na motorna vozila. U točki II. izreke određeno je da utvrđeni iznos poreznog duga treba uplatiti u korist računa Državnog proračuna Republike Hrvatske, navedenog u rješenju, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. Točkom III. određeno je da porezni obveznik mora registrirati motorno vozilo kod nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj u roku od 30 dana od dana uplate posebnog poreza, dok je točkom IV. izreke određeno da žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Tužiteljica u tužbi navodi da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju prekršajnog naloga Područnog carinskog ureda O. od 27. svibnja 2020., ali da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo propustili obratiti pozornost na to da je tužiteljica protiv navedenog prekršajnog naloga uložila prigovor zbog čega je isti stavljen izvan snage a protiv tužiteljice se vodi prekršajni postupak pred Područnim carinskim uredom O.. Navodi da se u spisu nalazi sva relevantna dokumentacija iz koje je vidljivo da je tužiteljica s radnom dozvolom i boravištem u inozemstvu imala pravo koristiti vozilo registrirano u zemlji u kojoj boravi te da stoga nije počinila nikakav carinski prekršaj. S obzirom na navedeno predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje od 15. lipnja 2020.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Budući da tužiteljica u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je primjenom odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/2010., 143/2012., 152/2014., 94/2016., 29/17. i 110/2021.) riješio upravni spor bez rasprave.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te sve isprave koje prileže istome.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, Sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa upravnog postupka, odnosno iz obavijesti o počinjenom carinskom prekršaju Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vukovar broj: 511-15-07/1-OPP-9-2020 MS/MM od 13. svibnja 2020., evidencijski broj 511-15-07/1-1996/2020 proizlazi da su policijski službenici PP Vukovar 11. svibnja 2020. prilikom provođenja kriminalističkog istraživanja nad tužiteljicom, utvrdili da se ista nalazila u posjedu motornog vozila marke „F.“, model „F.“, tip 1,4 TDCI, talijanskih registarskih oznaka … kojem je registracija istekla 28. ožujka 2018. Nadalje proizlazi da tužiteljica ima stalno prebivalište u Republici Hrvatskoj od 22. kolovoza 1986., posljednje prebivalište na adresi V., od 19. veljače 2016., gdje živi s djetetom rođenim ….; da je korisnica socijalnog prava u Republici Hrvatskoj i dječjeg doplatka na dijete; da posjeduje važeću osobnu iskaznicu Republike Hrvatske serijski broj 112412839.

9. Nadalje, iz obavijesti o počinjenom carinskom prekršaju od 13. svibnja 2020. proizlazi da je tužiteljica 21. listopada 2019. prijavljena za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira; da je 21. studenoga 2019. tužiteljica prijavila kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. KZ RH na predmetnom vozilu; da je 31. siječnja 2020. prijavljena za prekršaj iz zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira; da je 16. ožujka 2020. prijavljena za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira; da je 8. svibnja 2020. prijavljena za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da je 11. svibnja 2020. prijavljena za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. KZ RH te da navedeno vozilo nije prijavila nadležnoj carinarnici u roku od 15 dana radi obračuna posebnog poreza na motorna vozila.

10. Uvidom u Informacijski sustav Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske i uvidom u podatke o prelasku državne granice utvrđeno je da je tužiteljica s predmetnim vozilom u posljednjih godinu dana više puta prelazila državnu granicu i to: 10. lipnja 2019., 13. lipnja 2019., 29. lipnja 2019., 15. rujna 2019., 8. listopada 2019., 5. ožujka 2020. i 12. ožujka 2020. Svi navedeni prelasci granice bili su iz Republike Hrvatske u Republiku Srbiju.

11. Odredbom članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“, broj 15/2013., 108/2013., 115/2016., 127/2017. i 121/2019., dalje: Zakon) propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima: 1. osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće automobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih »van« vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom.

12. Odredbom članka 6. Zakona propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza (u daljnjem tekstu: porezni obveznik): 1. fizička i pravna osoba koja, radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj, stječe motorno vozilo iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona u Republici Hrvatskoj ili koja takvo motorno vozilo na koje nije obračunat i plaćen posebni porez uvozi ili unosi u Republiku Hrvatsku. 2. osoba koja je izvršila prenamjenu drugog motornog vozila u motorno vozilo iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona, 3. osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske (stavak 1.). U smislu stavka 1. točke 3. ovoga članka osobom koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske smatra se i osoba koja je sudjelovala u nezakonitoj uporabi motornog vozila na području Republike Hrvatske, a znala je ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je takva uporaba nezakonita te osoba koja je odnosno motorno vozilo stekla u vlasništvo ili posjed premda je u trenutku stjecanja ili primitka motornog vozila znala ili je prema okolnostima slučaja morala znati da je motorno vozilo u nezakonitoj uporabi na području Republike Hrvatske (stavak 2.).

13. Člankom 8. Zakona propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske (stavak 1.). Kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom, nastaje: 1. kad proizvođač, trgovac ili trgovac rabljenim motornim vozilima isporuči drugoj osobi motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez prije izdavanja računa ili bez izdavanja računa ili takvo motorno vozilo uporabi za svoje potrebe; 2. kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj (stavak 2.). U smislu ovoga Zakona smatra se da fizička osoba ima prebivalište u Republici Hrvatskoj ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske (stavak 3.). Smatra se da fizička osoba koja je poslovno vezana za mjesto različito od onoga za koje je osobno vezana i koja stoga boravi na području Republike Hrvatske i području druge države članice Europske unije ima prebivalište u onoj državi na čijem se području nalazi mjesto za koje je osobno vezana, uz uvjet da tamo redovito odlazi. Uvjet redovitog odlaska, međutim, ne mora biti ispunjen ako fizička osoba boravi na području Republike Hrvatske, odnosno određene države članice Europske unije radi obavljanja poslova točno određenog trajanja. Fizička osoba s prebivalištem u drugoj državi članici Europske unije koja se redovito školuje na području Republike Hrvatske ne smatra se, u smislu ovoga Zakona, osobom koja ima prebivalište na području Republike Hrvatske (stavak 4.). Carinska uprava i duga nadležna tijela su ovlaštena od fizičke osobe tražiti sve isprave i podatke potrebne za utvrđivanje njezinog prebivališta, kao i u tu svrhu poduzimati po službenoj dužnosti sve druge potrebne mjere (stavak 6.).

14. Prema tome, imajući u vidu naprijed citirane odredbe kojima je propisano kada nastaje obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila, kao i činjenicu da je tijekom upravnog postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica državljanka Republike Hrvatske s prijavljenim stalnim prebivalištem u gradu V. na adresi … od 19. veljače 2016. gdje živi s djetetom rođenim ….., da je korisnica socijalnog prava i dječjeg doplatka u Republici Hrvatskoj, da posjeduje osobnu iskaznicu Republike Hrvatske, odnosno da na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini, kao i da je zatečena kako upravlja motornim vozilom stranih registarskih oznaka na području Republike Hrvatske za koje vozilo nije na propisan način obračunat i plaćen posebni porez pri uvozu ili unosu u Republiku Hrvatsku, nije bilo zakonske mogućnosti za drugačije odlučivanje o tužbenom zahtjevu tužiteljice te tužbeni navodi iste nisu odlučni. 

15. Stoga, vezano za tužbeni navod tužiteljice da je u tijeku prekršajni postupak istovremeno s postupkom naplate posebnog poreza na motorna vozila valja reći da je svrha naplate dužnog posebnog poreza na motorna vozila nadoknada manje plaćenog ili u potpunosti neplaćenog iznosa posebnog poreza kao prihoda Državnog proračuna, a ne kažnjavanje. Porezni postupak predstavlja provedbu odredbi poreznog prava s ciljem dužnog prikupljanja poreznog prihoda i time osiguranja funkcioniranja sustava oporezivanja određenih proizvoda koji se odnosi na osobe koje u porezno-pravnom smislu raspolažu tim proizvodima, te sam po sebi ne može imati kaznenu narav. Osim toga, tijelo koje je vodilo porezni postupak nije preuzelo nadležnost kaznenog (prekršajnog) tijela u vezi s ocjenom postojanja kažnjivog djela odnosno prekršaja. S obzirom da se osporenim rješenjem donesenim u upravnom postupku naplaćuje posebni porez na motorna vozila, a ne kazna, te da utvrđivanje obveze plaćanja posebnog poreza u upravnom postupku ne ovisi o utvrđenoj krivnji, tužbeni navod tužiteljice da je u tijeku prekršajni postupak nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari jer su kazneni (prekršajni) i upravni postupak međusobno odvojeni i nezavisni postupci pa tijek ishod jednog postupka ne utječe na tijek i ishod drugog postupka.

16. Uz navedeno, tužiteljica niti tijekom upravnog postupka kao niti tijekom upravnog spora sukladno odredbi članka 34. stavka 1. u smislu odredbe članka 33. Zakona o upravnim sporovima nije predložila provođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica koje bi eventualno dovele u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom upravnog postupka, odnosno činjenica koje bi eventualno dovele u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja tuženika.

17. Kako, dakle, tužiteljica u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužiteljice, kao niti do povrede zakona na štetu tužiteljice pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Osijeku 23.kolovoza 2023.

 

                                                                                                                  Sutkinja

          Jasenka Beker v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).