Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kžzd-19/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Josipe Ragač, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene CI, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, oduzimanja djeteta iz članka 174. stavka 4., u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 174. stavku 4. KZ/11, odlučujući o žalbi optužene izjavljene po branitelju, podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Kzd-21/2023-10 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba optužene CI, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se na temelju članka 453. stavak 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08), preinačuje prvostupanjska presuda, te se izriče:
optuženica CI, Oib: [osobni identifikacijski broj], kći TI i ĐI, rođena **.**.1979. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], C [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom visokom školom, neudana, majka troje djece, zaposlena, s primanjem od 1.000,00 eura, lošeg imovnog stanja, neosuđivana,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da je;
od početka rujna 2018. u Dubrovniku, iako je znala da je pravomoćnom i ovršnom presudom Osnovnog suda u Podgorici, broj P 6190/16 od 15. prosinca 2017. koja je priznata pravomoćnom rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku br. R1- 35/18 od 06. travnja 2018., odlučeno da se dijete ZI rođ. **.**.2006. povjerava ocu RI iz [adresa], kod kojeg će i prebivati, u nakani da dijete ZI neovlašteno ostavi kod sebe, onemogućava djetetu ZI da živi s ocem RI do 07. listopada 2018., a nakon toga ponovno dana 21. listopada 2018. u Podgorici bez znanja bivšeg supruga RI uzima sina ZI i drži ga na nepoznatoj lokaciji u Podgorici do 24. listopada 2018. kada je pronađena i uhićena od policijskih službenika, a dijete predano ocu RI, zatim dana 4. studenog 2018. u Podgorici u cilju da neovlašteno, bez znanja i odobrenja bivšeg supruga RI odvede dijete ZI, rođenog **.**.2006. iz [adresa], s mjesta prebivališta i kod sebe trajno zadrži, prilikom susreta s djetetom u Crnoj Gori, odvela je dijete ZI iz mjesta njegovog prebivališta u [adresa] u Republiku Hrvatsku, te ga do 14. rujna 2024. nije vratila ocu RI,
dakle, kao roditelj oduzela dijete od roditelja kojemu je ono povjereno, protupravno ga zadržala i onemogućavala da živi s roditeljem kojemu je povjereno, s ciljem da trajno zadrži dijete,
pa da bi time počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – oduzimanjem djeteta
– opisano u članku 174. stavku 4. u vezi sa stavkom 1., a kažnjivo po članku 174. stavku 4. KZ/11.
II. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. istoga Zakona, te nužni izdaci optužene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Kzd-21/2023-10 od 24. rujna 2024., optužena CI, s ostalim osobnim podacima, kao u izreci pobijane prvostupanjske presude, proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – oduzimanja djeteta iz članka 174. stavka 4., u svezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 174. stavku 4. KZ/11, te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, s tim da joj je sud temeljem članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora, u trajanju od 10 (deset) mjeseci, neće izvršiti ukoliko, u roku kušnje od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Temeljem članka 148. stavka 1. ZKP/08, sud je optuženicu obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1.-8. ZKP/08 i to, paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura, koje je dužna podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN:
[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-2123 (opis plaćanja: troškovi u predmetu Kzd-21/2023), kao i troškova svjedoka RI i punomoćnice oštećenika RI, Ivane Kolić, odvjetnice iz Dubrovnika, o čemu će biti doneseno posebno rješenje.
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnijela žalbu optužena CI, po branitelju Srđu Jakšiću, odvjetniku iz Dubrovnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni, kao i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da optužena bude oslobođena od optužbe temeljem odredbe člana 486. Zakona o kaznenom postupku ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, no ukoliko drugostupanjski sud smatra da nema osnova za preinačenje presude bez provođenja rasprave, temeljem odredbe člana 484.a. Zakona o kaznenom postupku, provede raspravu i donese presudu.
3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
4. Žalba optužene je osnovana.
5. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, izveo pogrešan zaključak da je dokazano da bi optužena počinila terećeno kazneno djelo, shodno čemu ju je proglasio krivom zbog predmetnog kaznenog djela, te ju osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, s tim da joj je na temelju članka 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu, na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
6. Pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio da iz obrane optužene, iskaza oštećenika, ispitanih svjedoka, kao i materijalne dokumentacije prikupljene i provedene tijekom dokaznog postupka je utvrđeno da je optužena na način kako je to opisano u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela, kao roditelj oduzela dijete od roditelja kojemu je ono povjereno, protupravno ga zadržala i onemogućavala da živi s roditeljem kojemu je povjereno, s ciljem da trajno zadrži dijete, te da je na taj način počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – oduzimanjem djeteta, opisano u članku 174. stavku 4. u vezi sa stavkom 1., a kažnjivo po članku 174. stavku 4. KZ/11, odnosno da su u njezinom ponašanju ostvarenu svi elementi kaznenog djela iz članka 174. stavaka 1. i 4.KZ/11.
7. U pravu je optužena kada u žalbi navodi da je povrijeđen kazneni zakon na njenu štetu jer djelu za koje se optužuje nedostaje osnovni element, a to je postupanje s namjerom. Protupravnost sastavni je dio bića ovog kaznenog djela i mora biti obuhvaćen počiniteljevom namjerom (dolus). U konkretnom slučaju u postupanju optuženice nema namjere, kao bitnog elementa predmetnog kaznenog djela.
8. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je presudom donesenoj u Crnoj Gori, poslovni broj P-6190/16 od 15. prosinca 2017., razveden brak između optužene i oštećenog i da je maloljetni ZI povjeren na odgoj ocu RI.
9. Nadalje je utvrđeno da se maloljetni ZI od 11. prosinca 2017., nalazi u Dubrovniku kod optužene kao svoje majke, te da s istom živi.
10. Isto tako nesporno je utvrđeno da je nakon pravomoćnosti presude donesene u Crnoj Gori, poslovni broj P-6190/16 od 15. prosinca 2017., optužena pred nadležnim tijelima Crne Gore pokrenula postupak izmjene odluke o roditeljskoj skrbi o kojem prijedlogu nije odlučeno.
11. Otac maloljetnog ZI, RI podnio je Općinskom sudu u Dubrovniku zahtjev 3. travnja 2018., temeljem Konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djeteta Haag, (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 12/93 i 20/97-dalje: Konvencije), da se maloljetni ZI vrati u Crnu Goru, koji zahtjev je svojom odlukom, poslovni broj P Ob-105/18 od 14. prosinca 2018., isti sud odbio kao neosnovan, te je odredio privremenu mjera koja glasi:
-dopušta se predlagateljici CI upis svoga sina maloljetnog ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.2006., upis u šesti razred Osnovne škole Lapad u Dubrovniku.
-ova privremena mjera određuje se do donošenja pravomoćne sudske odluke o zahtjevu za vraćanje mldb. ZI sukladno Konvenciji o građansko- pravnim aspektima otmice djece, Haag 1980.
-tijek roka za žalbu i uložena žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere.
11.1. Takva odluka Općinskog suda u Dubrovniku povodom žalbe RI potvrđena je od strane Županijskog suda u Zagrebu, u dijelu u kojem su određene gore navedene privremene mjere.
12. Iz rješenja, poslovni broj: R1 Ob-66/19, koje je pregledano i pročitano u dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomoćno okončan predmetni postupak i odlučeno je da dijete ZI ima ostati u Dubrovniku kod svoje majke CI, dok iz obrazloženja te sudske odluke proizlazi da se sud vodio člankom 13. stavkom 1. Konvencije, ističući u bitnome da povratak djeteta u Crnu Goru, koje se uklopilo u zajednicu u kojoj živi i školuje se u Dubrovniku ne bi bilo na dobrobit djeteta, niti u njegovom interesu, te isto tako imajući u vidu da je od protupravnog odvođenja djeteta pa do pravomoćne odluke suda, prošlo dvije godine.
12.1. Odredbom članka 12. stavka 1. Konvencije, propisano je da će organ države ugovornice u koju je dijete odvedeno narediti hitan povratak djeteta, uz iznimku iz članka 13. Konvencije.
13. Prema odredbi članka 13. stavka 1. točke a Konvencije bez obzira na odredbe članka 12. Konvencije, sudski ili upravni organ države kojoj se šalje zahtjev nije dužan narediti povratak djeteta ako osoba ili institucija ili drugo tijelo koje se suprotstavlja njegovom povratku dokaže da ta osoba nije stvarno ostvarila pravo na brigu u vrijeme odvođenja ili zadržavanja ili da je naknadno pristala na odvođenje ili zadržavanje i pod b) da postoji ozbiljna opasnost da bi povratak izložio dijete fizičkoj opasnosti ili psihičkoj traumi ili na drugi način dovelo dijete u nepovoljan položaj.
14. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb u Dubrovniku od 22. studenog 2018., utvrđeno je da je maloljetni ZI u razgovoru naveo da je u ljeto 2018., bio u Crnoj Gori gdje je istovremeno bio i tužan i sretan i to tužan jer neće vidjeti mamu, a sretan jer će vidjeti prijatelje i da mu nakon odlaska iz Crne Gore najviše nedostaju baka, sestra, brat i tata, kao i prijatelji, te da ne shvaća zašto njegov otac ne razumije da on želi živjeti s majkom, ali da bi on najradije živio sa mamom u Crnoj Gori i mogao viđati tatu, baku, sestru i brata i da bi bio sretan kada bi se mama i tata o svemu dogovorili.
15. Isto tako tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno da u vrijeme odvođenja djeteta ZI u prosincu 2017., u Dubrovnik od strane optužene, nije bilo uređeno skrbništvo nad djetetom, kao i to da je nakon odvođenja po majci u Dubrovnik, u studenom 2018., dijete ZI više puta dolazio kod oca RI u [adresa] i vraćao se sam kod majke.
16. Dakle, iz svega gore navedenog jasno se da zaključiti da optužena kao majka djeteta ZI u opisanom vremenskom periodu i utvrđenim činjenicama tijekom postupka, nije postupala s namjerom da kao roditelj oduzme dijete od roditelja kojemu je ono povjereno, protupravno ga zadržala i onemogućavala da živi s roditeljem kojemu je povjereno, te s ciljem da trajno zadrži dijete.
17. Obzirom da je osnovni element predmetnog kaznenog djela namjera počinitelja, koja u predmetnom slučaju izostaje, valjalo je prihvatiti žalbu optužene, te preinačiti prvostupanjsku presudu, na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, odnosno optuženu osloboditi od optužbe zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – oduzimanjem djeteta, opisano u članku 174. stavku 4. u vezi sa stavkom 1., a kažnjivo po članku 174. stavku 4. KZ/11.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 149. stavak 1. ZKP/08.
19. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.
Vukovar, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
