Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Stalna služba u Ivancu
Ak. Mirka Maleza 3
Poslovni broj: P-282/2023-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, 10 000 Zagreb, OIB:26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri iz Zagreba, protiv tuženika LOVAČKA UDRUGA „KALNIK“ Varaždinske Toplice, Lovrentovec 5074, OIB:89818553333, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Terešaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Terešak & Partneri iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB:22694857747, [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjski, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu, radi regresne isplate, nakon zaključene glavne rasprava 9. svibnja 2025., održane u nazočnosti punomoćnice tužitelja Mateje Radojević, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri iz Zagreba te z. punomoćnika tuženika Dorotee Mirt, odvjetnice iz Zagreba, kao i punomoćnika umješača, na ročištu za objavu i uručenje presude 9. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku LOVAČKOJ UDRUZI „KALNIK“ VARAŽDINSKE TOPLICE, LOVRENTOVEC 5074, LOVRENTOVEC, 42 223 VARAŽDINSKE TOPLICE, OIB:89818553333, isplatiti tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862, iznos od 338,44 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. 01. 2022. do 31. 12. 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 01. 01. 2023. do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku LOVAČKOJ UDRUZI „KALNIK“ VARAŽDINSKE TOPLICE, LOVRENTOVEC 5074, LOVRENTOVEC, 42 223 VARAŽDINSKE TOPLICE, OIB:89818553333 naknaditi tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862, parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, roku od 15 dana. ", kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, 10 000 Zagreb, OIB:26187994862, da tuženiku LOVAČKA UDRUGA „KALNIK“ Varaždinske Toplice, Lovrentovec 5074, OIB: 89818553333, naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 eura (petstoeura), u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, V. Jagića 33, 10 000 Zagreb, OIB:26187994862, da umješaču EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB:22694857747, [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 375,00 eura (tristosedamdesetpet eura), sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 9. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, po punomoćniku, protiv tuženika, podnio tužbu radi isplate, navodeći da je 08. 11. 2021. oko 22,15 sati, na cesti DC-24 Zlatar Bistrica-Konjšćina-Budinšćina- Grana-Možđenec-Varaždinske Toplice-Ludbreg, općina Varaždinske Toplice, na 3 km + 700 m, došlo do izlijetanja divljači (divlja svinja) iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu, kojom prilikom je pretrčavajući kolnik udarila u vozilo Škoda Ocativa reg. oznake i broja [registarska oznaka], kojim je upravljao FE iz mjesta Drenovec, Drenovec 118, a koji se vozilom kretao predmetnom prometnicom, a sve kako je utvrđeno Potvrdom sačinjenom po policijskim djelatnicima PU Varaždinske, PP Novi Marof, Potvrda broj: 511-14-08/06-O-81-3/2021 od 22.11.2021., da je oštećeno vozilo reg. oz. i broja [registarska oznaka] vlasništvo vozača FE, osigurano kod CROATIA osiguranja d.d. policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sa dopunskim kasko osiguranjem za slučaj sudara sa životinjama, br. police 010913546623 s rokom važenja od 18. 11. 2020. do 18. 11. 2021., da je zbog navedenog naleta divljači na vozilo, na vozilu Škoda Octavia, reg. oz. i broja [registarska oznaka] nastupila je imovinska šteta na prednjem dijelu vozila. Vozač FE tom prilikom nije bio pod utjecajem alkohola, niti je na bilo koji način doprinio štetnom događaju, jer je izlijetanje divljači na prometnicu bilo iznenadno, da je vozilo reg. oznake reg. oznake [registarska oznaka] vlasništvo IE iz [adresa] na dan predmetnog štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom obveznog osiguranja od AO br. 010913546623 s ugovorenim djelomičnim kasko osiguranjem (Sudar sa životinjama) s rokom važenja od 18.11.2020.godine do 18. 11. 2021. Vlasnik oštećenoga vozila reg. oznake [registarska oznaka] podnio je temeljem zaključenog ugovora o osiguranju automobilskog kaska zahtjev za naknadu pretrpljene štete na oštećenom vozilu. Tužitelj je temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju u pogledu osnova i visine nastale štete, dana godine 31.01.2022.godine izvršio plaćanje naknade štete u iznosu od 2.550,00 kuna. Tužitelj je u tužbi naveo da je tuženik imatelj divljači koja je u predmetnom štetnom događaju uzrokovala štetu za koju je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja, da je ista divljač na javnu prometnicu potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik, da je zbog navedenoga, tuženik pasivno legitimiran u ovome parničnom postupku, da je u odredbi Zakona o obveznim odnosima-Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti, uvažavajući sudsku praksu i pravna shvaćanja viših sudova, divljač na prometnici smatra se opasnom stvari pa za štete koju divljač u tim okolnostima počini trećima, postoji odgovornost njezina imatelja prema konceptu objektivne odgovornosti za štetu, da je sukladno odredbi čl.963. st.1. Zakona o obveznim odnosima, propisano da i isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu, da je tužitelj pozvao tuženika odnosno njegovog osiguravatelja na plaćanje regresnoga duga mirnim putem, no, isti je odbio izvršiti plaćanje pa je tužitelj podnio ovu tužbu, pozivajući se na odredbu članka 963. Zakona o obveznim odnosima, kao i odredabe 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s odredbom članka 83. Zakona o lovstvu.
2. U odgovoru na tužbu (list 38-43 spisa), po punomoćniku, tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, navodeći da je odredbom članka 34.b stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) propisano je da trgovački sudovi sude 1. u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, kao i između fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda pa kako se u konkretnom slučaju radi o sporu između dvije pravne osobe, to je za ovaj spor nadležan Trgovački sud u Varaždinu. Tuženik je osporavao da bi uzrok nastanka štetnog događaja bio nalet na divljač jer da tužitelj ničime nije dokazao da bi se u konkretnom slučaju radilo o naletu na divljač tim više što divljač nije pronađena na mjestu nastanka štetnog događaja, a ne postoji niti jedan materijalni dokaz koji bi potvrdio navode tužitelja da se u konkretnom slučaju radi o naletu na divljač (divlju svinju). Tuženik je osporavao da bi mjesto nastanka štetnog događaja bilo unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik, kao i da bi divljač potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik, a osporavao je i odgovornost za štetu, navodeći da odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač regulira odredba članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20) kojim je propisana odgovornost kako slijedi:
• vozača, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,
• lovoovlaštenika na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova,
da iz navedene zakonske odredbe proizlazi da odgovornost lovoovlaštenika postoji samo u situaciji ako se u vrijeme nastanka štetnog događaja unutar lovišta provodio lov pa da je u konkretnom slučaju doista došlo do naleta divljači na vozilo (a nije), tuženik je istaknuo da ne bi postojala njegova odgovornost za štetu s obzirom da se u kritično vrijeme u lovištu tuženika nije održavao lov. Ujedno je tuženik istaknuo kako odgovornost za predmetni štetni događaj u potpunosti leži na vozaču vozila reg. oznaka [registarska oznaka], FE, koji upravljajući vozilom nije postupio u skladu s brzinom kretanja propisanom za predmetnu dionicu ceste, stanju i uvjetima na cesti, te postavljenom prometnom znaku opasnosti „Divljač na cesti“, da iz Potvrde PP Novi Marof klasa: 211-04/21-O/10805 od 22.11.2021. godine, proizlazi da je štetni događaj nastao u noćnim satima (22:15h), da je na predmetnoj dionici ceste ograničenje brzine kretanja 40 km/h, kao i da se na predmetnoj dionici ceste nalazi prometni znak „Divljač na cesti“ pa da vozač prilagodio brzinu kretanja vozila uvjetima i stanju na cesti, a naročito da je postupio u skladu s postavljenim prometnim znakom opasnosti „Divljač na cesti“ na način da je smanjio brzinu kretanja i povećao pozornost, mogao je pravovremeno stati i izbjeći nalet vozilom na životinju. Odredbom članka 51. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20), koji je vrijedio u vrijeme štetnog događaja, bilo je propisano:
„Vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.“ Stavkom 4. istog članka bilo je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna kazniti za prekršaj vozač koji brzinu kretanja svog vozila ne prilagodi osobinama i stanju ceste i drugim uvjetima ili ako postupi suprotno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka. Stoga tuženik ističe da je vozač FE upravljao svojim vozilom protivno gore citiranoj zakonskoj odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama i da stoga prema članku 80. stavku 6. Zakona o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20) odgovornost za predmetni štetni događaj leži isključivo na njemu. Tuženik je istaknuo i prigovor krivnje treće osobe na nastalu štetu, pozivajući se na to da je odredbom članka 50. stavkom 1. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21) propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, dok je stavkom 2. istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Iz gore citirane zakonske odredbe proizlazi da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom, odnosno koncesionara, može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Propust pravne osobe koja upravlja predmetnom dionicom ceste ogleda se u propustu da prometnicu opremi - zaštitnom žičanom ogradom, da Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 92/2019) u članku 2. stavku 2. propisuje da prometnu opremu ceste čini, među ostalim, i zaštitna žičana ograda. Iz članka 78. ovog Pravilnika proizlazi da je svrha postavljanja zaštitne žičane ograde - zaštita prometa od divljači i drugih životinja. Istom odredbom propisano je i kako mora izgledati zaštitna žičana ograda, odnosno od kojih dijelova se sastoji, i koje visine mora biti. U tom smislu upirao je na pravni stav zauzet u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-53/2014-2 od 22.05.2018.:
„Odgovornost osobe koja gospodari lovištem je dakle široko postavljena i ona postoji u svim onim slučajevima kada nema odgovornosti za štetu vozača ili/i osobe ovlaštene upravljati javnom cestom prema odredbama ovoga Zakona. Međutim, ako osoba koja gospodari lovištem u parnici koja se protiv nje vodi radi naknade štete dokaže da je štetni događaj nastao zato što vozač nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti i nije postupao po prometnom pravilu ili znaku, ili/i ako dokaže da je šteta nastala zato što osoba ovlaštena upravljati javnom cestom nije postupala sukladno članku 7. toga Zakona, tada nema odgovornosti osobe koja gospodari lovištem. U ovom slučaju prema utvrđenju nižestupanjskih sudova osoba ovlaštena upravljati javnom cestom nije postupala sukladno članku 7. Zakona o javnim cestama, prema kojoj javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti svi korisnici cesta kojima su namijenjene. Propust se sastoji u tome što je osoba ovlaštena upravljati javnom cestom propustila postupiti po odredbi čl 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, kojim je propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz autoceste, brze ceste i ostale ceste po potrebi, a prema definiciji iz čl. 93. st. 1. toč. 1. Pravilnika žičane ograde su definirane su kao ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja. S obzirom na to da je u ovom slučaju tuženik dokazao da je štetni događaj nastao uslijed propusta osobe ovlaštene upravljati javnom cestom, slijedi da tuženik Lovačko društvo Š. iz C. ne odgovara za predmetnu štetu.“ Propust pravne osobe koja upravlja predmetnom dionicom ceste ogleda se i u propustu da prometnicu opremi – smjerokaznim stupićima sa upozoravajućim reflektorima plave boje. Prilogom 3. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 92/2019) koji propisuje Tehničke specifikacije opreme za ceste, pod točkom 4.1. propisano je da opremu za označavanje ruba kolnika čine, među ostalim, smjerokazni stupići, dok je pod stavkom „Slika 1. Smjerokazni stupić (K01)“ propisano da se s vanjske strane smjerokaznih stupića mogu postaviti i dodatni upozoravajući reflektori plave boje namijenjeni divljači. Predmetna dionica ceste nije uopće opremljena smjerokaznim stupićima, kako je to razvidno iz priložene fotografije, a samim time ni smjerokazni stupići nemaju na sebi dodatne upozoravajuće reflektore plave boje. Na kraju, propust pravne osobe koja upravlja predmetnom dionicom ceste ogleda se i u propustu da prometnicu opremi – zaštitnom odbojnom ogradom. Člankom 74. stavkom 4. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 92/2019) propisano je da se zaštitna odbojna ograda postavlja, među ostalim, i ispred opasnog mjesta, dok je u stavku 6. istog članka propisano da se na državnim cestama zaštitna odbojna ograda postavlja u duljini od 48m ispred mjesta opasnosti do 24m iza mjesta opasnosti. Kako mjesta na kojima može doći do dolaska divljači na cestu nedvojbeno predstavljaju mjesta opasnosti, to je u konkretnom slučaju bilo opravdano na predmetnoj dionici ceste gdje je došlo do nastanka štetnog događaja (i gdje se nalazi postavljen znak opasnosti Divljač na cesti) postaviti i zaštitne odbojne ograde. Tuženik je smatrao da iz svega naprijed iznesenog proizlazi da pravna osoba koja upravlja predmetnom dionicom ceste, a to je društvo Hrvatske ceste d.o.o., nije istu opremila prometnom opremom i signalizacijom na način kako to propisuje Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (NN 92/2019) i da je upravo propust u opremanju predmetne dionice ceste uzročno-posljedično vezan za nastalu štetu jer da ako se uzme u obzir da je konkretne zgode došlo do naleta vozila na divljač, te ako se pretpostavi situacija da je na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja bila postavljena zaštitna žičana ograda, zatim smjerokazni stupići sa upozoravajućim reflektorima plave boje, te zaštitna odbojna ograda, do štetnog događaja ne bi niti došlo, slijedom čega je istaknuo prigovor treće osobe (društva Hrvatske ceste d.o.o.) zbog propusta da cestu označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, u smislu članka 50. stavka 1. i 2. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21). Tuženik je osporavao visinu štete jer da tužitelj istu ničime nije dokazao. Tuženik je naveo da je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran po kolektivnoj polici osiguranja od odgovornosti kod Euroherc osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa] pa je predlagao da navedeni u smislu odredbe članka 206. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22) stupi u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. Sukladno navedenom, tuženik je predlagao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz obvezu naknade troška tuženiku. .
3. Umješač, kojem je rješenjem na ročištu 24. ožujka 2025. dopušteno miješanje na strani tuženika, pridružio se navodima iz odgovora na tužbu, osporavao je da bi do štetnog događaja došlo na način kako je to opisano u tužbi, da bi na vozilu osiguranika tužitelja nastala štete uslijed naleta divljači jer da nikakva životinja pa tako niti divljač nije ostala na mjestu nezgode niti je kasnije pronađena, istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije jer da nije dokazano da bi mjesto štetnog događaja bilo unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik te da bi divljač potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik, a i jer je do štete došlo na cesti, a koja nije dio lovišta, pozivajući se na čl.11. st.2. Zakona o lovstvu i tumačenje Ministarstva poljoprivrede od 2. lipnja 2016., istaknuo je da u vrijeme štetnog događaja u blizini nastanka štetnog događa nije bilo nikakvog provođenja lova smatrajući da odgovorna može biti samo pravna osoba koja gospodari cestom pa da je tužbeni zahtjev neosnovan i sukladno odredbi čl.80. st.6. toč. 2. Zakona o lovstvu koji je u ovakvim slučajevima lex specialis. Umješač je istaknuo da je za nezgodu odgovoran vozač vozila FE jer da je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom, osporavao je visinu štete i tijek zakonskih zateznih kamata, a istaknuo je i da tužitelj nije dokazao plaćanje predmetnog iznosa
4. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u priležeću dokumentaciju u spisu i to:
Potvrdu PP Novi Marof, br. 511-14-08/06-O-81-3/2021 od 22.11.2021. (list 6-7 spisa), dopis PP Novi Marof tužitelju od 12. siječnja 2023. uz situacijski plan (list 8-9 spisa), izjavu osiguranika od 9. 11. 2021. (list 10-11 spisa), zapisnik PP Novi Marof od 8. 11. 2021. (list 12 spisa), policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 13 spisa) uz opće uvjete (list 30-34 spisa), presliku prometne dozvole (list 14-16 spisa), izvid štete uz fotografije (list 17-24 spisa), nalog za doznaku uz izvadak po transakcijskom računu (list 25-26 spisa), službenu bilješku PP Novi Marof od 13. 11. 2021. (list 56-57 spisa), zapisnik o očevidu od 13. 11. 2021. (list 58-60 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka (list 61-62 spisa), dopis PP Novi Marof ovdje tužitelju od 12. siječnja 2023. (list 66 spisa), dokumentacija PP Novi Marof o očevidu uz fotografije (list 67-72 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede od 2. lipnja 2016. (list 92 spisa), provedeno je biološko vještačenje tragova (životinjskih dlaka po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" iz Zagreba, a čije mišljenje prileži u spisu na listu 113-117, saslušani su svjedoci EE i FE.
5. Tužitelj je u ovom postupku tražio regresnu isplatu štete koju je isplatio svom osiguraniku FE u svezi štetnog događaja 8. 11. 2021. Isplatu iznosa od tada 2.550,00 kuna tužitelj je dokazao izvatkom po transakcijskom računu (list 26 spisa).
6. Prije svega, tuženik je prigovarao stvarnoj nadležnosti ovog suda, pozivajući se na odredbu čl.34.b st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a).
7. Valja reći da je osnova za odluku o stvarnoj nadležnosti u smislu odredbe čl.15. st.1. i 2. ZPP-a, činjenično stanje navedeno u trenutku podnošenja tužbe, dakle, događaj koji se dogodio 8. 11. 2021.
8. U konkretnom predmetu, radi se o sporu između dvije pravne osobe, tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. i tuženika LOVAČKE UDRUGE KALNIK, radi regresne isplate štete na vozilu koja je nastala uslijed naleta na divljač.
9. Odredbom čl.34.b st.1. ZPP-a, propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedince; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom zakonu uvijek sude općinski sudovi (čl.34. st.1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.
10. Dana 17. studenoga 2018. stupio je na snagu (novi) Zakon o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18 – dalje: ZL/18) koji u svojim odredbama posebno ne propisuje nadležnost sudova u sporovima radi naknade štete koju počini divljač, kao što je to ranije propisivao ZL/05 (čl. 85).
11. Prema odredbi čl. 106. ZL/18, stupanjem na snagu tog Zakona prestaje važiti Zakon o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05, 75/09, 14/14, 21/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 41/16 - Odluka ustavnog suda Republike Hrvatske, 67/16 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).
12. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o sporu između pravnih osoba, pokrenutom 15. svibnja 2023., radi štete za koju tužitelj tvrdi da ju je počinila divljač tuženika pa kako se ne radi o sporu u kojem u prvom stupnju u parničnom postupku uvijek sude općinski sudovi (čl.34. st.1. ZPP-a), stvarno i mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu u skladu s odredbama čl.34.b toč.1. ZPP-a te čl.6. toč.IX Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj 67/18) bio bi Trgovački sud u Varaždinu (tako i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gr 1 298/2021-2 od 2. srpnja 2021.).
13. Međutim, prema čl.17. st.1. i 2. ZPP-a, sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a u povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti, sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.
14. Budući je tuženik prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda istaknuo u odgovoru na tužbu, upuštajući se u raspravljanje o glavnoj stvari, nema mjesta primjeni naprijed navedenih odredbi ZPP-a.
15. Tužitelj je u ovom postupku tražio isplatu regresa štete koju je svom osiguraniku kao oštećeniku već nadoknadio, pozivajući se na odredbu čl.963. st.1. Zakona o obveznim odnosima, čl.1063. i čl.1064. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi sa čl.83. Zakona o lovstvu.
16. Prema čl.2. ZPP-a, sud je vezan za činjeničnu, ne i za pravnu osnovu koju je tužitelj naveo.
17. Prema čl.76. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj: 99/18, 32/19, 32/20, 127/24), lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini; u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj Zakon ne propisuje drugačije.
18. Prema čl.80. st.6. Zakona o lovstvu, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:
- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi
- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.
19. Nesporno je da se štetni događaj dogodio 08. studenoga 2021. godine oko 22,15 sati, u mjestu Svibovec van naselja na 3 km + 700 metara 3. dionice D-24 (Zlatar Bistrica-Konjšćina-Budinšćina-Grana-Možđenec-Varaždinske Toplice-Ludbreg), a što potvrđuje dokumentacija očevida nadležne Policijske postaje Novi Marof uz fotografije (list 56-68 spisa).
20. Nesporno je da se mjesto događaja nalazi na području na kojem je lovoovlaštenik ovdje tuženik, a što je u iskazu na ročištu 9. svibnja 2025. potvrdio svjedok EE unatrag 6 do 7 godina predsjednik ovdje tuženika.
21. Sporno je je li vozilo kojim je upravljao FE oštećeno zbog izlijetanja divljači (divlja svinja) iz lovišta kojim gospodari tuženik na označenu prometnicu jer na mjestu događaja nije pronađena divljač (divlja svinja).
22. Iz zapisnika o očevidu Policijske postaja Novi Marof od 13. 11. 2021. (list 58-60 spisa), proizlazi da je prilikom očevida nadležne policijske postaje, izuzeta dlaka s osobnog automobila tužiteljevog osiguranika, a izuzeti biološki tragovi priležali su u spisu na listu 55 i korišteni su prilikom vještačenja koje je zatraženo od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić". Mišljenje navedenog Centra prileži u spisu na listu 113-117. Iz mišljenja (list 116 spisa) proizlazi da sporne dlake dostavljene na stranici 55 ovog spisa po svojim morfološkim karakteristikama odgovaraju dlakama svinje. Zbog velike sličnosti u histološkoj građi, nije moguće razlikovati dlake divlje svinje od dlaka domaće svinje.
23. Iako navedeno mišljenje nije dalo izričit odgovor na pitanje radi li se o divljoj svinji, sud je imao u vidu činjenicu da je predmetna dlaka izuzeta kao biološki trag zatečen na vozilu tužiteljevog osiguranika prilikom štetnog događaja te je uzevši u obzir da je mjesto štetnog događaja prometnica okružena poljima, o čemu je iskazivao tužitelj, smatrajući notornom činjenicu da je divlja svinja noćna životinja koja tijekom noći traži hranu koju može pronaći na polju, kao i da je divlja svinja životinja koja trči brže od domaće svinje pa je nakon udarca u vozilo tužiteljevog osiguranika nastavila trčati, unatoč činjenici da u blizini mjesta štetnog događaja postoje kuće sa domaćinstvom na udaljenosti nekih 100 metara, o čemu je iskazivao svjedok EE, sud je zaključio da se štetni događaj zbio uslijed izlijetanja divlje, a ne domaće svinje na prometnicu.
24. Dalje, tuženik je osporavao odgovornost za štetu, pozivajući se na odredbu čl.80. st.6. Zakona o lovstvu, ističući da se u kritično vrijeme u lovištu tuženika nije održavao lov.
25. Nespornom je sud utvrdio činjenicu da se u vrijeme štetnog događaja u lovištu tuženika nije održavao lov, a što je u iskazu potvrdio svjedok EE navodeći da doba štetnog događaja nije vrijeme za lov, pojasnivši i da kada je lov u tijeku da se stavi znak da je lov u tijeku i to na prometnici na početku lovišta i na kraju lovišta. Iskaz navedenog svjedoka, sud je prihvatio istinitim jer prema čl.4. Pravilnika o lovostaju (Narodne novine broj: 94/2019), važećem u vrijeme štetnog događaja, za divlju svinju nije propisan lovostaj, osim za ženku kad je visoko bređa ili kad vodi mladunčad (parenje divljih svinja traje od sredine jeseni do prosinca).
26. Tuženik je isticao kako odgovornost za predmetni štetni događaj u potpunosti leži na vozaču FE jer da isti nije postupio u skladu s brzinom kretanja propisanom za predmetnu dionicu ceste, stanju i uvjetima na cesti te postavljenom prometnom znaku opasnosti "divljač na cesti".
27. Svjedok FE je u iskazu pojasnio način kretanja i uvjete vožnje kada je, vraćajući se sa posla u Specijalnoj bolnici Varaždinske Toplice kući, u Drenovec vozio polako nekih 40/h, bila je noć, rosulja, imao je upaljene maglenke. Iz službene zabilješke Policijske postaje Novi Marof od 13. 11. 2021. (list 56-57 spisa) i zapisnika o očevidu (list 58-60 spisa), proizlazi da protiv tužiteljevog osiguranika FE, kao vozača vozila, osim alkotestiranja i obavljenog razgovora na mjestu događaja, nisu poduzete daljnje mjere radi utvrđenja disciplinske odgovornosti.
28. Iz zapisnika o očevidu (list 58-60 spisa), nesporno proizlazi da je na navedenoj dionici ceste pronađen važeći prometni znak opasnosti A33-divljač na cesti.
29. Međutim, analizirajući iskaz svjedoka FE, sud je utvrdio da je divlja svinja iskočila iznenada iz kanala sa desne strane vozila kojim je upravljao, udarila u prednji dio vozila i nastavila trčati na drugu stranu. Sud je prihvatio iskaz svjedoka jer je isti iskazao da se svakodnevno vozio tim pravcem na posao i sa posla, što podrazumijeva da je dobro poznavao predmetnu dionicu ceste, a brzinu vozila o kojoj je iskazivao, prilagodio je važećem prometnom znaku o dopuštenosti brzine, čije je ograničenje naznačeno prometnim znakom 40 km/h (potvrda PP Novi Marof od 22. 11. 2021.-list 6-7 spisa) pa i noćnim uvjetima vožnje i vremenskim prilikama koje je opisao, a koje i prikazuje dokumentacija očevida od 13. 11. 2021. (list 67-72 spisa).
30. Sud smatra da tužiteljev osiguranik nije odgovoran za štetni događaj pa je i odbio dokazni prijedlog za provođenje prometno-tehničkog vještačenja na okolnost nastanka i uzroka štetnog događaja.
31. Osim toga, navedeni dokaz nije proveden i iz razloga jer sud smatra osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije.
32. Naime, tuženik i umješač, isticali su prigovor promašene pasivne legitimacije jer da je do štete došlo na cesti, a cesta nije dio lovišta. Umješač je naveo da prema čl.11. st.2. Zakona o lovstvu zabranjeno je ustanovljene lovišta na javnim cestama i drugima javnim površinama, a prema tumačenju Ministarstva poljoprivrede od 02. lipnja 2016. (list 92 spisa), cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za zaštitu provođenja mjera sprječavanja šteta od divljači, a te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom.
33. Prema čl.50. st.1. Zakona o cestama (Narodne novine broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21), propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok je stavkom 2. istog članka propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.
34. Sud smatra kako postojanje znaka s naznakom da postoji opasnost od divljači ukazuje na okolnost da je pravna osoba koja upravlja javnom cestom (bilo od strane tuženika ili po vlastitom nahođenju) imala saznanja o potrebi postavljanja takvog prometnog znaka pa činjenica da se na kolniku ceste DC-24 našla divlja svinja ukazuje na propust pravne osobe koja upravlja tom javnom cestom. Naime, iako je cesta bila označena prometnom signalizacijom, nije imala odgovarajuću opremu sukladno posebnim propisima-zaštitnu žičanu ogradu i/ili zaštitnu odbojnu ogradu u smislu odredbi čl.2. st.2., čl.74. st.4. i čl.78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine broj: 92/2019), a koja bi spriječila izlazak divljači na cestu.
35. Obzirom da nije utvrđena odgovornost tuženika u smislu odredbi Zakona o lovstvu koji se kao lex specialis primjenjuje u konkretnom slučaju te utvrdivši nedostatak pasivne legitimacije na strani tuženika, sud je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
36. O visini štete nije bilo potrebno raspravljati.
37. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP-a), primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23).
38. Sud je tuženiku, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka, priznao trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr.8.1. Tarife i to u iznosu od 125,00 eura, trošak zastupanja prema Tbr. 9.1. Tarife na ročištu 27. 2. 2024., 24. 3. 2025. i 9. 5. 2025., svaki u iznosu od 125,00 eura, u koje iznose je uračunat PDV 25% prema Tbr. 46. Tarife, a što čini ukupni trošak tuženika u iznosu od 500,00 eura, koji je tuženiku dosuđen i platež naložen tužitelju.
38.1. Traženi trošak pripremnog ročišta od 26. 10. 2023., tuženiku nije priznat, jer je isto odgođeno na suglasan prijedlog punomoćnika stranaka, kao i trošak sastava podneska od 29. 8. 2024. obzirom da je navode istog, tuženik mogao iznijeti na ročištima.
39. Također je sud umješaču, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka priznao trošak zastupanja, po punomoćniku, prema Tbr. 9.1. Tarife, na ročištu 24. 3. 2025. i 9. 5. 2025., svaki u iznosu od 125,00 eura, kao i trošak obrazloženog podneska od 13. 5. 2024. prema Tbr. 8. 1. Tarife u iznosu od 125,00 eura, u koje iznose je uračunat PDV 25% prema Tbr. 46. Tarife, a što čini ukupni trošak u iznosu od 375,00 eura, koji je, primjenom čl.151. st.3. ZPP-a, uz zatezne kamate od donošenja presude do isplate, umješaču dosuđen i platež naložen tužitelju.
39.1. Umješaču nije priznat traženi trošak podneska od 23. 8. 2024. obzirom da je navode istog mogao iznijeti na ročištima.
U Ivancu, 9. lipnja 2025.
Sutkinja
Nataša Sever
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl.354. st.2. t.3. ZPP-a.
Dostaviti:
1. Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u OD Hanžeković & Partneri iz Zagreba
2. Vladimir Terešak, odvjetnik u OD Terešak & Partneri iz Zagreba
3. Vladimir Slunjski, odvjetnik u OD Grgić & Partneri iz Zagreba, Pisarnica u Varaždinu
