REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Ps-7/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu toga suda Marijanu Muža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BAT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ranki Ivanović, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika BA, [adresa], zastupan po punomoćnici Anji Lubin, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 24. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice te punomoćnice tuženika, 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e :

I. Nalaže se tuženiku BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici BAT OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos polovice plaćenih rata kredita u visini glavnice od 5.063,60 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate:

na iznos od 64,80 € s kta od 15.10.2011.

na iznos od 191,71 € s kta od 15.11.2011.

na iznos od 192,10 € s kta od 15.12.2011.

na iznos od 193,31 € s kta od 15.01.2012.

na iznos od 194,41 € s kta od 15.02.2012.

na iznos od 193,18 € s kta od 15.03.2012.

na iznos od 17,92 € s kta od 15.04.2012.

na iznos od 192,27 € s kta od 15.05.2012.

na iznos od 115,58 € s kta od 15.05.2012.

na iznos od 116,39 € s kta od 15.06.2012.

na iznos od 193,62 € s kta od 15.06.2012.

na iznos od 191,87 € s kta od 15.07.2012.

na iznos od 115,34 € s kta od 15.07.2012.

na iznos od 191,42 € s kta od 15.08.2012.

na iznos od 115,07 € s kta od 15.08.2012.

na iznos od 189,76 € s kta od 15.09.2012.

na iznos od 114,07 € s kta od 15.09.2012.

na iznos od 192,27 € s kta od 15.10.2012.

na iznos od 115,58 € s kta od 15.10.2012.

na iznos od 193,00 € s kta od 15.11.2012.

na iznos od 116,02 € s kta od 15.11.2012.

na iznos od 192,62 € s kta od 15.12.2012.

na iznos od 115,79 € s kta od 15.12.2012.

na iznos od 194,08 € s kta od 15.01.2013.

na iznos od 116,67 € s kta od 15.01.2013.

na iznos od 194,30 € s kta od 15.12.2013.

na iznos od 116,80 € s kta od 15.02.2013.

na iznos od 194,30 € s kta od 15.03.2013.

na iznos od 116,80 € s kta od 15.03.2013.

na iznos od 195,07 € s kta od 15.04.2013.

na iznos od 117,26 € s kta od 15.04.2013.

na iznos od 193,75 € s kta od 15.05.2013.

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećana za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici polovicu iznosa koji su plaćeni na ime osiguranja kuće i police od nezgode, a u ukupnom iznosu od 103,55 € s na sljedeće iznose:

- na iznos od 83,74 € s kta od 24. 08. 2012. g. pa do isplate

- na iznos od 19,81 € s kta od 24. 08. 2012. g. pa do isplate

sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od a od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećana za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku BA OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici BAT OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 6.106,18 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja 9. lipnja 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećana za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 12.03.2014. podnijela tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu protiv tuženika radi iseljenja.

2. Tijekom postupka tužiteljica je podneskom od 19.09.2014. godine (list 307- 310 spisa) navela da pored istaknutog zahtjeva za iseljenje iz nekretnine da postavlja i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve, navodeći da je propustila tražiti i isplatu polovice iznosa na ime osiguranja kuće uz stambeni kredit i na ime osiguranja nezgode uz stambeni kredit a sve prema policama Allianz osiguranja. Nadalje navodi da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu jedan od uvjeta bio i sklopiti dvije police osiguranja time da se jednom policom osigurava objekt masivne gradnje, a drugom policom osiguranja je korisnik kredita BAT osigurana za smrt zbog nezgode i zbog trajnog invaliditeta. Obje police su vinkulirane u korist Zagrebačke banke d.d., navodeći da navedene dvije police tužiteljica plaća jer je obvezna ih plaćati jer su to bili instrumenti osiguranja kredita. Stoga je tuženik dužan tužiteljici isplatiti i polovicu svote koja se plaća na ime osiguranja kuće i osiguranja korisnika kredita, tako da tužiteljica potražuje od tuženika i polovicu iznosa koji su plaćeni na ime osiguranja kuće i police od nezgode.

3. Općinski građanski sud u Zagrebu tijekom postupka donio je presudu dana 29.06.2015. godine radi iseljenja i isplate kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice, te je Županijski sud u Zagrebu dana 27.02.2018. donio presudu i rješenje pod posl.br. 33 Gž-7291/15-5 (list 768-774) te je presudio da se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-75/14-25 od 29.06.2015. (list 731-744 spisa) u pobijanoj toč. I. izreke, te se odbijaju žalbe tuženika kao neosnovane te se potvrđuje navedena presuda u toč. II. i IIl. izreke, te je riješio da se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps- 75/14-25 od 29.06.2015. u toč. IV. i V. izreke.

4. Nadalje Ustavni sud Republike Hrvatske donio je odluku pod posl.br. U-III- 1729/2018 od 23.03.2021. godine (list 778-794 spisa) i to pod toč. I. da se ustavna tužba usvaja i pod toč. II. da se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 7291/15-5 od 27.02.2018. pod toč. II. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ps-75/14-25 od 29.06.2015. pod toč. II., III. i VI. izreke te da se u tom dijelu predmet vraća Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje.

5. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je rješenje pod posl.br. Gr1 306/2021- 2 od 07.07.2021. godine (list 807-809 spisa), kojim je odlučeno da se za postupanje u ovom predmetu određuje Općinski sud u Velikoj Gorici.

6. Ovosudni spis dostavljen je ovome sudu na daljnje postupanje dana 14.10.2021. godine.

7. Podneskom od 19.01.2022. godine tužiteljica po punomoćnici je uskladila tužbeni zahtjev kojim tužiteljica ostaje kod tužbenog zahtjeva za isplatu polovice iznosa po dva ugovora o namjenskom kreditu i to kredita od 16.08.2011. br. ugovora 3224542068, kreditna partija 7105323892 koji je podignut na svotu od 55.000,00 eura i po ugovoru o namjenskom kreditu od 07.03.2012. br. ugovora 3226777714 kreditna partija 7105519865 na iznos od 28.900,00 eura sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Nadalje tužiteljica navodi da je po ta dva kredita u utuženom razdoblju platila iznos od 135.290,12 kn a od tuženika potražuje isplatu polovice u svoti od 67.645,06 kn.

8. Tužiteljica navodi da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu morala ugovoriti instrumente osiguranja kredita i to založno pravo na nekretnini te je bila obvezna potpisati zadužnicu kao ovršnu ispravu te sklopiti ugovore o osiguranju kuće i ugovore o osiguranju života i te police osiguranja vinkulirati u korist Zagrebačke banke d.d. kako to proizlazi iz odredbe čl. 8. do 23. ugovora o kreditu te je tužiteljica morala ugovoriti po izričitom zahtjevu banke u svezi tih namjenskih kredita ukupno tri police osiguranja i to jednu policu osiguranja kuće i dvije police osiguranja života.

9. U odnosu na kredit od 16.08.2011. na iznos od 55.000,00 eura tužiteljica je sa Allianz osiguranjem d.d. sklopila policu za osiguranje kuće br. 1430-171260547 kao višegodišnje osiguranje u trajanju od 24.08.2011. do 24.08.2028. i ta se polica naplaćuje svake godine, a 24.08. polica je vinkulirana u korist Zagrebačke banke d.d. Također u odnosu na isti kredit na iznos od 55.000,00 eura tužiteljica je morala sklopiti policu osiguranja od nezgode br. 990101-171260570 kao višegodišnje osiguranje isto tako vinkuliranu u korist Zagrebačke banke d.d. koja se također naplaćuje svake godine na dan 24.08.

10. U svezi kredita od 07.03.2012. na iznos od 28.900,00 eura koji je sklapan sedam mjeseci nakon prvog kredita tužiteljica je morala ponovo upisati hipoteku na nekretninu, te je ponovo potpisala zadužnicu i sklopila treću policu osiguranja pod br. 990101-171427237 koju banka naplaćuje svake godine 15.03. jer je i to polica višegodišnjeg osiguranja u trajanju od 17.03.2012. do 17.03.2026.

11. Troškovi po tim policama osiguranja također predstavljaju dug koji je proizašao iz sklopljenih ugovora o kreditu pa je stoga tuženik dužan tužiteljici isplatiti polovicu tih iznosa koje je platila na dane 24.08. i 15.03., i to za godine 2012., 2013. i 2014. police se naplaćuju putem tekućeg računa tužiteljice u korist Allianz d.d. trajnim nalozima br. 12, 13 i 14 koji su zamijenili ranije trajne naloge po brojevima 4 i 5.

12. Tužiteljica je podneskom od 13.09.2022. godine istaknula da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva sukladno podnesku tužiteljice od 19.01.2022. , za isplatu polovice iznosa po dva ugovora po namjenskom kreditu i to kredita od 16.08.2011. br. ugovora 3224542068 kreditna partija 7105323892 koji je podignut na svotu od 55.000,00 eura i po ugovoru o namjenskom kreditu od 07.03.2012. br. ugovora 3226777714 kreditna partija 7105519865 na iznos od 28.900,00 eura sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, kao i da tužiteljica ostaje kod tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu po policama osiguranja kuće i osiguranja života (dvije police) koje su vinkulirane u korist Zagrebačke banke d.d. i koje dospijevaju svake godine na dan 24.08. i to za godine 2012., 2013. i 2014. , te sukladno Zakonu o uvođenju eura počevši od 05.09.2022., od kada je potrebno dvojno iskazivanje iznosa kako u kunama tako i u eurima tužiteljica je sve iznose koje potražuje iskazala u kunama i eurima u utuženom razdoblju a kako je to navedeno u izreci ove presude.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da predmetna nekretnina predstavlja manjim dijelom tužiteljičinu očevinu, a većim dijelom zajedničku bračnu stečevinu dodajući da nekretninu koju je tužiteljica naslijedila od roditelja da su stranke za vrijeme trajanja braka nadogradile tako da je ista povećana za dodatnih 367 m2 a početno je površina bila 75 m2. Budući su stranke do travnja 2013. živjele u bračnoj zajednici i zajedničkom kućanstvu tuženik smatra da mu na ime ulaganja u predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja braka pripada pravo suvlasništva iste s osnova bračne stečevine i to polovice nadograđenog dijela, te sukladno navedenom osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

14. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u cijeli predmet, u priloženu dokumentaciju i to izvadak iz zemljišne knjige (list 4 spisa), priložene račune (list 11- 15 spisa), građevinsku dozvolu s prilozima (list 16-128 spisa), u ugovor sklopljen između Šojat d.o.o. Zagreb kao izvođač i ŽA kao naručitelj od 31.08.2011. (list 168-170 spisa), ugovor sklopljen između Šojat d.o.o. Zagreb kao izvođač i ŽA kao naručitelj od 19.01.2012. (list 171-172 spisa), troškovnik građevinsko- obrtničkih i instalaterskih radova izdan od strane Šojat d.o.o. Zagreb (list 173-180 spisa), u priloženu dokumentaciju (procjena vrijednosti nekretnina i ocjena vrijednosti ulaganja u uređenje, list 181-203 spisa), u ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu (list 211-212 spisa), ugovor o kunskom kreditu s valutnom klauzulom (list 213- 216 spisa), ponuda za životno osiguranje (list 217-220 spisa) uz prilog uz ponudu, ugovor o namjenskom kreditu Zagrebačke banke d.d. od 16.08.2011. (list 225-231 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 232-234 spisa), ugovor o gotovinskom kreditu od 17.11.2011. (list 235-238 spisa), ugovor o namjenskom kreditu od 07.03.2012. (list 239-247 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 252-253 spisa), zk izvadak (list 254 spisa), povijesne tečajne liste (list 255-258 spisa), tečajne liste Hrvatske narodne banke (259-263 spisa), polica osiguranja imovine br. 990101-171260570 za osiguranje korisnika kredita od nezgode (list 311 spisa), polica osiguranja imovine br. 1430171260547 za osiguranje obiteljskih kuća i kuća za odmor (list 312 spisa), priloženu dokumentaciju (list 403-633 spisa, te list 654-712 spisa), saslušana je tužiteljica BAT kao stranka u postupku, te tuženik BA, u svojstvu svjedoka saslušani su ČA, ŠA, NA.

15. Županijski sud u Zagrebu donio je presudu i rješenje poslovnog broja Gž- 3638/2023-2 od 30. travnja 2024. (list 898-903 spisa) kojom je presudio da se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Ps-7/2021-21 od 5. svibnja 2023. u dijelu točke I. izreke kojom je tuženiku BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo isplatiti tužiteljici BAT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos polovice plaćenih rata kredita u visini glavnice od 3.914,45 eura/29.493,42 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate te u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženu isplatiti tužitelju polovicu iznosa plaćenih na ime osiguranja kuće i police od nezgode u ukupnom iznosu od 207,67 eura / 1.564,69 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te je istom odlukom riješeno da se ukida presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br. Ps-7/2021-21 od 5. svibnja 2023. u dijelu pobijane točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 5.063,60 eura / 38.151,69 kuna sa zakonskim zateznima kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te u dijelu točke II. izreke kojim je tuženik obvezan na isplatu polovice iznosa od 103,55 eura / 780,20 kuna koji su plaćeni na ime osiguranja kuće i police od nezgode s kamatama koje teku na pojedine iznose, kao i odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz napomenu da će o troškovima žalbenog postupka odlučiti prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

16. Tužiteljica po punomoćnici je podneskom od 8. srpnja 2024. uskladila tužbu i tužbeni zahtjev sukladno drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Gž-3638/23 od 30. travnja 2024..

17. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatom:

- polovice plaćenih anuiteta po ugovoru o namjenskom kreditu od 16.08.2011. br. ugovora 3224542068 kreditna partija 7105323892 kojim je podignuta svota u iznosu od 55.000,00 eura,

- polovice plaćenih anuiteta po ugovoru o namjenskom kreditu od 07.03.2012. br. ugovora 3226777714 kreditna partija 7105519865 kojim je podignuta svota u iznosu od 28.900,00 eura, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita,

- polovice uplaćenih premija po polici za osiguranje kuće br. 1430-171260547, te polici osiguranja od nezgode br. 990101-171260570, kao višegodišnje osiguranje, sve sklopljene sa Allianz osiguranjem d.d.

18. Tijekom postupka nespornim je utvrđeno:

- da su stranke bivši bračni drugovi čiji je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod br. P2-314/13 od 22.05.2013.

- da je tužiteljica sklopila ugovor o namjenskom kreditu od 16.08.2011. a iznos od 55.000,00 eura, te ugovor o namjenskom kreditu od 07.03.2012. na iznos od 28.900,00 eura, te da je tužiteljica sklopila i police osiguranja i kuće i police osiguranja od nezgoda povodom navedenih ugovora sve za vrijeme trajanja bračne zajednice,

- da je tužiteljica samostalno otplaćivala anuitete prema navedenim ugovorima o kreditu i premije osiguranja, te da tuženik nije sudjelovao u otplatama,

- visina tužbenog zahtjeva.

19. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je BAT vlasnica u 1/1 dijela čestice kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 60, garaža i dvorište, Maksimirska.

20. Uvidom u ugovor o namjenskom kreditu od 16.08.2011. (list 225-231 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, i kao založni dužnik, te je u čl. 1. ugovora naveden iznos odobrenog kredita od 55.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunatom po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, te je u čl. 2. navedeno da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos od 55.000,00 eura i redovnu kamatu u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamatne stope sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s rokom otplate 204 mjeseca, koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika dana 26.08.2011. pod posl.br. OV-13211/11.

21. Nadalje uvidom u ugovor o namjenskom kreditu od 07.03.2012. (list 239- 247 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između Zagrebačke banke d.d. kao kreditora i ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i kao založni dužnik, te je u čl. 1. ugovora naveden iznos kredita od 28.900,00 eura u kunskoj protuvrijednosti obračunatom po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, te je u čl. 2. navedeno da je korisnik kredita dužan kreditoru platiti u anuitetima iznos od 28.900,00 eura i redovnu kamatu u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamatne stope sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja s rokom otplate 168 mjeseci, koji ugovor je ovjeren od strane javnog bilježnika dana 09.03.2012. pod posl.br. OV-1661/12.

22. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je brak između stranaka u postupku pravomoćno razveden 22.05.2013., da je predmet tužbenog zahtjeva isplata po dva ugovora o namjenskom kreditu, da je prvi kredit dignula 16.08.2011. u iznosu od 55.000,00 eura a drugi kredit šest mjeseci kasnije u iznosu 28.900,00 eura, da je banka tražila upis hipoteke na nekretninu – obiteljsku kuću koja isključivo glasi na njeno ime jer je vlasnica iste, da je banci izdala zadužnicu, da je također sklopila policu osiguranja kuće u korist Zagrebačke banke d.d., te policu osiguranja od nezgode. Navodi da kako bi uopće bilo moguće dobiti novčana sredstva od banke da je bilo potrebno dostaviti troškovnik radova te sklopiti ugovor s građevinskom firmom, da je sklopila ugovor s društvom Šojat d.o.o. te da je veći dio sredstava po oba ugovora o kreditu u iznosu oko 400.000,00 kn isplaćen društvu Šojat d.o.o. dok je manji iznos odnosno oko 200.000,00 kn po oba kredita isplaćen i na njen račun. Društvo Šojat d.o.o. za izvedene radove joj je naplaćivalo iznose koji su bili uvećani za PDV, te je društvo tada moglo odbiti pretporez po ispostavljenim računima te je navedeno društvo za te radove potrošilo manje od 200.000,00 kn, a radovi su počeli negdje početkom 2011. od 01.10.2011. do 01.12.2011. izvedeni su radovi na kući. Također od navedenih kredita plaćeni su i troškovi legalizacije koja je kompletno dovršena 2014. godine kao i izrada geodetskog elaborata u iznosu od 5.500,00 kn. Sredstva od kredita nije koristila za vlastite potrebe. Istaknula je da su radovi vršeni na kući na adresi [adresa] u [adresa], te da potražuje pola uplaćenih iznosa od tuženika s obzirom na ukupno otplaćene kredite i dugovanja s osnova navedenih polica osiguranja.

23. Tuženik u svom iskazu je naveo da je točno da je tužiteljica podignula dva kredita tijekom 2012. i 2011. godine te da je iznos od 338.816,00 kn uplaćen na račun društva Šojat d.o.o. te da su iz tog iznosa izvedeni građevinski radovi na cijelom objektu, kako u prizemlju koje je tužiteljičina očevina tako i na gornjim etažama koje predstavljaju bračnu stečevinu stranaka, navodeći da je preostali iznos od 313.000,00 kn uplaćen na tekući račun tužiteljice te da je iz tog iznosa oko 40.000,00 kn utrošeno na namještaj u stambenom objektu, a oko 207.000,00 kn da je korišteno da se zatvore raniji nenamjenski krediti koje je dizala tužiteljica, navodeći da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice podizali niz kredita kako bi se zatvarale i neke ranije obveze te da nije točno da je cjelokupni iznos kredita utrošen namjenski za objekt odnosno za gradnju i opremanje istog. Istaknuo je da je točno da tužiteljica podmiruje iznose za predmetne kredite, kao i premije po policama te da bi on bio spreman sudjelovati u tome u nekim realnim okvirima.

24. Svjedoci ČA i ŠA suglasno su iskazali da je tužiteljica njihova majka a tuženik otac tako da im je poznato da je majka tijekom 2011. godine podigla kredit u iznosu od 55.000,00 eura za energetsku obnovu kuće na adresi [adresa], te da je također njihova majka (tužiteljica) tijekom 2012. godine podigla drugi kredit u iznosu 29.000,00 eura a budući da cijelo vrijeme stanuju na adresi [adresa]. Također im je poznato da je njihova majka sklopila ugovor o građenju sa firmom Šojat d.o.o. koje je vlasnik njihov otac i to da je sklopila dva ugovora s navedenom firmom te da je firma Šojat d.o.o. izvodila radove postavljanja skele, izvođenja termo fasade na objektu, da je bila skinuta stara fasada i stavljen novi prozor na objekt te je od navedenog kredita stavljena nova fasada na cijelu kuću, također im je poznato da je majka novac od 55.000,00 eura uplatila na žiro račun firme Šojat d.o.o. temeljem sklopljenih ugovora o građenju. Kasnije tijekom 2012. godine majka je digla kredit u iznosu oko 29.000,00 eura koji je potrošen za uređenje kata kuće, kupovinu sanitarija, namještaja za kuću i to kupljena je kožna garnitura, dva kondenzacijska bojlera koji su bili vrlo skupi (njihova cijena je bila 35.000,00 kn) a kožna garnitura je bila 30.000,00 kn te su bili kupljeni kreveti za njih svaki je bio 6.000,00 kn, zatim klupski stolići tako da je navedeni kredit od oko 29.000,00 eura u cijelosti potrošen u navedene svrhe. Također im je poznato da je jedan i drugi kredit otplaćivala tužiteljica (njihova mama) te da smatraju da su ti krediti spojeni u jedan kredit i da njihova mama još uvijek ima za otplaćivati oko 35.000,00 eura, da nikada nije postojala zajednička blagajna mame i oca iz koje bi se otplaćivali ti krediti dodajući da je brak između roditelja razveden u svibnju 2013. a da su njihovi bračni odnosi bili narušeni već početkom 2013. te da im je poznato da je majka uvijek podmirivala sve novčane obveze u kući, te da kada bi tražila od oca novac za plaćanje bilo čega da je on rekao da nema novaca. Svjedok ŠA je dajući svoj iskaz iskazao da se jedino ne slaže s iskazom svjedokinje ČA u dijelu gdje je navedeno da je novac u iznosu od 400.000,00 kn uplaćen tužiteljici (majci) na račun već da smatra da je banka veći iznos tog novca uplatila na žiro račun firme Šojat d.o.o. kao izvođača radova prema sklopljenom ugovoru između Šojat d.o.o. i BAT.

25. Svjedok FA je iskazao da su mu poznate stranke iz postupka iz razloga što im je radio građevinske radove na njihovoj obiteljskoj kući i to od 1995. pa do 2013. kada je radio razne građevinske radove na njihovoj kući a posljednje je radio fasadu na njihovoj kući, dodajući da su tada koliko je on primijetio međusobni odnosi između stranaka bili normalni, da je gospodin BA (tuženik) radio s njim na kući a da je gospođa BAT (tužiteljica) pripremala im večeru i da je sve bilo najnormalnije.

26. Svjedok NA je iskazao da je upoznat sa načinom života između tužiteljice BAT i tuženika JA, jer da je sa strankama u postupku prijatelj od 1993. godine te da su se međusobno družili. Nadalje navodi da u razdoblju od 15.10.2011. do 15.05.2013. koliko mu je poznato da je veće novčane izdatke primjerice plaćanje rođendana, odlaske na godišnje odmore plaćao BA, nije mu poznato tko je plaćao režije, te da zna da su imali odvojeni svaki svoj novčanik, dodajući da to znači da je gospođa BAT vodila financije u vezi svakodnevnih troškova u domaćinstvu i plaćala sve što je bilo potrebno u kući, a da je njen suprug BA podmirivao dugove ako je bilo minusa na karticama, dodajući da su oni imali svako svoju karticu, ali da je veći dug podmirivao BA (tuženik).

27. Sud iskaze stranaka u postupku, kao i saslušanih svjedoka u cijelosti ocjenjuje kao vjerodostojne i istinite budući da oni imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku te njihovi iskazi nisu međusobno u suprotnosti, osim dijela iskaza tuženika koji je u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima.

28. Iz provedenog dokaznog postupka saslušanjem stranaka u postupku utvrđuje se nespornim a navedeno proizlazi i iz dokumentacije koja prileži spisu da se tužiteljici mjesečno ustežu od plaće iznosi po dvije kreditne obveze i to po kreditu koji je podignut kod Zagrebačke banke d.d. dana 16.08.2011. godine u iznosu od 55.000,00 eura na razdoblje od 204 mjeseca s anuitetom od 386,25 eura mjesečno, te po kreditu koji je podignut kod Zagrebačke banke d.d. 07.03.2012. u iznosu od 28.900,00 eura na razdoblje od 168 mjeseci s anuitetom od po 232,19 eura mjesečno. Nadalje iz izvatka prometa s računa proizlazi da su svi anuiteti u utuženom razdoblju uredno plaćeni administrativnom zabranom, što ni tuženik nije sporio. Također sud smatra utvrđenim da su iznosi iz tih kredita uloženi u opremanje, građevinsko uređenje i dovršetak radova na kući na adresi [adresa] u [adresa], s time da se ističe kako tuženik nije osporio da su izvedeni radovi na objektu prema situacijama koje su predane banci, a radi se o nadograđenom dijelu kata i potkrovlja kuće a ne prizemnog dijela za kojeg tužiteljica tvrdi da predstavlja njezinu posebnu imovinu. Također iz provedenog postupka proizlazi da tuženik i sada živi na adresi u [adresa] u [adresa] i koristi gornji dio predmetne kuće.

29. Navodi tuženika da su određeni dijelovi novčanih iznosa iz kredita potrošeni na podmirivanje minusa tužiteljici i dugova po kreditnim karticama tužiteljice, te na plaćanje troškova života, ne mijenjanju ranije utvrđenja suda, iako ti navodi tuženika iz provedenih dokaza ne proizlaze, a da i je tako kako tuženik navodi u tom slučaju bi se radilo o dugovima nastalim u zajedničkom životu iz zajedničke potrošnje jer ni iz jednog dokaza provedenog tijekom postupka niti tvrdnje tuženika ne proizlazi da bi bilo koji dio tih novčanih sredstava realiziranih iz navedenih kredita, tužiteljica zadržala za sebe, spremila na stranu ili uložila u neku svoju posebnu imovinu, tako da sukladno cjelokupno provedenom postupku sud smatra da se radi o kreditima uloženim u ono što se može smatrati bračnom stečevinom i zajedničkim troškovima života. Tužiteljica je nastavila samostalno otplaćivati kredite banci nakon prestanka bračne zajednice, pa nadalje do potpune otplate kredita te stoga navedene obveze i nastala dugovanja iz realiziranih kredita snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.

30. Tijekom postupka je utvrđeno da u odnosu na kredit od 16. kolovoza 2011. na iznos od 55.000,00 eura, tužiteljica je s Allianz Osiguranje d.d. sklopila policu za osiguranje kuće broj 1430-171260547 kao višegodišnje osiguranje u trajanju od 24. kolovoza 2011. do 24. kolovoza 2028. i da se ta polica naplaćuje svake godine, a 24. kolovoza polica je vinkulirana u korist Zagrebačke banke d.d.. Također, u odnosu na isti kredit na iznos od 55.000,00 eura, tužiteljica je morala sklopiti policu osiguranja od nezgode br. 990101-171260570 kao višegodišnje osiguranje isto tako vinkuliranu u korist Zagrebačke banke d.d. koja se također naplaćuje svake godine na dan 24.08..

30.1. U svezi kredita od 7.3.2012. na iznos od 28.900,00 eura koji je sklapan 7 mjeseci nakon prvog kredita, tužiteljica je morala ponovno upisati hipoteku na nekretninu te je ponovno potpisala zadužnicu i sklopila treću policu osiguranja pod brojem 990101-171427237 koju banka naplaćuje svake godine 15.3. jer je i to polica višegodišnjeg osiguranja u trajanju od 17.3.2012. do 17.3.2026..

30.2. Troškovi po tim policama osiguranja također predstavljaju dug koji je proizašao iz sklopljenih ugovora o kreditu pa je stoga tuženik dužan tužiteljici isplatiti polovicu tih iznosa koje je platila na dane 24.8. i 15.3. i to za godine 2012., 2013. i 2014. police se naplaćuju putem tekućeg računa tužiteljice u korist Allianz d.d. trajnim nalozima broj 12, 13 i 14 koji su zamijenili ranije trajne naloge pod brojevima 4 i 5.

31. Nesporno je između stranaka da su stranke bivši bračni drugovim čiji je brak razveden pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. P2-314/13 od 22. svibnja 2013., da su navedeni ugovori po kreditu sklopljeni kako je to navedeno te da je tužiteljica samostalno otplaćivala anuitete prema navedenim ugovorima o kreditu i premije osiguranja, u čemu tuženik nije sudjelovao, te sami iznosi uplati također nisu sporni.

31.1. Također je nesporno i da je tužiteljica upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica 1/1 dijela čestica 2986/1556 kuća broj 60, garaža i dvorište, Maksimirska upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

32. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna između stranaka u postupku a proizlazi iz izvatka iz tekućeg računa tužiteljice iz kojih je vidljivo da mjesečni anuiteti dospijevaju i ustežu se tužiteljici od plaće administrativnom zabranom a polovica svakog mjesečnog iznosa odgovara iznosima navedenim u izreci. Pri tome je tuženik u obvezi platiti i zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa u smislu odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 dalje: ZOO) jer sa isplatom svake rate od strane tužiteljice, tuženik pada u zakašnjenje upravo za onaj dio koji se odnosi na njega tj. za 1/2 za koju ga tužiteljica tereti sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu.

33. Sukladno drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž- 3638/2023-2 od 30. travnja 2024., sud je u daljnjem tijeku postupka dopunski saslušao stranke u postupku te ranije saslušane svjedoke ČA i DA na okolnosti utvrđenja kada je bračna zajednica stranaka u postupku faktično prestala, a kako bi se utvrdilo da li tužiteljica ima pravo potraživati od tuženika povrat polovicu plaćenih obroka kredita i osiguranja za kredit, jer isto ne može potraživati sve dok je bračna zajednica stranaka trajala.

34. Prilikom dopunskog saslušanja na ročištu održanom 26. veljače 2025., tužiteljica BAT je iskazala da ostaje u cijelosti kod svojih ranijih danih iskaza tijekom ovog postupka te je istaknula, a sukladno uputama iz drugostupanjske odluke da je bračna zajednica stranaka u postupku faktično restala 1.1.2012., a što je utvrđeno u postupku uzdržavanja zajedničke djece o čemu postoji pravomoćna sudska odluka poslovnog broja P Ob-2029/15 od 24.4.2017., dodajući da je faktična bračna zajednica stranaka u postupku prestala već u drugoj polovici 2011., odnosno u listopadu 2011., te da je presudom Županijskog suda u Zagrebu radi uzdržavanja djece Gž Ob-1015/17 pod točkom III. izreke navedene presude, pravomoćno potvrđeno da je bračna zajednica prestala 1.1.2012., a da je isto bilo potrebno utvrditi da sud može dosuditi uzdržavanje za djecu.

34.1. Također, na ročištu održanom 26. veljače 2025. dopunski je saslušan tuženik BA koji je iskazao da ostaje u cijelosti kod svih svojih ranije danih iskaza u ovom postupku te da je faktično bračna zajednica između stranaka u postupku prestala 22.5.2013., sukladno postojećoj sudskoj odluci o razvodu braka između stranaka u postupku, dodajući da su u lipnju 2011. on i tužiteljica otišli zajedno pripremiti roditeljsku kuću roditelja tuženika u Biograd na moru za ljetovanje. Navodi da tijekom 2012. kada se kćer ČA razboljela da ju je tuženik kao otac odvezao u Zagreb na liječenje te da su u Biogradu ostali tužiteljica i njihov sin ŠA, dodajući da tijekom 2012. prilikom montiranja antene u Biogradu je pao s ljestvi i zadobio frakturu lubanje zbog čega je završio na bolničkom liječenju u Zadru koje je trajalo 3 dana, a nakon bolničkog liječenja nastavio je liječenje u Zagrebu na kućnom oporavku te je trebao mirovati u tamnom prostoru.

35. Na ročištu održanom 24. travnja 2025. dopunski su saslušani u svojstvu svjedoka ČA i ŠA. ČA je iskazala da ostaje u cijelosti kod svojeg iskaza kojeg je dala na zapisnik 24.5.2022., osim u dijelu gdje je izjavila da je brak između njenih roditelja razveden u svibnju 2013. te da su bračni odnosi bili narušeni početkom 2013., da se ispravlja u tom dijelu iskaza te da je ispravno da je brak između stranaka službeno razveden 20.5.2013., te da je faktična bračna zajednica između stranaka u postupku prestala početkom 2012. te da su bračni odnosi bili i ranije narušeni između stranaka u postupku. Također je istaknula da otac nije plaćao bilo kakve kredite koje je realizirala majka za ulaganja u kuću koja se nalazi u Maksimirskoj ulici 60 Zagreb te da u to vrijeme otac nije plaćao niti za uzdržavanje nje kao kćeri, niti njenog brata kao sina te su ga utužili radi neplaćanja uzdržavanja. Također je istaknula da su bračni odnosi između stranaka u postupku, odnosno njenih roditelja bili jako narušeni i katastrofalni te da brak kao takav nije moga više funkcionirati tako da je njihova faktična bračna zajednica prestala početkom 2012..

35.1. Svjedok ŠA prilikom dopunskog saslušavanja je također istaknuo da ostaje u cijelosti kod svojeg ranijeg danog iskaza, danog na zapisniku s održanom ročišta od 24.5.2022. te da mu je poznato da je faktična bračna zajednica između njegovih roditelja prestala početkom 2012., a to zna iz razloga jer su tada njihovi bračni odnosi bili jako narušeni i loši te da je tada otac odlazio na kat kuće spavati, a majka je bila u prizemlju. Također je iskazao da u to vrijeme kat kuće nije bio u cijelosti uređen za stanovanje, to jest nije bila uređena kuhinja tako da je otac dolazio u kuhinju u prizemlje jesti, a spavao je na katu i živio je na katu u to vrijeme te da u to vrijeme otac nije doprinosio njemu kao sinu na ime uzdržavanja te da je po osnovi uzdržavanja već bio sudski postupak i da postoji pravomoćna sudska odluka.

36. Sukladno cjelokupno provedenom postupku, a posebno imajući u vidu dopunsko saslušanje svjedoka ČA i DA koji imaju neposredna saznanja o bitnim činjenicama utvrđivanim u ovom postupku kao djeca stranaka u postupku, kao i imajući u vidu pravomoćnu sudsku odluku P Ob-2029/15 u kojoj je utvrđeno da je bračna zajednica stranaka u postupku faktično trajala do početka 2012., iz istog nedvojbeno proizlazi da je bračna zajednica stranaka u postupku faktično prestala početkom 2012..

37. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno da se radi o kreditima iz 2011. i 2012, a ono što je stečeno tim sredstvima u tom razdoblju predstavlja po samom zakonu bračnu stečevinu u jednakim dijelovima što znači da se smatra da su i doprinosi stranaka jednaki, zbog toga tužiteljica ne bi mogla tražiti povrat polovice plaćenih obroka kredita i osiguranja za kredit sve dok je bračna zajednica stranaka trajala.

38. Tužiteljica je nastavila samostalno otplaćivati kredite banci nakon prestanka bračne zajednice te nadalje do potpune otplate kredita te stoga navedene obveze i nastala dugovanja iz realiziranih kredita snose obje parnične stranke kao bivši bračni drugovi na jednake dijelove.

39. Sukladno naprijed navedenom sud smatra da je tuženik obvezan snositi polovicu plaćenih rata realiziranih kredita koje je podigla i otplatila tužiteljica u cijelosti, a po istom osnovu sud smatra da tužiteljici pripada i polovica iznosa koje plaća na ime osiguranja predmetne nekretnine, a u vidu police koja je vinkulirana u korist banke. Stoga i taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice sud smatra u cijelosti osnovanim, a isto tako visina tog dijela tužbenog zahtjeva od strane tuženika nije posebno osporena, te osnovanost tužbenog zahtjeva u tom dijelu proizlazi iz police koje prileže spisu te izvoda iz računa tužiteljice, iz kojeg je vidljiva svrha plaćanja.

40. U skladu s naprijed navedenim, sud smatra da tužiteljica ima pravo na isplatu polovine iznosa koje je sama podmirila banci na ime kredita i troškova osiguranja, nakon prestanka bračne zajednice, a koji su uloženi u imovinu koja predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a budući da je tijekom postupka također nedvojbeno utvrđeno da je bračna zajednica stranaka u postupku faktično prestala početkom 2012., iz čega proizlazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice podneskom od 8. srpnja 2024. u cijelosti osnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke presude.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1. i čl. 155. ZPP-a, te imajući u vidu vrijednost predmeta spora te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Sud je tužiteljici priznao sljedeće troškove parničnog postupka: sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 16.06.2014. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 17.06.2014. u iznosu od 200,00 eura, pristup ročištu 17.06.2014. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 19.09.2014. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 03.10.2014. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 04.10.2014. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 04.11.2014. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 04.12.2014. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 23.02.2015. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 19.05.2015. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište za objavu 29.06.2015. u iznosu od 100,00 eura, žalba tužiteljice od 13.07.2015. u iznosu od 250,00 eura, odgovor na žalbu od 30.07.2015. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 19.01.2022. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 19.01.2022. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 03.02.2022. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 22.03.2022. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 24.05.2022. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 22.09.2022. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 05.12.2022. u iznosu 50,00 eura, pristup na ročište 27.01.2023. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 22.03.2023. u iznosu od 200,00 eura, odgovor na žalbu od 31.5.2023. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 8.7.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 25.11.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 17.12.2024. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 15.1.2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska 28.1.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 26.2.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 24.4.2025. od 200,00 eura što ukupno iznosi 6.000,00 eura, pristojbe na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 106,18 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 6.106,18 eura.

Velika Gorica, 9. lipnja 2025.

Sudac:

Marijan Muža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.