REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27, Split
P-3182/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari tužiteljice ad. 1 NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelja ad. 2 EĐ pok. N iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad. 3 PĐ pok. N iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Krka & Krka d.o.o. Split, protiv tuženika ad. 1 FĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad. 2 E ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Mladenu Parčini, odvj. u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. svibnja 2025. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 9. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Tužitelji ad.1 NĐ, ad.2 EĐ i ad.3 PĐ su ovlašteni na temelju ove presude izvršiti uknjižbu nekretnine označene sa čst. zem. 7735/21 ZU 13779 K. O. [katastarska općina], na ime NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za ½ dijela, na ime EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za ¼ dijela, te na ime PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za ¼ dijela, uz istovremeno brisanje tuženika ad.1 FĐ i tuženika ad.2 NĐC svakog za suvlasnički dio od ½ dijela sa istog zemljišta, a sve to u roku od 15 dana, po pravomoćnosti ove presude.
II. Nalaže se tuženicima ad.1 i ad.2 u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima ad.1, ad.2 i ad.3 ukupan parnični trošak u iznosu od 4.340,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Dana 27. siječnja 2012. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba tužiteljice ad.1 NĐ i tužiteljice ad.2 ZĐ u kojoj se navodi da je na zemljištu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uknjižena RĐ rođ. NĐC, pok. FĐ za 7/8 dijela, te DĐ pok. FĐ za 1/8 dijela. Međutim, da se radi o istoj osobi, jer je tužena rođena kao DĐ pok. FĐ, naknadno da se udala, tako da je promijenila prezime u RĐ rođena DĐ, pok. FĐ. Stvarne vlasnice predmetnog zemljišta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da su tužiteljice ad. 1 i ad. 2 za po ½ dijela. Prednici stranaka da su izvršili podjelu nekretnina, tako da je navedena nekretnina pripala pravnom predniku tužiteljica, što da je vidljivo iz položajnog nacrta broj 1140/67 od 22. veljače 1968. godine te iz snimke postojećeg stanja od 31. kolovoza 2011. godine. Između zemljišta stranaka da je izgrađen i ogradni zid, tako da spornu nekretninu tužiteljice koriste više od 40 godina, budući je predmetno zemljište vlasništvo tužiteljica, na kojem je u zemljišnim knjigama upisana tužena, to tužiteljice predlažu da sud donese presudu kao u izreci.
2. U svom odgovoru na tužbu tužena se usprotivila tužbenom zahtjevu, predlaže da sud isti odbije kao neosnovan uz osudu tužiteljica na snašanje parničnog troška. Tužena navodi kako nije točno da bi prednici stranaka izvršili diobu temeljem koje bi čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripala u isključivo vlasništvo prednicima tužitelja, navodi da nije točno ni to da bi tužiteljice predmetnu nekretninu koristile preko 40 godina. Navodi da iz tužbe nije jasno po čijem je nalogu rađena skica mjerenja iz 1967. godine, tko su prednici tužiteljica, a tko prednici tužene. Iz ove skice da bi proizlazilo da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nekretnina u suvlasništvu tužiteljica) imala površinu od 451 m2, tom skicom da se povećava površina i mijenja oblik tako da ta parcela sada ima 567 m2. Dakle, od 1967. godine tužiteljice u svom vlasništvu da imaju 567 m2 i takvo stanje da je i danas, a pored toga da sada posežu i za 24 m2 u vlasništvu tužene. Predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (katastarski broj 9293/4) da nikada nije bila u vlasništvu tužiteljica niti prednika tužiteljica, tužiteljice da su to dobro znale kada su gradile svoju kuću te da predmetna nekretnina nikada nije prikazivana kao građevna čestice koja bi bila u njihovom vlasništvu. Tužiteljice da su znale da im predmetna nekretnina ne pripada, da su se tako i ponašale te da nikada nisu nešto gradili na istoj.
3. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu čest. zem. na dan 25. siječnja 2012. godine; položajnog nacrta iz 1967. godine; rješenja Zavoda za katastar i geodetske poslove Općine Split od 9. listopada 1991. godine; prerisa katastarskog plana iz 1999. godine; snimke postojećeg stanja dipl. ing. JĐ od 31. kolovoza 2011. godine sa skicama mjerenja, skice mjerenja iz 1967. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; dokumentacije iz katastra zemljišta; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za geodeziju dipl. ing. Darku Burazinu; povijesnih promjena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Split pribavljenih na traženje suda; rješenja SO Split od 8. studenog 1968. godine; geodetskog nalaza društva GEOmar d.o.o. Split od 8. prosinca 2015. godine sa priležećom dokumentacijom; lokacijske dozvole Splitsko – dalmatinske županije od 28. listopada 2002. godine; saslušanjem tužiteljica i tužene u svojstvu parničnih stranaka.
4. Dana 11.srpnja 2016.godine donesena je prvostupanjska presuda ovog suda broj Pst-115/12, izreka iste glasi:
"I.Tužiteljice NĐ i ZĐ su ovlaštene na temelju ove presude izvršiti uknjižbu nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na svoje ime za po ½ dijela, uz istovremeno brisanje RĐ rođene DĐ, pok. FĐ za suvlasnički dio od 7/8 dijela, te DĐ za suvlasnički dio od 1/8 dijela sa istog zemljišta, sve to u roku od 15 dana, po pravomoćnosti ove presude.
II.Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljicama ad. 1 i ad. 2 parnični trošak u iznosu od 14.323,91 kn."
5. Sud je donoseći ovu presudu držao kako je zahtjev tih tužiteljica u cijelosti osnovan.
6. Među strankama nije bilo sporno da su tužiteljice suvlasnice čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na ovoj prvoj čestici izgrađena je njihova obiteljska kuća. Tužena je upisana kao vlasnica čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i predmetne čest. zem. [katastarska čestica], tužena je također vlasnica objekta, anagrafske oznake [adresa]. Predmetna čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ukupne je površine od 24 m2, takvo je stanje na današnji dan, a ova čestica je katastarskog broja 9293/4. Dakle, stranke su susjedi, vlasnici susjednih nekretnina na kojima imaju svoje objekte. Predmet spora je navedena čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je upisana na ime tužene kao vlasnice iste, dok tužiteljice tvrde da je temeljem valjanog pravnog posla još njihov prednik postao vlasnik ove čestice, da istu koriste preko 40 godina, neprekidno.
7. Protiv ove presude ranija tužena DĐ podnijela je žalbu, dana 4.lipnja 2019.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6555/16 kojim je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak.
8. Ranija tužiteljica ad.2 preminula je u lipnju 2020.godine, dana 20.lipnja 2020.godine doneseno je pravomoćno rješenje kojim je utvrđen prekid postupka radi smrti tužiteljice ad.2 ZĐ.
9. Sud je rješenjem od 2.studenog 2023.godine pozvao njene nasljednike OĐ i PĐ da kao njeni nasljednici preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari, pravomoćno je nastavljen postupak, dakle, tužiteljica ad.1 je ranija tužiteljica NĐ, a tužitelji ad.2 i ad.3 su EĐ i PĐ.
10. Dana **.**.2023. preminula je tužena DĐ, sud je rješenjem od 23.veljače 2024.godine utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari radi smrti tužene. Postupak su preuzeli sadašnji tuženici ad.1 i ad.2, sinovi DĐ, te je pravomoćnim rješenjem ovog suda od 4.lipnja 2024.godine nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari.
11. Podneskom od 20.lipnja 2024.godine tužitelji su uredili svoj tužbeni zahtjev tako da isti glasi kao u izreci ove presude.
12. Pored već izvedenih dokaza sud je izveo dokaz pregledom povijesnog zk izvatka za predmetnu nekretninu; izvadaka iz zk za predmetnu nekretninu i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te saslušanjem svjedoka MĐ i EĐC.
13. Stranke su popisale parnični trošak.
14. Zahtjev tužitelja je osnovan.
15. Za ponoviti je da je sud izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za geodeziju dipl. ing. Darku Burazinu koji je izradio skicu vještva te dao nalaz i mišljenje, radi identifikacije predmetne nekretnine i okolnih čestica, predmetna nekretnina predstavlja lik koji je u vještvu obilježen slovima ABCDA, te u naravi predstavlja dvorište i vrt tužiteljica, dio jedinstvenog posjeda oko kuće tužiteljica te hortikulturno uređeno i odvojeno betonskim visokim zidom od posjeda tužene. Zemljišno – knjižno i katastarsko stanje da je usklađeno, predmetna čestica ima površinu od 24 m2.
16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. Darka Burazina kao stručno, logično i uvjerljivo, ranija tužena, sada tuženici su upisani kao vlasnici predmetne čestice, tužitelji su trebali dokazati da su oni stvarni vlasnici iste, a osnov stjecanja je pravni posao i dosjelost, kako to ističu tužitelji tijekom postupka, dakle, tužitelji ističu oba osnova stjecanja prava vlasništva iste, temeljem pravnog posla i zakona.
17. U svom iskazu tužiteljica ad.1 navodi da je ona sestra tužiteljice ad.2, da je ona zajedno sa svojim suprugom te tužiteljicom ad. 2 počela izgradnju obiteljske kuće 1970. godine, kuću da su izgradili za godinu do dvije dana, te u nju uselili. Kuću da su podijelili na način da su ona i suprug vlasnici stana na katu, a sestra stana u prizemlju. Dakle, da se radi o nekretnini koja ima anagrafsku oznaku [adresa], ta kuća da ima okućnicu, a što se tiče zemljišta na kojem su izgradili stambenu zgradu, to zemljište da je kupio otac tužiteljica kada je ona bila dijete, da se ne može sjetiti prodavatelja, uglavnom, sve o gradnji kuće da je iskazala. Što se tiče predmetnog dijela odnosno predmetne čestice koja je površine 24 m2, navodi da se čitavo vrijeme koristila kao sastavni dio okućnice, okućnice tužiteljica, a zid koji odvaja okućnicu tužiteljica od okućnice tužene da je tu čitavo vrijeme, dakle, još od kako je ona bila dijete i nikada stanje na terenu da nije mijenjano. Dakle, tvrdi da su isključivo tužiteljice bile u posjedu predmetne nekretnine koja je i ogradnim zidom odvojena od nekretnine koju je koristila tužena i koju koristi tužena, predmetna čestica da je čitavo vrijeme bila sastavnim dijelom okućnice tužiteljica, njihov otac da je preminuo 1989. godine, da misli da je nekretnina na kojoj je tužena prije 2-3 godine napravila kuću, na mjestu gdje je prije bila kućica koja je srušena, ranije bila vlasnosti majke tužene. Navodi da na predmetnoj nekretnini nikada nije bilo nikakvog objekta, od kada se ona sjeća, tek prije koju godinu da su doznale da se tužiteljica uknjižila na predmetnu nekretninu, te da su ustali tužbom.
18. Ranija tužiteljica ad.2, prednica sadašnjih tužitelja ad.2 i ad.3, u svom iskazu navela je i to da zid koji je položen sa istočne strane predmetne nekretnine i odjeljuje predmetnu nekretninu i okućnicu tužiteljica od nekretnine tužene, izvorno, prije gradnje kuće tužiteljica nije išao tom trasom, naime, prije gradnje kuće tužiteljica koja je započeta 1970. Godine, taj zid između ove dvije nekretnine da je bio položen tako da je ovaj dio prema jugu zalazio po prilično istočno u nekretninu sada tužene, a zajedno sa tadašnjim vlasnikom te nekretnine CĐ otac tužiteljica da je ugovorio odnosno postigao sporazum da oni među odnosno zid postave kako je sada, odnosno neposredno nakon tog sporazuma. Navodi da su zid napravili zajedno onako kako je danas, dakle zajedno s CĐ, to da nije provedeno kroz zemljišne knjige jer da su oni pogriješili u tome što nisu objedinili više čestica odnosno više čestica koje tvore njihovo zemljište, tek naknadno da su, kod dobivanja građevinske dozvole za izgradnju kuće tužene saznali da je ova predmetna nekretnina upisana na tuženu, a dogovorom da je sa njenim prednikom pripala tužiteljicama, odnosno njihovom predniku, da ne zna je li ugovor između otac tužiteljica i prednika tužene sačinjen u pisanoj formi, moguće da jest, ali da zna da su se oni tako sporazumjeli i to proveli na terenu. Prednik tužene da je tuženoj prodao svoju parcelu i to u onim granicama u kojima je ona danas, da mora kazati da su tim izmještanjem ranije postojećeg zida oni (tužiteljice i prednik) dobili manje zemljišta odnosno CĐ da je dobio više i da je to ono što je bitno za ovaj slučaj.
19. Ranija tužena, prednica sadašnjih tuženika ad.1 i ad.2 iskazala je da je ona svoju parcelu kupila 1975. godine, prodavateljica da je bila gđa CĐ, kojoj ne zna ime, supruga ŽĐ koji je preminuo prije toga. Predmetni zid, a položen između okućnice tužiteljica i njene okućnice, koji prolazi sa istočne strane predmetne nekretnine da je bio takav kakav je danas još u vrijeme kada je ona kupila svoju parcelu. Naime, po pitanju samih karakteristika zida i položaja u kojem se zid čitavo vrijeme pa do danas nalazi da nije bilo nikakvih promjena, ona da je nekretninu kupila kada je zid bio već kao danas. Prodavateljica da joj je kazala da njenoj parceli pripada i predmetna parcela, odnosno i prostor koji je položen sa zapadne strane tog zida, a koje koriste tužiteljice. Već da su tada tužiteljice kao svoju okućnicu koristile i predmetnu parcelu, ona od same kupnje nisam nikako u posjedu predmetne parcele do danas. Prodavateljica da joj je kazala, a što je razvidno i na licu mjesta, da su u ovom zidu ranije postojala vrata preko kojih se moglo pristupati sa parcele tužene na predmetnu nekretninu, u trenutku kupnje sa strane tužene – 1975. godine, ta vrata da su već bila zazidana. Prodavateljica da joj kazala da su njen pok. suprug CĐ i otac tužiteljica ranije dogovorili da će prednik tužiteljica sebi napraviti poljsku kućicu na sjeveroistočnom dijelu svoje okućnice i da se ta kućica dan danas tamo nalazi, a CĐ sebi kućicu kao kokošinjac koja je bila i napravljena odnosno prislonjena na predmetni zid sa zapadne strane tog zida, a u koju se pristupalo kroz ta, sada zazidana vrata. Taj kokošinjac da je bio položen na predmetnoj čestici, prodavateljica da joj je kazala kako su sa strane tužiteljica njenu i suprugovu kućicu odnosno kokošinjac srušili, a svoju ostavili, iako tako nije ugovoreno. Nadalje, navodi da su tužiteljice znale da je ona osobno upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, a koju koriste tužiteljice, da je među njima stalno tinjao nekakav prijepor u pogledu toga što tužiteljice koriste njeno, u konačnici da su o tome nekoliko puta pokušali razgovarati, ali da nije bilo sluha za dogovor. Predmetna nekretnina da je čitavo vrijeme, a što je ona zatekla u trenutku kupnje svoje, korištena od strane tužiteljica kao dio vrta. Navodi da je ona osobno prije 2-3 godine srušila staru kuću koja je bila položena na njenoj parceli te izgradila novi objekt.
20. Prema stavu ovog suda, nakon smrti ranije tužene, nije bilo potrebe izvoditi dokaz saslušanjem njenih nasljednica, sadašnjih tuženika, jer je ranija tužena bila upoznata sa svim okolnostima slučaja i dala je svoj opsežan i potpun iskaz, tuženici su njeni sinovi.
21. Sud je nakon donošenja ukidnog rješenja izveo dokaz i saslušanjem svjedoka MĐ i EĐC, te sud drži da je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno za meritorno presuđenje i da je izvođenje daljnjih dokaza suvišno pa je sud zaključio glavnu raspravu i donio ovu odluku, temeljem svih izvedenih dokaza.
22. Svjedok MĐ, stara 87 godina, nesrodna sa strankama u svom iskazu navodi da je iz viđenja poznavala NĐ koja nije imala djece i njenu sestru ZĐ koja je preminula i koja ima dva sina. Nadalje, da je poznavala sada pok. ĐĐ, da je kuća svjedokinje od njihovih udaljena sigurno preko 100 m zračne linije, da je ona bila dijete kada je otac ZĐ i NĐ, LĐ, bio već odrastao i stariji gospodin i da otac svjedokinje pok. otac CĐ preminuo 1971. godine, da zna po priči da je on prije toga, ne zna kada, napravio "komasaciju" jer je zemlja njenog oca išla u trokut i ulazila u zemlju oca tužiteljica pa da su ispravili granicu da bude ravna, da se to tako tada moralo, ali ja ne znam ni kada je to bilo ni kako su to izveli, svakako je to bilo prije 1971. godine. Otac tužiteljica LĐ da je bio vlasnik svoje nekretnine na kojoj je bila potleušica na koju je pala bomba i držale se kokoši sa okućnicom. Majka svjedokinje IĐ da je preminula 1992. godine. Nekretnina oca tužiteljica da je bila njihova nekretnina i da to oni nisu kupili od obitelji svjedokinje, da je to bilo njihovo polje pa da su na tom mjestu sagradili svoju obiteljsku kuću, da ne zna kada je to bilo i koje godine. Navodi da je njen pok. otac imao preko 4000 m2 zemlje na tom području zajedno sa kućom gdje su živjeli i on da ih je prije smrti podijelio tako da je svjedokinji pripala nekretnina na kojoj je kasnije napravila kuću. Navodi da je negdje 80-ih godina DĐ od sestara svjedokinje VĐ i P, a majka je tada bila živa, kupila svoje parcele odnosno parcelu na koju je napravila kuću. Nakon što je svjedokinji predočena skica lica mjesta sačinjena od strane vještaka Burazina (list 34 spisa), svjedokinja navodi da ona zna za ovaj zid između nekretnina stranaka, ali da ne zna kada je taj zid napravljen i tko ga je napravio. Navodi da zaista ne zna ništa vezano za korištenje ove dvije nekretnine stranaka kao ni za predmetnu nekretninu niti zna kako su se isti između sebe dogovorili i kome što pripada. Ponavlja da je ona dobila svoju parcelu i da je ovo drugo nije niti zanimalo. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika je li na parceli bio nekoć kokošinjac, svjedokinja navodi da je to bila drvena daščara, odnosno baraka kao kokošinjac i da je ona bila, služi se ponovno skicom lica mjesta, smještena na samom sjeveroistočnom dijelu parcele i da su to koristili F odnosno prednici tužiteljica. Navodi da je ta daščara bila tu sigurno prije 70-ak godina, a da su očito tužiteljice i njihovi prednici počeli svoju kuću graditi negdje početkom 70-ih godina te makli tu daščaru odnosno kokošinjac. Navodi da je ona osobno svoju kuću počela graditi u isto vrijeme kada i oni. Navodi da njena obitelj nikada na predmetnoj nekretnini nije imala kokošinjac. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika je li se kroz ovaj predmetni zid moglo pristupiti sa površine na površinu odnosno sa jedne nekretnine na drugu nekretninu i jesu li tu ranije postojala vrata, svjedokinja navodi da tu vrata nisu postojala koliko se ona sjeća odnosno da sigurno nisu postojala vrata u tom zidu i da se nije moglo pristupati i nije pristupalo sa nekretnine na nekretninu.
23. Svjedok EĐC, stara 81 godinu, rodica tužitelja, nesrodna sa tuženicima, u svom iskazu navodi da su NĐ i sada pok. ZĐ kćeri pok. LĐ koji je brat oca svjedokinje HĐ, također pokojnog. Ona da je u Splitu, ali da živi i izvan Hrvatske, u Berlinu, da je susjeda tužitelja jer ima dio kuće koja je sagrađena nekih 20 m od njihove obiteljske kuće, a njihove okućnice da su međašne. Kuća svjedokinje da je južno od njihove kuće. Dakle, čitava površina da je bila od davnina vlasništvo njenog oca HĐ i njegovog brata LĐ, da se sjeća da im je jedan dio nekretnine, ali se ne radi se o predmetnoj nekretnini, oduzet i to da je dano nekom čovjeku kojemu je oduzeta nekretnina za izgradnju ceste. To da nema veze sa ovim sporom, a da zna da su se LĐ i HĐ između sebe podijelili i da se točno znalo što kome od njih dvoje pripada pa da su oni i tako napravili svoje kuće na svom dijelu. Navodi da je to bilo jako davno, da ne može govoriti o godinama, a da misli da je njen otac svoju kuću napravio 1973. godine, zajedno sa nećakom. Navodi da je ona samo povremeno u Splitu, da nije imala vremena voditi računa o susjedskim odnosima. Navodi da gospođu ĐĐ nije poznavala, da ne zna kada je ona kupila svoju parcelu i od koga ju je kupila, svakako, upitana navodi da se od kada je tamo dolazila sjeća ovog zida koji je tu bio čitavo vrijeme, da ne zna tko je taj zid napravio i da nije postojala nikakva komunikacija kroz taj zid između dvije parcele. Oduvijek da je ovaj zid bio tu i da su uvijek ovaj dio od zida pa prema kući njenih rodica koristili upravo one i njihova obitelj, a nikada ta DĐ ili netko drugi sa njene strane. Navodi da je to bilo njihovo, da je bar tako mislila i da nije upoznata sa detaljima ovog spora, ponavlja da su uvijek okućnicu zapadno od predmetnog zida koristili njeni rođaci F odnosno LĐ i njegovi slijednici i da joj je sada predočena skica vještva od strane sutkinje i da joj je jasno gdje je kuća njenih rođaka, predmetni zid i sporna površina. Ponavlja da zaista ne zna tko je prije DĐ bio vlasnik njene parcele. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika je li se na predmetnoj nekretnini koja je predočena na skici ikada nalazio neki kokošinjac, svjedokinja navodi da ona o tome nema pojma i da se ne sjeća nikakvog kokošinjca. Svjedokinja navodi da je ona rođena u [adresa], da je tu živjela do svoje druge godine života kada se preselila u Zagreb i u Zagrebu da je živjela do svoje 23 godine, nakon toga da je otišla u Ameriku gdje je doktorirala i da se iz Amerike 1973. godine odselila u Berlin, gdje je čitavo vrijeme do danas, a da u Split dolazi kada želi, ranije zbog posla.
24. Tužitelji u svom podnesku od 11.veljače 2025.godine ističu da je u tijeku postupka (podneskom tužitelja od 8.siječnja 2020.godine) dostavljen povijesni zk izvadak i da je iz istog razvidno da sporna nekretnina nije bila upisana kao društveno vlasništvo.
25. Spisu je zaista bio priložen povijesni zk izvadak za predmetnu čest.zem. (list 118 spisa), predmetna čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1377 (20.siječnja 2000. Z-309/00) nastala je cijepanjem odnosno diobom čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice 7735/4, 7735/20 i 7735/21. Sud je izvršio i uvid u povijesni prikaz za predmetnu nekretninu sa web stranice "Uređena zemlja" pa je jasno da je predmetna nekretnina površine 24 m2, a da su ostale čestice (upisanih vlasnika – tuženika i njihove prednice, ranije tužene) i to čest. zem. [katastarska čestica], pripojene čest. zem. [katastarska čestica], pa je sud izvršio uvid i u izvadak za istu česticu, sada upisanu u ZU 22333 k. o. [katastarska općina]. Dakle, predmetna čestica površine 24 m2 bila je ranije, prije diobe, dio čest. zem. [katastarska čestica], a iz povijesnog zk izvatka su jasni upisi prava vlasništva i prava korištenja te nekretnine. To je jasno i iz Ugovora o kupoprodaji koji su 26.kolovoza 1977.godine zaključili PĐC, FĐC i VĐ (kao prodavatelji) i ranija tužena DĐ kao kupac. Iz tog ugovora proizlazi da prodavatelji prodaju kupcu pravo vlasništva zgrade bez zemljišta izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] te pravo korištenja čest. zem. [katastarska čestica] (zemljište bez zgrade, u naravi okućnica). Iz ovog kupoprodajnog ugovora i povijesnog zk izvatka proizlazi da je baš ova predmetna nekretnina bio dio čest. zem. [katastarska čestica], te okućnice, a koja je bila nacionalizirano zemljište sa pravom korištenja u korist ove zgrade (koja je prodana ranijoj tuženoj) dok na tom zemljištu postoji zgrada. Dakle, pravni status predmetne površine, sada čest. zem. [katastarska čestica] je jasan i proizlazi iz povijesnog zk izvataka i pregledanog kupoprodajnog ugovora. Drugostupanjski sud u svojoj odluci navodi da iz navedenog kupoprodajnog ugovora proizlazi da je predmetna nekretnina (kao dio 7735/4) bila u društvenom vlasništvu, dakle, zaista iz povijesnog zk izvatka i ovog ugovora proizlazi da je predmetna nekretnina kao dio čest. zem. [katastarska čestica] bila u društvenom vlasništvu.
26. Sud je izveo dokaz očevidom na licu mjesta i utvrdio stanje na terenu u tom trenutku, uz sudjelovanje vještaka za geodeziju dipl. ing. Darka Burazina koji je izradio skicu vještva te dao nalaz i mišljenje, predmetna nekretnina predstavlja lik koji je u vještvu obilježen slovima ABCDA, te u naravi predstavlja dvorište i vrt tužiteljica, dio jedinstvenog posjeda oko kuće tužiteljica te hortikulturno uređeno i odvojeno betonskim visokim zidom od posjeda tužene. Zemljišno – knjižno i katastarsko stanje je usklađeno, predmetna čestica ima površinu od 24 m2. Za ponoviti je da sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i predmetna čestica u odnosu na okolne čestice je pravilno i potpuno identificirana.
27. Ono što je bitno za ovaj postupak jest utvrditi jesu li i na koji način su tužitelji, odnosno njihov prednik LĐ stekao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine površine 24 m2, a koja se nalazi sa zapadne strane zida koji dijeli nekretnine stranaka i u stvarnosti predstavlja okućnicu tužitelja.
28. Iz iskaza tužiteljice ad.1, ranije tužiteljice ad.2 i ranije tužene, kao i saslušanih svjedoka MĐ i EĐC (čijim iskazima sud poklanja vjeru jer su logični i uvjerljivi), sud zaključuje da su pravni prednici tužitelja i tuženika odavno, prije više desetljeća uredili među između njihovih nekretnina, dakle LĐ i CĐ, još prije 70.ih godina prošlog stoljeća, prije nego je ranija tužena kupila svoju sadašnju čest. zem. [katastarska čestica] ZU 22333 k. o. [katastarska općina]. Ova ranija granica odnosno međa bila je trokutastog oblika i "ulazila" je u zemljište LĐ takvim likom, te su isti sklopili usmenu pogodbu koja je odmah i izvršena, na način da su granicu "poravnali", uredili među na ovakav način i u biti je zapadno od zida utvrđenog od vještaka Burazina i tijekom očevida na licu mjesta, površina pripala u vlasništvo predniku tužitelja, a istočno od tog zida pravnom predniku tuženika – ŽĐ, čiji su nasljednici njegov dio prodali ranijoj tuženoj, a među strankama nije bilo sporno da je to od nasljednica ŽĐ ranija tužena kupila još 1975.godine. Dakle, ova usmena pogodba koja je izvršena predstavlja prema stavu ovog suda valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na strani tužitelja ove predmetne nekretnine.
29. Kako je općepoznato da nitko ne može od drugoga steći više prava nego ih isti u tom trenutku ima, to ranija tužena, prema stavu ovog suda, od svog prodavatelja nije ni mogla steći predmetnu čest.zem. – 7735/21, površine 24 m2, jer u biti prodavatelji ranijoj tuženoj taj dio nisu niti mogli otuđiti, jer je njihov prednik taj dio već pravnim poslom otuđio predniku tužitelja LĐ. Ovo je i logično, jer da tome nije bilo tako, onda ne bi tužitelji oduvijek, od kada se sklopila ta usmena pogodba, koja je u cijelosti izvršena, bili u posjedu predmetne površine odnosno predmetne čestice površine 24 m2 koja u naravi i u stvarnosti predstavlja isključivo njihovu okućnicu koju ŽĐ i njegovi sljednici nakon toga nisu ni na kakav način koristili niti su na njoj vršili posjedovne čine, bilo kada, od tada pa do danas. Dakle, ista se nalazi sa zapadne strane betonskog zida i čini sastavni dio površine i okućnice tužitelja, u njihovom je posjedu desetljećima i ranije tužiteljice, sestre, očito nisu vodile računa o zk upisu vlasništva na predmetnoj čestici, koju su uredno kao svoju okućnicu držale u posjedu, dio svoje okućnice.
30. S druge strane, ranija tužena, koja je po svom mišljenju od ŽĐ kupila i ovu česticu površine 24 m2, nikada nije stupila u posjed iste, nakon te kupoprodaje 1977.godine, niti je ikada od tužitelja tražila predaju sudskim putem iste njoj u posjed, kao upisanoj vlasnici. Dapače, sve ostale čestice ranije tužene, sada tuženika, su spojene sa čest. zem. [katastarska čestica] ZU 22333 k. o. [katastarska općina], dok je jedino predmetna čestica čest. zem. [katastarska čestica] površine 24 m2 ostala u ZU 13779 k. o. [katastarska općina] i nije pripojena ovoj prvoj niti je u posjedu ranije tužene i tuženika, u njihovom posjedu nikada do danas nije niti bila. Na ovu česticu nema, a iz iskaza svjedoka proizlazi da nije niti bilo, pristupa sa glavne i druge čestice ranije tužene odnosno tuženika, niti se tuda moglo pristupiti već u vrijeme kada je ranija tužena kupila od ŽĐ svoju površinu.
31. Jasno je iz skice mjerenja od 9.studenog 1967.godine kakvo je bilo stanje međa između LĐ i ŽĐ (prednika tuženika), po toj skici koju sud prihvaća kao vjerodostojnu, granica je bila u stvarnosti "klin odnosno trokut" koji ulazi prema zapadu, u odnosu na sadašnju među, pa i među kakva je postojala i prije nego je ranija tužena zaključila sa Reićima kupoprodajni ugovor.
32. Ranija tužena DĐ u svom iskazu je jasno navela da je predmetni zid položen između okućnice tužitelja i njene okućnice, koji prolazi sa istočne strane predmetne nekretnine, bio takvih karakteristika i na tom položaju čitavo vrijeme do danas, dakle, isti je na tom mjestu kao međa postojao već u trenutku kada je ona sa Š zaključila kupoprodajni ugovor, dakle, prije toga. To, prema stavu ovog suda, svjedoči o tome da je već u to vrijeme predmetna nekretnina bila sastavni dio okućnice tužitelja i to svjedoči o tome da je ona usmena pogodba između LĐ i ŽĐ odmah bila i izvršena.
33. Potrebno je navesti da i ranija tužiteljica ad.2, prednica tužitelja ad.2 i ad.3, u svom iskazu decidirano navodi da su otac tužiteljica LĐ i CĐ postigli sporazum da među odnosno zid postave kako je sada, da su zid napravili zajedno (što sud drži logičnim i životnim). Navodi da je tim izmještanjem ranije postojećeg zida, prednik tužiteljica dobio manje zemljišta nego CĐ. Ovaj navod ranije tužiteljice ad.2 je i logičan i uvjerljiv i sud ga prihvaća kod presuđenja, vezano za sve ostale izvedene dokaze. Naime, kada se skica mjerenja iz 1967.godine i trasa međe dovede u vezu sa skicom mjerenja nakon toga (onom iz rujna 2011.godine-list 11) onda se nameće jasan zaključak da se u ovom slučaju radilo o usmenoj pogodbi odnosno usmenom sporazumu prednika tužitelja i ŽĐ i da se ta međa "poravnala" njihovim dogovorom i da je očito prema jugu ŽĐ dobio za sebe površinu zemljišta, na taj način. Nakon što je taj usmeni dogovor postignut i očito odmah izvršen jer su napravili jasan i čvrst zid između svojih okućnica (koji je tu čitavo vrijeme do danas, neizmijenjene trase i karakteristika), onda je predmetna površina "ostala" sa zapadne strane tog zida i čini sastavni dio površine LĐ i njihovu okućnicu. Tako je očito bilo nakon 1967.godine, sigurno do 1977.godine (kada je ranija tužena sa Š zaključila kupoprodajni ugovor), a od tada do danas.
34. Prema ovoj skici mjerenja iz 1967.godine, međa je bila "klin" odnosno trokutastog oblika prema zapadu, a prema toj međi je predmetna površina, sadašnja predmetna nekretnina, bila sastavni dio površine u posjedu ŽĐ. Logično bi bilo, vezano za usmenu pogodbu LĐ i ŽĐ, da je ŽĐ želio (a LĐ na to pristao), da kod te pogodbe međa bude određena na način da predmetna površina bude okućnica ŽĐ i da međa bude takva ( i da zid izgrade tom trasom) da zid na način da ide uz sjevernu, zapadnu i južnu stranu predmetne nekretnine, jer tome ne bi bilo nikakve zapreke. Ovako, kako je zid izgrađen i na način da je predmetna površina u biti sastavni dio okućnice tužitelja, još od početka 70.ih godina prošlog stoljeća, jasno je kakav je bio dogovor prednika stranaka, koji je izgradnjom zida i posjedovanjem kroz više desetljeća u potpunosti izvršen. Međa je postavljena, zid izgrađen, posjedovni činovi vršeni od strane tužitelja i prednika, na način da u vrijeme kupnje ranije tužene, nikakvog kokošinjca na predmetnoj površini nije bilo i da nije bilo pristupa sa površine ranije tužene na predmetnu česticu, koja je sa zapadne strane zida, odnosno međe između nekretnina stranaka.
35. Svjedokinja MĐ je kćer ŽĐ i IĐ, iz njenog iskaza proizlazi ono što su iskazale tužiteljica ad.1 i njena sestra (ranija tužiteljica ad.2), ista je navela da njena obitelj nikada na predmetnoj nekretnini nije imala kokošinjac, da se nije moglo pristupati sa nekretnine na nekretninu, da je zid između nekretnina tu čitavo vrijeme, da ne zna tko je zid napravio. Svjedokinja EĐC iskazala je da se sjeća ovog zida koji je tu čitavo vrijeme, da ne zna tko je zid napravio i da su uvijek ovaj dio zapadno od zida koristili tužitelji (njihova obitelj), a nikada ranija tužena niti bilo tko drugi. Ista se također ne sjeća da bi na predmetnoj površini bio nekakav kokošinjac. Dakle, za navesti je da iz sud prihvaća iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, kao i iskaze tužiteljice ad.1 i ranije tužiteljice ad.2, a kada se i iskaz ranije tužene dovede u vezu sa svim ostalim izvedenim dokazima sud zaključuje da i njen iskaz dovodi do zaključka da je zid u trenutku njene kupnje bio istih karakteristika, na istom mjestu kao sada čitavo vrijeme i da nije postojao pristup sa njene kupljene površine na predmetnu nekretninu koja je već tada bila u posjedu tužitelja odnosno obitelji EĐC.
36. Tužitelji su naveli pravni posao kao osnov stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine, a naknadno i to da su temeljem zakona, dosjelošću, stekli pravo vlasništva, sud drži da su tužitelji odnosno njihov prednik, pravni osnov za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama stekli prije više desetljeća, izvršenom usmenom pogodbom sa IĐ i da je od tada stanje posjeda i način korištenja predmetne nekretnine u korist tužitelja, odnosno da su isti u isključivom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine. Ovaj sud drži da se radi o stjecanju temeljem pravnog posla sa stvarnim vlasnikom – IĐ, od kojeg ranija tužena nije mogla pravnim poslom steći i predmetnu nekretninu jer vlasnik iste već tada nije bio IĐ, nego EĐC. Ovo proizlazi iz svih izvedenih dokaza, iskaza saslušanih svjedoka kojima sud poklanja vjeru, za navesti je da je zahtjev tužitelja osnovan, prema stavu ovog suda.
37. Dakle, sud drži da je pravni osnov stjecanja na strani tužitelja usmena pogodba, valjani pravni posao koji je u potpunosti izvršen. Tužitelji su još od početka 70.ih godina prošlog stoljeća u samostalni i pošteni posjednici predmetne nekretnine, ista se nalazi čitavo to vrijeme sa zapadne strane betonskog zida koji dijeli nekretnine stranaka i predmetna nekretnina je sastavni dio okućnice tužitelja. Iz svih izvedenih dokaza, pa tako i iskaza svjedokinja MĐ i Z, proizlazi da je granica između nekretnina stranaka postojala prije nego što je prednica tuženika od IĐ kupila svoju nekretninu, da je zid oduvijek bio tu kao granica i da su zapadni dio od zida prema kući tužitelja koristili tužitelji i njihova obitelj, a istočno od tog zida ranija tužena i njena obitelj, kao i njen pravni prednik.
38. Situacija po pitanju pravnog statusa predmetne površine koja je ranije (prije cijepanja) dio čest. zem. [katastarska čestica], bila je ista i u vrijeme kada su otac tužiteljica LĐ i prednik tuženika CĐ sačinili i izvršili usmenu pogodbu na način da su uredili među i time zamijenili površine svojih nekretnina, kao i u vrijeme kada je ranija tužena sa Š (1977.godine) zaključila kupoprodajni ugovor, dakle, predmetna površina bila je temeljem nacionalizacije u statusu društvenog vlasništva sa pravom korištenja. Dakle, prvenstveno je prednik tužitelja sa prednikom tuženika zaključio usmenu pogodbu koja je u cijelosti izvršena i nakon toga više na predmetnoj površini nije imao nikakvih prava koja bi mogao (nakon toga) prenijeti na raniju tuženu. Svakako, nakon zaključenja ove pogodbe i izgradnje zida su prednik tužitelja (LĐ) i njegovi sljednici pošteni posjednici predmetne nekretnine i istu su jedino oni, ne i R i ranija tužena i tuženici, posjedovali čitavo vrijeme, do danas. Dapače, ne samo da su je posjedovali, nego je i sastavni dio njihove okućnice, a stanje na licu mjesta, izgled površine istočno i zapadno od navedenog zida, utvrđeno je i očevidom na licu mjesta.
39. Što se tiče stjecanja prava vlasništva temeljem zakona, prema odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo koje nekretnine i prema citiranom zakonu, prema pravnim pravilima Austrijskog općeg građanskog zakonika (OGZ-a), i prema Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92 od stupanja na snagu 1.rujna 1980.godine do početka primjene Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 – 1.siječnja 1997.godine), pravila ostaju ista, dakle, slijede se pravila OGZ-a, ista su osuvremenjena, ali je ono što je bitno u ovom slučaju ostalo isto, dakle, za izvanrednu dosjelost potrebno je da je posjed nekretnine pošten, posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a bez samostalnog posjeda koji je barem pošten nema uopće mogućnosti stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Prema stavu ovog suda i tužitelji i njihov prednik bio je u odnosu na ovu nekretninu pošten posjednik, istu posjeduju desetljećima, prije zaključenja pravnog posla ranije tužene i CĐ, ranija tužena ovu nekretninu nikada nije koristila, držala u svom posjedu, a niti je to zbog smještaja iste bilo niti logično niti u stvarnosti izvodivo, a ranija tužena nikada nije od tužitelja i prednika tražila predaju ove nekretnine njoj u posjed, što je stvarno znakovito i iz čega se također može zaključiti kome je u stvarnosti pripadala predmetna površina, čitavo ovo vrijeme, od početka 70.ih godina do danas. U ovom slučaju tužitelji stjecanje temeljem dosjelosti traže od tuženika, vezano za pravo njihovih prednika, ne od države ili tijela lokalne samouprave (s obzirom na raniji status iste), pa se vrijeme posjedovanja potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u odnosu na tuženike, ovom slučaju računa od stupanja u posjed predmetne nekretnine, dakle, od početka 70.ih godina prošlog stoljeća pa do danas. Uostalom, sami tuženici odnosno ranija tužena je upravo pravnim poslom od CĐ stekla nekretninu u takvom statusu, a CĐ je u odnosu na predmetnu nekretninu u društvenom vlasništvu i izvršio i zaključio valjanu pogodbu sa prednikom tužitelja, dakle, u ovom slučaju tuženik nije RH ili jedinica lokalne samouprave, nego fizičke osobe koje su u odnosu na nekretnine takvog statusa i zaključile pravni posao sa Š, pa se, s obzirom na činjenicu da su tuženici upisani vlasnici predmetne nekretnine i da su pasivno legitimirani u ovoj pravnoj stvari, početak roka za dosjelost računa prema njima računa od prije 8.listopada 1991.godine. Dakle, prednik tužitelja i tužitelju su pošteni posjednici predmetne nekretnine više desetljeća, pa su mogli pravo vlasništva iste steći i temeljem zakona, dosjelošću, a da to nisu stekli valjanim pravnim poslom koji je u cijelosti izvršen.
40. Naime, izvorni tekst Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996.godine (čl.388.st.4.) propisivao je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koja su na dan 8.listopada 1991.godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ustavni sud je odlukom U-I-58/1997, U-I-235/1997, U-I-237/97, U-I- 1053/97, U-I-1054/97 od 17.studenog 1999.godine ocijenio da se radi o neustavnoj odredbi i ukinuto je odlukom od 17.studenog 1999.godine. Presude Europskog suda za ljudska prava dovele su u pitanje aktualnu sudsku praksu u RH, glede stjecanja prava vlasništva na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu (D protiv [adresa], J protiv [adresa], O protiv RH… U ovom predmetu tužba je podnesena 27.siječnja 2012.godine, dakle, nakon što je Ustavni sud ocijenio neustavnom odredbu čl.388.st.4. ZV-a, te nakon što je donesena nova odredba čl.388.st.4. ZV-a koja je izrijekom propisala da se razdoblje prije 8.listopada 1991.godine ne uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu. Dakle, ovo valja navesti vezano za vrijeme dosjelosti i za predmetnu nekretninu, dosjelost, da je tužena RH, a ne ovi tuženici, ne bi počela teći prije 8.listopada 1991.godine, ovako, s obzirom da su tuženici temeljem pravnog posla stekli svoje nekretnine, a da je i CĐ da prednikom tužitelja valjanim pravnim poslom koji je izvršen još početkom 70.ih godina prenio svoja prava na predmetnoj nekretnini na prednika tužitelja, koji je od tada sa članovima svoje obitelji (tužiteljima) u isključivom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, ni od koga ometan, onda se početak tijeka dosjelosti spram tuženika vezano za predmetnu nekretninu računa od tada i jasno je da je proteklo potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva iste i dosjelošću, a da nije bitan i presudan drugi osnov, valjani pravni posao zamjene površina odnosno uređenja međe, izvršen u cijelosti, što je sud obrazložio.
41. Sud drži da je posjed uspostavljen, odnosno da je dosjedanje započelo početkom 70.ih godina, isključivo su tužitelji odnosno njihovi prednici od tada posjednici predmetne nekretnine, nisu ni od koga u tome ometani pa tako ni od ranije tužene i članova obitelji CĐ, nitko se tome nikada nije protivio, pa posjed tužitelja ima sve zakonske karakteristike za stjecanje prava vlasništva i posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme, koje zaista teče od stupanja tužitelja u posjed predmetne površine.
42. Dakle, za ovaj sud pravni osnov stjecanja na strani tužiteljica je valjani pravni posao, usmena pogodba koja je u cijelosti izvršena, a da su tužitelji pošteni posjednici iste još od 70.ih godina prošlog stoljeća i da bi se dosjelost od tada počela računati. Sve i da tome nije tako, vezano za početak tijeka vremena potrebnog za dosjelost, za navesti je da su tužitelji temeljem pravnog posla stekli valjan osnov za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.
43. Sud drži da su tužiteljice ad.1 i ranija tužiteljica ad.2 znale i morale znati da nisu upisane u zemljišnim knjigama na predmetnu nekretninu, niti je to njihov prednik bio, znale su da je na istu upisana ranija tužena, očito su smatrale da je pogodba i izvršenje pogodbe dovoljno za njihov posjed, gradnja i postojanje međašnog zida, a istu nisu ni trebale unijeti kao česticu kod ishodovanja dozvole za gradnju svoje obiteljske kuće, pa to nisu ni napravile. Dakle, ova okolnost ne može ići na ruku tuženicima, usmena pogodba je valjana i izvršena i tužitelji su stekli pravni osnov za upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika. Mijenjanje stanja posjeda, upisanih posjednika predmetne čestice, kod okolnosti da je sama ranija tužena iskazala da ona od kupnje nije u posjedu predmetne čestice (niti su to bili njeni prodavatelji), nego su to tužiteljice i prije njih njihov prednik, zaista nije relevantno kod presuđenja, jer upisi i u zemljišnim knjigama i u posjedovnim listovima nije odraz stvarnog stanja i postignutih i izvršenih pravnih poslova među stvarnim vlasnicima. Sud je temeljem svih izvedenih dokaza zaključio da je prije više desetljeća, prije nego što je tužena zaključila pravni posao za svoje zemljište, predmetno zemljište postalo stvarnim vlasništvom oca tužiteljica, koji je jedini bio u posjedu istog, ni od koga smetan i ometan, pa tako niti od ranije tužene, koja nije imala pretenzija stupiti u posjed istog, pa tako nije ni pokrenula nikakav sudski postupak da bi u tome uspjela niti je ikada tražila svoje uvođenje u posjed iste.
44. Dakle, zahtjev tužitelja je osnovan, oni su putem svog pravnog prednika valjanim pravnim poslom koji je u cijelosti izvršen postali stvarni vlasnici predmetne nekretnine i imaju pravni osnov za upis tog prava u zemljišnim knjigama uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.
45. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/1, 25/13 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužiteljicama odnosi se na trošak sastava tužbe u vrijednosti od 100 bodova; zastupanja na 12 ročišta u vrijednosti od po 100 bodova; pristupa na ročište od dana 18.prosinca 2013.godine u iznosu od 25 bodova (25%); sastava podneska od 17.travnja 2025.godine u vrijednosti od 100 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.850,00 EUR. Ovaj iznos valjalo je uvećati za 10% vezano za zastupanje, velikim dijelom postupka za dvije osobe, a tužitelji ad.2 i ad.3 su nasljednici ranije tužiteljice ad.2 (pa nije priznato uvećanje za zastupanje tri nego dvije osobe), dakle, za iznos od 285,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati i 25% PDV-a u iznosu od 783,75 EUR, trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 53,00 EUR i presude u istom iznosu te iznos od 315,90 EUR na ime troška vještačenja, što ukupno zbrojeno daje iznos od 4.340,65 EUR koliko je na ime naknade parničnog troška potrebnog za vođenje postupka tuženicima naloženo da isplate tužiteljima. Preostali trošak tužiteljima nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 9. lipnja 2025. godine
S U D A C
Julijana Ponoš
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika
