Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-584/2017-59

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, Kralja Zvonimira 35, Split, protiv tuženika SKLADGRADNJA d.o.o., OIB 84480158899, Split, Gundulićeva 33, kojeg zastupa Davor Drmić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 10/I, radi naknade štete, objavom od 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 35.833,94 EUR, sa zateznom kamatom od 25. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i prihvaća se tužbeni zahtjev koji je uređen podneskom tužitelja od 17. siječnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.327,22 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 29,31 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, zahtjev tužitelja se odbija.

Obrazloženje

1. Postupak između parničnih stranaka se vodi u povodu tužbe tužitelja od 30. kolovoza 2017. radi naknade štete od 350.880,52 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od 25. siječnja 2016. do isplate u kojoj je tužitelj naveo da se zemljište na kojem je počinjena šteta nalazi u dijelu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) odnosno 5502/1 k. o. [katastarska općina]-Seoci (nova izmjera) je šuma i šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim temeljem članka 17. Zakona o šumama gospodari tužitelj. Dakle, predmetna čestica se nalazi unutar obuhvata šumskogospodarskog područja.

1.1. Istakao je tužitelj da je čuvar šuma i lovišta – pomoćnik revirnika 25. siječnja 2016. na predjelu Mali Prolog izvršio izmjeru površine gps uređajem Stonex S 3 zbog protupravnog korištenja šumskoga zemljišta od strane tuženika jer je na predmetnoj površini zatečena građevinska mehanizacija, logistika i deponij građevinskog materijala kojom površinom od 2.1548 ha (21.548 m2) se protupravno koristi tuženik, a tužitelj je prema članku 9. Šumsko-odštetnog cjenika (Narodne novine br. 37/15) obračunao štetu u iznosu od 350.880,52 kn. Istakao je da prema članku 59. stavak 1. Zakona o šumama, osoba koja ošteti šumu dužna je trgovačkom društvu nadoknaditi štetu prema Šumsko-odštetnom cjeniku. Te je predložio donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku isplatu iznosa od 350.880,52 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koja šteta se odnosi na naknadu za bespravno korištenje šumskog zemljišta prema članku 9. Šumsko-odštetnog cjenika, šumsku štetu prije građevinskih zahvata predmetne površine, na troškove sanacije oštećenog dijela šume te troškove njege i zaštite sanirane površine sukladno članku 8. Šumsko-odštetnog cjenika uz naknadu troškova. Uz tužbu tužitelj je dostavio isprave na kojima temelji tužbu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći kako između stranaka nije sporno da je označena nekretnina kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi šuma, u vlasništvu Republike Hrvatske, kojom gospodari tužitelj. Tuženik je osporio navode tužitelja da je svoji postupanjem tužitelju prouzročio štetu ističući da su Hrvatske autoceste prije početka izvođenja građevinskih radova na trasi autoceste Ravča – Ploče koji su započeti 2008. za potrebe tuženika osigurale predmetnu nekretninu, kao odlagalište materijala otpada, dok je jedan dio tuženik uredio za potrebe svoje baze, budući da je tuženik 2008. sa Hrvatskim autocestama d.o.o., kao podizvođač glavnog izvođača radova Hidroelektra niskogradnja d.o.o. ugovorio izgradnju tunela Šubir, dijela trase ceste i radnju objekata i trase koja vodi graničnom prijelazu prema Hercegovini. Odobrenje za korištenje predmetne lokacije tuženik je imao od investitora HAC d.o.o. čiji je osnivač Republika Hrvatska i predmetna nekretnina je korištena isključivo u svrhu izgradnje autoceste temeljem ugovornih obveza tuženika. Tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja jer je predmetno zemljište predano tuženiku od strane tužitelja prije više od 5 godina i to za svjesno i namjesno korištenje, a za vrijeme korištenja predmetne nekretnine nitko tuženika nije ometao u nesmetanom posjedu niti je dobio bilo kakvo pismeno od HAC-a ili tužitelja o eventualnoj zabrani korištenja predmetnog zemljišta, dok mu je odobrenje dao HAC d.o.o. kao državna tvrtka koja je ujedno osnivač Hrvatskih šuma. Isto tako, da postupanjem tuženika tužitelju nije nanijeta šteta jer tuženik nije poduzeo radnje kojima bi odštetio šumu budući da je predmetno zemljište prije stupanja u posjed bilo uglavnom kamen i krš i tuženik je potrebne radove izvršio prije 6 ili 7 godina kako bi zemljište prilagodio svojim potrebama radi čega je proteklo vrijeme propisano za zastaru potraživanja naknade štete. Nadalje je istakao da ako tužitelj potražuje naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja zemljišta, da takav zahtjev treba odbiti kao neosnovan jer da tužitelj nije dokazao na koji način bi to zemljište koristio i u čemu se ogleda šteta, pa je osporio i visinu štete koju tužitelj potražuje.

3. Tijekom postupka stranke su ustrajale u navodima iznesenim u tužbi, odgovoru na tužbu i podnescima stranaka koje su punomoćnici podnosili za trajanja ovog parničnog postupka u kojim podnescima su ponavljali navode iz tužbe i iz odgovora na tužbu, dok je tuženik osim prigovora zastare dodatno istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja te prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika, a u dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao isprave koje su stranke dostavile tijekom postupka te je po prijedlozima stranaka izveo dokaze uviđaja na licu mjesta od 28. svibnja 2021. i provedeno je vještačenje po sudskom vještaku za geodeziju Anti Bošnjak (pisani nalaz i mišljenje od 22. prosinca 2021. - stranice 119-123 spisa te usmeno vještačenje po istom sudskom vještaku od 4. travnja 2022. – stranice 135 i 136 spisa), kao i na okolnost visine šumske štete vještačenje po sudskom vještaku Institutu za Jadranske kulture i melioraciju krša iz Splita po sudskom vještaku dr.sc. Lukreciji Butorac (pisani nalaz i mišljenje od 30. listopada 2023. – stranice 172-176 spisa te usmeno vještačenje po istom sudskom vještaku od 6. svibnja 2024. – stranice 203 i 204 spisa). Isto tako je u postupku izveden dokaz saslušanjem svjedoka i to MŽ, CŽ i TŽ na ročištu od 17. listopada 2022. (stranice 146-150 spisa), dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ŽŽ, ČŽ i KŽ iz razloga što tuženik nije osigurao nazočnost tih svjedoka na glavnoj raspravi niti je predujmio iznos potreban za podmirenje troškova za navedene svjedoke za koje troškove je tuženik pozvan što je sve konstatirano raspravnim rješenjem od 18. siječnja 2023. (stranica 156 spisa).

3.1. Tužitelj je sukladno provedenim vještačenjima podneskom od 17. siječnja 2024. (datiran 8. siječnja 2024. – stranice 184-186 spisa) uredio tužbeni zahtjev u pogledu stope zatezne kamate i u pogledu valute plaćanja jer je uveden euro 1.1.2023. kao službena valuta u Republici Hrvatskoj.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade šumske štete isplati iznos od 350.880,52 kn, a nakon provedenog vještačenja, zahtjev za isplatom iznosa od 35.833,94 EUR sa zateznim kamatama od dana kada je tužitelj saznao za štetu do isplate.

4.1. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, odgovornost tuženika za štetu te zastara tužiteljeve tražbine.

4.2. Odredbom članka 59. Zakona o šumama (Narodne novine br. 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10, 25/12, 68/12, 148/13 i 94/14; dalje: ZŠ) je propisano da osoba koja ošteti šumu u vlasništvu Republike Hrvatske dužna je Trgovačkom društvu nadoknaditi štetu prema šumsko – odštetnom cjeniku kojeg donosi nadležni ministar.

4.3. Da bi tužitelj mogao od tuženika potraživati naknadu štete u smislu odredbe članka 59. ZŠ potrebno je da se ispune određene pretpostavke i to da je štetna radnja počinjena bez odobrenja za takvu radnju u šumi koja je vlasništvo Republike Hrvatske kojom upravlja tužitelj.

4.4. Provedenim postupkom sud je utvrdio da tužitelj potražuje štetu koja je tužitelju nastala zbog protupravnog korištenja šumskog zemljišta od strane tuženika na dijelu katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), odnosno 5502/1 k. o. [katastarska općina] – Seoci (nova izmjera), koja je u vlasništvu Republike Hrvatske a kojom gospodari tužitelj (izvadak iz zemljišne knjige – stranica 10 spisa).

4.5. Tuženik je koristio dio šume i šumskog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske kojom upravlja tužitelj sukladno naprijed navedenom izvatku iz zemljišne knjige te Programu za gospodarenje šumama, Gospodarska jedinica "Nova sela" od 1.1.2006. – 31.12.2015., a tvrdnju tuženika da je sklopljen ugovorni odnos između Hrvatskih autocesta d.o.o. i Hidroelektre kao glavnog izvođača radova za izgradnju tunela Šubir, tuženik nije dokazao, niti je dokazao postojanje ugovornog odnosa, niti je dostavio Ugovor o podizvođenju radova koji je sklopljen između Hidroelektre i Skladgradnje iako se na taj ugovor pozivao tijekom postupka i koji ugovor je trebao dostaviti u spis jer je stranka tog ugovornog odnosa. Tvrdnja tuženika da je imao dopuštenje HAC-a ne dokazuje se samo saslušanjem svjedoka već najprije pisanim dokazima (ugovorom), a također je trebalo dokazati tvrdnju da je predmetnom nekretninom upravljao HAC d.o.o. što tuženik nije dokazao.

4.6. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu ranije katastarske oznake čestice 7678/1 k. o. [katastarska općina] sada oznake 5502/1 k. o. [katastarska općina] – Seoci, razvidno je da se radi o nekretnini (pašnjak Španić Gaj) u vlasništvu Republike Hrvatske pod upravljanjem tužitelja (stranice 10-14 spisa), za koju nekretninu je tužitelj Lugarskim izvještajem od 9. veljače 2016. nakon 25. siječnja 2016., utvrdio toga dana da je protupravno koristi tuženik te je izvršena po tužitelju izmjera gps uređajem Stonex S3 na kojoj je zatečena građevinska mehanizacija i logistika tuženika te deponirani građevinski materijal.

4.7. Navedenim Lugarskim izvještajem od 9. veljače 2016., a nakon očevida od 25. siječnja 2016. tužitelj je dokazao da je tuženik predmetnu nekretninu koristio za vlastitu djelatnost i nakon dovršetka dijela autoceste A1 od naselja Veliki Prolog do graničnog prijelaza Bijači. Isto tako provedenim postupkom, poglavito vještačenjem po sudskom vještaku za geodeziju, utvrđeno je područje koje je devastirano. Tako je u pisanom nalazu i mišljenju sudski vještak nakon očevida kojem je nazočio zajedno sa tužiteljem i sudom, a kojem iako uredno pozvan nije pristupio tuženik, utvrdio prostor kojeg je koristio tuženik za svoju bazu te je utvrđeno kako je predmetni prostor devastiran i prepun ostataka betona, željeza, guma te raznog drugog otpada i nalazi se na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Seoci u površini od 22.965 m2, a drugi dio na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Seoci u površini od 2.530 m2. Nadalje sukladno rješenju Ministarstva poljoprivrede, Klasa: Up/I-946-02/14-01/76 URBROJ:525- 11/1427-15-5 od 2. studenog 2015. razvidno je da je došlo do izdvajanja šuma ili šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u svrhu izgradnje autoceste Zagreb – Split – Dubrovnik, dionica: Ravča – Vrgorac – Ploče 1; autocesta, čvor "Ploče, putni prijelaz Mali Prolog te je izdvojen dio čest. zem. [katastarska čestica] i novo formirana čestica 7678/12 površine izvlaštenja 54.982 m2, koju površinu čest.zem. je zaposjeo tuženik bez odobrenja tužitelja ili vlasnika zemljišta, a koju površinu je utvrdio sudski vještak za geodeziju prigodom očevida te pisanim nalazom i mišljenjem kojeg je potvrdio u usmenom vještačenju od 4. travnja 2022., kojem nije bilo prigovora niti tužitelja, niti tuženika, kojim je sudski vještak označio prostor koji se odnosi na izvlašteni dio nekretnine u korist Hrvatskih autocesta i dio nekretnine kojim upravlja tuženik na kojem se vidi devastacija što je u skladu sa navedenom dokumentacijom tužitelja te parcelacijskom elaboratu kojeg je dostavio HAC.

4.8. Kako je tuženik tvrdio da predmetna nekretnina za koju tužitelj potražuje predmetnu naknadu štete je "divlje odlagalište otpada za koje nije utvrđeno kada je i tko ga je odložio" sud je saslušao svjedoke i to TŽ, MŽ i CŽ iz čijih iskaza je potvrđena tvrdnja tužitelja da je tuženik za vrijeme izgradnje dionice autoceste Ravča – Ploče koristio prostor koji nije bio predviđen za izgradnju autoceste, niti je isti dodijeljen HAC-u, niti tuženiku, ali kojeg tuženika sa njegovom opremom, su u vrijeme kontrole predmetne nekretnine 25. siječnja 2016., zatekli djelatnici tužitelja o čemu su 9. veljače 2016. sačinili Lugarski izvještaj u kojeg su unijeli koja je površina devastirana i izračunali su visinu šumske štete koji iznos se odnosio na bespravno korištenje predmetnog šumskog zemljišta te na cijenu za počinjenu šumsku štetu, sve prema šumsko – odštetnom cjeniku.

5. S obzirom da je tužitelj tijekom postupka dokazao činjenicu da tužitelj gospodari predmetnom nekretninom to je time tužitelj dokazao aktivnu legitimaciju za predmetnu tužbu temeljem članka 17. ZŠ i članka 59. stavak 1. ZŠ, dok tuženik nije dokazao da je predmetna nekretnina bila vlasništvo Republike Hrvatske pod upravljanjem društva Hrvatske autoceste d.o.o. te da je tuženik imao odobrenje i mogao se koristiti bez naknade predmetnom nekretninom kako je tuženik tvrdio.

5.1. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika također se ističe kako je tuženik taj kojeg su zatekli djelatnici tužitelja 25. siječnja 2016. kako se koristi predmetnom nekretninom koja nije dodijeljena (izvlaštena) za izgradnju predmetne dionice autoceste A1, niti je tuženik tijekom postupka dokazao da je imao odobrenje za korištenje predmetne nekretnine to nije osnovan niti njegov prigovor promašene pasivne legitimacije koji je usmjeren na tvrdnju tuženika da se ne zna tko je počinio predmetnu devastaciju iako je provedenim postupkom tužitelj dokazao da je u vrijeme kontrole od strane djelatnika tužitelja tuženik zatečen kako koristi predmetnu nekretninu na kojoj su zatečeni njegovi radni strojevi te kako zatečeni otpad je imao oznake tuženika tako da nije osnovan niti tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

6. U odnosu na prigovor zastare ističe se kako je odredbama članka 230. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (subjektivni rok). U svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala (objektivni rok), a prema odredbama članka 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok člankom 214. stavak 2. ZOO-a zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

6.1. Tuženik nije dokazao svoju tvrdnju o nastupanju zastare te nije dokazao da je tužitelju nastupila zastara potraživati predmetnu štetu, a prema dostupnim podacima dionica autoceste A1 Ravča – Vrgorac otvorena je 30. lipnja 2011. dok dionica Vrgorac – Čvor Ploče – Karamatići otvorena je 20. prosinca 2013., pa primjenom članka 230. ZOO-a tuženik nije dokazao da je tražbina tužitelja zastarjela budući da je tužitelj preko svojih djelatnika za nastalu štetu i počinitelja saznao najranije 25. siječnja 2016. kada je izvršio kontrolu spornog područja, odnosno 9. veljače 2016. kada je sačinjeno Lugarsko izvješće, pa obzirom da je tužba podnesena ovom sudu 30. kolovoza 2017. to tužitelju nije protekao subjektivni rok od 3 godine iz članka 230. stavak 1. ZOO-a odnosno objektivni rok od 5 godina iz članka 230. stavak 2. ZOO-a.

7. U odnosu na visinu naknade štete sud je zatražio podatak Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Dubrovnik, Ispostava Metković o prosječnoj prometnoj vrijednosti poljoprivrednog zemljišta te je provedeno vještačenje po sudskom vještaku Institutu za Jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu koji je u pisanom nalazu od 30. listopada 2023., sukladno već provedenom vještačenju sudskog vještaka za geodeziju kao i sukladno provedenom postupku i potvrđenju sudskog vještaka da kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Seoci su u vlasništvu fizičkih osoba i nisu predmet ovog spora pa sudski vještak nije izračunao šumsku štetu za tu katastarsku česticu ali je izračunao šumsku štetu za kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Seoci kojom nekretninom u vlasništvu Republike Hrvatske gospodare Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma Podružnica Split, Šumarija Metković, koja je predmet ovog spora primjenom šumsko – odštetnog cjenika iz 2015. te je iznos naknade za podizanje sastojine na dijelu kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – Seoci u površini od 22.965 m2 (2.2965 ha) iznosi 3.912,59 EUR (29.479,48 kn), a iznos naknade za korištenje šumskog zemljišta koja se određuje prema podacima dobivenim od Ministarstva financija sudski vještak je utvrdila da je iznos te naknade 31.921,35 EUR (240.443,55 kn) ili sveukupno 35.833,94 EUR.

8. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev, naknadu štete koju potražuje od tuženika sukladno izračunu sudskog vještaka u iznosu od 35.833,94 EUR.

8.1. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zateznu kamatu, a člankom 1086. ZOO-a je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, pa kako je tužitelj imao saznanja da mu je šteta nastala prigodom kontrole predmetne nekretnine po tužiteljevim djelatnicima 25. siječnja 2016. to je tužitelj mogao od tada zahtijevati naknadu štete do isplate. Međutim kako je tužitelj zahtijevao naknadu štete u iznosu kojeg je izračunao sudski vještak Institut za Jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu koja je u smanjenom iznosu to je sud i dosudio tužitelju tako zatraženi smanjeni iznos.

8.2. Obzirom da se radi o naknadi štete, dakle o obvezi koja se odnosi na ostale obveze to je stopa zatezne kamate određena sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a koja se primjenjuje na ostale obveze. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

9. Odluka o trošku ovog postupka utemeljena je na odredbama članka 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP-a) i članka 155. stavak 1. ZPP-a sukladno zahtjevu tužitelja za naknadom troška na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava i vrijednosti predmeta spora.

9.1. Tužitelju je sud u trošak parničnog postupka uračunao trošak uplaćenog predujma za provedbu vještačenja po sudskom vještaku geodetske struke u iznosu od 663,61 EUR te uplaćenog predujma za provedbu vještačenja po sudskom vještaku za područje šuma u iznosu od 663,61 EUR, ili ukupno iznos od 1.327,22 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se odnosi na ostale odnose kako je i odlučeno u točki II. izreke presude.

9.2. Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije odmjerio više tražene troškove od naprijed odmjerenih i to za upravnu pristojbu po tarifnom broju 1-55 plaćenu Državnoj geodetskoj upravi 14. ožujka 2016. u iznosu od 5,31 EUR / 40,00 kn, niti je odmjerio tužitelju trošak povratne autobusne karte za punomoćnicu tužitelja za pristup očevidu od 28. svibnja 2021. na relaciji Split – Otrić Seoci – Split u iznosu od 24,00 EUR / 180,83 kn jer tužitelj za taj trošak sudu nije dostavio nikakav dokaz (potvrdu o uplati upravne pristojbe te autobusne karte) iako je taj trošak vjerojatno nastao tužitelju.

Stoga je za više traženi parnični trošak u iznosu od 29,31 EUR zahtjev tužitelja valjalo odbiti i slijedom navedenog riješiti kao u točki III. izreke presude.

U Splitu 9. lipnja 2025.

S u t k i nj a

Nevenka Marunica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka ove presude.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.

- u spis