P-2009/2020-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nada Mikulandra, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženika: ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 7.studenog 2024.godine u prisutnosti tužitelja osobno uz zamjenicu punomoćnika tužitelja i tuženika osobno uz punomoćnika, a objavljene dana 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik za cijelo nekretnine kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

II. Tužitelj se ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i za cijelo na kat. čest. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva s imena tuženika ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 2.821,20 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stoša koaj je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj GR (dalje: tužitelj) je dana 23. listopada 2020. godine podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari protiv tuženika ĐR (dalje: tuženik) radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva ne nekretnini zemljišnoknjižne oznake zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

1.1. Tužitelj je postavio i alternativni tužbeni zahtjev ukoliko sud utvrdi da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan i to na način da se utvrdi postojanje stvarne služnosti prolaza pješice u korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužitelja zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a na teret poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u dužini od 8,5 metara, širine 1,1, metar i ujedno uknjižbu prava stvarne služnosti u zemljišnoj knjizi.

1.2. Tužitelj u tužbi i tijeku postupka ističe kao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelost i to na način da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom sklopljenim 28. listopada 1993. stekao pravo vlasništva nekretnina zemljišnoknjižne oznake zkč. [katastarska čestica], obje zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Sklapanjem kupoprodajnog ugovora tužitelj da je stupio u posjed kupljene nekretnine koja mu je od strane prodavatelja pokazana do ruba današnje [adresa]. U naravi se radi o obiteljskoj kući uz koju je tužitelj uredio dvorište, posadio maslinik i izgradio betonsko stepenište koje se proteže od ulaza u samu kuću do [adresa].

1.3. Tužitelju da nitko nije smetao u njegovom poštenom posjedu od 1993. godine do danas.

1.4. U odnosu na zemljišnoknjižnu oznaku predmetne nekretnine tužitelj ističe kako utužena nekretnina zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] nastaje temeljem parcelacijskog elaborata-prijavnog lista broj 932-07/06-02/275, sve upisano u zemljišnu knjigu ovog suda pod brojem Z-3960/06 od 4. srpnja 2006. Radi se o elaboratu cijepanja matične nekretnine zkč. [katastarska čestica] (cesta K. O. [katastarska općina]) nakon čega je dio te matične nekretnine stekao novu oznaku zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

1.5. Pregledom zemljišne knjige tužitelj je utvrdio da je u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] za zkč. [katastarska čestica] pokrenut pojedinačni ispravni postupak od strane tuženika ĐR, koji je upravo u tom postupku stekao vlasništvo utužene nekretnine temeljem kupoprodaje. Tužitelj osporava takav upis i to iz razloga što je tuženik svoje pravo vlasništva na navedenoj nekretnini utemeljio na kupoprodajnom ugovoru iz 1983. godine u kojem je navedeno da prodavatelj PR iz [adresa] prodaje i ustupa u vlasništvo dio zkč. [katastarska čestica], a ne 395/25 K. O. [katastarska općina], na koju se tuženik upisao. Nadalje prodavatelj PR u trenutku kupoprodaje nije bi vlasnik prodane nekretnine i to iz razloga što je predmetna nekretnina sukladno Odluci o prijenosu u društveno vlasništvo građevinskog zemljišta na području stambenog [adresa] od 30. listopada 1983. godine (Službeni vjesnik Općina Drniš, Knin i Šibenik broj 26/86) prenesena u društveno vlasništvo, što znači da od tog trenutka prestaju sva vlasnička prava bilo koje od upisanih osoba tuženika kao kupca ili njegovog pravnog prednika (prodavatelja). Imajući u vidu netom izneseno tužitelj zaključuje kako se raspolagalo nekretninom u društvenom vlasništvu te da je prestalo pravo vlasništva po sili zakona, pravni prednik tuženika (prodavatelj) bio je upisan za 48/120 dijela i to neutužene nekretnine, već matične nekretnine zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Pregledom kupoprodajnog ugovora razvidno je da je prodavatelju PR prodao dio matične nekretnine zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], približnih dimenzija 15x25 metara bez pobližeg položajnog određenja prodane nekretnine, niti sudjelovanja u tom pravnom poslu ostalih ranije upisanih suvlasnika (devet), a nema ni dokaza o provođenju diobe suvlasničke zajednice koja je na matičnoj nekretnini postojala prije provođenja nacionalizacije. Nadalje u kupoprodajnom ugovoru upućuje se na položaj iznad građevinske parcele braće KR, a ne stoji o kojem KR bi bila točno riječ. Sve to, s obzirom na činjenicu da su KR bili vlasnici više građevinskih parcela na predjelu [adresa].

1.6. Temeljem navedenog tužitelj zaključno ističe kako je on temeljem samostalnog, neposrednog i poštenog posjeda utemeljenog na valjanoj pravnoj osnovi (kupoprodajni ugovor) koji je posjed neprekidno trajao od 1993. do danas stekao pravo vlasništva, odnosno ispunio uvjete iz čl. 159. st.1. 2. i 3. ZV-a.

1.7. Kao što je već ranije spomenuto tužitelj je na nekretnini zkč. [katastarska čestica] izgradio betonsko stepenište prije čije gradnje je ista nekretnina korištena kao zemljani put za pristup od kuće tužitelja do ceste, te iz tog razloga ukoliko sud odbije glavni tužbeni zahtjev, tužitelj postavlja alternativni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava stvarne služnosti-prolaza pješice na teret nekretnine zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (poslužno dobro), a u korist tužiteljeve (povlasno dobro) zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu u cijelosti ističe svoje protivljenje tužbi i tužbenim zahtjevima pozivajući se na pregled spisa pojedinačnog ispravnog postupka Zemljišnoknjižnog odjela u Šibeniku poslovnog broja Z-6894/20.

2.1. Tuženik nadalje navodi kako je predmetnu nekretninu stekao temeljem Kupoprodajnog ugovora od dana 6. lipnja 1984. od prodavatelja SR i to dijela 15x25 metara čest. zem. [katastarska čestica]. Nakon kupnje predmetne nekretnine Skupština Općine Šibenik rješenjem od 18. veljače 1988. oduzima posjed i vlasništvo tuženika na dijelu zkč. [katastarska čestica], gdje zatim dolazi do cijepanja zemljišta. Predmetni dio ostaje u vlasništvu tuženika i isti dobiva oznaku 395/25 K. O. [katastarska općina]. Slijedom tih radnji izvršena je parcelacija zemljišta, što je provedeno prijamnim listom sastavljenim dana 6. svibnja 2002. pri PU za katastar u Šibeniku, gdje je predmetna parcela zadobila granice koje i danas egzistiraju.

2.2. U zemljišnim knjigama, a imajući u vidu kako tada nije bilo upisano stvarno vlasničko stanje, naknada za oduzeto zemljište je isplaćena nasljednicima pok. SR (LR, HR i RR). Stvarni vlasnik G, tuženik, da je pokrenuo sudski postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-682/01, a koji je okončan pravomoćno sudskom nagodbom, u kojoj su se tuženici obvezali isplatiti naknadu tužitelju, odnosno ovdje tuženiku.

2.3. Prema navodima tuženika, tužitelj je cijelo vrijeme znao da nema pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom jer je tuženik istu pokušao prodati tužitelju više puta, a na koje ponude se isti oglušio ne osporavajući tuženiku njegovo pravo vlasništva, pa je slijedom toga tužitelj nepošteni posjednik.

2.4. U odnosu na alternativno postavljen tužbeni zahtjev za osnivanjem prava služnosti na predmetnoj nekretnini, tužitelj isto osporava jer se radi o zahtjevu bez razumne svrhe. Nekretnina u vlasništvu tužitelja zkč. [katastarska čestica] upisana u K. O. [katastarska općina] ima nekoliko prikladnijih prolaza kojim se čini manja šteta za poslužnu nekretninu.

3. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu tužitelj iste osporava navodeći kako je na nekretnini zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisano devet suvlasnika, što znači da se prije sklapanja bilo kakvog pravnog posla trebala izvršiti dioba s drugim suvlasnicima, a koja očito nije izvršena obzirom da ne postoji dokaz o tom, što dovodi do zaključka da je predmetni ugovor između tuženika i prodavatelja SR mogao biti samo idealni dio matične zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u 48/120 dijela nekretnine.

3.1. Nadalje, ugovor koji je tuženik sklopio s pok. SR je nevaljan iz razloga što je nekretnina zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bila oduzeta za potrebe izgradnje javno prometnih površina i kao takva ne može se vratiti niti pravnim prednicima tuženika, niti tuženiku, zbog čega tuženik nije ni mogao steći pravo vlasništva niti ishodovati uknjižbu bilo kojeg dijela nekretnine zkč. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina]. Tužitelj ističe kako tuženikov pravni prednik nije mogao biti vlasnik matične nekretnine 395/1 K. O. [katastarska općina], jer bi isto bilo protivno čl. 55. st.1. t.1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Samim time tuženik nije ni mogao steći pravo vlasništva na utuženoj nekretnini za koju se ukazuje nespornim da je nastala cijepanjem matične čestice 395/1 K. O. [katastarska općina]. Nadalje, tužitelj osporava navode tuženika da je utuženu nekretninu pokušao prodati tužitelju, a da se tužitelj oglušio. Tužitelj se nalazi u poštenom posjedu utužene nekretnine od 1993. godine, a na strani tužitelja eventualno se može raditi o identifikacijskoj pogrešci buduću su u kupoprodajnom ugovoru iz 1993. godine navedene nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao objekt stjecanja stvarnih prava, odnosno kao objekt prodaje. Nekretnina 395/7 također da je nastala cijepanjem matične nekretnine 395 k. o. [katastarska općina], koja se kasnije temeljem više parcelacija cijepala na novonastale, kako je to razvidno iz povijesnih zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina]. Tužitelj nije imao nikakvih razloga posumnjati da je stvarni objekt prodaje i stjecanja njegovih stvarnih prava temeljem kupoprodajnog ugovora iz 1993. godine kuća i okućnica koja se proteže do ruba cestovnog pojasa, koji pojas zajedno s prometnicom čini javno dobro. S tim u svezi tužitelj osporava tvrdnje tuženika da je utuženu nekretninu pokušao prodati tužitelju iz razloga što zasigurno tužitelj ne bi na tuđoj nekretnini prije dvadeset godina zasadio masline i izgradio stepenište.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to:

Ugovor o kupoprodaji od 28. listopada 1993. (list 6 i 7 spisa), rješenje Općinskog suda poslovni broj Z-2559/93 od 8. prosinca 1993. (list 8 spisa), Kupoprodajni ugovor od 6. lipnja 1984. (list 9 spisa), e-izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 11 spisa), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 12 spisa), Povijesni izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] (list 13 do 19 spisa), zapisnik od 5. travnja 2001. sastavljen pred Općinskom sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem P-682/01 (list 33 spisa), zapisnik od 26. lipnja 2020. sastavljen pred Općinskom sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem Z-6894/20 (list 34 spisa), Prijavni list sastavljen dana 6. svibnja 2002. (list 35 do 36 spisa), presliku Službenog vjesnika Općina Drniš, [adresa] i [adresa] (list 44 do 46 spisa), rukom pisan dokument naslova Službena bilješka od 18. studenog 2003. (list 46 spisa), Zapisnik Šibensko-kninske županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove od 14. listopada 1998. (list 47 do 49 spisa), Zapisnik od 1. ožujka 1999. istog ureda (list 50 do 54 spisa), Prijavni list od 18. travnja 2006. uz Povijesni izvadak (list 55 do 69 spisa), Povijest promjena na katastarskim česticama Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Šibenik od 22. veljače 2021. (list 71 spisa).

4.1. Sud je proveo uviđaj u ovoj pravnoj stvari dana 13. lipnja 2022. uz sudjelovanje vještaka mjernika ZR, dipl.ing.geod., a kada su saslušani i svjedoci ĆR, AR i FR (list 91 do 95 spisa).

4.2. Sud je izveo uvid u skicu lica mjesta napravljenu po izvršenom uviđaju od 21. lipnja 2022. uz skicu premjeravanja od 22. lipnja 2006. (list 98 do 100 spisa).

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje stjecanja prava vlasništva tužitelja za cijelo na nekretnini katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno pravo na uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda na spomenutoj nekretnini uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva s imena tuženika, a pozivajući se na dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva.

6.1. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari postavio i alternativni tužbeni zahtjev za slučaj da sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev osnovani, pa se tako alternativnim tužbenim zahtjevom potražuje utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti pješice (pravo staze) u korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužitelja kat. čest. [katastarska čestica], a na teret poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dužini od 8,5 metara, širine 1,1 metar uz uknjižbu navedenog prava.

7. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) sud je utvrdio i zaključio kako u nastavku slijedi.

8. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev ističe se kako slijedi.

8.1. Tužitelj svojim deklaratornim tužbenim zahtjevom potražuje pravo vlasništva na nekretnini katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja je nastala cijepanjem od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pozivajući se na neometani, mirni i pošten posjed od 28. listopada 1993. godine kada je sklopio Kupoprodajni ugovor predmetom kojeg su bile nekretnine katastarske oznake 395/7 i 396/2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a po sklapanju kojeg ugovora je tužitelj izgradio obiteljsku kuću, posadio maslinik, uredio dvorište te izgradio betonsko stepenište koje se proteže od ulaza u samu kuću do [adresa].

9. Odredba čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZV) propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

9.1. Dakle, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neprekidnim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme, pa se tako stvarno, faktično stanje pretvara u pravno, a posjed mora biti ili kvalificiran ili pošten; odnosno posjednik stječe u vlasništvo ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme, pa samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 2. i 3. ZV). U slučajevima da se radi o nekretninu u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, između ostalog, steći će se vlasništvo dosjelošću tek pošto je posjed zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, neprekidno trajao dvostruku vrijeme od onog iz stavka 2. i 3. ovog članka.

10. Na uviđaju održanom dana 13. lipnja 2022. identificirani su predmeti spora, pa se tako prvi pokazani dio predmeta spora od strane tužitelja koji je obuhvaćen glavnim tužbenim zahtjevom odnosi na utvrđenje stjecanja prava vlasništva na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica], a isti predstavlja površinu sa svih strana ograđenu betonskim zidom na kojoj su zasađena tri stabla maslina, dvije žižule i suhozid. U zapadnom dijelu pokazanom su položene betonske stepenice koje s javne ceste vode na susjednu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalazi kuća (sve kako ujedno proizlazi i iz priloženog e-izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja za cijelo). U odnosu na drugi pokazani dio koji se odnosi na utvrđenje stjecanja prava služnosti obuhvaćenim alternativnim tužbenim zahtjevom, u naravi predstavlja betonske stepenice koje s javne ceste vode na k. č. [katastarska čestica].

11. Na okolnost navoda iz tužbe, a koji se odnosi na dugogodišnje posjedovanje od strane tužitelja, kako u pogledu utvrđivanja osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva, tako i alternativnog, sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka FR, UR i ĆR i to prilikom održavanja uviđaja na licu mjesta, dok je na ročištu održanom dana 7. studenog 2024. saslušao parnične stranke.

11.1. Svjedokinja FR (1959.), nesrodna sa strankama iskazuje kako 40 godina živi u susjedstvu, kako poznaje parnične stranke kao susjede i kako je tužitelj devedesetih godina sagradio kuću, pa je tako i očistio predmet spora na način da je zasadio masline, dok su ranije bile smrike, a ujedno i sagradio betonske stepenice. Svjedokinja navodi kako ima neposredna saznanja jer je tuda svakodnevno prolazila, osobno da je vidjela tužitelja kako radi betonske stepenice, a i sad da ga viđa obzirom da ona živi par sto metara udaljeno od tužiteljeve kuće. Tuženika da nije nikad vidjela na predmetu spora.

11.2. Svjedokinja AR (1952.), nesrodna sa strankama, u svom iskazu navodi kako živi u zgradi koja gleda na mjesto spora već 30 godina, kako je viđala tužitelja kako gradi kuću na mjestu gdje je bila livada i kako gradi betonske stepenice.

11.3. Svjedok ĆR (1989.), sin od tužitelja, ističe kako od 1998. godine živi u ovoj kući te ne poznaje tuženika niti iz viđenja, kako je njegov otac teren kupio od nekog KR dok je on još bio dijete i kako ga je otac dovodio da mu pokaže teren gdje će biti njihova kuća, a tada je to bila šikara. Svjedok potvrđuje da je masline na predmetu spora zasadio otac, a betonske stepenice kojima su prolazili samo oni da je radio otac i pokojni dida Đ. Iz očeve priče mu nije poznato da bi im itko pravio probleme oko posjeda i vlasništva, niti je to njemu poznati neposredno.

12. Na ročištu održanom dana 4. rujna 2020. saslušane su parnične stranke, pa je tako tužitelj naveo u svom stranačkom iskazu da je 1993. godine kupio nekretninu koja je predmet ovog postupka od prodavatelja KR i kako mu je na terenu pokazano da od glavne ceste pa do donje ceste nije nitko uknjižen i da slobodno može kupiti taj teren. Probio je skale za prolaz prema kući, a nadalje da se sjeća da su susjedi govorili da bi taj dio ispod ceste trebao biti zeleni pojas. Tužitelju nije poznato da bi njegova supruga CR bila svjedokinja u pojedinačnom ispravnom postupku predlagatelja ĐR, ovdje tuženika. Tužitelj nadalje navodi kako mu tuženik nije nikada nudio da kupi predmetnu nekretninu, a u odnosu na pravo vlasništva ističe kako smatra da je ista prije KR bila u vlasništvu SR. Tuženik mu nije susjed i nije mu poznato gdje isti živi. Prije realizacije kupoprodaje da nisu provjeravali stanje u katastru niti u zemljišniku, kao i to da je za uknjižbu tuženika doznao 2020. godine slučajnim pregledom zemljišnih knjiga.

12.1. Tuženik je naveo kako je 1984. godine kupio predmetni teren od SR i opisuje kako su postojale četiri parcele od kojih je jedna bila tužiteljeva, a on da je svoj teren imao u drugom redu točno iznad tužitelja u istoj širini. Ljudi ispod ceste da su kupili ove terene koji su direktno graničili s cestom, dakle terene između ceste i njihovih parcela, jedino CR nije kupio dio iznad njega. U više navrata da je nudio supruzi od CR da im proda tu zemlju po općinskoj cijeni, međutim ista da im nikad nije dala konkretan odgovor. Potvrđuje navode tužitelja o tome da je mogao mirno raditi na svom terenu i saditi maline i to iz razloga što nije bio uknjižen kao vlasnik pa zato nije reagirao, a kada je njegov sin pokrenuo pojedinačni ispravni postupka da se riješi pitanje prava vlasništva, sada reagira. U odnosu na pitanje parcelacije matične nekretnine tuženik navodi kako mu je općina pokazala jednu slobodnu parcelu za kupnju u drugom redu nekretnina i kako je prvotni plan bio da se cesta probija iznad te parcele, da bi se u konačnici probila preko 2/3 njegove parcele. Predmet sudske nagodbe priložene spisu da je bila isplata iznosa koji su nasljednici SR primili od općine, pri tom zatajivši da je njihov otac njemu prodao parcelu.

13. Pregledom priklopljenog zemljišnoknjižnog predmeta poslovnog broja Z- 2388/20 (Z-6894/20 i Z-1829/20) sud je utvrdio kako je tuženik, a u tom zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelj podnio prijedlog za otvaranje i vođenje pojedinačnog ispravnog postupka dana 19. veljače 2020. navodeći kako je predlagatelj stvarni ali izvanknjižni vlasnik nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi pašnjak veličine 116 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pozivajući se na kupoprodajni ugovor sklopljen 6. lipnja 1984. godine od SR pok. HR iz [adresa], u kojem je predmet kupoprodaje označena čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu 15x25 metara. Nakon izvršene kupnje predmetne nekretnine, Općina [adresa] rješenjem od 18. veljače 1988. godine oduzima posjed i vlasništvo predlagatelju, cijepa se zemljište i dobiva današnju formu i oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Upravo je predlagatelju u sudskom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-682/01, a koji je okončan pravomoćnom sudskom nagodbom isplaćen iznos naknade za cijepanje zemljišta, a koji su prvotno dobili nasljednici pok. SR i to LR, HR i RR. Predmetna nekretnina da u naravi predstavlja pašnjak koji se nalazi u poštenom, istinitom i od nikog neometanom posjedu predlagatelja.

13.1. U spomenutom predmetu tuženik je utvrđen vlasnikom predmeta spora i kao takav upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] rješenjem od dana 26. lipnja 2020. godine.

14. Tužitelj je u svom iskazu danom pred ovim sudom dana 7. studenog 2024. izjavio kako je 1993. godine kupio predmetnu nekretninu od KR, zastupanog po punomoćniku IR. Prodavatelj da mu je pokazao na terenu predmet kupoprodaje i to od glavne ceste do donje ceste i kako je probio skale za prolaz prema kući koju je tada počeo graditi. Nikad da mu nitko nije prigovarao gradnji kuće i uređenju okoliša, a da je 2020. godine saznao za uknjižbu ĐR, tuženika u ovom postupku. Nije mu poznato da je bio vođen pojedinačni ispravni postupak i to u dvorištu njegove kuće.

14.1. Tuženik ĐR izjavljuje kako je 1984. godine kupio predmetni teren od HR, kako je upravo njemu općina isplatila za dio na kojem je prolazila cesta, da je potvrdio navode tužitelja o tome da je neometano radio kuću i sadio masline, ali kako je znao da ne može ništa obzirom da nije uknjižen kao vlasnik. Nadalje, kako mu je u općini pokazana jedna slobodna parcela za kupnju u drugom redu nekretnina i kako je prvotni plan bio da se ne probija tuda cesta već iznad te parcele, međutim kasnije je cesta prošla upravo preko 2/3 njegove parcele.

15. Sud je izvršio uvid u kupoprodajni ugovor priložen uz tužbu i utvrdio kako je isti sklopljen dana 28. listopada 1993. godine između KR pok. P i VR pok. P u svojstvu prodavatelja i tužitelja u svojstvu kupca, a predmet kojeg ugovora su nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisane obje u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Po zaključenju ovog ugovora kupac stupa u posjed predmetnih nekretnina (toč. 5. Ugovora). Ugovor je ovjeren u potpisu prodavatelja kod Županije šibenske dana 29. listopada 1993. te je po istom obračunat porez na promet nekretninama.

15.1. Sud je utvrdio kako je temelje Ugovora o prodaji iz točke 15. ovog Obrazloženja izvršena uknjižba prava vlasništva sa imena KR i VR, oba pok. P na ime GR.

16. Tuženik se protivi tužbenim zahtjevima tužitelja pozivajući se na Kupoprodajni ugovor sklopljen između SR pok. HR, kao prodavatelja i tuženika kao kupca 6. lipnja 1984., kojim ugovorom prodavatelj prodaje i ustupa u vlasništvo dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], veličine 15x25 m koji je teren u prostorno- urbanističkoj regulaciji položen iznad građevinske parcele braće VR, a koji je u spomenutoj regulaciji označen brojkom 5 ( toč. 1. Ugovora).

16.1. Tuženik svoje pravo vlasništva na nekretnini za koju tvrdi da bi nosila oznaku kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koju oznaku je stekla provedbom parcelacijskog elaborata cijepanja matične nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] (cesta) k. o. [katastarska općina], a što proizlazi iz Povijesnog izvatka iz zemljišne knjige priloženog uz tužbu (list 13 do 19 spisa), pa je tako pod točkom 14. upisa u vlasnički list "B" navedeno kako se na temelju Prijavnog lista broj 932-07/06-02/275 cijepa čest.br. 395/1 (matična čestica) na čest.br. 395/1 i 395/25. Tuženik je pravo vlasništva na nekretnini oznake 395/25 upisao u pojedinačnom ispravnom postupku vođenim pod brojem Z-2388/20 (kasnije Z-6894/20 i Z-18294/20).

17. Prema odredbi čl. 114.st.1. ZV koja uređuje pravne temelje stjecanja prava vlasništva, vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Odredbom tog članka, stavak 2. ZV, određeno je da je na temelju stavka 1. ovog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

18. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev usmjeren na stjecanje prava vlasništva temelji na Kupoprodajnom ugovoru iz 1993. godine temeljem kojeg je tužitelj stupio u posjed kupljenih nekretnina koje da su mu po njegovim tvrdnjama pokazane od strane prodavatelja sve do ruba današnje [adresa], a na kojima da je tužitelj izgradio obiteljsku kuću, posadio maslinik, izgradio betonsko stepenište koje se proteže od ulaza u samu kuću do [adresa]. Obzirom da je tužitelj stupio u posjed nekretnina koje čine cjelinu i to u granicama prikazanim na skici mjesta očevida od dana 21. lipnja 2022. godine, a na kojoj skici je osim nekretnine koja čini predmet ovog postupka oznake 395/25 prikazuje i nekretnina oznake 395/7, jedna od nekretnina koje čine predmet Kupoprodajnog ugovora iz 1993. godine, a na kojoj je izgrađena obiteljska kuća tužitelja, djelomično betonske stepenice koje se dalje nastavljaju preko nekretnine oznake 395/25, odnosno nekretnine koja je predmet spora.

18.1. Uviđajem na licu mjesta sud se s neposrednim zapažanjem uvjerio navode tužitelja kako se na dijelu predmeta spora nalaze betonirane stepenice koje vode do izlaza na [adresa], kao i to da se na predmetnoj nekretnini nalazi zasađenih nekoliko stabala maslina te ove utvrđene činjenice potvrđuju navode tužitelja da se upravo on nalazi u posjedu predmete spora, a što potvrđuju i svjedoci saslušani na licu mjesta s čime u svezi je za istaknuti kako je ovom sudu bitno da svjedoci sa sigurnošću znaju što je predmet spora, tako da se otkloni bilo kakva zabluda o identitetu predmeta spora, pa su tako svjedoci NR, nesrodna sa strankama i AR, također nesporna sa strankama, navele kako žive u susjedstvu tužitelja, a ujedno i predmeta spora, pa tako svjedokinja NR već 40 godina, a svjedokinja AR 30 i to baš u zgradi koja gleda na mjesto spora, potvrdile da su osobno vidjele kako je GR – tužitelj došao devedesetih godina i sagradio kuću, ujedno čistio predmet spora i na istom zasadio masline, a prije da su bile smrike koje je on uklonio, kao i to da je upravo tužitelj gradio betonske stepenice. Svjedok ĆR, sin od tužitelja te kao takav zasigurno zainteresiran za uspjeh svoga oca u ovom postupku iz kojih razloga je sud s posebnom pažnjom cijenio njegov iskaz upravo imajući u vidu blisko krvno srodstvo. Njegovom iskazu sud je pristupio s posebnom pažnjom, budući da je utvrđivanje činjenica putem svjedoka lako moguće opterećeno objektivnim i subjektivnim nedostacima i pogreškama koje mogu ozbiljno dovesti u pitanje kvalitetu pribavljenih informacija, te se iz tog razloga uzima u obzir odnos svjedoka prema onom što iskazuju te žele li istinito i potpuno svjedočiti. Ovom svjedoku koji je 1989. godište, a kupoprodajni ugovor oca s K je nesporno sklopljen 1993. poznato je po priči svoga oca od koga je kupljen teren, u kojim gabaritima, a u odnosno na neka neposredna saznanja isti može potvrditi, a to i čini, da su betonske stepenice rađene od strane njegova oca i dida Đ te da su ovim stepenicama prolazili isključivo oni te kako tuženika ne poznaje, niti iz viđenja.

18.2. Sud je saslušanim svjedocima NR, AR i ĆR u cijelosti poklonio vjeru cijeneći iste uvjerljivim, istinitim i u skladu s ostalim materijalnim dokazima priloženim spisu, a jednako tako da bi njihovi iskazi bili istiniti govori i činjenica da je sam tuženik u ovom postupku u svom stranačkom iskazu naveo kako je znao da je tužitelj u posjedu predmeta spora, međutim kako mu nikad nije branio njegov posjed obrazlažući to navodima kako mu je savjet "nekog suca" bio da s tim neće postići ništa obzirom da nije upisani zemljišnoknjižni vlasnik.

19. Ovaj sud je stava kako su se na strani tužitelja ostvarile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću jer je tužitelj u poštenom i neometanom posjedu od 1993. godine, dakle, neprekidno više od 20 godina. Sama činjenica da se u Ugovoru o kupoprodaji koji prileži spisu ne navodi broj predmetne zemljišnoknjižne čestice, s tim da je katastarski broj koji je predmet postupka nastao tek 2006. godine cijepanjem matične nekretnine, sve kako je to i ranije utvrđeno u obrazloženju ove presude, ne znači da predmet kupoprodaje ne bi bila i parcela koja je predmetom tužbe, a koju kao cjelinu da mu je raniji prodavatelj pokazao na terenu,a tužitelj stupio u posjed, sagradio kuću, uredio okućnicu, sačinio betonske stepenice, a da mu se tome nitko nije protivio, a da je k tome tako potvrđuje i sam tuženik.

19.1.Tužitelj je po stavu ovog suda pošten posjednik u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a prema kojoj odredbi je posjede pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu pripada pravo na posjed, a to poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed pripada. Tužitelj je imao uvjerenje da je predmetna nekretnina koju drži u posjedu njegova, budući da istu niz godina koristi, svakodnevno prolazeći preko nje i obrađujući zasađene kulture. Poštenje posjeda predstavlja subjektivno obilježje posjeda o kojem se odlučuje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pa i zaključak o takvom obilježju ovisi o svim, tijekom postupka, utvrđenim činjenicama. Tužitelj je stekao u vlasništvo predmet spora originarnim načinom, osnovom instituta dosjelosti, kao pošteni posjednik toga dijela kroz razdoblje potrebno za dosjedanje, neovisno o tome što se taj dio nekretnine nije katastarski posebno označio u ugovoru. Po ocjeni ovog suda u situaciji kada je u posjed predana i sporna površina, ista neometano korištena, tužitelj nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed obzirom da isti cijelo vrijeme gospodari i da čini dio njegove okućnice.

20. Temeljem svega iznijetog ovaj sud je prihvatio sve navode tužitelja, budući da su isti u suglasnosti s izvedenim dokazima u postupku, a koje ničim nije s uspjehom osporio tuženik, to se po ocjeni ovog suda zaključuje kako su se ostvarile pretpostavke tužitelja za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću za koje je dovoljno da je posjed pošten, a isto nije dovedeno u pitanje ni jednim po tuženiku predloženim, odnosno priloženim dokazom. Sve navedeno temelji se na odredbi čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a.

21. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje ZPP).

21.1. Tužitelju koji je uspio u cijelosti sa tužbenim zahtjevom pripada pravo na trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika, pa tako tužitelju pripada pravo na trošak sastava tužbe u vrijednosti od 100 bodova odnosno 200,00 eura, zastupanja na ročištima održanim dana 3. ožujka 2021, 27. travnja 2021., 13. lipnja 2022. (uviđaj), 4. rujna 2024. i 7. studenog 2024., za svaku radnju po 100 bodova, odnosno 200,00 eura, nadalje za sastav obrazloženih podnesaka 12. siječnja 2021., 2. ožujka 2021. i 13. listopada 2023., za svaku radnju po 100 bodova odnosno 200,00 eura, kao i trošak uviđaja u iznosu od 465,00 eura te pristojbe na tužbu i presudu u vrijednosti od 106,20 eura ukupno, sve uvećano za PDV (25%), sukladno tbr. 7, 8 i 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14), što ukupno iznosi 2.821,20 eura.

Šibenik, 9. lipnja 2025.

Sudac

Martina Miočević Šušnjić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.