Poslovni broj: Us I-4578/24-17

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ljerke Perica kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Blaženki Musulin, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 37/1, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 09. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-06/24-01/03956633546, URBROJ: 341-99-05/3-24-4607 od 03. listopada 2024. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141- 06/24-01/03956633546, URBROJ: 341-25-05/3-24-76625 od 05. lipnja 2024. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava rješenja kojima joj je u oba stupnja upravnog postupka odbijen zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, jer je nakon provedenih vještačenja u upravnom postupku utvrđeno da kod nje ne postoji tjelesno oštećenje nastalo kao posljedica prometne nesreće od 07. svibnja 2021. godine, što je tužiteljici priznato kao ozljeda na radu pod dijagnozama prijeloma gornjeg kraja goljenične kosti i ozljede koljenskih struktura.

Tužiteljica u tužbi navodi da je kod nje nastalo tjelesno oštećenje iz glave VIII. Liste oštećenja organizma (LOO), kao sastavnog dijela Uredbe o metodologijama vještačenja (NN 96/23). Ukazuje na to da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je njezino zdravstveno stanje konačno, a navodi i to da je 2003. godine imala operaciju lumbalne kralježnice.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je proveo vještačenje po nezavisnom sudskom vještaku - kirurgu, traumatologu i ortopedu Romanu Paviću.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljica je 25. ožujka 2024. godine podnijela zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, navodeći da joj je tjelesno oštećenje nastalo u prometnoj nesreći od 07. svibnja 2021. godine koja joj je priznata kao ozljeda na radu pod dijagnozama prijeloma potkoljenice i ozljede koljena.

Vještačenjima provedenim u oba stupnja upravnog postupka je (uz pregled) utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje u skladu s LOO pa je njezin zahtjev odbijen osporavanim rješenjima.

Sud je u ovom upravnom sporu prihvatio tužiteljičin prijedlog za provedbu vještačenja, koje je povjereno vještaku Romanu Paviću, sa zadatkom utvrđenja eventualnog stupnja tjelesnog oštećenja tužiteljice u skladu s LOO, uz obvezan klinički pregled.

Vještak je izvršio uvid u svu postojeću medicinsku dokumentaciju te je osobno pregledao tužiteljicu, odnosno izvršio klinički pregled i izmjerio funkcije oba tužiteljičina koljena.

Vještak je ukazao na to da se na poremećaj zgloba koljena odnosi točka 9. glave VIII. LOO te je detaljno objasnio zbog čega se kod tužiteljice ne radi ni o jednoj situaciji iz navedenih odredbi LOO o poremećaju zgloba koljena.

Konkretno, vještak je utvrdio da se kod tužiteljice uopće ne radi o ukočenju ni jednog koljena, da nije utvrđena niti bilo kakva ograničenost pokretljivosti zgloba (kontrakture) njezinih koljena te da je osobno prilikom mjerenja na kliničkom pregledu utvrdio da je funkcija oba koljena potpuno uredna. Nadalje, tužiteljica ne nosi ortozu na koljenima te uredno izvodi pokrete, što znači da su oba koljena u potpunosti stabilna.

Vještak je također utvrdio da je MR pretraga utvrdila potpuno zacijeljen ranije djelomično ozlijeđeni ligamentarni aparat bez znakova kompletnih ruptura. Tužiteljica je potom zatražila od vještaka očitovanje o tome radi li se kod nje o tjelesnim oštećenjima iz točke 10. ili 11. glave VIII. LOO te je ponovno ukazala na operaciju lumbalne kralježnice 2003. godine.

Vještak je na raspravom ročištu u vezi toga naveo da kod tužiteljice nema deformacije potkoljenice niti defekta mekog tkiva, uz to što je već objasnio kako nema ni kontrakture zglobova gležnja ili koljena, što bi predstavljalo točku 10. glave VIII. LOO.

Vještak je otklonio i mogućnost primjene točke 11. glave VIII. LOO, koja se odnosi na slabo zarasli prijelom potkoljenice s deformacijom stopala, atrofijom mišića ili otokom, jer se kod nje radi o zaraslom prijelomu, što su potvrdili specijalisti i nalaz MR-a.

Vještak je dalje naveo da tužiteljica u nesreći od 07. svibnja 2021. godine uopće nije ozlijedila kralježnicu te je naveo da kod nje nije prisutno ni jedno od medicinskih stanja iz glave X. LOO, koja se odnosi na kralježnicu.

Iako je tužiteljica nakon toga i dalje prigovarala nalazu i mišljenju vještaka i predlagala novo vještačenje, sud je zaključio da je vještak Roman Pavić detaljno, stručno, jasno i objektivno odgovorio na sva postavljena pitanja te je na njegovom nalazu i mišljenju zasnovana odluka u ovoj pravnoj stvari, a prijedlog za novo vještačenje je stoga odbijen na raspravnom ročištu.

S obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka Romana Pavića proizlazi da kod tužiteljice ne postoje oštećenja organizma opisana u glavi VIII. LOO, a niti neka druga oštećenja organizma na koja je ukazivala tužiteljica, sud smatra da je time potvrđena pravilnost nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka te da su stoga i posljedično donesena osporavana rješenja u cijelosti pravilna i zakonita, jer kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje u smislu čl. 61. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO).

Iz toga onda proizlazi da kod tužiteljice nema ni tjelesnog oštećenja koje bi nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, što znači da tužiteljica u smislu čl. 61. st. 2. ZMO-a ne ostvaruje ni pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 09. lipnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Blaženka Musulin

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića