1                            Broj: Ppž-7773/2022

 

                            

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. K.K., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.), odlučujući o prigovoru okr. K.K., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo od 4. srpnja 2022., Klasa: 211-07/22-3/12565, Urbroj: 511-19-38-22-1, u sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.              U povodu prigovora okr. K.K., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da se u izrečenu novčanu kaznu od 9.400,00 kuna (devet tisuća četristo) / 1.247,59 (tisuću dvjesto četrdeset sedam kuna i pedeset devet)[1] eura, na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 27. svibnja 2022. do 28. svibnja 2022. kao 79,64 (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa)[2] eura / 600,05 (šesto kuna i pet lipa) kuna u novčanu kaznu, pa je okr. K.K. preostala novčana kazna od 8.800,00 kuna (osam tisuća osamsto) / 1.167,96 (tisuću sto šezdeset sedam eura i devedeset šest centi)[3] eura, koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine preostale novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.              Odbija se prigovor okr. K.K. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

III.     Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. K.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura (petnaest)[4]/113,02 kuna (sto trinaest kuna i dvije lipe) u roku 15

dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. K.K. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijanog prekršajnog naloga, počinio prekršaj iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 9.400,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 580,00 kuna.             

 

1.1.              Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „AM“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. K.K. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, s prijedlogom da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona te da bi nastupila zastara prekršajnog progona. 

 

5.1.              Međutim, ispitivanjem po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjsko tijelo, u smislu odredbe članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo, time što u izrečenu novčanu kaznu nije uračunao vrijeme za koje je okrivljeniku bila oduzeta sloboda.  Naime, iz obrazloženja pobijanog prekršajnog naloga proizlazi da je okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme za koje je bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 27. svibnja 2022. u 23,00 sati do 28. svibnja 2022. u 11,00 sati, kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da na ime novčane kazne okrivljenik ima za platiti 9.400,00 kuna. Međutim, takvo obrazloženje izdavatelja prekršajnog naloga nije pravilno, budući da izreka odluke kojom se okrivljenik proglašava krivim sukladno odredbi članka 183. stavak 1. Prekršajnog zakona, izreka treba sadržavati: 1) za koje djelo se proglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja te onih o kojima ovisi primjena ovog Zakona i propisa kojima je prekršaj propisan, 2) naziv prekršaja prema propisu kojim je propisan, 3) koja se kazna izriče ili druga mjera primjenjuje ili se prema odredbama ovog Zakona oslobađa od kazne, 4) koja se zaštitna mjera primjenjuje i oduzima li se imovinska korist, 5) odluku o uračunavanju zadržavanja i svakom lišenju slobode te 6) odluku o troškovima prekršajnog postupka te imovinskopravnom zahtjevu. Dakle, iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da izreka presude ili druge odluke kojom se okrivljenik proglašavam krivim mora sadržavati izrečenu novčanu kaznu, a potom i odluku o uračunavanju lišenja slobode. Stoga, iz izreke pobijanog prekršajnog naloga proizlazi da je okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 9.400,00 kuna, dok pogrešno  prvostupanjsko tijelo tek u obrazloženju prekršajnog naloga navodi odluku o uračunavanju lišenja slobode, to je ovaj sud ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, preinačio odluku u izrečenoj novčanoj kazni, kao što je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke, na način da je u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode sukladni članku 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona.

 

6.              Okrivljenik u prigovoru navodi da je u teškoj obiteljskoj situaciji iz razloga što je ostao sam sa dvoje maloljetne djece koja je majka napustila, da radio kao vozač u firmi K. te da uz plaću od 5.500,00 kuna nije u mogućnosti platiti kaznu radi kredita koje ima i dvoje djece koje mora uzdržavati. Izražava žaljenje zbog počinjenog prekršaja te obećaje da iste više neće ponoviti. Navodi da na mjeru zabrane upravljanja AM kategorije od 6 mjeseci nema primjedbi.

 

6.1.              Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

6.2.              Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja najnižu zakonom propisanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

6.3.              Naime, cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se prvenstveno misli na utvrđenu visoku koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika od 1,65 g/kg i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja i po ocjeni ovog suda nema osnove za izricanje blaže novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Dakle, okrivljeniku je izrečena kazna u zakonom propisanom minimumu, radi čega žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani.

 

6.4.               Ističe se da je nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/2022.), kao posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/2022., 88/2022.), a koji u konkretnom slučaju zbog konverzije novčane valute propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne ( u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, što prema fiksnom tečaju konverzije – 7.53450, iznosi od 9.945,54 do 19.966,43 kuna), dok je Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.), koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za taj prekršaj nešto strožu najnižu i najvišu novčanu kaznu (u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna). Budući da izrečena novčana kazna po prvostupanjskom tijelu predstavlja novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa za prekršaj iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koja je unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o sigurnosti prometa na cestama koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, kao i unutar okvira novčanih kazni propisanih Zakonom o izmjeni Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ovaj drugostupanjski sud novi zakon nije primijenio, ocijenivši da je  prema načelu konkretnosti, novčana kazna pravilno odmjerena i primjerena svim okolnostima slučaja.

 

6.5.              Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti koje se ističu u prigovoru u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni. Osim toga, okolnosti koje navodi u prigovoru okrivljenik ni na koji način nije dokumentirao, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavku 2. Prekršajnog zakona.

 

6.6.              Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanjem prigovora okrivljenika.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 15,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona (točka I. izreke) i članka 205. Prekršajnog zakona (točka II. izreke) odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. kolovoza 2023.

 

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                        Kristina Gašparac Orlić, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Dugo Selo u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i branitelja.