REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-58/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Danijel Klobučar iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa odvjetnik Hrvoje Pelcl iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Kristijana Čuliga i punomoćnika tuženika Hrvoja Pelcla, odvjetnika, dana 9. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 59.591,80 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 30.9.2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate a po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 318,54 eura, sa pripadajućom kamatom.

r i j e š i o  j e

1/ Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 6.830,58 eura.

2/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 562,50 eura.

3/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. III. izreke.

4/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.430,22 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2025. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28.8.2021. godine vozilo tužitelja McLaren MP4-12C, 650 S, reg. oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], sudjelovalo u prometnoj nesreći na autocesti A2 u Austriji na način da je isto uslijed skliskog kolnika proklizalo i zabilo se u zaštitnu ogradu. Navodi da je u opisanim štetnim događajem na vozilu tužitelja prouzročena totalna (ekonomska) šteta, budući da su troškovi dovođenja vozila u prvobitno stanje procijenjeni u iznosu većem od 75% tržišne vrijednosti vozila.

Tužitelj navodi da je predmetno vozilo u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika za slučaj prometne nesreće na temelju ugovora o osiguranju sklopljenog prihvatom Obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih vozila br. 03068200034298 dana 22.3.2021.godine, sastavni dio kojeg Ugovora bili su i Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila br. 2019/01-03.01-1 od dana 31.05.2019. godine.

Nadalje tužitelj navodi da je tuženiku podnio Zahtjev za naknadu štete dana 30.8.2021.godine, temeljem kojeg je kod tuženika vođen postupak radi mirnog rješenja spora, tijekom kojeg je tužitelj prema ponudi njemačkog trgovačkog društva Autohandel Oosterbroek GmbH, koju mu je dostavio tuženik, ostatak oštećenog vozila (olupine) prodao navedenom društvu za iznos od 58.590,00 EUR, čime je vrijednost ostatka vozila između stranaka nesporno utvrđena u iznosu od 438.839,10 kn. Tužitelj navodi da je u cilju utvrđivanja tržišne vrijednosti oštećenog vozila u trenutku nastanka osiguranog slučaja, tužitelj je angažirao stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, promet i analizu cestovnih prometnih nezgoda, mr. sc. Krunoslava Ormuža, dipl. inž. str., koji je nalazom i mišljenjem utvrđeno je da je tržišna vrijednost vozila tužitelja neposredno prije prometne nesreće iznosila 1.586.850,00 kn (s uključenim PDV-om i posebnim porezom na promet motornih vozila), ali je tuženik na ime naknade štete tužitelju dana 5.11.2021.godine isplatio iznos od 642.751,46 kn, čime je priznao pravnu osnovu odštetnog zahtjeva tužitelja, ali je izvršivši djelomičnu isplatu u iznosu od 642.751,46 kn, tuženik povrijedio svoju ugovornu obvezu previđenu čl. E.2. st. 2. Uvjeta za kasko osiguranje kojim je propisano: „ADRIATIC u slučaju totalne štete nadoknađuje onaj novčani iznos koji bi osiguranik imao da nabavlja vozilo iste vrste i kvalitete u istom stanju istrošenosti u vrijeme nastanka osiguranog slučaja (vrijednost zamjene vozila), umanjen za iznos ugovorenog samopridržaja (franšize) i umanjen za iznos nadoknadive vrijednosti ostatka olupine odnosno ostatka vrijednosti“.

Tužitelj smatra da s obzirom je nalazom i mišljenjem vještaka tržišna vrijednost vozila u trenutku nastanka osiguranog slučaja utvrđena u iznosu od 1.586.850,00 kn, tuženik je umjesto iznosa od 642.751,46 kn na ime naknade štete, tužitelju trebao isplatiti iznos od 1.145.610,90 kn, jer bi jedino taj iznos kada se zbroji s vrijednošću olupine (ostatka vozila), koja je suglasno utvrđena u iznosu od 438.839,10 kn, bio dovoljan tužitelju da nabavi vozilo iste vrste i kvalitete, te u istom stanju istrošenosti kakvo je bilo njegovo vozilo u vrijeme nastanka osiguranog slučaja (u navedeni izračun je uključena odbitna franšiza u iznosu od 2.400,00 kn).

Stoga smatra da tuženik ostao prema tužitelju u obvezi na isplatu daljnjeg iznosa od 502.859,44 kn, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika sukladno čl. K.5. st. 1. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila, te na temelju čl. E.2. st. 2. navedenih Uvjeta i čl. 1090. u vezi s čl. 943. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21-dalje: ZOO), i to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.9.2021. do isplate.

1.1. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 14.9.2023. godine, nakon provedenog prometnog vještačenja, tužitelj potražuje od tuženika iznos od 59.910,34 eura (što je protuvrijednost iznosa od. 451.394,44 kn prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn), sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.9.2021. do isplate.

Također potražuje i naknadu parničnog troška također sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

1.2. Navedenim smanjenjem tužbenog zahtjeva, tužitelj je djelomično povukao tužbu za iznos od 6.830,58 eura (51.465,00 kn). Kako je tuženik u podnesku od 22.9.2023. pristao na povlačenje tužbe, to je sud sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP), odlučio kao u izreci rješenja pod I.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava da je tužitelj sa tuženikom imao zaključenu policu kasko osiguranja za predmetno vozilo u trenutku štetnog događaja. Također ne osporava da je na predmetnom vozilu tužitelja nastala totalna šteta, kao i da je tuženik isplatio tužitelju po osnovi kasko osiguranja iznos od 642.751,46 kn.

Tuženik ne osporava niti vrijednost spašenog ostatka vozila od 438.839,10 kn. Osporava visinu zatražene totalne štete na vozilu tužitelja, preko nesporno isplaćenog iznosa a s obzirom na iznos posebnog poreza na promet motornih vozila (PPMV), koji je platio tužitelj, a čiji povrat nije ostvario.

Tuženik tijekom postupka također ističe da je vozilo tužitelja bilo podosigurano, pa da stoga tužitelj nema pravo na puni iznos naknade cjelokupne štete na svom vozilu, nego se ima primijeniti prilikom izračuna osiguranine čl. 960 st. 1. ZOO-a. Osporava i tijek kamate kako ju potražuje tužitelj, smatrajući kako se radi o nerepariranoj šteti, visina koje je utvrđena tek u ovom postupku, pa da stoga tužitelju pripadaju kamate od presuđenja.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao ovjereni prijevod sa njemačkog jezika policijske potvrde o prometnoj nesreći, procjeni troškova popravka (list 10-40 spisa), pregledao je fotografije vozila (list 6-9 spisa), obvezujuću ponudu kasko osiguranja i uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 42-68 i 96124 spisa), obavijest o primitku odštetnog zahtjeva (list 69 spisa), mail korespondencija između stranaka (list 70-71 spisa), tehnički nalaz i mišljenje mr.sc. Krunoslava Ormuža dipl. ing strojarstva (list 72-81 spisa), potvrda o plaćanju (list 83 spisa), cijene komparativnih vozila (list 134-149 spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću dipl. ing. i dopuna istog (list 159-163 i 303-304 spisa), te se vještak Šimunović i usmeno očitovao na ročištima (list 193-194 i 360 spisa), dopis Ministarstva financija od 20.8.2024. (list 261-262 spisa), te porezna rješenja od 17.2.2021. 2.9.2022. i 31.1.2023. (list 263-283 spisa).

3.1. Sud nije saslušavao tužitelja, jer smatra da su sve odlučne činjenice utvrđene uvodom u dostavljenu dokumentaciju u spisu.

4. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je zaključio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika vozila marke MCLAREN MP 4-12C, 650 SPIDER, za naknadu imovinske štete koja je nastala na tom vozilu u štetnom događaju 28.8.2021., na autocesti A2 u Austriji, a koje vozilo je bilo kasko osigurano kod tuženika.

6. Dakle, nesporno je među strankama da je predmetno vozilo bilo kasko osigurano kod tuženika u trenutku štetnog događaja (puno kasko osiguranje). Nesporno je i da je na predmetnom vozilu nastala totalna šteta, kao i da je tuženik isplatio tužitelju po osnovi kasko osiguranja iznos od 642.751,46 kn.

Nije sporna niti vrijednost spašenog ostatka vozila u iznosu od 438.839,10 kn. Također nije sporan niti iznos franšize od 2.400,00 kn.

7. Sporna je visina totalne štete na vozilu tužitelja, preko nesporno isplaćenog iznosa, kao i tijek kamate.

8. Iz Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila od 31.5.2019. godine, koji su sastavni dio predmetne police osiguranja propisano je između ostalog pod E2 (2) da u slučaju totalne štete tuženik nadoknađuje onaj novčani iznos koji bi osiguranik imao da nabavlja vozilo iste vrste i kvalitete u istom stanju istrošenosti u vrijeme nastanka osiguranog slučaja (vrijednost zamjene vozila), umanjen za iznos ugovorenog samopridržaja (franšize) i umanjen za iznos nadoknadive vrijednosti ostatka olupine, odnosno ostatka vrijednosti.

9. Kako bi se utvrdilo koji je to iznos naknade koji bi pripadao tužitelju, provedeno je prometno vještačenje po vještaku Berisalavu Šimunoviću dana 7.12.2022., kojim je utvrđeno:

- da je prema Jomologiji (elektronskom katalogu Centra za vozila Hrvatske), novonabavna cijena vozila tužitelja, uključujući sve troškove do registracije na dan isplate štete (5.11.2021.), iznosila oko 2.263.543,75 kn (300.423,88 eura);

- da je u trenutku štetnog događaja vozilo tužitelja bilo staro oko 5 godina, čime je amortizirano oko 50%, što znači da je imalo oko 41% vrijednosti novog vozila;

- da je vozilo tužitelja za razdoblje od 5 godina prešlo oko 20.823 kn, u odnosu na prosjek od oko 90.000 km, što uvećava vrijednost vozila tužitelja za oko 12%;

- da je zbog stanja na globalnom tržištu rabljenih vozila i činjenicu da se radi o sportskom vozilu visoke klase koji se proizvodi u ograničenom broju primjeraka koji imaju svoje kupce, vrijednost vozila dodatno uvećava za oko 10%;

- da kada se sve navedeno uzme u obzir ukupna tržišna vrijednost vozila tužitelja u trenutku štetnog događaja, svedena na dan isplate štete, iznosila je 63% novonabavne cijene vozila, odnosno 1.426.032,56 kn/189.267,05 eura;

- da vrijednost ostatka vozila iznosi 438.839,10 kn/58.243,96 eura;

- da visina štete na vozilu tužitelja koja se dobije kada se od tržišne vrijednosti vozila odbije vrijednost ostatka vozila (1.426.032,56 kn/189.267,05 eura - 438.839,10 kn/58.243,96 eura), iznosi ukupno 987.193,46 kn/131.023,09 eura, sve prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn.

10. Nalazu i mišljenju vještaka Šimunovića su prigovarale obje stranke i to u pogledu izračuna novonabavne vrijednosti vozila, pri čemu ju tužitelj smatra preniskom u odnosu na onu utvrđenu od strane vještaka Ormuža (zbog pogrešnog modela vozila koje je vještak uzeo u obzir, te godine proizvodnje vozila), dok ju tuženik smatra previsoko utvrđenom. Također tuženik prigovara i izračunatoj amortizaciji vozila u pogledu prijeđenih kilometara. Isto tako tuženik prigovara da je vještak u novonabavnu vrijednost vozila računao i PPMV (poseban porez na motorna vozila u iznosu od 431.343,96 kn). Smatra da je potrebno utvrditi je li tužitelj ostvario pravo na povrat istog nakon štetnog događaja i u kojem iznosu.

11. Na ročištu 31.8.2023. godine, vještak Šimunović se očitovao na prigovor tužitelja navodeći da je vozilo tužitelja model koji se počeo proizvoditi od 2015. godine, te da je u nalazu i mišljenju obradio stariji model vozila. Kako u Jomologiji i katalogu CVH nema cijene koštanja vozila tužitelja da bi se onda mogla izračunati nabavna vrijednost, potrebno je novonabavnu vrijednost njegovog prethodnika (vozila koji je obradio u nalazu i mišljenju) uvećati za 7,5% (s obzirom na specifičnom vozilu koji se proizvodi u ograničenoj seriji koja mora pokriti troškove razvoja novog modela, dok je prosječno uvećanje novonabavne vrijednosti 5-10%). Tako bi novonabavna vrijednost vozila tužitelja uključujući sve troškove do registracije, na dan isplate štete iznosila oko 2.433.309,53 kn/322.955,67 eura, pa kada se od te cijene odbije amortizacija od 37% proizlazi da je tržišna vrijednost vozila tužitelja u trenutku štetnog događaja koja je svedena na dan isplate štete iznosila oko 1.532.985,00 kn/203.462,08 eura. Kada se od tog iznosa odbije trošak ostatka vozila, dobije se visina štete na vozilu tužitelja u iznosu od 1.094.145,90 kn/145.218,12 eura, a prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn. Također se vještak očitovao da vozilo tužitelja nije coupe već kabriolet sa tvrdim krovom za uvlačenje. Isto tako je naveo da vozilo tužitelja nije klasično vozilo velike serijske proizvodnje, već sportsko vozilo visoke klase koji se proizvodi u ograničenom broju primjeraka, te da na broj kilometara koji je prošao u 5 godina, pa stoga smatra da je ispravak vrijednosti od 12% realan. Očitovao se također da je u izračun cijene uključeni PDV i poseban porez na motorna vozila, dok je u odnosu na pitanje podosiguranja rekao da se radi o pravnom pitanju o kojem odlučuje sud.

12. S obzirom da su tijekom postupka u spis dostavljena porezna rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, iz kojih proizlazi da je tužitelj poseban porez na motorna vozila platio u iznosu od 202.961,57 kn (ne u iznosu od 431.343,96 kn), odnosno da bi obveza plaćanja PPMV-a na dan štetnog događaja 28.8.2021. iznosila za vozilo tužitelja 175.295,49 kn/23.265,71 eura, predlagao je tuženik da vještak te iznose uzme u izračun totalne štete, odnosno da potpuno iz izračuna izostavi poseban porez na motorna vozila jer da je tužitelj mogao ostvariti pravo na povrat istog, ali je zakasnio sa zahtjevom. Smatra da bi takvim postupanjem tužitelj poduzeo mjere za smanjenje nastale štete, a što je u svakom slučaju bio dužan učiniti.

12.1. Tužitelj smatra da je potpuno nebitno koji iznos posebnog poreza na motorna vozila je tužitelj platio, jer da sukladno Uvjetima za kasko osiguranje, tužitelj ima pravo u slučaju totalne štete na onaj iznos novca koji bi mu trebao da nabavlja vozilo iste vrste i kvalitete u istom stanju istrošenosti u vrijeme nastanka štetnog događaja (vrijednost zamjene vozila).

13. U dopuni nalaza i mišljenja od 10.3.2025., vještak Šimunović se očitovao:

- da se prema pravilu prometne struke visina štete na vozilu utvrđuje na dan štetnog događaja koji je sveden na dan isplate štete, a ako šteta nije isplaćena onda se računa prema cijenama na dan izrade nalaza;

- da je u predmetnom štetnom događaju šteta nastala 28.8.2021., a isplaćena je 5.11.2021. godine, pa se stoga visina štete utvrđuje na dan 5.11.2021. godine;

- da se visina totalne štete na vozilu utvrđuje na način da se novonabavna vrijednost vozila (cijena) korigira za amortiziranost (rabljenost) vozila s obzira na starost, broj prijeđenih kilometara, način eksploatacije, stanje vozila i tržištu rabljenih vozila;

- da se novonabavna vrijednost vozila sastoji od osnovne cijene vozila, PDV-a i posebnog poreza na motorna vozila (PPMV);

- da je prema elektronskom katalogu CVH-Jomologiji, PPMV za novo vozilo tužitelja ista iznosi 431.343,96 kn/57.249,18 eura prema fisknom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn.;

- da iz dokumentacije Ministarstva financija, Carinske uprave – izračun na listu 283 spisa, proizlazi da je iznos PPMV-a za vozilo tužitelja na dan 1. registracije (tj. za novonabavnu vrijednost vozila), iznosi 437.582,32 kn/58.077,16 eura (vrijednosna komponenta 35.756,70 eura, ekološka komponenta 22.320,46 eura);

- da je tužitelj platio PPMV u iznosu od 202.861,57 kn, jer je predmetno vozilo kupio rabljeno, a ne novo, što nema utjecaj na izračun totalne štete.

13.1. S obzirom na naprijed navedeno, vještak je zaključio da kod utvrđivanja novonabavne vrijednosti vozila, osnovnu cijenu vozila nije moguće „spajati“ s PPMV za rabljeno vozilo, već isključivo novo vozilo.

14. Tužitelj je prihvatio očitovanje vještaka iz dopune nalaza i mišljenja od 10.3.2025., dok je tuženik podneskom od 12.3.2025. istoj prigovarao, da vještak kod utvrđivanja visine štete nije trebao uzeti PPMV prema novonabavnoj vrijednosti vozila, jer da tužitelj nije niti kupio niti osiguravao novo, već rabljeno vozilo, već da je trebao uzeti u obzir stvarno plaćeni PPMV i na taj način utvrdi visinu totalne štete.

15. Vještak Šimunović se na ročištu 25.4.2025. očitovao na ovaj prigovor tuženika, ponavljajući da prilikom utvrđivanja novonabavne vrijednosti vozila nije moguće istu utvrđivati na temelju tvorničke cijene vozila i PPMV-a za rabljeno vozilo, ali je na inzistiranje tuženika izvršio i taj izračun, prema kojem bi visina totalne štete, uzimajući u obzir plaćeni iznos PPMV-a od oko 202.861,57 kn iznosila 929.820,99 kn/123.408,45 eura prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn. Osim što se tužitelj protivio izračunu kako je to tražio tuženik, stranke u tom smislu nisu imale nikakvih na nalaz vještaka nije bilo nikakvih daljnjih

16. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Šimunovića, odnosno njegovu dopunu, kao i očitovanja sa ročišta, posebno u dijelu u kojem je otklonio prigovor tuženika da kod izračuna nije moguće kod utvrđivanja novonabavne vrijednosti vozila, osnovnu cijenu vozila „spajati“ s PPMV za rabljeno vozilo, već isključivo novo vozilo, odnosno da stvarno plaćeni PPMV, nema utjecaj na izračun totalne štete. Stoga sud nije uzeo kao relevantan izračun vještaka sa ročišta 25.4.2025. gdje je vještak uzeo u obzir uzimajući u obzir plaćeni iznos PPMV-a od 202.861,57 kn.

Kao relevantan izračun je sud prihvatio onaj iz nalaza i mišljenja od 7.12.2022., dopunjen i korigiran na ročištu 31.8.2023. godine, gdje je vještak izračunao da je vrijednost vozila tužitelja u trenutku štetnog događaja iznosila oko 1.532.985,00 kn/203.462,08 eura, pa kada se od tog iznosa odbije trošak ostatka vozila, visina štete na vozilu tužitelja u iznosu od 1.094.145,90 kn/145.218,12 eura, primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 euro = 7,53450 kn.

Međutim u tom izračunu vještak je popustio odbiti i trošak franšize (sukladno E2 (2) Uvjeta za kasko osiguranje) u nespornom iznosu od 2.400,00 kn/318,54 eura, što daje iznos od 1.091.745,90 kn/144.899,58 eura (prema fiksnom tečaju konverzije 1 euro=7,53450 kn).

17. Prema tome, u dokaznom postupku je utvrđeno da je visina totalne štete na vozila tužitelja iznosi 1.091.745,90 kn/144.899,58 eura, pa kada se od tog iznosa odbije nesporno plaćeni iznos od 642.751,46 kn/85.307,78 eura, dobije se razlika od 448.994,44 kn/59.591,80 eura, koji iznos je tuženik još dužan platiti tužitelju kako bi u potpunosti ispunio svoju ugovornu obvezu isplate štete s obzirom na nastup osiguranog slučaja.

18. Što se tiče prigovora podosiguranja, valja reći da je odredbom čl. 960 ZOO- a propisano da kada se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja veća od svote osiguranja, osiguranina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja.

Međutim, kako je prometnim vještačenjem utvrđeno da tržišna vrijednost vozila tužitelja u trenutku štetnog događaja koja je svedena na dan isplate štete iznosila oko 1.532.985,00 kn/203.462,08 eura, dok je svota osiguranja iznosila 1.868.949,24 kn, što proizlazi iz police osiguranja, može se zaključiti da je prigovor podosiguranja neosnovan.

19. Nadalje, što se tiče prigovora da je tužitelj bio dužan tražiti povrat posebnog poreza na promet motornih vozila i na taj način smanjiti štetu, valja reći da je u toč. H.2. (1) 1.1. Uvjeta za kasno osiguranje, propisao da je nakon nastanka osiguranog slučaja na temelju kojeg se traži isplata osiguranine, osiguranik/vlasnik vozila dužan pridržavati se obveze umanjivanja štete i obveze spašavanja, odnosno sprečavanja i smanjenja štete, prema svojim mogućnostima i pri tome se pridržavati uputa tuženika. Međutim, prema stavu ovog suda povrat posebnog poreza na motorna vozila u konkretnoj situaciji ne može se smatrati obvezom tužitelja u smislu navedenih uvjeta. To stoga što je također u toč. E.2. (2) jasno navedeno da je obveza tuženika u slučaju totalne štete naknaditi onaj novčani iznos koji bi osiguranik imao da nabavlja vozilo iste vrste i kvalitete u istom stanju istrošenosti za vrijeme nastanka osiguranog slučaja (vrijednost zamjene vozila), umanjen za iznos ugovorenog samopridržaja (franšiže) i umanjen za iznos nadoknadive vrijednosti ostatka olupine, odnosno ostatka vrijednosti.

19.1. Stoga , sud nije tražio sukladno prijedlogu tuženika spise Ministarstva financija vezano za povrat posebnog poreza na motorna vozila, iz razloga što je zaključio da ta činjenica nije odlučna u ovom konkretnom slučaju.

Uz navedeno valja reći da iz rješenja Ministarstva financija koji prileže spisu proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za povrat posebnog poreza na motorna vozila, ali da je sa zahtjevom odbijen.

20. Dakle, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 59.591,80 eura (toč. I. izreke), dok je preko tog iznosa, (za iznos od 318,54 eura), zahtjev tužitelja previsoko postavljen, te je kao takav neosnovan i odbijen kao u izreci pod II.

21. Što se tiče zahtjeva tužitelja za plaćanjem zatezne kamate, valja reći da je potpuno neosnovan stav tuženika da bi tužitelju pripadala kamata u konkretnom slučaju od presuđenja. To stoga što se u konkretnom slučaju radi o ugovornom osiguranju, pa je relevantna odredba čl. 943. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08-dalje: ZOO), kojom je propisano da kada se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osiguraninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od primitka obavijesti da se osigurani slučaj dogodio. Međutim ukoliko je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njenog iznosa, potrebno određeno vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osiguraninu određenu ugovorom u roku 30 dana od primitka odštetnog zahtjeva, ili ga obavijestiti da je zahtjev neosnovan, u protivnom je dužan platiti zakonsku zateznu kamatu.

Prema tome, kako je iz obavijesti tuženika o primitku odštetnog zahtjeva, proizlazi da je zaprimljen 30.8.2021. godine od tuženika, to je osnovan zahtjev tužitelja za plaćanjem kamate na dosuđeni iznos od 30.9.2021. godine.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod I. i II.

23. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi sa čl. 155 ZPP-a, jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi. Sud je imao u vidu konačno postavljen tužbeni zahtjev, te troškovnik tužitelja i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23-dalje Tarifa).

23.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u visini 500 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 14.10.2022., 20.1.2023., 6.3.2023., 14.(13) 9.2023., za svako u visini 500 bodova (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 24.10.2022., 31.8.2023., 12.7.2024., u visini 500 bodova (Tbr. 9/1) za svako, što je ukupno 4000,00 bodova x 2,00 eura iznosi 8.000,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 2.000,00 eura iznosi 10.000,00 eura, uvećano za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 331,81 eur (2.500,00 kn), trošak prijevoza dokumentacije u iznosu od 170,81 euro, sudsku pristojbu na presudu 645,56 eura, trošak provedenog prometnog vještačenja po vještaku Šimunoviću u iznosu od 265,45 eura i pristupa vještaka Šimunovića 16,59 eura na ročište 31.8.2023., što iznosi ukupno 11.430,22 eura.

23.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21.10.2022., jer je navode iz istog mogao iznijeti na ročištu 24.10.2022., isto tako niti trošak sastav podnesaka od 25.10.2022., kojim dostavlja predujam za vještačenje, te podnesaka od 19.5.2023. i 11.6.2024., kojim požuruje postupanje suda, jer isti nisu bili potrebi za vođenje ovog postupka. Nije mu priznat niti trošak sastava podnesaka od 23.4.2024., 15.10.2024. i 27.3.2024., jer u istima ponavlja već ranije iznesene navode ili iznosi okolnosti koje nisu relevantne, pa je sud također ocijenio da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Tužitelju nije priznat niti trošak izrade tehničkog nalaza i mišljenja vještaka Ormuža, jer nije bio potreban za ovaj postupak.

24. Tužitelju je na parnični trošak također dosuđena zakonska zatezna kamata od presuđenja, a imajući u vidu čl. 151. st. 3 ZPP-a.

25. Što se tiče zahtjeva tuženika za naknadu parničnih troškova za povučeni dio zahtjeva (6.830,58 eura), tuženik je u podnesku od 22.9.2023. tražio naknadu parničnog trošak za taj povučeni dio, koji mu prema stavu ovog suda pripada i to imajući u vidu čl. 158. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP-a, kao i odredbama Tarife. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 75 bodova (Tbr. 8/1), zastupanje na ročištu 24.10.2022. i 31.8.2023. u visini 75 bodova za svako (Tbr. 9/1), što je ukupno 225 bodova x 2,00 eura, što iznosi 450,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a od 112,50 eura, iznosi ukupno 562,50 eura, koliko je dosuđeno tuženiku.

Naime, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 26.1.2023., jer s obzirom na sadržaj istog, nije bio potreban za ovaj postupak.

U Zagrebu, 9. lipnja 2025. godine

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na tužbu za presudu u iznosu od 645,56 eura.

2. Punomoćniku tuženika