Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-78/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja TS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marko Fuštin, odvjetniku Šibeniku, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 08. svibnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno zajedno sa punomoćnikom Marko Fuštin, odvjetniku Šibeniku i zz tužene LS, savjetnica u ODO Šibenik, po objavi, dana 09. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], jedini i isključivi vlasnik dijela predmetne nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška], ležeće u K. O. [katastarska općina], i to onoga dijela prikazanoga i označenoga slovima A-B-C-D-E-F-G-A, u površini od 1070m2, sve označeno na skici mjesta očevida ZS dipl. inženjera geodezije od dana 13. siječnja 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.856,18 eura sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj TS, zastupan po punomoćniku Marko Fuštin, odvjetnik u [adresa], podnio je ovom sudu, dana 12. siječnja 2024. godine, tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je tužitelj jedini i isključivi vlasnik dijela predmetne nekretnine prikazanog i omeđenog slovima A-B-C-D-E-F-G-A površine 1070m2 u geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane ĐS, dipl. ing. geod. od dana 31. listopada 2023. godine. Nadalje, tužitelj i njegovo prednici u dijelu predmetne nekretnine da imaju kuću s okućnicom u kojoj obitavaju i to više od 100 godina. Iz uvjerenja DGU Katastra Šibenik da je evidentno kako je predmetna nekretnina, konkretno kuća koja se nalazi na dijelu nekretnine koja čini predmet ovog tužbenog zahtjeva, evidentirana iz zraka još prije 1967. godine.

1.2. U predmetnoj kući da su živjeli roditelji tužitelja te je nakon smrti tužiteljevog oca MS, sklopljen ugovor o darovanju između nasljednika i to Ugovor o darovanju između majke tužitelja, FS i njene kćerke CS dana 05. ožujka 2003. godine ovjeren kod javnog bilježnika Vojislava Vuletin pod brojem OU-410/03 kojim ugovorom je sestra tužitelja svoju suvlasnički dio darovala svojoj majci, uključujući i 1/3 naslijeđenog dijela na predmetnoj nekretnini. Isto dana, dakle, 05. ožujka 2003. godine, tužitelj i njegova majka su sklopili Ugovor o darovanju kojim je njegova majka svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine kao i onaj koji joj je darovala kći, u cijelosti darovala svom sinu, ovdje tužitelju. Predmetni darovni ugovor sklopljen između tužitelja i njegove majke ovjeren je od strane javnog bilježnika Vojislava Vuletin pod brojem OU-411/03.

1.3. Posebno se navodi kako se greška prilikom identifikacije predmetne nekretnine dogodila još prije smrti oca tužitelja te je nekretnina označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] s kojom nekretninom tužitelj i njegova obitelj nemaju ništa, dok je nekretnina ispravno označena u geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od strane ĐS **.**.2023. i to kao dio čest. br. 1140/1. Pogrešna oznaka nekretnine da navodi i u rješenju o nasljeđivanju oca, te svim kasnije sklapanim ugovorima o darovanju. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj ima pravni interes da uskladi stvarno stanje sa zemljišnoknjižnim stanje, pa je predložio da sud prihvati tužbu.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu istu osporavao u cijelosti navodeći da iz dokaza na koje se tužitelj poziva ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, točnije da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužena smatra kako tužitelj u svojim navodima nije doveo u sumnju upis prava vlasništva predmetne nekretnine na imenu ove tužene, niti predložio dokaze koji bi upućivali da je uknjižba prava vlasništva na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na imenu tužene pogrešna, pa je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], uvjerenja Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Šibenik, Klasa: 938-08/23-02/584, Urbroj: 541-26-01/5-23-2 od dana 24. srpnja 2023. godine, preslike Ugovora o darovanju sklopljenog između FS kao darovateljice i TS kao daroprimatelj od dana 05. svibnja 2003. godine ovjerenog od strane javnog bilježnika Vojislava Vuletin iz [adresa] broj ovjere OU-411/03, preslike Ugovora o darovanju sklopljenog između CS kao darovateljice i FS kao daroprimatelja sklopljenog dana 05. svibnja 2003. godine, ovjerenog od strane javnog bilježnika Vojislava Vuletin iz [adresa], broj ovjere OU-410/03, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za geodeziju Pjer Sladoljev od dana 13. siječnja 2025. godine kao i skice mjesta očevida koja je sastavni dio nalaza i mišljenja, saslušanjem svjedoka NS i ŽS te saslušanjem tužitelja sve na ročištu održanom pred ovim sudom dana 08. svibnja 2025. godine,

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

6. Predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 1070m2 označena slovima A-B-C-D-E-F-G-A na geodetskoj skici Pjera Sladoljev, stalnog sudskog vještaka za geodeziju od dana 13. siječnja 2025. godine.

7. Pregledom zemljišno knjižnog izvatka sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] ZK tijelo II upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.

7.1. Pregledom Ugovora o darovanju sklopljenog između CS sestre tužitelja i FS majke tužitelja, od dana 05. svibnja 2003. godine vidljivo je kako je predmet navedenog ugovora nekretnina označena kao kat. zgr. 119/2 K. O. [katastarska općina] a koju je bila predmetom rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-495/88 od dana 31. kolovoza 1988. godine, iza smrti oca tužitelja. Isto tako, pregledom ugovora o darovanju sklopljenog između FS majke tužitelja i samog tužitelja, od dana 05. svibnja 2003. godine vidljivo je kako majka tužitelja istom daruje nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

7.2. Tužitelj je u tužbi isticao kako je odavno, još prije smrti njegova oca, došlo do greške u mjerenju pa je nekretnina krivo označena još u rješenju o nasljeđivanju iza smrti oca a potom i u svim naprijed navedenim Ugovorima. Pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] vidljivo je kako su kao suvlasnici upisane treće osobe te da niti kao vlasnik niti suvlasnik nije upisan prednik tužitelja ČS, njegov otac a isto tako niti majka i sestra te sam tužitelja kao nasljednici iza smrti oca i supruga MS.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjer Sladoljev dipl. ing. sud je utvrdio da je odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji je na skici mjesta očevida za potrebe ovog parničnog postupka prikazan kao dio čest. zem. [katastarska čestica] omeđen slovima A-B-C-D-E-F-G-A a koja nekretnina se nalazi u naselju Grabovci te se do iste pristupa pristupnim putem koji se veže na asfaltnu cestu koja prolazi kroz navedeno naselje Grabovci. Nekretnina da po kazivanju tužitelja predstavlja stambeni objekt sa prostorom za parking motornih vozila, dok je po sredini nekretnine vidljiva i gusterna. Nekretnina da je sa svih svojih strana omeđena trajnim i vidljivim međnim oznakama u obliku betonskog zida te u jednom manjem dijelu žičanom ogradom. Predmetna nekretnina identificirana je kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na skici označena slovima A-B-C-D-E-F-G-A, te je svjedok naveo da bi svojim položajem i oblikom odgovarala liku označenom istim slovima na geodetskom situacijskom nacrtu koji je izradio ĐS, dipl. ing. geod. od dana 31. listopada 2023. godine a kojeg je tužitelj predao uz tužbu.

8.1. U odnosu na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev dipl. ing. geod. od dana 13. siječnja 2025. godine stranke nisu male primjedbe dok je tužitelj tužbu uredio u skladu sa navedenim nalazom i mišljenjem a čemu se tuženik i dalje protivio.

9. Svjedok NS, star 72 godine, u svom iskazu naveo je kako je on susjed tužitelja te da tu živi čitav svoj život. U odnosu na nekretninu koja je predmetom postupka iskazivao je kako je još djed tužitelja IS bio na toj nekretnini te započeo sa gradnjom kuće a nakon smrti djeda otac i stric tužitelja da su nastavili sa gradnjom kuće. Tužitelj da je imao dva strica te da je jedan premio jako mlad u dobi od 26 godina, a otac tužitelja nedugo nakon strica negdje 1988. godine. Drugi stric tužitelja i sam tužitelja da su nekretninu podijelili te je na terenu poznato tko koristi koji dio nekretnine. Djed tužitelja da je na nekretnini imao vrt te sadio sezonsko voće i povrće. Po kazivanju svojih prednika, svjedok da ima saznanja da su prednici tužitelja među prvima došli u selo Grabovce na utuženu nekretninu te da im nikada nitko nije miti osporavao niti ometao njihov posjed.

9.1. Svjedok ŽS, star 75 godine, iskazivao je kako stanuje 40-50 metara od nekretnine tužitelja, te da se sijaća djeda tužitelja ES, majke tužitelja FS te oca T. Isti da su oduvijek bili na predmetnoj nekretnini od kada njega sjećanje služi te da se on kao dijete sa ocem tužitelja igrao upravo na predmetnoj nekretnini. Ne može se izjasniti tko je počeo sa gradnjom kuće budući da od kada se on sječa kuća da je već postojala, te da je u okviru kuće postajao i vrt u kojem su prednici tužitelja sadili sezonsko voće i povrće. Ranije da je nekretnina bila ograđena suhozidom i žicama a kasnije sa betonskim zidovima. Koliko je njemu poznato nitko nikada da nije smetao niti prednike tužitelja niti tužitelja u posjedu.

9.2. Nadalje, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je njegov djed Tome Brusan 50-tih godina prošlog stoljeća počeo sa gradnjom kuće koja se nalazi na predmetnoj nekretnini a što da je vidljivo i na samoj otro foto snimci iz 1960. godine. Tužitelja da je tamo rođen i živi od 1985. godine te iskazuje kako je predmetna nekretnina oduvijek ograđena suhozidom ili kolcima, na istoj a je postojao vrt kojeg su njegovi prednici obrađivali te na istom sadili sezonsko voće i povrće. Nakon smrti njegovog djeda nekretninu da je naslijedila njegova baka, otac i dva strica. Otac i stric da su preminuli prije bake a nakon smrti bake prema rješenju o nasljeđivanju nekretninu da su naslijedili njegov drugi stric i on te su se potom podijelili. Posebno je isticao kako niti njegove prednike niti njega nitko nije ometao u posjedu.

10. Dakle, iz iskaza svih naprijed navedenih svjedoka, a koje je sud cijenio istinitim, vjerodostojnim, budući su jasno i nedvojbeno iskazivali o bitnim činjenicama, koje su im dijelom osobno poznate a dijelom po pričanju starijih osoba, proizlazi da su prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to još od 1950-tih godina i to na način da su istu obrađivali te na njoj izgradili kuću u kojoj tužitelj i danas živi.

11. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

11.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

11.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede sporne čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu L protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

11.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

11.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

12. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Pjera Sladoljev označena slovima A-B-C-D-E-F-G-A bio u dugogodišnjem nesmetanom posjedu tužitelja i njegovih prednika, da je ne nekretnini prvo bio djed tužitelja, potom otac i stričevi tužitelja, te naposljetku i sam tužitelj koji i dan danas istu koristi.

13. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i o zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed djela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi.

14. Stoga, zaključno, imajući u vidu, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikoga ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede nekretnine koja je predmet spora izvršavan počevši od 50-tih godina prošlog stoljeća ( što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku kao i saslušanja samog tužitelja) a koji posjed je ovaj sud našao savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, a kako u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje tužitelja ne postoji suprotstavljeni pravni interes trećih osoba, zaključak je ovog suda kako je pravni prednik tužitelja i to djed istog odgovarajući realni dio nekretnine stekao ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, točnije izvanrednom dosjelošću rok koje je propisan odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno u trajanju od 40 godina, svakako dovršen stupanjem na snagu ZV-a, a onda se nekretnina prenosila generacijama u obitelji sve do tužitelja, točnije od djeda ES pa do tužitelja.

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl.154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) pa je tužitelju kao opravdan priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 250,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 23. listopada 2024. godine u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 250,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 27. ožujka 2025. godine u iznosu do 200,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 250,00 eura, trošak za pristup na ročište određeno za dan 08. svibnja 2025. godine u iznosu do 200,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 250,00 eura, trošak za pristup na ročište određeno za dan 13. prosinca 2024. godine u iznosu do 200,00 eura uvećano za PDV što ukupno iznosi 250,00 eura, trošak predujma za očevid u iznosu od 500,00 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu u iznosu od 53,09 ukupnom iznosu od 1.856,18 eura.

15. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 09. lipnja 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- tužitelj po punomoćniku Marko Fuštin, odvjetnik u Šibeniku

- za tuženu ODO Šibenik