Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-45/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici odvjetnici Ani Uroda iz Zagreba, Charlesa Darwina 6G, protiv tuženika Lipovica d.o.o. iz Donje Vlahinićke, Lipovečka 24, OIB: 62434592704, zastupanog po punomoćniku odvjetniku Nikoli Drobecu iz Zagreba, Kaptol 15, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja radnika na posao, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-22/2023-15 od 27. ožujka 2025. u usvojenom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. Izreke, na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-22/2023-15 od 27. ožujka 2025., u usvojenom (pobijanom) dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. Izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kako je to tužitelj naveo u svom podnesku od 11. lipnja 2024. godine."

1.2. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje da Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. listopada 2023. godine nije dopuštena.

II. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom od 01. veljače 2018. godine sklopljen između tužitelja VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika LIPOVICA d.o.o., OIB: 62434592704, [adresa] s danom donošenja presude.

III. Nalaže se tuženiku LIPOVICA d.o.o., OIB: 62434592704, [adresa] da tužitelju VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2 Poslovni broj: Pr-22/2023-15 [adresa] plati na ime naknade štete iznos od 8.712,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. listopada 2024. godine pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od donošenja presude.

IV. Nalaže se tuženiku LIPOVICA d.o.o., OIB: 62434592704, [adresa] da tužitelju VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] plati na ime naknade plaće iznos od 19.405,62 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaće pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi u roku 15 dana od donošenja presude.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na isplatu plaće u iznosu od 198,00 eura.

VI. Nalaže se tuženiku LIPOVICA d.o.o., OIB: 62434592704, [adresa] nadoknaditi tužitelju VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.750,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući od donošenja presude pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku, u usvojenom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. Izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu i ukine pobijanu presudu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se poziva tuženik.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je odlučeno kao u izreci pobijane presude.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je među strankama sporno da li je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. listopada 2023. godine dopuštena,

- da uvidom u navedenu odluku proizlazi da je tuženik kao poslodavac dana 6. listopada 2023. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. veljače 2018. kao i svih njegovih izmjena i dopuna aneksom od 28. studenog 2019. i to zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

- da iz obrazloženja navedene odluke otkaza ugovora o radu proizlazi da se tužitelju stavlja na teret da ne izvršava svoje obveze, ne piše dnevna izvješća rada, da konzumira cigarete i koristi mobitel izvan pauze, te da je prouzročio proizvodnju škartne robe više puta čija vrijednost premašuje 10.000,00 eura,

- da iz iskaza svjedoka HA, KA, LA, NA i MA ne proizlazi da je tužitelj počinio povrede radne obveze koje mu tuženik stavlja na teret,

- da tuženik nije dokazao da mu je tužitelj u tijeku svog rada prouzročio štetu proizvodnjom škartne robe u vrijednosti od preko 10.000,00 eura, što nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok, već su isti potvrdili da poslovi kontrole materijala nisu uopće u nadležnosti tužitelja u vrijeme donošenja odluke o otkazu,

- da je nakon 2020. tužitelj prebačen u proizvodnju, a od 2022. je radio kao topioničar u pogonu ljevaonici, te da mu je bio šef NA koji i sada radi kod tuženika, a isti svjedok je naveo da on osobno nije primijetio da je tužitelj prouzročio poslodavcu bilo kakvu štetu,

- da je ovaj svjedok šef smjene pa je bio u prilici da kontrolira rad tužitelja i svakako je mogao utvrditi eventualne propuste tužitelja pa tako i prouzročenu štetu,

- da tuženik kao poslodavac u tijeku postupka nije priložio bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi se vidjelo da je tužitelj počinio nekakvu štetu poslodavcu, na koji način i u kojoj visini,

- da je iz iskaza saslušanih svjedoka vidljivo da je isti razlog nanošenja štete poslodavcu, proizvodnjom škartne robe preko 10.000,00 eura, stavljen na teret i nekim drugim zaposlenicima koji su također dobili otkaz ugovora o radu kao i tužitelj,

- da tuženik također u tijeku postupka nije dokazao da je tužitelj koristio mobitel na svom radnom mjestu te na taj način ometao proces rada, kao niti da tvrdnju tuženika nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok,

- da su svjedoci naveli da je korištenje mobitela na radnom mjestu bilo potrebno zbog pravilnog odvijanja procesa rada jer je bilo potrebno pratiti vrijeme pojedinih procesa,

- da je mobitel djelatnicima služio i za pisanje dnevnih izvješća o radu,

- da tuženik također nije dokazao ni da je tužitelj za vrijeme radnog vremena konzumirao cigarete van propisane pauze, a što nije potvrdio niti svjedok NA, šef smjene, koji je osobno vršio kontrolu rada tužitelja pa bi sigurno potvrdio u svom iskazu da je tužitelj na taj način kršio radnu disciplinu, a isto tako u vezi ovog navodnog propusta tužitelja,

- da je tužitelj je negirao i navodni propust da ne piše dnevna izvješća koja je bio dužan pisati svaki dan, te da ovaj propust tužitelja nije potvrdio niti jedan saslušani svjedok, a tuženik nije priložio nikakve dokaze koji bi potvrdili ovu tvrdnju,

- da tuženik nije pojasnio kakva bi to izvješća trebala biti i što je sve djelatnik bio dužan napisati pa u tom pravcu nije priložio nikakve pismene upute u spis.

9. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja nedopuštena slijedom čega je donio odluku kao u izreci pod točkom I.

10. Naime, na poslodavcu je teret dokaza o tome da je odluka o otkazu donesena iz opravdanih razloga, pa je odluka donesena u skladu s odredbama članka 221.a ZPP-a. U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac nije dokazao da postoje opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja pa nisu ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 116. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR). Osim toga, tuženik kao poslodavac nije omogućio obranu tužitelju, a što je bio dužan učiniti imajući u vidu opisane navodne povrede radne obveze od strane tužitelja, kako je to pravilno utvrdio i zaključio prvostupanjski sud.

11. Nije sporno da je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev od 11. lipnja 2024. kojim tužitelj traži da sud utvrdi raskid ugovora o radu s danom donošenja presude. I ovaj dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno usvojio kao pod točkom II. izreke, obzirom da je utvrđeno da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sve sukladno odredbama članka 125. ZR-a.

12. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je također pravilno tužitelju dosudio naknadu štete u ukupnom iznosu od 8.712,72 eura u visini od osam ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja i to u visini plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu. Naime, tužitelju je bruto plaća za srpanj 2023. iznosila 1.153,14 eura, za kolovoz 2023. je iznosila 1.180,10 eura, dok je za rujan 2023. iznosila 934,04 eura, a što u prosjeku iznosi 1.089,09 eura. Osam takvih prosječnih plaća iznosi 8.712,72 eura, kako je i dosuđeno.

13. Pri tom je sud je imao u vidu da je tužitelj radio kod tuženika 28 godina i u tom razdoblju mu nisu izricane nikakve stegovne mjere ili opomene, a uredno je izvršavao svoje radne zadatke što su potvrdili saslušani svjedoci. Stoga je suprotno žalbenim navodima tuženika donesena pravilna odluka i pod točkom III. prvostupanjske presude. Kako tuženik nije osporio matematički izračun prosjeka plaće tužitelja u zadnja tri mjeseca pa nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje. Osim toga, tužitelj je priložio i dokumentaciju o visini plaća za srpanj, kolovoz i rujan 2023., a koja nije sporna.

14. Nadalje, tužitelju je također pravilno dosuđena i isplata dospjelih plaća kao pod točkom IV. izreke pobijane presude nakon donošenja odluke o otkazu pa do donošenja presude kada je utvrđen raskid ugovora o radu u iznosu prosječne plaće od 1.089,09 eura, budući među strankama nije sporno da tužitelju nije isplaćivana plaća počev od listopada 2023. kada je donesena odluka o otkazu pa do raskida ugovora o radu s danom 27. ožujka 2025..

15. Pravilna je i odluka o dosuđenim zakonskim zateznim kamatama, pa je tuženik neosnovano osporava.

16. Protivno stoga žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o svim tužbenim zahtjevima tužitelja.

17. Kako dakle nisu bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke i nisu postojali opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu to je prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 221.a ZPP-a, članka 116. i članka 125. ZR-a pravilno odlučio kada je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja (točka I., II., III. I IV. izreke).

18. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a, a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

19. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, a presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. potvrditi.

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić