Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-324/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽOS (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Zdravku Baburak, odvjetniku u Zagrebu, Strojarska 2, protiv tužene ŽO (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, Zrinsko Frankopanska 38, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbama tužiteljice i tužene izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-2462/2022-52 od 31. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tužene kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-2462/2022-52 od 31. siječnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tužene za naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj ŽO [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŽOS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati posjed 20 m2 kao dio [katastarska čestica] k.o. na skici sudskog očevida sudskog vještaka Marka Gašparovića označene pravcima A-B-C-DE-F-A, a koji dio pripada [katastarska čestica] u naravi:

KUĆA DVORIŠTE U [adresa] „[adresa] površine 438m2 pisano u Broj ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Katastarska općina:321532 [adresa], sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Nalaže se tuženoj ŽO [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da o svom trošku ukloni izvedeni zid u kombinaciji mršavog betona i betonskih bloketa po cijeloj dužni jugozapadnog dijela [katastarska čestica] koja odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] a koje granični sa sjeverno zapadnim dijelom zk.č.

7767/5 koja odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica].

3. Nalaže se tuženici ŽO [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ŽOS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate po stopi koja se na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženici troškove ovog postupka u iznosu od 1.625,00 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ove presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ove banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužiteljica i tužena.

2.1. Tužiteljica se žali protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu, i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje, ili podredno, da preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obvezu tuženoj da naknadi tužiteljici troškove postupka. Tužiteljica potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 375,00 eura.

2.2. Tužena se žali protiv presude u dijelu pod točkom II. u odluci o troškovima postupka, kojim je odbijen daljnji zahtjev za naknadu parničnog troška zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku. Predlaže da drugostupanjski sud usvojiti žalbu tužene te preinačiti odbijajući dio zahtjeva tužene sadržan u točki II. izreke prvostupanjske presude na način da se tuženoj dosudi daljnji iznos parničnog troška u visini od 800,00 eura +PDV (200,00 eura), ukupno 1.000,00 eura uvećano za trošak sastava ove žalbe i pristojbe na žalbu niže specificiran, sve zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 93,75 eura.

3. Na žalbu tužiteljice odgovorila je tužena koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužiteljice, te predlaže da sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu osim u dijelu o parničnom trošku na koji je tužena izjavila žalbu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 276,45 eura.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužiteljica, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju također sadržajem žalbe ukazuje tužiteljica, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tužena vrati u posjed dio k. č. br. [katastarska čestica] u površini 20 m2, a koja površina je označena žutom bojom na skici sudskog očevida i dopuni iste izrađenoj od stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Gašparovića, te da o svom trošku ukloni izvedeni zid po cijeloj dužini jugozapadnog dijela ove katastarske čestice.

9. Neosnovano tužiteljica u svojoj žalbi prije svega ističe da je sud u obrazloženju presude naveo da je tužena stekla pravo vlasništva dosjelošću, a da nije postavila protutužbeni zahtjev u tom pravcu.

10. Naime, dosjelost je jedan od načina prava vlasništva stečenog na temelju zakona sukladno odredbi članka 159. stavak 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 103/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 3/09., 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), kojom je propisano:

- dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari,

- samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja,

- samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

11. Nadalje, odredbom članka 160. stavak 1. ZV-a propisano je:

- da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost,

- u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici,

- da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati,

- da kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću,

- da kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću,

- da na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

12. Prema odredbi članka 18. stavaka 1., 2., 3. i 5. ZV-a, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed); posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet; posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada; posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

13. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je samostalni, savjesni i pošten posjed, dok je pretpostavka savjesnosti odnosno poštenja posjeda radi stjecanja prava vlasništva ispunjena, ako je posjednik svo vrijeme dosjelosti smatrao da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova. Nepošteni posjednik i ne može steći pravo vlasništva dosjelošću. Poštenje odnosno savjesnost posjeda se pretpostavlja, pa onaj tko tvrdi da je netko nepošten (nesavjestan) posjednik, mora to i dokazati.

14. Vezano za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću, činjenica upisa u zemljišne knjige, na koji upis se tužiteljica poziva sada u žalbi, kao i tijekom postupka, ne utječe na poštenje posjeda, odnosno znanje posjednika ili njegovo neznanje za stanje u zemljišnoj knjizi, samo za sebe, nema utjecaja na kvalitetu posjeda (Vrhovni sud RH, Rev-2426/90 i Ž32/97).

15. U postupku je utvrđeno da je tužena izgradila sporni zid 1988., a iz razloga zaštite svoje parcele zbog urušavanja zemljišta na terenu, odnosno prije nego li je tužiteljica počela graditi stambeni objekt na svojoj parceli. Tuženu nitko nije sprječavao ili ometao u gradnji toga zida, a što proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka VO, OO i AO, te stranačkog iskaza tužene.

16. U postupku je također nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica naknadno, nakon izgradnje tog zida kupila svoju parcelu, te nije sve do 2014. osporavala posjed dijela iste tuženoj, već je sa svoje strane zida postavila ukrasne detalje, te nadogradila dodatni zid, a što su također potvrdili prethodno navedeni personalni dokazi, odnosno saslušani svjedoci. Nadalje, da je zid postojao već 2001. proizlazi i iz priloženih skica izmjere izrađene za potrebe provedbe prijavnog lista iz 2001.. Prema tome, tužena nije mogla znati da nema pravne osnove za posjedovanje dijela predmetne nekretnine, a niti je imala saznanja da ista nije bila u vlasništvu njezinog pravnog prednika, budući da je godinama nitko nije uznemiravao u samostalnom posjedu iste, niti osporavao posjed istoj.

17. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tužene pravilno zaključio da je tužena dugogodišnji pošteni posjednik nekretnine koja je predmet spora, pa je ista na osnovu tog dugogodišnjeg i kvalificiranog posjeda već 2008. stekla pravo vlasništva iste dosjelošću, dakle protekom vremena od 20 godina neprestanog, samostalnog, mirnog posjedovanja iste, sve na temelju naprijed citiranih odredbi ZV-a.

18. Dakle, u odnosu na žalbene navode tužene potrebno je istaknuti da je vezano za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, činjenica upisa u zemljišne knjige na koji upis se tužiteljica poziva sada u žalbi, kao i tijekom postupka, ne utječe na poštenje posjeda, odnosno znanje posjednika ili njegovo neznanje za stanje u zemljišnoj knjizi, samo za sebe nama utjecaja na kvalitetu posjeda.

19. Pored toga, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju uvažio i tuženičin peremptorni prigovor.

20. Nadalje, tužiteljica u žalbi također neosnovano se poziva na dokument Katastra Pag Klasa: UP/I-932-07/01/01/337 ističući da isti potvrđuje njene navode da ja tužena ušla u posjed njene nekretnine.

21. Prije svega, ovdje je potrebno istaknuti da se tužiteljica tijekom postupka nije pozivala, a niti očitovala na navedeni dokument Katastra Pag, a imala je tu mogućnost na ročištu glavne rasprave održane 8. siječnja 2025.

22. Dakle, činjenice koje tužiteljica iznosi sada u žalbi vezano za navedeni dokument su nove činjenice, koje nisu isticane tijekom prvostupanjskog postupka, a u žalbi se sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a ne mogu iznositi nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što ovdje nije slučaj.

23. Tužiteljica u svojoj žalbi neosnovano navodi da je tužena u svom iskazu tvrdila da je sporni zid izgrađen prema skici razmjeravanja, a na istom su samo utvrđene granice parcela između sedam nekretnina, ako tužena misli na skicu premjeravanja broj 951 od 20. rujna 1986. Ovaj žalbeni navod tužiteljice nije točan jer je tužena iskazala da je skica premjeravanja sačinjena 1986., a zid 1988. prema toj skici.

24. Pored toga, tužiteljica također pogrešno tvrdi da je prvostupanjski sud krivo naveo da je na skici razmjera utvrđeno postojanje zida još 1986.. Naime, suprotno ovom žalbenom navodu tužiteljice prvostupanjski sud u točki 15. obrazloženja ne navodi da je razmjer iz 1986. u svojoj skici potvrdio postojanje zida, već da je razmjer u svojoj skici iz 2023. utvrdio da je površina nekretnina tužene 403 m2, što je sukladno skici premjeravanja iz 1987.. Točno je jedino to da je prvostupanjski sud očitom omaškom naveo da je na toj skici iz 1986. ukazano i postojanje zida ali to ne umanjuje činjenicu kako je to točno u ispravama naznačeno i navedeno.

25. Tužiteljica u žalbi neosnovano tvrdi da je tužena nepoštena posjednica i da je to utvrđeno vještačenjem u konkretnom postupku, a ovo iz razloga jer se poštenje posjeda predmnijeva, a tko tvrdi suprotno to mora i dokazati, a što tužena tijekom postupka nije dokazala.

26. Naime, vještačenje, odnosno izrada skice lica mjesta poslužila je kako bi se identificirao predmet spora i to isključivo po iskazivanju i po kazivanju same tužiteljice, pa je prema tome i ovaj žalbeni navod tužiteljice pravno neutemeljen.

27. Suprotno svim žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud pravilno prihvaća kao istinite navode svjedoka predložene po tuženoj, jer su isti istiniti, objektivni i u skladu sa materijalnim dokazima priloženim u spis, a ne prihvaća iskaz svjedoka MO jer je isti nevjerodostojan i nije u skladu sa ispravama u spisu. Prvostupanjski sud nije cijenio iskaz svjedoka V jer ovaj svjedok nije imao nikakvih relevantnih saznanja o predmetu spora.

28. Dakle, tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je tužena uzurpirala tužiteljici vlasništvo, odnosno posjed, iako je na istoj teret dokaza u konkretnoj pravnoj stvari, dok je pak tužena dokazala svoje vlasništvo, te zakonit, pošten i miran posjed dijela čestice koja je predmet ovog spora.

29. Pravna stajališta navedena u osporenoj prvostupanjskoj presudi, a kojom sud utvrđuje da su ostvarene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme. Sud je polazeći od činjeničnih utvrđenja iz provedenog dokaznog postupka obrazložio svoja stajališta, za koja je prema mišljenju ovog suda nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja, niti pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava. Istovremeno neupitno je prema mišljenju ovog suda diskreciono ovlaštenje suca da u okviru operativne slobode izvođenja i ocjene provedenih dokaza slobodnom ocjenom odredi redoslijed provođenja dokaza i na osnovu njih donosi zaključke, jer slobodna ocjena dokaza garantira slobodu zaključivanja u okviru činjeničnog i pravnog razmišljanja, obvezujući ga istovremeno na iznošenje odgovarajuće pravne argumentacije koja u ovom slučaju nije izostala.

30. Ovaj sud u cijelosti podržava stajalište prvostupanjskog suda zauzeto u pobijanoj presudi, a to je da je posjed tužene isključiv, pošten i kontinuiran od 1988. kada je tužena izgradila sporni zid, a iz razloga zaštite svoje parcele zbog urušavanja zemljišta na terenu.

31. Iz tih razloga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, žalba tužiteljice, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

32. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima parničnog postupka jer je po svojoj osnovi pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP- a, a po svojoj visini pravilno je odmjerena sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), pa je neosnovano osporavaju kako tužiteljica tako i tužena. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu troška na način da je tuženoj sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 155. stavak 1. ZPP-a dosudio samo potrebne i nužne troškove za vođenje predmetnog postupka. Stoga je odluka o trošku potvrđena temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

33. Tužiteljici i tuženoj nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga što iste nisu uspjele sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

34. Tuženoj nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić