Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj K-Us-40/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od suca Vjerana Blažekovića kao predsjednika vijeća i sutkinja Martine Maršić i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Suzane Cvitković, u kaznenom predmetu protiv I optuženog GJ i drugih zbog kaznenih djela iz članka 291. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KO-US- 38/2024, nakon javne rasprave održane 4. i 31. ožujka, 8., 9., 23. i 29. travnja te 9. lipnja 2025. u nazočnosti zamjenice v.d. ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta PJ, I optuženog GJ, II optuženog BJ, branitelja I optuženika, odvjetnika Nevena Antića i branitelja II optuženika, odvjetnika Krešimira Škarice dana 11. lipnja 2025. objavio je, a dana 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I optuženi J G , OIB: [osobni identifikacijski broj], sin IJ i P rođene B, rođen **.**.1975. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, dipl. pravnik, sa završenom VSS, zaposlen u MUP-u, PUZ, Služba za prevenciju, trenutno udaljen iz službe, prima mjesečnu naknadu u iznosu od oko 1.000,00 eura, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, bez čina, nije odlikovan, vlasnik osobnog automobila marke Renault Laguna iz 2013., suvlasnik kuće u [adresa] površine oko 80 m[2] , neosuđivan i

II optuženi Ž I , OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ĆJ i Ć rođene E, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, građevinski tehničar, sa završenom SSS, zaposlen u vlastitom TD JEGER d.o.o., s primanjima u iznosu od oko 1.200,00 €, prima naknadu i kao član nadzornog odbora hotela Dubrovnik u iznosu od 1.900,00 € mjesečno, razveden, otac dvoje maloljetne djece stare 13 i 14 godina, vojsku nije služio, bez čina, nije odlikovan, vlasnik zemljišta od 2.000 m[2] u blizini Karlovca i osobnog automobila marke Volkswagen Tiguan iz 2022., suvlasnik stana na adresi prebivališta površine 112 m[2] i stana u [adresa] površine 64 m , neosuđivan

k r i v i  s u

što su

od kraja rujna 2019. do svibnja 2020. u Zagrebu, I optuženi GJ, kao načelnik II. Policijske postaje Zagreb Policijske uprave zagrebačke, na traženje II optuženog BJ, a koristeći svoja ovlaštenja kao čelnika te policijske postaje s ciljem da imenovanom pogoduje olakšavanjem procesnog položaja kao osumnjičenika u kaznenom predmetu zbog kažnjivih radnji nasilja u obitelji u kojem je II. Policijska postaja Zagreb provodila izvide po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i povodom obavijesti Centra za socijalnu skrb, od policijske službenice II. Policijske postaje Zagreb GJI zadužene provođenjem tog kriminalističkog istraživanja zatražio da ga izravno obavještava o svim prikupljenim podacima, pa iako je sukladno tome i obaviješten da je na temelju provedenih izvida utvrđeno postojanje osnove sumnje da bi II optuženi BJ počinio kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona i nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. Kaznenog zakona na štetu EJ te povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona na štetu Ć i ŽJ, te da se II optuženi BJ ni tijekom provođenja izvida ne suzdržava od takvog nastavnog protupravnog postupanja slijedom čega su ispunjeni uvjeti za podnošenje kaznene prijave i uhićenje II optuženog BJ, postupajući protivno članku 184. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku omogućio II optuženom BJ da se upozna sa svim fazama i rezultatima policijskog postupanja tijekom izvida prije ispitivanja istog u svojstvu osumnjičenika, u koju se svrhu u najmanje tri navrata s njim sastao u svom uredu u II. Policijskoj postaji Zagreb te komunicirao tijekom izvida, nakon čega je zanemarujući prava zaštite žrtve sukladno rezultatima postupka i pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom sačinjene od strane policijske službenice GJI sukladno članku 43.a Zakona o kaznenom postupku, s kojima je bio upoznat, naložio istoj policijskoj službenici da o rezultatima provedenog kriminalističkog istraživanja izvijesti nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnošenjem izvješća, umjesto kaznene prijave te da istog ne uhiti, postupajući na taj način i protivno Uputi Glavnog ravnatelja o postupanju policije u kriminalističkom istraživanju kažnjivih radnji nasilja u obitelji broj 511-01-87-19-2-I-4 od 21. ožujka 2019. o prijavama nasilja, čime je pogodovanjem II optuženom BJ osim omogućavanja da se upozna sa svim fazama i rezultatima izvida i omogućavanja ne podnošenja policijske kaznene prijave, omogućio i da se isti u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske tada ne evidentira kao počinitelj kaznenih djela,

dakle, I optuženi GJ kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlast pa time drugome pribavio korist, a II optuženi BJ drugoga s namjerom potaknuo da kao službena osoba iskoristi svoj položaj i ovlast pa da mu time pribavi korist,

čime su počinili kazneno djelo protiv službene dužnosti i to I optuženi GJ – zlouporabom položaja i ovlasti - opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a II optuženi BJ

– poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti – opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. u vezi članka 37. KZ/11

pa se I optuženi GJ na temelju članka 291. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci te mu se na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

kojom izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće biti izvršena ukoliko I optuženi GJ u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II optuženi BJ se na temelju članka 291. stavak 1. u svezi s člankom 37. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te mu se na temelju članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 izriče

UVJETNA OSUDA

kojom izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće biti izvršena ukoliko II optuženi BJ u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 71. KZ/11 I optuženom GJ izriče se sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti policijskog službenika u trajanju od 2 (dvije) godine.

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 I optuženi GJ i II optuženi BJ dužni su nadoknaditi paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu od po 500,00 € (petsto eura), svaki, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) podnio je ovome sudu optužnicu poslovni broj KO-US-38/2024 od 12. srpnja 2024. protiv I optuženog GJ zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – zlouporabom položaja i ovlasti - opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. KZ/11 i protiv II optuženog BJ zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti – poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti – opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. u vezi članka 37. KZ/11.

2. Pozvani da se očituju o tome kakav stav zauzimaju prema optužbi I optuženi GJ i II optuženi BJ iskazali su da se ne smatraju krivima.

3. Na temelju odredbe članka 430. ZKP/08 pročitano, odnosno pregledano je, kako slijedi:

zapisnik PU Zagrebačke, Služba gospodarskog kriminaliteta i korupcije, broj: NK-214- 06/22-01/1245, od 14. ožujka 2023. o privremenom oduzimanju predmeta (bez naloga) od ŠJ (list 29); potvrdu PU Zagrebačke, Služba gospodarskog kriminaliteta i korupcije, broj: NK-214-06/22-01/1245, od 14. ožujka 2023. serijskog broja [serijski broj] o privremenom oduzimanju predmeta od ŠJ, od (list 30); spis PU zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb signatura 511-19-28/3-, klasa: K- 948/2022, označen: „Predmet: ošt. EJ, osum. BJ čl. 179.a KZ i dr.“ (list 31-397); rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I-112-02/17-04/8, Urbroj: 511-01-40-17-137 od 6. listopada 2017. o imenovanju GJ (list 398); rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I-112-02/22-02/50, Urbroj:

511-01-157-22-5 od 1. svibnja 2022. o rasporedu GJ (list 399); ispis naziva, uvjeta, zvanja radnog mjesta i opis poslova PU Zagrebačke, II. PP Zagreb vezano za radno mjesto načelnik policijske postaje (list 400); zapisnik PU Zagrebačke, Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije o privremenom oduzimanju predmeta od 24. ožujka 2023. (list 401); potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (list 402); ispis iz Knjige ulazaka u II. policijsku postaju Zagreb (list 403-404); potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] (list 405); ispis iz Središnjeg informacijskog sustava, Evidencije sigurosnih porovjera i kontrole ulaska/izlaska osoba u II. policijsku postaju Zagreb za BJ (list 406); uputu Ravnateljstva policije MUP-a, klasa: 215-02/19-13/73, urbroj: 511-01-87-19-2-I- 4 od 21. ožujka 2019. vezano za postupanje policije u kriminalističkim istraživanjima kažnjivih radnji nasilja u obitelji (list 414-415); dokumentaciju T-coma - detaljni ispis usluga za broj [broj telefona] za rujan 2019. (list 418); dokumentaciju T-coma - detaljni ispis usluga za broj [broj telefona] za ožujak 2020. iz T com-a (list 419); dokumentaciju T-coma - detaljni ispis usluga za broj [broj telefona] za travanj 2020. (list 420); dokumentaciju T-coma - detaljni ispis usluga za broj [broj telefona] za svibanj 2020. (list 421); dokumentaciju T-coma - detaljni ispis usluga za broj [broj telefona] za listopad 2019. (list 422-425); dokumentaciju T-coma - detaljni ispis usluga za broj [broj telefona] za veljaču 2020. (list 426-428); dokumentaciju T-coma - detaljni ispis usluga za broj [broj telefona] za svibanj 2020. (list 429-430); izvješće Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije, PU zagrebačke od 10. studenog 2023. povodom analize poziva s broj [broj telefona] u vlasništvu MUP-a kojim se služi GJ te poziva s broj [broj telefona] kojim se koristi BJ (list 431); zapisnik o pretrazi osobe GJ od 14. studenog 2023. (po nalogu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kir- t-US-529/2023 od 13. studenog 2023. kojim se nalaže pretraga osobe, doma i drugih prostora kod GJ) (list 432-437); potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od GJ serijski broj: [serijski broj] od 14. studenog 2023. (list 438); zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora kod GJ od 14. studenog 2023. (list 439-442); zapisnik o pretrazi osobe BJ od 14. studenog 2023. po nalogu za pretragu osobe, doma i drugih prostora Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kir-t-Us-528/2023 od 13. studenog 2023. (list 443-448); zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora kod BJ od 14. studenog 2023. (list 449-452); potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od BJ serijski broj: [serijski broj] od 14. studenog 2023. (list 453); zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa kod GJ od 20. studenog 2023. po nalogu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kir-t-Us-530/2023 od 17. studenog 2023. (list 454-461); zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa kod BJ od 1. prosinca 2023. po nalogu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kir-t-Us-548/2023 od 29. studenog 2023. (list 463-472); izvješće Službe gospodarskog kriminaliteta i korupcije, PU zagrebačke o analizi sadržaja mobilnih uređaja GJ i BJ od 12. prosinca 2023. s DVD medijem označenim „sadržaji mobitela“ (list 473-475); E-mail korespondencija između [adresa elektroničke pošte] i GJI od 25. veljače 2020. i 6. ožujka 2020. (list 491-492); korespondenciju EJ s Centrom za socijalnu skrb u Zagrebu naziva „Dio 1. Problematika vezana za Centar za socijalnu skrb“, „Dio 2. korespondencija MUP“, „Dio 3.“(list 498-513); dopis TELEMACH HRVATSKA d.o.o. uz dostavu pretplatničkih podataka o odlaznim i dolaznim pozivima za broj [broj telefona] s priloženim USB prijenosnim medijem od 21. rujna 2023. (list 552-553); te dopis društva Hrvatski Telekom uz dostavu pretplatničkih podataka o pozivima za broj [broj telefona] s priloženim DVD medijem od 21. rujna 2023. (list 554- 555); Zaključak o osnivanju i imenovanju vijeća za prevenciju gradske četvrti Stenjevec (list 709-712); podnesak Doma Duga Zagreb, Odjela za psihosocijalni tretman od 25. siječnja 2024. u predmetu BJ, izvršavanje obveze po rješenju, završno izvješće (list 714 spisa); podnesak Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj Koz-DO-420/2020 od 19. siječnja 2024. (list 733-734) i zapisnik od 22. svibnja 2025. s rasprave pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, Odjel za mladež pod poslovnim brojem Kzd-166/2020 (listovi 764-765).

4. Također su tijekom dokaznog postupka ispitani u svojstvu svjedoka GJI (list 703-706), EJ (list 707-708), ŠJ (list 719-721), JJ (list 721-722), FJ (list 722-724), PJI (list 725- 726) i CJ (list 730-731).

5. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 odbijen je kao nevažan dokazni prijedlog obrane II optuženika za čitanjem zapisnika od 14. veljače 2025. s rasprave pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, Odjel za mladež u kojem se nalazi i iskaz svjedokinje VJ, kao i prijedlog obrane I optuženika za ispitivanjem u svojstvu svjedoka TJ i SJ, obzirom da činjenice koje bi ovim dokaznim prijedlozima bile predmet utvrđenja nisu važne za odlučivanje jer se radi o postupku pred Općinskim kaznenim sudom koji ni na koji način nije od utjecaja na utvrđivanje činjenica bitnih za presuđenje u ovom postupku, dok je ispitivanje predloženih svjedoka na okolnost utvrđivanja činjenice kontinuirane komunikacije između predsjednika vijeća Gradskih četvrti sa načelnikom II policijske postaje, ovdje I optuženikom AJ, utvrđena kao nesporna kroz ostale dokaze provedene tijekom ovog postupka.

6. Pročitani su izvodi iz kaznene evidencije za I optuženog GJ (list 689) i za II optuženog BJ (list 690), ispitani su I optuženi GJ (list 736-737 i 739-761) i II optuženi BJ (list 738 i 762).

7. Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi dokaznim da su I optuženi GJ i II optuženi BJ počinili kaznena djela kako su im ista optužnicom stavljena na teret.

8. I optuženi GJ u svojim obranama na zapisniku o ispitivanju osumnjičenika od 18. veljače 2023. pred MUP-om, Sektor kriminalističke policije, Služba gospodarskog kriminaliteta i korupcije, zapisniku o prvom ispitivanju okrivljenog ZJ od 27. lipnja 2024. pred USKOK-om, na raspravi održanoj dana 23. travnja 2025. te u svojoj pisanoj obrani od istog datuma suglasno navodi kako je prilikom svih sastanka i kontakata koje je ostvarivao s II optuženim BJ između njih nije bilo koruptivnih dogovora niti bilo kakvih pokušaja nagovora na koruptivni dogovor u cilju, sa svrhom i namjerom bilo kakvog pogodovanja II optuženiku kako isti ne bi bio uhićen i doveden pritvorskom nadzorniku, kako protiv njega ne bi bila podnesena kaznena prijava, niti je na bilo koji način II optuženom BJ otkrio činjenice koje su utvrđene tijekom izvida, niti je postupao suprotno članku 184. ZKP-a. Sam izostanak uvođenja podataka u informacijski sustav MUP-a posljedica izostanka kaznene prijave koju pod zakonom predviđenim uvjetima provodi policija, a ova posljedica pravilno i redovito je sanirana podizanjem optužnice Državnog odvjetnika. Kao načelnik II PP nije II optuženom BJ pribavio bilo kakvu korist, niti je II optuženi BJ znao ili mogao znati da je odgođen unos podataka o njemu kao osumnjičeniku u informacijski sustav MUP-a, kao posljedica podnošenja općeg posebnog izvješća.

8.1. U odnosu na svoj rad u MUP-u I optuženi GJ naveo je kako je radio zakonito, profesionalno, časno i pošteno od samog trenutka svog zaposlenja nakon završene srednje policijske škole 1995. Neposredno je sudjelovao u obrani suvereniteta, cjelovitosti i opstojnosti Republike Hrvatske obzirom da je bio raspoređen u specijalnu jedinicu policije, PU splitsko-dalmatinske na radnom mjestu policajac – specijalac, te je sudjelovao na terenskim akcijama na područjima ratnih zbivanja nakon čega je dobio status hrvatskog branitelja. Nakon toga, radio je na mjestu vođe ophodnje u PP Kaštela, bio je pomoćnik načelnika za poslove policije u PP Brač, radio je kao policijski službenik za aerodromsku policiju u zračnim lukama na području PU splitsko-dalmatinske, kao načelnik PP Kaštela, kao policijski službenik u PU zagrebačkoj, Sektor kriminalističke policije, Odjel organiziranog kriminaliteta, kao pomoćnik načelnika za krim policiju u IV PP Zagreb, kao načelnik II PP Zagreb od dana 16. listopada 2017. Imenovan je članom Radne skupine MUP-a za utvrđivanje posebnih uvjeta za obavljanje poslova radnog mjesta policijskih službenika, članom Povjerenstva za policijska zvanja srednje stručne spreme PU zagrebačke, a dana 17. svibnja 2023. premješten je na radno mjesto policijskog službenika za prevenciju u Službi za prevenciju PU zagrebačke s kojeg radnog mjesta je suspendiran zbog pokretanja ovog kaznenog postupka. Protiv njega nikada nije bio pokrenut niti vođen disciplinski postupak zbog povrede službene dužnosti.

8.2. U odnosu na svoj rad u II PP Zagreb, I optuženi GJ naveo je kako je djelokrug poslova II PP Zagreb bio širok i raznolik pa je tako pazeći na rokove odgovarao na sve predstavke i pritužbe kojih je bio pozamašan broj, vodio računa o svim uporabama sredstava prisile, provodio nadzore rada policijskih službenika u samoj postaji i na terenu, bio u osobnom kontaktu s policijskih službenicima PP na čijem čelu je bio, osobno zaduživao policijske službenike na uručivanje raznih pismena ukoliko bi ocijenio da za to postoji potreba pri čemu bi im ukazivao na način postupanja, a isto je činio preko svog pomoćnika i službujućih šefova smjene. Organizirao je i vodio sve međuresorne sastanke, sastanke s predstavnicima lokalne zajednice, obrazovnih ustanova, vjerskih zajednica, osobno je ostvarivao osobne kontakte i dogovore sa sucima i predstavnicima državnog odvjetništva, obavljao razgovore sa svim zaposlenicima u II PP i rješavao njihova statusna pitanja, a zbog nedostatka administrativnog osoblja osobno je radio na unosu podataka u evidencije, kuvertirao i otpremao svu poštu II PP Zagreb.

8.3. II optuženog BJ upoznao je početkom 2018. kada je kao načelnik II PP Zagreb inicirao sastanke sa svim predstavnicima lokalne zajednice, odnosno gradskih četvrti radi suradnje policije i lokalne zajednice vezano uz stanje sigurnosti te osnivanje i djelovanje Vijeća za prevenciju na području gradskih četvrti. Predsjednik vijeća Gradske četvrti Stenjevec bio je II optuženi BJ.

8.4. U odnosu na događaj za koji ga se tereti ovom optužnicom naveo je kako ga je dana 30. rujna 2019. njegova tajnica obavijestila da ga je zvao II optuženi BJ i ostavio mu broj svog mobitela, nakon čega ga je povratno nazvao te su dogovorili da II optuženi BJ dođe u II PP kada mu odgovara. Po dolasku u njegov ured II optuženi BJ interesirao se za stanje sigurnosti na području Gradske četvrti Stenjevec te ga u jednom trenutku upitao za mišljenje oko imovinskopravnih stvari koje su se odnosile na podjelu imovine između njega i bivše supruge. Odgovorio mu je kako nije pozvan davati savjete oko imovinskopravnih pitanja, iako je diplomirani pravnik i uputio ga da za isto angažira odvjetnika. Tom prilikom nije bilo govora o predmetu EJ – Jeger. Ovaj predmet formiran je tek po zaprimanju obavijesti Centra za socijalnu skrb u II PP Zagreb dana 2. listopada 2019., dakle, dva dana nakon njihovog razgovora. Predmetom je bio zadužen pomoćnik načelnika, ŠJ. Dana 25. listopada 2019. telefonski ga je nazvao II optuženi BJ te ga obavijestio da je riješio ono o čemu su razgovarali i zahvalio na savjetu te je nakon tri dana njega ponovno nazvao i pitao ga kada može pristupiti u PP navodeći da je netko protiv njega zlonamjerno podnio nekakvu kaznenu prijavu. Misleći da možda želi podnijeti prijavu zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela vezano za njegovu funkciju predsjednika Vijeća Gradske četvrti Stenjevec rekao mu je da slobodno može doći do njega. Kako bi imao uvid u stanje stvari prije nego što mu II optuženi BJ dođe na razgovor i kako bi mogao procijeniti što može očekivati u tom razgovoru provjerio je kod pomoćnika načelnika ŠJ je li zaprimljena kakva prijava protiv II optuženog BJ. ŠJ mu je rekao da njemu nije poznato ime i prezime BJ niti da bi bilo što došlo u II PP Zagreb, na što je od njega tražio da ove informacije provjeri u administraciji i o tome ga izvijesti, a svog pomoćnika je upoznao s činjenicom da je BJ politički aktivna osoba. Pomoćnik ŠJ ga je nakon obavljenih provjera obavijestio kako na ime BJ postoji nalog ODO u Zagrebu kojega je on dodijelio u rad policijskim službenicima za maloljetničku delikvenciju, nakon čega je on od pomoćnika ŠJ zatražio da mu odmah donese taj predmet kako bi osobno izvršio uvid u isti, a kako je pomoćnik ŠJ bio u nekom neodgodivom poslu, predmet mu je donijela policijska službenica GJI koja je ovaj predmet zadužila od stane pomoćnika načelnika.

8.5. Po prethodnom dogovoru u svoj ured je primio II optuženog BJ te je s njim razgovarao u vremenu između 8,00 i 9,10 sati kojom prilikom ga je II optuženi BJ obavijestio kako je saznao da je netko protiv njega zlonamjerno podnio nekakvu kaznenu prijavu na ODO u Zagrebu vezano uz međusobne odnose između njega i bivše supruge EJ, nakon čega mu je II optuženi BJ počeo postavljati pitanja tko uopće može podnijeti kaznenu prijavi i kome se ista podnosi, na koja je uopćeno odgovarao u skladu sa svojim pravnim znanjem. U vrijeme njihovog međusobnog razgovora u prostor njegove tajnice ušla je policijska službenica GJI noseći u rukama spis, a što je sve zamijetio jer su vrata između njegovog ureda i sobe njegove tajnice bila širom otvorena. Kako u tom trenutku njegova tajnica nije bila u sobi pozvao je policijsku službenicu GJI da uđe u njegov ured te mu predala spis i bez ikakvog zadržavanja napustila ured. Predmetni spis odmah je odložio kraj svog računala i okrenuo ga na stražnju stranu kako eventualno II optuženi BJ ne bi mogao iščitati podatke iz kojih bi zaključio da se radi o spisu vezanom uz njega, što je bilo i fizički nemoguće jer je sjedio na popriličnoj udaljenosti. II optuženi BJ nastavio je s postavljanjem pitanja vezanih uz susrete i druženja te terminima u kojima je trebao viđati zajedničku djecu, na što mu je pojasnio da to nije u nadležnosti policije i skrenuo mu pozornost da kod narušenih međuljudskih odnosa bivših supružnika može doći i do počinjenja kaznenih djela i prekršaja gdje oštećena mogu biti i zajednička djeca. II optuženi BJ također ga je pitao koji je postupak prilikom uručivanja poziva za ispitivanje na što mu je odgovorio da to u pravilu obavljaju policijski službenici u odori, ali da to nije čvrsto pravilo jer, ovisno o okolnostima koje procjenjuje policija, poziv na adresu stanovanja mogu uručiti i policijski službenici u civilu. Tom prilikom II optuženi BJ zamolio ga je, ukoliko doista postoji neka prijava protiv njega, te ukoliko će ga policija pozvati na ispitivanje da mu poziv bude uručen po policijskom službeniku u civilu, a sve kako ne bi imao neugodnosti u susjedstvu, obzirom na funkciju koju u tom trenutku obnaša. Također je zamolio da, ukoliko postane osumnjičenik za neko kazneno djelo, da ga policija obavijesti o tome tko je točno protiv njega podnio kaznenu prijavu i zbog čega. Na ove dvije zamolbe odgovorio mu je kako ovu prvu za uručenjem poziva smatra opravdanom, a u odnosu na ovu drugu, da je zakonska dužnost policije da osumnjičenika pouči tko ga i zašto tereti pa će njemu to biti priopćeno ukoliko dođe u tu pravnu poziciju. Nakon toga II optuženi BJ zahvalio mu je na svemu i napustio je njegov ured.

8.6. Naglašava kako za vrijeme njegovog međusobnog razgovora u uredu nisu uopće razgovarali o predmetu Ž, on u tom trenutku uopće nije znao sadržaj naloga državnog odvjetnika, već je tek nakon što je II optuženi BJ napustio njegov ured letimično pogledao spis, vidio kako u istom postoji nalog državnog odvjetnika za provođenjem izvida po kaznenoj prijavi podnositeljice EJ zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja, da je s EJ obavljen razgovor, a kako je predmet bio poprilično velik i nije ga u kratkom vremenu mogao pročitati, nazvao je policijsku službenicu GJI te pitao o čemu se radi u tom spisu te koliko je hitno da joj isti vrati radi poduzimanja daljnjih radnji. Policijska službenica GJI obavijestila ga je o stanju predmeta i poduzetim radnjama te on njoj nije davao nikakve upute za rad u tom predmetu. Naknadno je detaljno pročitao kompletan sadržaj predmeta i zaključio da prema navodima kaznene prijave i iskaza EJ te ostalih prikupljenih dokaza postoje obilježja kaznenih djela nametljivog ponašanja, obiteljskog nasilja i povrede djetetovih prava koja bi mogla biti stavljena na teret II optuženom BJ. Nakon toga je nazvao svog pomoćnika ŠJ te mu priopćio što treba poduzeti u ovom predmetu, što mu je i u pisanoj formi napisao na način da treba konzultirati Službu općeg kriminaliteta PUZ-a, ODO Zagreb, pripaziti na rokove i obaviti sve potrebne razgovore koje do sada nisu obavili. Nakon toga, daljnjih kontakata s kompletnim spisom nije imao jer je saznao sve ono što ga je zanimalo.

8.7. Smatra kako se njegov pomoćnik ŠJ niti na koji način nije mogao isključiti iz kriminalističkih istraživanja, niti to on kao načelnik policijske postaje od njega može zahtijevati. O obavljenim razgovorima sa OJ iz Službe općeg kriminaliteta PUZ-a te održanom sastanku u ODO Zagreb, pomoćnik ŠJ ga nije obavijestio niti je on to od njega tražio, a niti ga je o tome obavijestila policijska službenica NJ.

8.8. U prosincu 2019. prilikom slučajnog susreta u prostoru II PP s policijskom službenicom NJ upitao je istu kako napreduje predmet Ž, jer mu je neposredno prije pomoćnik ŠJ ispričao kako je obavljen razgovor s EJ, na što ga je policijska službenica obavijestila kako je maloprije kod nje bila EJ i dostavila neku medicinsku dokumentaciju, da je prikupila gotovo sve što joj je potrebno, kontaktirala zamjenicu ODO Zagreb i s istom usuglasila koja su kaznena djela počinjena, nakon čega će ponovno kontaktirati zamjenicu ODO Zagreb na okolnost kako bi trebalo postupiti prema II optuženom BJ. Tom prilikom zatražio je od policijske službenice da ga osobno izvijesti o tome što je naložila zamjenica ODO Zagreb, što je i učinila i obavijestila ga da je zamjenica ODO Zagreb naložila BJ ispitati u svojstvu osumnjičenika te na njegov upit što je zamjenica ODO Zagreb rekla u pogledu osiguranja pristupa osumnjičenika na ispitivanje, da je istoga potrebno pozvati pisanim pozivom. Policijskoj službenici GJI rekao je da je II optuženi BJ zatražio da mu poziv uruči netko od policijskih službenika u civilu i da je on tu njegovu zamolbu prihvatio pa je stoga pisani poziv potrebno predati njemu te će on organizirati dostavu poziva po policijskim službenicima u civilu, što je kao načelnik policijske postaje bio i ovlašten, te je nakon nekoliko dana policijska službenica GJI pristupila u njegov ured i predala mu poziv za osumnjičenika BJ zajedno s poukom o pravima. Nakon što je pročitao pouku o pravima utvrdio je kako ista ne sadržava podatak iz kojeg bi bilo vidljivo tko tereti osumnjičenika za kaznena djela, a osumnjičenik ima pravo znati za ovu činjenicu kako bi imao pravo iznijeti svoju obranu, smatrao je shodnim da ovu pouku treba nadopuniti u tom dijelu, što je i rekao policijskoj službenici NJ, koja je po njegovom nalogu i postupila. Nakon toga policijska službenica mu je donijela poziv i ispravljenu pouku u njegov ured, nakon čega je on nazvao II optuženog BJ i obavijestio ga kako mu je potrebno uručiti poziv za ispitivanje u svojstvu osumnjičenika. Upitao ga je kako želi preuzeti predmetni poziv, je li mu pogodno da poziv preuzme u II PP Zagreb, ali kako mu je II optuženi BJ objasnio da je zauzet i kako mu je nezgodno dolaziti u II PP Zagreb te da će oko 18,00 sati biti na adresi stanovanja i čekati dostavu poziva, odgovorio mu je da će mu poziv uručiti policijski službenik u civilu. Nakon toga organizirao je dostavu poziva II optuženom BJ na opisani način.

8.9. U kasnijim satima istoga dana nazvao je službujućeg šefa smjene i pitao ga je li koga pronašao za uručenje poziva II optuženom BJ koji ga je obavijestio da je poziv radi uručenja predan krim službeniku JJ, nakon čega je istoga dana, a kako se zadržao na poslu u kasnijim satima, na hodniku II PP susreo JJ kojega je upitao je li uručio poziv II optuženom BJ, što mu je isti i potvrdio.

8.10. Na jednom od jutarnjih kolegija pomoćnik ŠJ ga je izvijestio da će toga dana biti provedeno ispitivanje BJ, pitao je pomoćnika ŠJ koje daljnje radnje planiraju poduzeti prema istome, na što mu je pomoćnik odgovorio da će to provjeriti s policijskom službenicom GJI. Kako pomoćnik ŠJ toga dana nije imao vremena zbog drugih radnih obaveza, on je osobno zatražio od njega da mu pošalje policijsku službenicu NJ koja je pristupila u njegov ured kojom prilikom ju je upitao da mu pojasni koje daljnje radnje su naložene od strane zamjenice ODO Zagreb u odnosu na procesuiranje osumnjičenika BJ i postoje li razlozi za njegovo uhićenje. Na ovo njegovo pitanje policijska službenica NJ odgovorila je: "Pa…, ja bi, pa… neka ide pritvorskom". Upravo u tim riječima osjetio je neko njezino susprezanje i upravo su te riječi njega potaknule da pomisli kako policijska službenica nije sigurna u postojanje zakonskih osnova za uhićenje. Pitao je kakvo je mišljenje državnog odvjetnika vezano uz pritvorske osnove i uhićenje na što mu je ona odgovorila: "Pa…, mi jesmo razgovarali… ma oni vam nemaju svoje mišljenje oko uhićenja i preprate i nije ih briga što ćemo mi napraviti pa mi, eto, tako napravimo.". Nakon toga je tražio precizniji odgovor od policijske službenice NJ i pitao je što je točno zamjenica ODO Zagreb tražila, kako da policija postupi. Na to pitanje policijska službenika mu je odgovorila kako je zamjenica ODO Zagreb navela da nakon što osumnjičeni BJ bude ispitan, da joj dostave cjelokupni predmet Ž. Dodatno je pitao je li nadležna zamjenica naložila da osnovom provedenih izvida podnesu kaznenu prijavu, na što mu je policijska službenica NJ odgovorila da je zamjenica rekla da njoj ne treba kaznena prijava jer ista već postoji podnesena po EJ te će dalje odlučiti o poduzetim radnjama kada joj bude dostavljen predmet. Iz tih odgovora shvatio je da je zamjenica ODO Zagreb rekla da nema potrebe podnositi kaznenu prijavu jer ne vidi razloge za uhićenje te je potrebno dostaviti predmet na daljnju odluku. U svrhu provjere postoje li osnove za istražni zatvor upitao je policijsku službenicu NJ je li obradom utvrđeno da je BJ od trenutka zaprimanja kaznene prijave na bilo koji način nastavio s činjenjem kaznenog djela ili kakvim negativnim ponašanjem prema EJ, postoje li saznanja da je pokušao utjecati na EJ da ga ne prijavi ili na bilo koga da iskazuje u njegovu korist, na što mu je policijska službenica odgovorila da II optuženi BJ nije nastavio s činjenjem kaznenog djela. Tom prilikom prisjetio se da je čitajući spis Salopek – Jeger uočio da u spisu postoje podaci koji ukazuju na to da se kaznena djela za koja je II PP naknadno saznala (obiteljsko nasilje i povreda djetetovih prava) događaju unazad nekoliko godina, da od strane II optuženog BJ nije bilo fizičkog nasilja, da su II optuženi BJ i EJ pravomoćno osuđeni u prekršajnom postupku, da stanuju na različitim adresama, da se ova kaznena djela nisu ponavljala nakon prekida izvanbračne zajednice od 2018., da i dalje ostvaruju međusobnu komunikaciju i susrete vezano uz predaju i preuzimanje djece zbog čega na strani osumnjičenika ne postoje osobite okolnosti koje upućuju da će ponoviti kazneno djelo.

8.11. Smatra kako bi podnošenje kaznene prijave bilo neodrživo i neobranjivo iz razloga jer Državno odvjetništvo ne bi stalo na stranu policije, a što bi argumentirali time da su oni samo naložili dostavu dokumentacije koja proizlazi iz izvida, a da je policija samostalno odlučila podnijeti kaznenu prijavu te uhićenje i dovođenje osumnjičenika pritvorskom nadzorniku. U konkretnom slučaju smatra kako bi uhićenje i dovođenje osumnjičenika pritvorskom nadzorniku dovelo do povrede prava na slobodu, kao i podnošenje kaznene prijave protivno nalogu državnog odvjetništva, što bi predstavljalo nepoštivanje Protokola o zajedničkom radu policije i državnog odvjetništva tijekom prethodnog i kaznenog postupka i težu povredu službene dužnosti. Također smatra da ovako poduzetim radnjama nije postupljeno protivno Uputi Ravnatelja policije o postupanju policije u kriminalističkom istraživanju kažnjivih radnji i nasilja od 21. ožujka 2019. jer tom Uputom se daju smjernice za postupanje policije kod nasilja u obitelji, dok je u odnosu na kaznena djela Uputa ukazivala na dužnost uhićenja i dovođenja pritvorskom nadzorniku pod uvjetom da su za to ispunjeni svi zakonski razlozi za uhićenje, a što u konkretnom slučaju nije bilo ostvareno. Upravo zbog svega navedenoj policijskoj službenici GJI savjetovao je i preporučio da sve do sada prikupljeno u ovom predmetu dostavi na ODO Zagreb uz opće posebno izvješće. Policijska službenica NJ je nakon tog njegovog pojašnjenja i sama rekla kako smatra da tako treba postupiti, složila se s ovom preporukom i savjetom navodeći: "Može, može šefe, napravit ću tako kako ste rekli". O ovakvom postupanju izvijestio je sve prisutne na kolegiju održanom dana 19. prosinca 2019.

8.12. Istoga dana telefonskim putem kontaktirao ga je II optuženi BJ i obavijestio ga kako je detaljno i okolnosno iznio svoju obranu kolegici GJI koju je pohvalio kao vrlo kulturnu i profesionalnu. Također ga je pitao što može dalje očekivati u ovom slučaju obzirom da mu je policijska službenica NJ samo rekla da će izvijestiti nadležno državno odvjetništvo. Odgovorio mu je da će dalje o svemu odlučivati ODO Zagreb koje ima razne zakonske mogućnosti kao tijelo kaznenog progona.

8.13. Točno je kako posebno izvješće nije osobno dobio na potpis te uopće nije znao kako je ono sastavljeno i kada je točno proslijeđeno u ODO Zagreb. Smatra kako mu je isto trebalo biti dostavljeno na potpis jer je osobno savjetovao i preporučio policijskoj službenici GJI podnošenje takvog izvješća, a njegov pomoćnik ŠJ svjestan je činjenice da je osumnjičenik politički aktivna osoba te da ovlaštenje potpisivanja ovog izvješća ne pripada pomoćniku načelnika.

8.14. Pojašnjavajući svoje telefonske kontakte s II optuženim BJ i to u više navrata dana 5. i 6. veljače 2020. navodi kako su isti vezani uz njihovu službenu suradnju vezanu uz stanje sigurnosti na području Gradske četvrti Stenjevec, dok u odnosu na telefonske kontakte za dane 3., 10. i 24. travnja te 6. svibnja 2020. navodi kako je komunikacija bila vezana uz probleme s "lockdown"-om.

8.15. Objašnjavajući posjet II optuženog BJ dana 8. svibnja 2020. u njegov ured, I optuženi GJ navodi da je II optuženika interesiralo hoće li ga policija još zbog nečega u spisu Ž trebati, usput mu je pripomenuo kako ima velikih problema s EJ, na što mu je I optuženik odgovorio da policijski službenici imaju njegov telefonski broj te mu ponovno savjetovao da angažira odvjetnika. Istoga dana interesirao se kod pomoćnika ŠJ jesu li dobili nalog za ispitivanje okrivljenog BJ, koji mu je odgovorio kako je nalog zaprimljen te da je proslijeđen policijskoj službenici NJ koja će II optuženog BJ pozvati na ispitivanje sljedeći tjedan. Dana 11. svibnja 2020. pomoćnik ŠJ ga je zamolio može li nazvati II optuženog BJ da pristupi na ispitivanje kod policijske službenice NJ, što je I optuženik i učinio te ga je pitao bi li mogao sutra u 11,00 sati pristupiti u II PP kod navedene policijske službenice.

8.16. U odnosu na međusobne telefonske kontakte s II optuženim BJ dana 11. svibnja 2020. navodi kako ga je II optuženik pitao kome se točno treba javiti u II PP jer si to ranije nije zapisao. Dana 12. svibnja 2020. II optuženi BJ pristupio je kod policijske službenice NJ, I optuženika nije kontaktirao, ali zaključuje da mu je policijska službenica uručila pouku o pravima što je vidljivo na listu 378 spisa. U kontaktima dana 18. svibnja 2020. naveo je kako ga je II optuženi BJ obavijestio da je s policijskom službenicom dogovorio ispitivanje za idući dan, 19. svibnja 2020., nakon čega je toga dana na zamolbu pomoćnica ŠJ nazvao II optuženog BJ, pitao ga dolazi li na ispitivanje, što mu je isti i potvrdio, nakon kojeg ispitivanja je zajedno s policijskom službenicom BJI optuženi BJ došao do ureda I optuženika gdje mu je policijska službenica NJ objasnila da je II optuženog BJ dovela kako bi ga pozdravio. II optuženi BJ rekao mu je da ga je samo htio vidjeti i reći mu kako je bio na ispitivanju i da se I optuženik osobno u to može uvjeriti.

8.17. Na pitanja stranaka, a vezano uz njegov angažman u spisu Salopek – Jeger, odgovorio je kako je on kao načelnik II PP i morao i htio biti upoznat s tim spisom i to prije svega iz razloga da ga netko od njegovih nadređenih ne bi u nekom trenutku upitao što se događa u takvom slučaju uzimajući u obzir političku aktivnost BJ. U II PP imali su dva kolegija dnevno i to ujutro i navečer. O tom spisu bi se na tim kolegijima raspravljalo i da BJ nije bio javna, odnosno politička osoba.

8.18. Nadalje je I optuženi GJ odgovorio da je točno da je bio upoznat s detaljima spisa Ž, on ga je vidio, pročitao, tražio istoga na uvid i I optuženik je sebi sve te detalje na neki način i skriptirao. Po procjeni I optuženika rad na tom spisu se neosnovano odužio. I optuženom GJ je jako dobro poznata Uputa Glavnog ravnatelja policije i sve što iz nje proizlazi vezano uz nasilje u obitelji. Tom Uputom policijskim službenicima su dane smjernice za postupanje i iz nje jasno proizlazi da se radnja uhićenja i preprate poduzima samo onda ako za to postoje zakonski razlozi.

8.19. Podnošenjem općeg posebnog izvješća ni na koji način nisu ostala tijela progona, konkretno Državno odvjetništvo, onemogućena u daljnjeg postupanju, kao niti u promjeni kvalifikacije kaznenih djela.

8.20. Vezano uz anonimnu kaznenu prijavu protiv njega, naveo je kako ne zna tko je istu sastavio, mogla je to biti svaka osoba koja je nezadovoljna svojim statusom u II PP.

8.21. U odnosu na eventualne nesuglasice s policijskom službenicom GJI smatra kako ona nije trebala ni imala razloga biti nezadovoljna svojim položajem u II PP. On osobno i njegov pomoćnik ŠJ smatrali su da je ona profesionalna osoba, konačno, ona je za vrijeme njegovog mandata i napredovala u službi.

8.22. Vrlo često tijekom svog rada u policiji kontaktirao je sa službom dežurstva Državnog odvjetništva i znalo se dogoditi da su im prigovarali da nisu smjeli podnijeti kaznenu prijavu niti osobu prepratiti u pojedinim slučajevima.

8.23. U II PP za vrijeme dok je bio načelnik gotovo svakodnevno su dobivali predmete u kojima je postojala osnova sumnje na obiteljsko nasilje.

8.24. Upitan je li policijska službenica GJI inače podnosila izvješća o njenim predmetima naveo je kako je moguće da je, ali se sada ne može sjetiti tih drugih konkretnih predmeta. GJI mu je iznijela svoj stav o podnošenju kaznene prijave i preprate u odnosu na BJ na način kako je rekla da bi ona podnijela kaznenu prijavu pa neka ide pritvorskom nadzorniku. Iz takve njezine komunikacije zaključio je kako ona nije sigurna u postojanje pritvorskih osnova. Pitao je da mu to i pojasni na što mu je ona rekla: "Ja sam utvrdila što sam utvrdila, a vi ste u pravu". Poznato mu je da je službenica GJI utvrdila postojanje osnova sumnje i na druga kaznena djela osim onih iz prijave, a to je bilo nametljivo ponašanje i to nakon što je svoju izjavu pred njom dala EJ.

8.25. Nije mu bilo poznato da bi postojala opasnost od ponavljanja u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava i obiteljskog nasilja za vrijeme trajanja izvida, a u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja naveo je da se tu radi o tzv. trajnom kaznenom djelu. Smatra da su osnove sumnje u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja počele postojati nakon prekida izvanbračne zajednice između EJ i II optuženika.

8.26. Smatra da je II optuženik došao baš njemu zato što je vjerojatno utvrdio da je on profesionalac u svom poslu i da s njim može uvijek razgovarati.

8.27. U vrijeme kada je razgovarao sa BJ on još nije imao status osumnjičenika, a došao je do njega jer su inače surađivali, konkretno kroz rad Vijeća za prevenciju gdje je BJ bio predsjednik, a on zamjenik predsjednika.

8.28. Njega za ovaj predmet i slučaj nikada nitko od nadređenih nije pitao bilo kakvu informaciju.

8.29. Upitan postoji li razlika u postupanju u odnosu na javnu i političku osobu i ostale osobe naveo je da ne postoji, prema svima ide jednako postupanje policije.

8.30. Na pitanje je li mu i u jednom trenutku palo na pamet kada je sve to čuo od BJ da se distancira od kriminalističkog istraživanja, odgovorio je kako ne zna na koji način bi se trebao distancirati. Dužan je svakoga primiti na razgovor, osim toga, postojale su i mnogobrojne pritužbe na rad policijskih službenika kada su pojedinci smatrali da nije bilo razloga za uporabu sredstava prisile.

8.31. Smatra kako nije pomagao BJ, već mu je samo objašnjavao pravni put.

9. II optuženi BJ u svojim obranama na zapisniku o ispitivanju osumnjičenika od 15. prosinca 2023. pred MUP-om, Sektor kriminalističke policije, Služba gospodarskog kriminaliteta i korupcije, zapisniku o prvom ispitivanju okrivljenog BJ od 26. lipnja 2024. pred USKOK-om, na raspravi održanoj dana 23. travnja 2025. te u svojoj pisanoj obrani od istog datuma, navodi kako je u razdoblju od 2017. do 2021. obnašao funkciju predsjednika Vijeća Gradske četvrti Stenjevec, a dana 20. veljače 2018. donesen je Zaključak o osnivanju i imenovanju Vijeća za prevenciju Gradske četvrti Stenjevec. U skladu s tim Zaključkom, predsjednik Vijeća Gradske četvrti je po funkciji predsjednik Vijeća za prevenciju, dok je zamjenik predsjednika, načelnik II PP. Prva konstituirajuća sjednica Vijeća za prevenciju održana je dana 11. veljače 2020., a kako ranije nije poznavao načelnika GJ, prije prve konstituirajuće sjednice došao je u II PP zbog upoznavanja s trenutačnom problematikom stanja sigurnosti. Ne sjeća se koliko puta je bio kod načelnika GJ, 2019. ga je posjetio vezano uz postupak donošenja izmjena i dopuna GUP- a, a ponekad je telefonskim putem, prije sjednice vijeća Gradske četvrti istoga kontaktirao radi dobivanja informacija o stanju sigurnosti u Gradskoj četvrti. Prilikom jednog posjeta načelniku GJ spomenuo je kako ga bivša partnerica EJ učestalo prijavljuje zbog raznoraznih izmišljenih kaznenih djela pa ga je pitao postoji li kakav način da takve prijave prevenira i kako može na policiji saznati je li protiv njega podnesena kaznena prijava. Načelnik GJ mu je pojasnio kako je dužnost policije provjeriti sve navode iz kaznenih prijava i da u suštini ne može spriječiti nekoga da ga prijavi, a obzirom da ima maloljetnu djecu da mu je najpametnije angažirati odvjetnika. Nije mu govorio o bilo kakvim kaznenim prijavama protiv njega.

9.1. Svaki puta kada bi bio na sastanku s načelnikom GJ vrata njegovog ureda bila su širom otvorena, nikada se s njime nije nalazio izvan službenih prostorija II PP, načelnik GJ mu nikada nije pokazivao spis niti bilo koju drugu dokumentaciju, niti ga je on navedeno tražio. Nije imao potrebe od načelnika GJ tražiti bilo kakve informacije jer je većinu informacija o prijavama koje je EJ podnosila protiv njega dobivao od Centra za socijalnu skrb.

9.2. Osporava u cijelosti iskaz EJ navodeći kako je konstantno izložen njezinim prijavama, prijetnjama i ucjenama te lažnim optužbama do kojih uvijek dolazi kada joj ne želi ili ne može ispuniti neku njezinu materijalnu želju.

9.3. U odnosu na napisanu tekstualnu poruku sadržaja: "Sada mi je opet policija bila, sva sreća da djeca nisu kod mene. Tebe ne obilaze, hvala BJ" istaknuo je da je navedenu poruku poslao nakon što ga je obišla VII PP Trešnjevka u redovnom tjednom obilasku, temeljem rješenja Prekršajnog suda u Novom Zagrebu u skladu s kojim su morali obilaziti njega i EJ. Kada je pitao djelatnike policije kako to da obilaze njega, ali ne i EJ, koju su po tom rješenju također trebali obilaziti, odgovorili su mu da ne znaju, ali da bi se i nju trebalo redovno obilaziti. Savjetovali su mu da se obrati nadležnoj II PP i pita kako to da EJ ne obilaze. To nije želio učiniti i to je razlog zašto joj je na kraju poruke napisao: "hvala BJ". EJ je dobro upoznata s okolnostima te poruke, ali ju konstantno koristi u iskrivljenom kontekstu aludirajući da on ima neke veze na policiji.

10. Iz suglasnih iskaza sa zapisnika o ispitivanju svjedoka EJ pred USKOK- om od 2. veljače 2024. (591) i na raspravi održanoj dana 31. ožujka 2025. (707) proizlazi kako je u izvanbračnoj zajednici sa BJ bila od 2010. do listopada 2018. kada je zajedno s maloljetnim kćerima odselila kod svoje majke na adresu [adresa], gdje žive i danas, a on je nastavio živjeti na adresi [adresa]. U listopadu 2018., nakon jednog incidenta u stanu u kojem su do tada zajednički živjeli, nakon intervencije policije, BJ i njoj izrečena je od strane suda u Novom Zagrebu mjera zabrane uznemiravanja, a prije ovog događaja bilo je niz incidenata u njihovim međusobnim odnosima. Naime, više nije mogla trpjeti ponašanje BJ koji joj je prijetio na način da je govorio da će ju tražiti u dijelovima u Savi, da on ima ljude koji ju prate, da zna što je na zaslonu njezinog mobitela, da mu ništa ne može sakriti, govorio joj da je ciganka i kurva, da će ju proglasiti ludom i strpati u ludnicu i oduzeti joj djecu, bio je izrazito posesivan i nasrtljiv. Optuživao ju je da kada ide trčati na Jarun da se ustvari tamo nalazim s više svojih ljubavnika i da su tamo u spolnom odnosu, omalovažavao ju da je nesposobna u poslu, da ništa bez njega poslovno ne može ostvariti te joj nudio svoju pomoć koju je ona odbijala. U odnosu na brigu o djeci napomenula je kako u pet godina zajedničkog života nikada nije niti pelenu promijenio, a o djeci je, iako je radila, brinula isključivo ona. Takvo njegovo ponašanje nastavilo se i nakon što je otišla iz zajedničkog suživota, sve do 2023. U odnosu na izrečenu mjeru napomenula je kako se ona te mjere pridržavala, a BJ nije, jer nakon što je mjera izrečena on se nastavio prema njoj i dalje nametljivo ponašati. Naime, poznato joj je kako su policijski službenici u nekoliko navrata obilazili BJ, ali ne i nju, niti su je ikada pitali pridržava li se on izrečene mu mjere. Od BJ primila je poruku u kojoj ju obavještava kako ga je policija ponovno obišla, kako mu to čini neugodu, kako ga je lažno prijavila i to šteti njegovom političkom ugledu, kako nju djelatnici policije ne obilaze i kako je ona zahvaljujući njemu pošteđena ovih policijskih obilazaka. Njoj je bilo čudno zašto ju djelatnici policije nikada nisu obišli i pitali ju pridržava li se ona navedene mjere ili BJ, jer da su ju obišli, ona bi im svakako rekla da se BJ mjere ne pridržava.

10.1. Putem odvjetnika podigla je kaznenu prijavu protiv BJ, ne zna točno za koja kaznena djela, jer je to kvalificirala odvjetnica nakon svega onoga što joj ona detaljno ispričala. O podignutoj kaznenoj prijavi BJ nije ništa govorila, iako je on njoj vrlo brzo nakon što je ona podnijela ovu prijavu rekao da je njemu poznato da ga je prijavila. Na temelju ove kaznene prijave pozvana je u II PP gdje je dala iskaz kod policijske službenice NJ koja je tom prilikom u sobi sjedila s još jednom kolegicom. Bila je skeptična vezano uz rad policijskih službenika i to iz razloga jer je BJ nedugo nakon što je dala svoj iskaz u II PP u poruci napisao da on sve zna i da od toga neće biti ništa. Prije nego što je podnijela kaznenu prijavu BJ je njoj u više navrata naglašavao svoja poznanstva, govorio da nije pametno da ga prijavljuje, da ima svoje ljude, između ostalog i u policiji, naglašavao kako on ima poznanstva i s visoko rangiranim osobama i spominjao je gradonačelnika Š, njoj i zajedničkoj djeci slao fotografije u društvu s gradonačelnikom Š. Sve ranije navedeno dovelo je do toga da je njezina vjera u postupanje policije bila poljuljana, bila je ogorčena, osjećala nepovjerenje u rad policije i bila skeptična pa ju je iznenadilo profesionalno ponašanje policijske službenice NJ kada je došla dati iskaz, ona je bila prva policijska službenica koja je njoj ulijevala povjerenje. Njoj BJ nikada nije točno spomenuo ime i prezime bilo kojeg policijskog službenika, ali je spomenuo njegovu titulu navodeći kako se radi o načelniku II PP. Govorio je da je policiji jasno da ona laže i da od svega ovoga neće biti ništa. Nakon što je podnijela ovu kaznenu prijavu BJ je nastavio s praćenjem i nametljivim ponašanjem i ispadima, čak i pred zajedničkom djecom.

10.2. Nakon ove kaznene prijave još se jednom obratila u II PP jer je BJ na društvenim mrežama iznosio neke za nju vrlo uvredljive činjenice, to je bilo objavljeno pod tajnim profilom, ne može tvrditi da je to bio on, iako to zaključuje iz činjenice da su bile objavljene neke stvari koje je jedino i samo on mogao znati. Također sumnja da on stoji i iza poruka koje je dobivala, a odnosile su se na nemoralne seksualne ponude i druženja, koje inače nikada ranije nije dobivala.

10.3. U Centru za socijalnu skrb prijavila je da se BJ ne pridržava izrečene mjere i oni su ju obavijestili da je poslana prijava, pretpostavlja, na policiju. Nakon toga, misli da je nazvala policiju da to provjeri, ali je dobila neke nedefinirane odgovore kojih se sada ne može sjetiti. Sa policijskom službenicom NJ kontaktirala dva ili tri puta, poslala joj je i mail, ali misli da ju telefonski nije kontaktirala. Na jedan od mailova koje je poslala službenici NJ dobila je odgovor kako ona više ne radi u II PP. Nakon što je dala svoj iskaz u II PP nije pitala službenicu NJ je li ona nešto poduzela protiv BJ, odnosno ne sjeća se da li je to pitala, misli da joj je policijska službenica rekla da će to otići u proceduru.

10.4. Vezano uz raniji postupak protiv BJ izjavila je kako je vođen postupak pred Općinskim sudom koji je okončan i u kojem je BJ bio u obvezi izvršiti neku obvezu, radi se o jednom drugom predmetu koji je vođen prije ovog slučaja, bio je u obvezi obaviti 6 mjeseci probacijskog roka na način da pohađa neka savjetovanja i predavanja, koja je on, po navodima službenice Centra uspješno ispunio. Kada je ta obveza BJ izrečena na sudu, ona se suglasila da mu ista bude izrečena, ali napominje da joj sutkinja tog suda uopće nije predočila posljedice obustave postupka, ili je ona nije dobro shvatila. Kada je u Centru za socijalnu skrb prijavila nametljivo ponašanje BJ oni su joj odgovorili da to mora prijaviti policiji. Nakon toga podnijela je prijavu policiji, ali smatra kako policija po tom pitanju ništa nije poduzela. Državnu odvjetnicu koja je vodila ranije opisani postupak gdje je BJ izrečena mjera vezano uz probacijski rok nije obavijestila da je podigla kaznenu prijavu vezano uz ovaj postupak.

10.5. Policijska službenica NJ nikada joj nije rekla da bi bila nezadovoljna načinom na koji se postupa u predmetu kojim je ona bila zadužena u II PP, smatra kako to ne znači nužno da ona nije bila nezadovoljna, ali sigurno to ne bi s njom komentirala, jer to ne bi bilo profesionalno.

10.6. U odnosu na adrese stanovanja izjavila je kako su BJ i ona zajedno živjeli na adresi [adresa], J [adresa] F do 2015./2016., za vrijeme prekida njihove veze živjeli su na [adresa], s te adrese 2018. odselila je živjeti kod majke u Vrapče, a on je ostao živjeti na toj adresi, tamo ga posjećuju i zajednička djeca. Te razlike u prijavljenim adresama BJ radile su mu dosta problema jer je on obnašao dužnost predsjednika gradske četvrti u kojoj nije živio.

11. Suglasno iskazujući na zapisniku o ispitivanju svjedoka pred USKOK-om dana 31. siječnja 2024. (586) i na raspravi održanoj 31. ožujka 2025. (703) svjedokinja GJI navela je kako je tijekom 2019. i 2020. radila kao policijska službenica u II PP PUZ, odnosno kako je u toj PP radila od prosinca 2013. do 1. srpnja 2022., tijekom 2019. i 2020. radila je na poslovima maloljetničke delikvencije i nasilja u obitelji, a neposredni nadređeni bio joj je pomoćnik načelnika ŠJ, dok je načelnik II PP u to vrijeme bio je GJ. Dobila je u rad spis Salopek – Jeger i taj spis dodijeljen joj je od strane pomoćnika načelnika ŠJ. Radilo se o predmetu gdje je podnositeljica kaznene prijave EJ istu dostavila ODO-u koje je nakon toga predmet proslijedilo policiji radi provođenja izvida. Prvotno je provjerila osobe u sustavu, nakon čega je obavila razgovor s podnositeljicom kaznene prijave, EJ. U toj kaznenoj prijavi osumnjičenog BJ teretilo se za tri kaznena djela i to nasilje u obitelji, nametljivo ponašanje i povredu djetetovih prava.

11.1. Tijekom provođenja kriminalističkog istraživanja utvrdila je da postoje elementi tri kaznena djela i to nasilje u obitelji, nametljivo ponašanje i povreda djetetovih prava, s tim predmetom otišla je do načelnika GJ i to na njegov poziv. Došavši u ured načelnika GJ, predmet je ostavila kod njega i vidjela je da u uredu sjedi BJ. Po povratku u svoju sobu pred kolegicama koje su inače bile zajedno s njom u sobi, a to su bile FJ i ČJ, komentirala je: "Jebote, BJ je kod načelnika GJ u sobi, a ja ga još nisam ispitala u svojstvu osumnjičenika". Prepoznala je da se radi o BJ, obzirom da je ranije iz informacijskog sustava vidjela kako izgleda BJ jer je to uobičajeno postupanje kako bi vidjeli koga trebaju ispitati.

11.2. Već tijekom provođenja izvida i iznošenja prvotne izjave EJ bila je vidljiva sumnja u počinjenje većeg broja kaznenih djela od strane BJ u odnosu na broj kaznenih djela koja su bila obuhvaćena kaznenom prijavom koju je podnijela. EJ je, a nakon što ju je ispitala, u još dva navrata dolazila kod nje, obzirom da se BJ i nadalje nametljivo ponašao prema njoj i ona je čak na službeni mail slala mailove iz kojih je to proizlazilo i o tome ju obavještavala. Sama priroda ovog predmeta zahtijevala je žurno postupanje i prepratu osumnjičenika. Kada je procijenila da je postupak u fazi da treba provesti ispitivanje osumnjičenika, sjeća se da je poziv za ispitivanje osumnjičenom BJ uručen po policijskom službeniku JJ. Uobičajeno postupanje kod uručivanja poziva osumnjičeniku je da se poziv ostavi kod šefa smjene i onda taj poziv uručuju policijski službenici temeljne policije u službenim odorama. U ovom slučaju je BJ policijski poziv uručio policijski službenik JJ koji je djelatnik kriminalističke policije i poznato joj je da je tako postupljeno jer je tako odredio načelnik GJ.

11.3. Na zahtjev načelnika obavještavala ga je o poduzetim radnjama u ovom predmetu, iako to nije uobičajeno policijsko postupanje. Uobičajeno postupanje bilo je da se obraća pomoćniku načelnika, ŠJ, a jedino u slučajevima kada pomoćnika načelnika ne bi bilo, onda bi se obraćala direktno načelniku PP i to postupanje nije vrijedilo samo za nju nego za sve policijske službenike II PP.

11.4. Obzirom na ovakvo postupanje u ovom predmetu, načelniku GJ odnijela je na uvid i pouku o pravima koju je sastavila. Načelnik GJ je od nje tražio da u toj pouci napiše da osnova sumnje na počinjenje kaznenih djela proizlazi iz kaznene prijave EJ, dok je u pouci koju je ona sastavila proizlazilo da osnova sumnje proizlazi iz policijskih izvida. Prije nego što je pouku o pravima nosila na uvid načelniku GJ konzultirala se sa svojom kolegicom FJ, jer je to bila uobičajena praksa, obzirom su zajedno radile i zaključile su da osnova sumnje proizlazi iz provedenih izvida.

11.5. Ne sjeća se po čijem nalogu je zajedno s pomoćnikom načelnika ŠJ vezano uz ovaj predmet bila na konzultacijama u ODO, a to nije uobičajena praksa u postupanju. Tom prilikom zamjenica ODO nije sugerirala da li da se provodi preprata osumnjičenika ili ne, jer u toj fazi o tome odlučuje policija. Sjeća se da je na te konzultacije ponijela službenu zabilješku koju je osobno sastavila i u koju je napisala kako smatra da postoje elementi počinjenja ranije opisana tri kaznena djela, iako je obzirom na vremensko razdoblje, po njezinom mišljenju, moglo govoriti i o više od tri kaznena djela, možda čak i devet.

11.6. U odnosu na ova kaznena djela koja su u ovom slučaju detektirana, postupanje policije u praksi bilo je da se podnosi kaznena prijava i ide se s prepratom osumnjičenika jer se radi o kaznenim djelima na štetu žene i djeteta. Kada je riječ o takvim kaznenim djelima u praksi se uvijek išlo s prepratom osumnjičenika, pogotovo iz razloga što je žrtva EJ i dalje prijavljivala i slala mailove da se BJ nasilno ponaša u odnosu na nju. Načelnik GJ je tražio da umjesto kaznene prijave sastavi izvješće koje će biti dostavljeno ODO-u pa neka oni odluče kako će dalje postupati. Dakle, razlika u postupanju postoji, jer kada se podnosi kaznena prijava onda ide preprata osumnjičenika ako se radi o slučajevima u kojima se utvrdi postojanje sumnje na ovakva kaznena djela, dok u slučaju kada se podnese izvješće, odluka o daljnjem postupaju je na državnom odvjetniku.

11.7. Napomenula je kako je njezin dojam bio da se BJ pogoduje, o tome je razgovarala sa svojim kolegicama, a ovo svoje mišljenje iznijela je i pomoćniku načelnika ŠJ koji je na to rekao da se ne želi petljati i da taj predmet rješava s načelnikom GJ.

11.8. Odgovarajući na pitanja stranaka, svjedokinja je navela kako se ne može sjetiti da bi čula da je u II PP zaprimljena bilo kakva prijava vezana uz probleme u obitelji C, a prije ovog predmeta. Uobičajeno postupanje bilo je da o stanju predmeta obavještava pomoćnika načelnika ŠJ i nije bila praksa da se načelniku postaje nosi i predaje spis. Načelnik je u svom uredu sjedio sam, a ispred njega u sobi bila je tajnica. Ne sjeća se jesu li vrata ureda načelnika bila zatvorena ili otvorena, kada je ušla u ured, načelnik je sjedio za svojim stolom koji se nalazi desno u uredu, a za drugih poluovalnim stolom za stranke sjedio je BJ, ušla je u ured, spis predala načelniku i izašla van i nije dalje gledala što je načelnik s tim spisom radio. Misli da je BJ poduzetnik i ne zna koju je imao političku funkciju. Ne zna tko je inicirao konzultacije u ODO na koje je išla zajedno s pomoćnikom ŠJ, bilješku o tom sastanku nije sačinila, ne zna je li posebnu pisanu bilješku sačinio pomoćnik načelnika ŠJ, jedino se sjeća da je činjenicu da su bili na tim konzultacijama pomoćnik ŠJ zabilježio na koricama predmeta. Što se tiče poziva za ispitivanje osumnjičenika BJ, taj poziv osobno je prvotno nosila do načelnika GJ i sjeća se da je načelnik nešto komentirao zašto je deklinirala ime i prezime BJ, također se sjeća da je u sobu po taj poziv došao kolega JJ. Vezano uz pouku o pravima, smatra pogrešnim naputak načelnika GJ po kojem je u pouku o pravima upisala da osnov sumnje proizlazi iz podnesene kaznene prijave podnositeljice, jer smatra da osnov sumnje na počinjenje spomenutih kaznenih djela proizlazi iz izvida koje je provela. Niti u jednom trenutku nije dvojila da bi BJ trebalo prepratiti jer je on i tijekom trajanja kriminalističkog istraživanja ustrajao u svom nasilničkom postupanju i ponašanju prema EJ i smatrala je da tu "preprata stoji k'o kuća". Mišljenja je kako podnesena kaznena prijava podnositeljice dostavljena uz nalog ODO-a za postupanje policiji nije zapreka za podnošenje kaznene prijave od strane policije, posebno iz razloga jer je BJ ustrajao u činjenju kaznenih djela. O prepratama u II PP uglavnom je odlučivao pomoćnik načelnika, a kada njega ne bi bilo onda bi odlučivao načelnik. U II PP imali su sastanke oko problematike maloljetničke delikvencije a rad na ovom predmetu trajao je četiri do pet mjeseci.

11.9. Prisjetila se da je BJ imao neku funkciju u gradskom vijeću ili mjesnom odboru te su upravo ovu njegovu političku funkciju ona i njezine kolegice s kojima je komentirala ovakvo privilegirano postupanje protumačile kao međusobnu poveznicu. S EJ razgovarala je minimalno dva puta i za vrijeme trajanja izvida nisu razmijenile telefonske poruke. BJ ispitala je u svojstvu osumnjičenika i upravo ovu poduzetu radnju smatra poduzetom u odnosu na zaštitu djetetovih prava na način da prevenira postupanja BJ. Napomenula je da kada joj se EJ mailom obratila i žalila se na nastavak nasilničkog ponašanja BJ, odgovorila joj je da se obrati državnom odvjetništvu i zaprimljeni mail proslijedila je državnom odvjetništvu, te smatra da je u okviru policijskih ovlasti poduzela sve što je mogla. Osim s EJ provela je razgovore i s nekim svjedocima, ne sjeća se više točno s kojima, osim da je razgovarala s majkom EJ, pribavila je materijalnu dokumentaciju, na primjer, od Poliklinike za zaštitu djece i mladeži u kojoj se nalazi nalaz i mišljenje ove Poliklinike. Nije pitala pomoćnika načelnika ŠJ zašto se izuzima u radu na ovom predmetu jer ona svog nadređenog ne bi takvo što niti pitala. Ponovila je kako je uobičajena praksa kada se utvrdi postojanje osnova sumnje za ovako utvrđena kaznena djela da policija poduzima prepratu. EJ spominjala je kako postoji još jedan postupak koji se vodi ili pred Prekršajnim sudom ili pred Općinskim kaznenim sudom koji je inicirala protiv BJ i misli da joj je rekla da nije zadovoljna s onime što se u tom postupku odvijalo i kako je okončano. Nije joj poznato da bi se ikada u praksi došlo do zaključka da se ne provodi preprata vezano uz ovakva kaznena djela, a do čega bi došlo zbog lažnog prijavljivanja ovakvih kaznenih djela. Načelnik GJ je sigurno znao za odlazak na konzultacije u ODO i ne zna tko ga je o tome obavijestio. Izmjena u pouci o pravima nema nikakve veze s odlukom hoće li se poduzeti radnja preprate ili ne, jer bi preprata išla bez obzira koja

pouka o pravima bi bila u ovom slučaju uručena osumnjičeniku.

11.10. Pomoćnik načelnika je inače u praksi poštovao njezin stav vezano uz činjenicu da li poduzimati ili ne poduzimati radnju preprate. EJ je njoj rekla kako je stekla dojam da sumnja u rad policijskih službenika u II PP, te da je njoj BJ rekao da je dobar s načelnikom i to nakon što je vidjela BJ u uredu načelnika.

11.11. Opće posebno izvješće sastavlja se i dostavlja ODO-u onda kada policiji nije jasno ima li ili nema elemenata za pojedina kaznena djela i kada policija sastavlja navedeno izvješće preprata se ne poduzima, što znači da ide, tzv. "obični broj" i nema preprate.

11.12. Nije čula o čemu su u uredu, kada je ušla, pričali BJ i načelnik, ne sjeća se je li njoj načelnik osobno zapovjedio da ga obavještava o svim radnjama u tom spisu, ali se sjeća da joj je pomoćnik načelnika rekao da neće imati veze s tim spisom i da o svemu obavještava načelnika. O razgovorima s EJ je sačinjavala zabilješke, ne sjeća se je li EJ upozorila da prijavi nova nasilja od strane BJ.

12. Svjedokinje PJI i FJ u svojim iskazima na zapisnicima o ispitivanju svjedoka pred USKOK-om dana 5. veljače 2024. (595-602) i na raspravi održanoj dana 8. travnja 2025. u bitnom suglasno iskazuju kako su u inkriminirano vrijeme radile zajedno s kolegicom GJI na predmetima maloljetničke delikvencije, dok je IJI radila samo jutarnju smjenu i bile su smještene u istoj sobi II PP Zagreb. Nadređen im je bio pomoćnik načelnika za kriminalističku policiju ŠJ. Kako su radile u istoj sobi i na istoj vrsti predmeta, svjedokinje su upućene u njihove međusobne predmete, međusobno su se konzultirale, pa tako imaju saznanja i o predmetu koji se vodio protiv BJ kojim je bila zadužena GJI.

12.1. Ovaj predmet zaprimljen je na temelju naloga Državnog odvjetništva zbog podignute kaznene prijave izvanbračne supruge BJ, EJ, zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja. Kolegica GJI uzela je izjavu EJ koja je u najmanje dva navrata bila u njihovoj sobi, također se obraćala mailom kolegici GJI NJ vezano uz ponašanje BJ za vrijeme dok su trajali izvidi jer je isti nastavljao s inkriminiranim ponašanjem, te je utvrdila sumnju i na neka druga kaznena djela, a ne samo ono koje je prijavljeno, od kojih je jedno sigurno bilo povreda djetetovih prava. Poznato im je kako je, na poziv načelnika GJ, kolegica GJI odnijela spis u njegov ured, nakon čega je povratkom u sobu ljutito i revoltirano njima ispričala kako u uredu načelnika sjedi upravo BJ, što je sve njih zajedno neugodno iznenadilo, obzirom da je već u tom trenutku provedenim istraživanjem bilo dovoljno osnova sumnje i na druga kaznena djela, a ne samo za ono koje je prijavljeno, a BJ još uvijek nije bio ispitan u svojstvu osumnjičenika.

12.2. U odnosu na sastavljanje pouke o pravima koja je uručena BJ svjedokinje su izjavile kako je ČJ pomagala kod sastavljanja iste kolegici GJI, ali je nakon intervencije načelnika GJ ova pouka izmijenjena na način da iz iste proizlazi kako sumnja na počinjenje kaznenih djela proizlazi iz kaznene prijave EJ, a ne iz provedenog policijskog istraživanja, te je ovakvo postupanje načelnika GJ na način da mijenja pouku njih neugodno iznenadilo i bilo im neprihvatljivo jer smatraju kako one dobro rade svoj posao i do ovog slučaja se načelnik GJ nikada nije bavio sastavljanjem i ispravljanjem pouka o pravima za osumnjičenike, pogotovo jer smatraju da su i u ovom slučaju bile u pravu kada su pouku sastavile na način da je sumnja na počinjenje kaznenih djela proizašla iz provedenog kriminalističkog istraživanja.

12.3. Svjedokinja FJ u dijelu svog iskaza navodi kako se sjeća da je EJ govorila da BJ ima veze u policiji, da je rekla kolegici GJI kako joj se BJ hvali da je bio kod njihovog načelnika, pa je EJ sve to govorila u kontekstu sumnje u njihovu stvarnu moć da njoj pomognu u ovom slučaju.

12.4. Nakon završetka policijskog postupanja poznato im je da je podneseno Opće posebno izvješće, iako su bili ispunjeni svi uvjeti za podnošenjem kaznene prijave i prepratu osumnjičenika pritvorskom nadzorniku. FJ u dijelu svog iskaza navela je kako je ona nosila Opće posebno izvješće na potpis pomoćniku načelnika ŠJ kojeg je i pitala zašto idu s Općim posebnim izvješćem, na što joj je odgovorio da je tako odlučio načelnik GJ i da se on u to neće miješati.

12.5. Postupanje u ovom predmetu odudaralo je od uobičajene prakse i rada na predmetima i to iz razloga što je ovaj predmet bio dostavljan načelniku GJ kojom prilikom je u uredu načelnika bio prisutan BJ, iako je njihov neposredni rukovoditelj bio pomoćnik načelnika ŠJ kod kojeg su imale potpunu autonomiju u radu jer je imao povjerenje u njihov rad, pouke o pravima koje su sastavljale nisu nosile načelniku GJ na čitanje i ispravak do ovog slučaja, u predmetima u kojima je bila utvrđena osnova sumnje na počinjenje kaznenih djela kao u ovom predmetu, u skladu s uputom Glavnog ravnatelja policije iz 2019., bez iznimke se poduzimala preprata osumnjičenika, pogotovo kada se radilo o kaznenim djelima nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava, a glavni razlog je bio zaštita žrtve, a svjedokinja IJI u dijelu svog iskaza je navela kako pretpostavlja da je cjelokupna policijska obrada u ovom predmetu završila na Općem posebnom izvješću zbog političkog položaja BJ koji je u to vrijeme bio predsjednik mjesnog odbora u zapadnom dijelu grada.

12.6. Svjedokinja FJ je u dijelu svog iskaza navela kako je i u odnosu na uručivanje poziva BJ bila posebna procedura koja je odudarala od uobičajene prakse prema kojoj se uručenje poziva obavlja po uniformiranim djelatnicima policije u patroli, dok je u ovom slučaju dostavu poziva obavio policijski službenik JJ koji radi u civilu te je dobio uputu od pomoćnika načelnika ŠJ da kada bude iza ugla zgrade na adresi uručenja poziva najprije nazove BJ kako bi se spustio na ulicu preuzeti poziv, a sve u cilju da susjedi ne vide kako mu dolazi policija. U odnosu na održani sastanak u Državnom odvjetništvu izjavila je kako saznanja o tom sastanku ima iz priče kolegice GJI, to je jedini puta da je netko iz njihove grupe išao na takav sastanak na kojem se govorilo o pravnoj kvalifikaciji kaznenih djela, kao i da će biti podnesena kaznena prijava ili posebno izviješće.

12.7. Na pitanja stranaka svjedokinja FJ odgovorila je kako je gospođu EJ vidjela jednom i to kada je donijela nadopunu kaznene prijave uz cijeli bunt isprintanih poruka, a koje je ona dobila od gospodina BJ i tada je gđa EJ rekla kako je BJ njoj rekao kako ima veze kod njihovog načelnika. Vezano uz poduzimanje radnje preprate razgovarala je s kolegicom GJI i pomoćnikom načelnika ŠJ i GJI i ona su pomoćniku načelnika rekle kako smatraju da se u konkretnom slučaju mora poduzeti radnja preprate jer je gospođa EJ poslala nadopunu kaznene prijave i to iz razloga jer je gospodin BJ nastavio s činjenjem kaznenih djela što pomoćnik načelnika nije komentirao, a hoće li biti poduzeta radnja preprate ili neće, odlučivao je načelnik GJ. Kolegica GJI nikada nije rekla da je njoj pomoćnik načelnika ŠJ rekao da bi se izuzeo od rada u ovom predmetu, GJI je ovaj predmet dobila u rad od pomoćnika ŠJ, a gđa EJ, kada je donijela u II PP izlist poruka nije požurivala rad u predmetu i vršila pritisak, već je razgovarala s kolegicom GJI, pitala je kada će se ovaj predmet riješiti i rekla kako BJ nastavlja s nasiljem nad njom. Kazneno djelo nametljivog ponašanja je jedno od kaznenih djela u kojima treba postupati sukladno Uputi Glavnog ravnatelja policije. Ne sjeća se primjera iz prakse da se u ovakvim i sličnim slučajevima i kada se radilo o sumnji na ova kaznena djela ne bi poduzimala radnja preprate. Radnju preprate su poduzimali čak i onda kada bi i bilo upitno postoji li sumnja u ova kaznena djela ili ne. Tako se radilo u vrijeme ovog događaja, a tako se radi i danas.

12.8. Na pitanja stranaka svjedokinja IJI odgovorila je kako se radnje preprate u pravilu poduzimaju ako se radi o sumnji na počinjenje kaznenog djela koje je trenutno prijavljeno, a ako se radi o sumnji i prijavi koja postoji od ranije, a nema nekih novih okolnosti i saznanja, onda u praksi prepratu ne poduzimaju. Rukovoditelji odlučuju hoće li se poduzeti radnja preprate ili ne. GJI nikada nije rekla da bi načelnik GJ njoj davao bilo kakvu uputu o poduzimanju ili nepoduzimanju radnje preprate u odnosu na BJ. Osobno je čula kada je GJI prvi puta obavljala razgovor s EJ, misli da se govorilo o sumnji na tri kaznena djela, nametljivo ponašanje, nasilje u obitelji i povreda djetetovih prava, a čula je i bila prisutna kada je EJ i nadopunjavala kaznenu prijavu. Obzirom na utvrđene okolnosti kod nadopune prijave od strane EJ moglo se zaključiti da bi trebalo poduzeti radnju preprate i ne zna zašto tako nije postupljeno. Zaključci provedenog krim istraživanja su potvrdili navode prijave pa ako je sve to bilo potvrđeno onda misli da je trebalo poduzeti radnju preprate. U odnosu na postupanje policije kada zaprime nalog državnog odvjetnika u odnosu kada direktno zaprime kaznenu prijavu, razlike u postupanju gotovo da i nema, osim što kod direktnog zaprimanja kaznene prijave reagiraju hitno, dok u odnosu na nalog Državnog odvjetništva ne moraju postupati baš isti dan i ne znači da će poduzeti radnju preprate.

13. Svjedok JJ u svojim iskazima na zapisniku o ispitivanju svjedoka od 11. lipnja 2024. i na raspravi održanoj dana 8. travnja 2025. suglasno navodi kako je zaposlen u policiji od 1992., a od 1999. radi na poslovima imovinskog kriminaliteta u krim policiji II PP. Nije postupao u ovom predmetu vezano uz kriminalističko istraživanje, već je radeći u popodnevnoj smjeni II optuženom BJ uručio službeni poziv. Ovakvo postupanje nije bilo neuobičajeno uzimajući u obzir činjenicu da radi na poslovima krim službenika, jer kada već ide van na teren, uruči poziv strankama, bez obzira radi li se o pozivu u njegovom predmetu ili o predmetu nekog od kolega. Razlog takvog postupanja bio je tada, a i danas je, u činjenici da je temeljna policija preopterećena u svom radu i zna se dogoditi da ne stignu, uz sav svoj posao, uručiti poziv. Obzirom na protek vremena i strukturu posla ne može se sjetiti je li njemu taj poziv uručila kolegica koja je vodila predmet ili je to bio pomoćnik načelnika ŠJ ili netko treći u II PP.

13.1. Na pitanja stranaka odgovorio je kako se nije mogao sjetiti je li onaj tko je od njega tražio da uruči ovaj poziv dao i neko dodatno objašnjenje ili zahtjev koji su razlozi da baš on uruči taj poziv. Prilično je siguran da ovo uručivanje poziva od njega nije tražio načelnik GJ iako je, po logici stvari i to moguće. Smatra sasvim uobičajenim da poziv uručuje na način da telefonskim putem ispred zgrade pozove osobu kojoj treba uručiti poziv, naravno, ako ima broj telefona te osobe.

13.2. Ne sjeća se je li taj poziv bio poziv građaninu ili osumnjičeniku, vezano uz uručenje tog poziva nije sačinjavao klasično izvješće iz kojeg bi proizlazilo da je poziv uručen, već je to samo kratko zabilježio na običnom papiru. Nije se mogao sjetiti da bi načelnik GJ ikada od njega u praksi tražio da ide nekome uručiti poziv, rad na nekim njegovim predmetima je načelnik GJ nadzirao, a pretpostavlja da je nadzirao rad i drugih policijskih službenika. Odjel za maloljetnike u II PP nije imao vođu grupe već je direktno bio nadređen pomoćnik načelnika ŠJ, ali neformalno je taj posao radio prvi operativac, a to je bila policijska službenica FJ. Kada je dolazio u ured načelnika vrata su uvijek bila otvorena, a postupak u II PP kada dobiju obavijest od ODO da je podignuta optužnica protiv neke osobe je takav da sačinjava dopis krim službi i predmet dobiva broj "K" te se u sustavu ta činjenica ažurira i to čim je moguće prije.

14. Svjedok ŠJ u svojim iskazima na zapisniku o ispitivanju svjedoka od 13. lipnja 2024. i na raspravi održanoj dana 8. travnja 2025. suglasno navodi kako je u razdoblju od 2012. do 2023. u II PP obnašao dužnost pomoćnika načelnika i bio zadužen za kriminalističku policiju. U to vrijeme načelnik II PP bio je GJ. Negdje tijekom 2019., načelnik GJ upitao ga je tko duži predmet Jeger, provjerio je u administraciji i obavijestio ga da je istim zadužena službenica GJI. Načelnik je tražio od njega da prenese službenici koja je zadužena sa spisom da dođe do njega zajedno sa spisom. Vezano uz predmet Jeger sjeća se da su od CZSS došle obavijesti, misli da se radilo o nekim obiteljskim problemima, a pojedinosti doista ne zna, obzirom da je imao širok dijapazon posla. Sjeća se da ga je jednom prilikom službenica GJI pitala: "Što ćemo sa spisom?", na što joj je odgovorio: "Treba ga čim prije završiti obzirom da postoje učestale obavijesti CZSS". Službenica GJI također mu je rekla da je vezano uz ovaj predmet par puta bila kod načelnika GJ, a nije rekla razlog zbog kojega je bila kod načelnika, niti je on nju to pitao. Smatra kako načelnik PP, ako hoće, može u svakom trenutku pozvati policijskom službenika i tražiti informacije o spisu.

14.1. Nakon provedenog kriminalističkog istraživanja sjeća se da je potpisao opće posebno izvješće koje je proslijeđeno u ODO Zagreb i spis odložio u arhivu. Negdje 2022. dobio je poziv od Ureda za zakonitost postupanja, kolege iz Ureda došle su u II PP, na njihovo traženje, dostavio je ovaj predmet i to nakon što je kopiran i sjeća se da su ga tražili evidenciju ulazaka i izlazaka u II PP. Do 2020. ta evidencija se vodila upisom u knjige, a nakon toga digitalno, te se sjeća da je do 2020. bio evidentiran jedan ulazak stranke Jeger u II PP, a što se tiče digitalnih evidencija bila su evidentirana četiri ili pet ulazaka iste stranke. Nakon toga ovaj predmet izuzela je Služba gospodarskog kriminaliteta.

14.2. Na pitanja stranaka odgovorio je da kada je rekao da je u II PP zaprimljen veći broj izvješća CZSS, mislio je da je zaprimljen veći broj izvješća na dnevnoj bazi zbog obima posla, a ne za konkretan spis BJ. Nadležnost II PP i opterećenost spisa maloljetničke delikvencije bila je među najopterećenijima vezano uz maloljetnički kriminalitet u Zagrebu. Službenica GJI je nekoliko puta bila kod njega vezano uz ovaj predmet, pitala ga kako isti završiti, na što joj je samo odgovorio da ovaj predmet treba čim prije riješiti. Koliko se sjeća krim istraživanje trajalo je nekih pet do šest mjeseci. Opće posebno izvješće za ODO potpisao je on, a na potpis ga je donijela službenica GJI. Ne sjeća se je li mu tom prilikom bilo što govorila i komentirala vezano uz rad na tom predmetu. Misli da je ovaj predmet zaprimljen u II PP, nakon što je zaprimljena obavijest CZSS. Nakon što su ovaj predmet od njega tražili i djelatnici Zakonitosti u postupanju i djelatnici Gospodarskog kriminaliteta, u dogovoru s načelnikom GJ zvao je ODO Zagreb, pitao u kojoj je fazi predmet, nakon čega su obaviješteni da je podignuta optužnica.

14.3. Kada mu je predočen podnesak na listu 34 spisa pojasnio je da je to podnesak Službe općeg kriminaliteta, a u gornjem desnom uglu je rukopis načelnika GJ iz kojeg proizlazi da je predmet dodijeljen njemu, nakon čega ga je dodijelio službenici GJI. Načelnik GJ prema njemu nije imao niti zapovjedi, niti kakvih drugih uputa vezano uz ovaj predmet.

14.4. Za vrijeme provođenja kriminalističkog istraživanja nije znao tko je i čime se bavi gospodin BJ, niti da bi bio politički aktivan i on nikada nije dolazio do njega u postaju. Kada je potpisao opće posebno izvješće njemu u tome nije bilo ništa sporno. Isto tako potpisao bi i kaznenu prijavu, da mu je donijeta na potpis. Bio je na sastanku u ODO Zagreb zajedno sa službenicom GJI, sastanak je trajao vrlo kratko i zamjenica im je rekla da provedu krim istraživanje i vrate predmet. Znalo se u praksi dogoditi da oni iz policije odu na konzultacije u ODO ako se radilo o težim i kompliciranijim predmetima. U konkretnom slučaju njima je načelnik OJ naložio da odu na konzultacije u ODO, ali nije tražio da ga povratno obavijeste o onome što su tamo razgovarali.

14.5. Kada mu je predočeno izvješće na listu 393 spisa naveo je kako je to izvješće sastavio i potpisao i to je u skladu s Protokolom o radu između policije i državnog odvjetnika koji je njih obvezivao da nakon zajedničkih sastanaka sastave izvješće.

14.6. On nije nadzirao rad na predmetu Jeger, to nije bio njegov način rada jer je uvijek smatrao da o predmetu najviše zna policijski službenik koji je predmetom zadužen. Službenica GJI njemu nikada nije sugerirala niti komentirala kako bi trebalo postupati u ovom predmetu. Policijski službenici u II PP su njega izvještavali tko od stranaka dolazi u PP i zbog čega, a on je o tome na kolegiju obavještavao načelnika GJ. Rad u Odjelu maloljetničke delikvencije u II PP bio je u njegovoj nadležnosti kao pomoćnika načelnika za krim policiju, a neformalno se oslanjao na policijsku službenicu FJ, iako ona nije bila službeno voditelj grupe.

14.7. Čim je u II PP došla Zakonitost postupanja odmah je shvatio da je nešto u tom predmetu sporno, a kolege su mu ukratko rekli da je stigla "anonimka" i tražili su da kopira predmet. Nisu mu rekli niti što je sporno, niti vezano uz koju osobu je sporno. Ne zna jesu li Jegerovi dolasci u II PP bili vezani uz njegovu političku dužnost, postojali su tzv. međuresorni sastanci, dakle i s predstavnicima CZSS, obrazovnim ustanovama i slično, a da li tu ulaze i predsjednici gradskih četvrti, to mu nije poznato. Službenici GJI nikada nije rekao kako riješiti ovaj predmet, a poznato mu je da je kod načelnika, vezano uz ovaj predmet, bila više puta.

14.8. Kada mu je predočen dio iskaza službenice GJI u kojem je navela da je spis u rad dobila od njega, napomenuo je da je to točno, a kada mu je predočeno da joj je on rekao da ne želi imati nikakve veze s tim predmetom, naveo je kako se ne sjeća da bi joj to rekao. Njemu službenica GJI nikada nije rekla da bi njoj načelnik davao upute kako riješiti taj predmet. Svrha i cilj odlaska na ODO Zagreb bio je koordinacijski sastanak vezan oko donošenja odluke u ovom predmetu, međutim taj sastanak je trajao vrlo kratko i ta odluka od strane državnog odvjetništva njima nikada nije priopćena. Nakon sastanka u ODO Zagreb nije odmah sastavio izvješće, već naknadno kada je to od njega zatraženo tijekom unutarnje kontrole. Nije postojala potpuna autonomnost službenice GJI oko donošenja odluke o preprati, već se odlučivao u dogovoru s rukovoditeljem, ona ga nikada nije pitala vezano uz prepratu osumnjičenika BJ u ovom predmetu, niti mu je ikada rekla da bi o tome dobila uputu od načelnika GJ. Govoreći o postupanju u praksi vezano uz poduzimanje radnje preprate osumnjičenika, naveo je kako se ista poduzima kada se zahtjeva hitno postupanje u slučajevima, na primjer, obiteljskog nasilja. Nije imao saznanja da bi se u ovom predmetu radilo o takvoj situaciji.

14.9. Oko prakse izvještavanja u II PP naveo je da je praksa bila takva da je policijski službenik izvještavao njega, a on bi izvještavao načelnika. Tako je i bilo i oko izvještavanja vezano uz odluku o preprati. Nije mogao odgovoriti na pitanje je li bio preskočen u fazi izvještavanja oko poduzimanja radnje preprate u ovom predmetu, ali kada mu je predočen dio iskaza iz istrage u kojem je iskazivao o istoj činjenici navodeći kako je točan ovaj dio iskaza u kojem je naveo kako je bilo neuobičajeno da policijski službenik direktno izvještava načelnika i preskače njega u hijerarhiji jer to kod njih nije bila praksa, ali u toj činjenici ne vidi neki problem jer načelnik može od bilo kojeg policijskog službenika tražiti informacije o predmetu.

14.10. Ne zna tko je u ovom predmetu odlučio da se ne podnosi kaznena prijava, niti je on donio odluku u ovom predmetu da se sastavlja opće posebno izvješće. Smatra da policijski službenik najviše zna o pojedinom predmetu kojim je zadužen, pa tako u praksi se poštivala i sugestija policijskog službenika oko same radnje preprate. Sjeća se da je vezano uz dostavu poziva postupao policijski službenik JJ, ali obzirom na protek vremena nije mogao točno odgovoriti na koji način je ta dostava poziva bila provedena. Vezano uz sastanak pred ODO Zagreb naveo je kako je očekivao da bi ih zamjenica ODO usmjerila u daljnjem radu u tom predmetu vezano uz krim istraživanje, ne zna točno u kojem smjeru. Taj sastanak je trajao vrlo kratko, aktivna je bila policijska službenica GJI jer je ona najbolje znala što se u tom predmetu događa, za razliku od njega.

14.11. Ne sjeća se da bi ga načelnik GJ na zajedničkom kolegiju pitao kako se postupa u ovom predmetu, niti da bi tom prilikom rekao da kaže službenici GJI da dođe do njega u ured. Smatra kako policijski službenici zaduženi za kriminalističku policiju također mogu dostaviti poziv na teren. Poznato mu je o čemu govori Uputa Glavnog ravnatelja policije, između ostalog govori i o poduzimanju radnje preprate.

15. Svjedokinja CJ u svojim iskazima na zapisniku o ispitivanju svjedoka od 17. lipnja 2024. i na raspravi održanoj dana 23. travnja 2025. suglasno navodi kako je imenovana zamjenicom ODO Zagreb 2011., a od listopada 2017. radila je u ODO Zagreb sve do kolovoza 2020. kada je otišla na bolovanje nakon kojeg se u ODO Zagreb vratila u ožujku 2022. u Odjel općeg kriminaliteta i Odjel za imovinske delikte. U kolovozu 2022. dobila je trajni premještaj na rad u ODO Bjelovar.

15.1. Obzirom na protek vremena svjedokinja se nije mogla sjetiti svih pojedinosti vezanih uz ovaj predmet, osim da je bilo prijavljeno kazneno djelo nametljivog ponašanja pa je zatražila od policije provođenje izvida te je s njihove strane obaviještena da postoje saznanja i za neka druga kaznena djela, a ne samo ovo koje je prvotno prijavljeno. To je bio i razlog zbog kojeg je policijska službenica zatražila konzultacije i sve je upućivalo na činjenice da se radi i o kaznenim djelima povrede djetetovih prava i nasilja u obitelji, pa je policijskoj službenici rekla da postoji mogućnost da ovaj predmet bude proslijeđen Odjelu za mladež. Navedene konzultacije između nje i policijske službenice nisu predugo trajale, koliko se sjeća oko pola sata.

15.2. Na pitanje stranaka, odgovorila je kako se ne sjeća je li u ovom slučaju podneseno posebno izvješće od strane policije i koja je bila državnoodvjetnička odluka. U odnosu na podizanje optužnice u kojoj se nalazi prijedlog za izdavanje kaznenog naloga, svjedokinja je odgovorila kako je to određeno ZKP-om i u praksi se to primjenjuje za kaznena djela za koja je zaprijećena kazna zatvora do pet godina i u odnosu na, do tada, neosuđivane osobe. Međutim, kao i svako pravilo i ovdje postoje izuzeci. Međutim, teško joj je o ovome govoriti jer ona za ovaj predmet nije bila zadužena i ne zna kojim razmišljanjem se vodila kolegica koja je bila zadužena za isti.

15.3. Na temelju njoj predočene dokumentacije od stane policijske službenice, iako se zbog proteka vremena nije mogla sjetiti o kojoj se dokumentaciji radilo, zaključila je da mogu postojati sumnje i na počinjenje drugih kaznenih djela, a ne samo ovoga koje je već bilo ranije prijavljeno. Ne sjeća se je li s policijskom službenicom na tom sastanku bila prisutna još bilo koja druga osoba od strane djelatnika policije i uobičajeno je da ih policijski službenici kontaktiraju radi konzultacija, konačno to je i propisano međusobnim Protokolom. Policijska službenica nije spomenula da bi u tom predmetu od njoj nadređenih osoba bilo nekih opstrukcija, sjeća se jedino da je spomenula da okrivljenik ima neku funkciju, misli da se radilo o funkciji u lokalnoj samoupravi, ali joj nije spomenula da bi njoj bilo tko od nadređenih bilo što nametao u postupanju u tom predmetu. Na ovim konzultacijama nisu razgovarali oko uhićenja i preprate, jer o ovim radnjama ne smiju sugerirati policiji na koji način da postupaju, niti smiju sugerirati u kojem obliku će podnijeti kaznenu prijavu. Zaključak ovih konzultacija bio je da bi trebalo utvrditi sve okolnosti i prikupiti dokaze za eventualno optuženje i ovih drugih kaznenih djela, a ne samo ovog koje je ranije prijavljeno.

16. Analizirajući iskaze ispitanih svjedoka, policijskih službenica GJI, FJ i IJI, pomoćnika načelnika ŠJ i uspoređujući iste s dijelom obrane I optuženog GJ, sud je utvrdio kako je II policijska postaja u inkriminirano vrijeme provodila izvide po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu na temelju zaprimljene kaznene prijave podnositeljice EJ zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja od strane BJ i povodom obavijesti Centra za socijalnu skrb te je na temelju provedenih izvida utvrđeno postojanje osnove sumnje da bi II optuženi BJ počinio kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. KZ/11 na štetu EJ, te povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 2. KZ/11 na štetu Ć i ŽJ, a ovim predmetom u II policijskoj postoji bila je zadužena od strane pomoćnika načelnika ŠJ, policijska službenica GJI. Navedeno je potvrđeno i uvidom u materijalni dokaz i to predmet II policijske postaje klasifikacijske oznake K-498/2022, oštećena EJ – osumnjičeni BJ.

17. Kako su iskazi ranije navedenih svjedoka i obrana I optuženog GJ u pogledu navedenih činjenica suglasni, u navedenom dijelu cijenjeni su vjerodostojnim.

18. U odnosu na opisane radnje počinjenja kaznenog djela stavljenog na teret I optuženom GJ, kao i radnje koje nisu inkriminirane, ali potvrđuju odnos između I i II optuženika i njihovu međusobnu povezanost koja svakako nadilazi odnos „građanin - načelnik PP“ (dostava poziva, izmjena pisane pouke o pravima), a koje je I optuženi GJ poduzeo, iz iskaza svjedoka GJI, FJ i IJI suglasno proizlazi kako su u inkriminiranom periodu bile zaposlene kao policijske službenice u II policijskoj postaji na poslovima maloljetničke delikvencije i nasilja u obitelji, a neposredno nadređen bio im je pomoćnik načelnika ŠJ. Predmetom Ž bila je zadužena policijska službenica GJI, a kako su FJ i IJI sjedile u istoj prostoriji i međusobno se konzultirale oko rješavanja predmeta imale su saznanja o poduzetim radnjama u ovom predmetu. Predmet je zaprimljen u II policijsku postaju na temelju naloga Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu kojem je kaznenu prijavu zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja podnijela izvanbračna supruga II optuženog BJ, EJ. Tijekom provođenja izvida utvrđeno je kako postoji osnov sumnje na počinjenje i drugih kaznenih djela, osim kaznenog djela nametljivog ponašanja i to kaznenih djela povrede djetetovih prava i nasilja u obitelji. Oštećena EJ i nakon što je ispitana od strane policijske službenice GJI, obraćala se istoj policijskoj službenici (GJI) mailom u kojem je upozoravala da se II optuženi BJ i nadalje nametljivo ponaša. Upravo na traženje načelnika, I optuženog GJ, policijska službenica GJI odnijela je predmet Ž u njegov ured kojom prilikom je zapazila da u uredu u tom trenutku sjedi II optuženi BJ, koju činjenicu je ljutito i revoltirano ispričala po povratku u zajedničku sobu kolegicama FJ i IJI uz napomenu da II optuženog BJ još uvijek nije ispitala u svojstvu osumnjičenika. U odnosu na postupak uručivanja poziva osumnjičenom BJ radi dolaska na prvo ispitivanje, suglasno su izjavile kako je suprotno ustaljenoj praksi, poziv uručio policijski službenik JJ u civilnoj odjeći na način da je nazvao osumnjičenika da izađe iz zgrade da bi mu uručio poziv, umjesto da je to učinio policijski službenik u odori, kako je o takvom načinu uručenja poziva odluku donio načelnik, I optuženi GJ. Opisujući postupak sastava pouke o pravima koja je uručena osumnjičeniku, svjedokinje su suglasno navele kako je na zahtjev načelnika, I optuženog GJ, policijska službenica GJI njemu odnijela pouku o pravima na pregled i kako je upravo I optuženi GJ zatražio izmjenu na način da se u pouku upiše kako osnov sumnje na počinjenje kaznenih djela proizlazi iz kaznene prijave podnositeljice EJ, a ne iz provedenih policijskih izvida kako su to smatrale policijske službenice i kako je to napisala GJI. U odnosu na završnu fazu postupanja policijske službenice GJI i FJ suglasno su izjavile kako su smatrale da je potrebno podnijeti kaznenu prijavu protiv osumnjičenika BJ za utvrđenu osnovanu sumnju na počinjenje kaznenih djela nasilja u obitelji, nametljivog ponašanja i povrede djetetovih prava te poduzeti radnju preprate pritvorskom nadzorniku, tim više jer je osumnjičenik BJ nastavio sa protupravnim ponašanjem i u vrijeme provođenja izvida, ali je I optuženi GJ odredio da bude sastavljeno Opće posebno izvješće bez poduzimanja radnje preprate. Svjedokinja FJ koja je nosila na potpis ovo Izvješće pomoćniku načelnika ŠJ pitala je zašto se ide s Izvješćem, a ne s kaznenom prijavom, na što je isti odgovorio da je tako odredio načelnik, I optuženi GJ. Ovakav način postupanja u konkretnom predmetu, po mišljenju ispitanih policijskih službenica u svojstvu svjedoka, suprotan je Uputi Glavnog ravnatelja policije o postupanju policije u kriminalističkom istraživanju kažnjivih radnji nasilja u obitelji od 21. ožujka 2019., te su policijske službenice suglasno napomenule kako ovakav postupak odudara od prakse u njihovom postupanju kada se, i onda kada nisu bili sigurni postoji li osnovana sumnja na počinjenja ove vrste kaznenih djela, poduzimala radnja preprate.

19. Analizirajući iskaz svjedoka ŠJ pomoćnika načelnika, I optuženog GJ i uspoređujući isti s iskazima ispitanih policijskih službenica NJ, FJ i DJ proizlazi kako ga je I optuženi GJ upitao tko „duži“ predmet BJ, nakon čega ga je obavijestio da je to službenica GJI pa je I optuženik tražio da navedenoj službenici prenese da ovaj predmet donese u njegov ured. Službenica NJ obavijestila ga je da je vezano uz ovaj predmet u par navrata bila kod načelnika, I optuženika. Nakon provedenog kriminalističkog istraživanja, sjeća se da je potpisao Opće posebno izvješće. Napomenuo je kako nije nadzirao rad na ovom predmetu jer to nije njegov način rada, obzirom da su u predmet najbolje upućeni policijski službenici koji rade na njemu. Oko prakse izvještavanja o predmetima u II policijskoj postaji, naveo je da je praksa bila takva da policijski službenik izvještava njega, nakon čega bi on izvještavao načelnika, I optuženog GJ. Smatra da policijski službenik koji radi na predmetu najviše zna o stanju predmeta te se zato poštivala i sugestija policijskog službenika oko poduzimanja radnji preprate o kojima su odlučivali rukovodni policijski službenici.

20. Iskazi ispitanih svjedoka GJI, FJ i IJI suglasni su u bitnim dijelovima pa su cijenjeni kao vjerodostojni, kao i ranije analizirani dio iskaza svjedoka ŠJ.

21. U odnosu na provedene konzultacije oko rada i postupanja u predmetu Ž pred ODO Zagreb, svjedokinja GJI navela je kako se ne sjeća po čijem nalogu je zajedno s pomoćnikom načelnika, ŠJ, vezano uz ovaj predmet bila na konzultacijama u ODO, a da to nije uobičajena praksa u postupanju. Tom prilikom zamjenica ODO nije sugerirala da li da se provodi preprata osumnjičenika ili ne, jer u toj fazi o tome odlučuje policija. Sjeća se da je na te konzultacije ponijela službenu zabilješku koju je osobno sastavila i u koju je napisala kako smatra da postoje elementi počinjenja ranije opisana tri kaznena djela, iako je obzirom na vremensko razdoblje, po njezinom mišljenju, moglo govoriti i o više od tri kaznena djela, možda čak i devet.

21.1. Svjedok ŠJ, u odnosu na provedene konzultacije, naveo je kako je očekivao da bi ih zamjenica ODO usmjerila u daljnjem radu u tom predmetu vezano uz kriminalističko istraživanje, ne zna točno u kojem smjeru. Taj sastanak je trajao vrlo kratko, aktivna je bila policijska službenica NJ jer je ona najbolje znala što se u tom predmetu događa, za razliku od njega koji se kolegici NJ pridružio kao nadređeni na njezinu zamolbu.

22. Uspoređujući iskaze svjedoka GJI i ŠJ s iskazom zamjenice ODO Zagreb, CJ, u odnosu na provedene konzultacije, utvrđeno je kako je policijska službenica zatražila konzultacije, obzirom je osim prijavljenog kaznenog djela izvidima utvrđeno postajanje osnova sumnje i na neka druga kaznena djela i sve je upućivalo na činjenice da se radi i o kaznenim djelima povrede djetetovih prava i nasilja u obitelji. Ne sjeća se je li s policijskom službenicom na tom sastanku bila prisutna još bilo koja druga osoba od strane djelatnika policije i uobičajeno je da ih policijski službenici kontaktiraju radi konzultacija, konačno, to je i propisano međusobnim Protokolom. Na ovim konzultacijama nisu razgovarali oko uhićenja i preprate, jer o ovim radnjama ne smiju sugerirati policiji na koji način da postupaju, niti smiju sugerirati u kojem obliku će podnijeti kaznenu prijavu. Zaključak ovih konzultacija bio je da bi trebalo utvrditi sve okolnosti i prikupiti dokaze za eventualno optuženje i ovih drugih kaznenih djela, a ne samo ovog koje je ranije prijavljeno.

23. Dakle, iz iskaza ispitanih svjedoka GJI i CJ jasno proizlazi da su konzultacije pred ODO Zagreb zatražene od strane policijske službenice koja je bila zadužena predmetom Ž, jer je tijekom izvida utvrđeno postojanje osnova sumnje i na druga kaznena djela (nasilje u obitelji i povreda djetetovih prava), a ne samo na prijavljeno kazneno djelo nametljivog ponašanja i nije bilo razgovora oko poduzimanja radnji uhićenja i preprate kao niti hoće li policija podnositi kaznenu prijavu ili izvješće, jer je poduzimanje ovih radnji, u ovoj fazi postupka, u nadležnosti policije, dok pomoćnik načelnika ŠJ, kako sam navodi, nije aktivno sudjelovao u ovom sastanku, već policijska službenica GJI koja je najbolje znala stanje spisa.

24. Stoga su iskazi svjedoka GJI, CJ i ŠJ u ovom dijelu cijenjeni kao vjerodostojni jer su u bitnim činjenicama suglasni.

25. Analizirajući i uspoređujući iskaze svjedoka GJI i FJ s iskazom svjedoka ŠJ u pogledu činjenice jesu li policijske službenice NJ i FJ konzultirale pomoćnika načelnika ŠJ oko poduzimanja radnji u predmetu Ž, iz iskaza svjedokinje NJ proizlazi kako je njezin dojam bio da se BJ pogoduje, o tome je razgovarala sa svojim kolegicama, a ovo svoje mišljenje iznijela je i pomoćniku načelnika ŠJ koji je na to rekao da se ne želi petljati i da taj predmet rješava s načelnikom GJ, sjeća se da je njoj pomoćnik načelnika rekao da ne želi imati veze s tim spisom i da o svemu obavještava načelnika, a pomoćnika načelnika nije pitala zašto se izuzima od rada na ovom predmetu jer ga kao nadređenog takvo što ne bi niti pitala, dok iz iskaza svjedokinje FJ proizlazi kako je, vezano uz poduzimanje radnje preprate, razgovarala s kolegicom NJ i pomoćnikom načelnika ŠJ i kolegica NJ i ona su pomoćniku načelnika rekle kako smatraju da se u konkretnom slučaju mora poduzeti radnja preprate jer je gospođa Ž poslala nadopunu kaznene prijave i to iz razloga jer je gospodin BJ nastavio s činjenjem kaznenih djela, što pomoćnik načelnika nije komentirao, a hoće li biti poduzeta radnja preprate ili neće, odlučivao je načelnik GJ.

26. Obzirom na ranije navode u iskazima svjedoka GJI i FJ, dio iskaza svjedoka ŠJ u kojem prvotno navodi kako se ne sjeća da bi mu službenica NJ, kada mu je donijela na potpis Opće posebno izvješće bilo što govorila i komentirala vezano uz rad na ovom predmetu, da bi kasnije iskazivao kako mu službenica NJ nikada nije sugerirala niti komentirala kako bi trebalo postupati u ovom predmetu, pa tako niti oko poduzimanja radnje preprate osumnjičenika BJ, sud cijeni usmjerenim na otklon bilo kakve odgovornosti od sebe kao pomoćnika načelnika koji je svjestan da je nadzor nad radom ovog predmeta preuzeo njegov nadređeni, I optuženi GJ, što je suprotno ustaljenoj praksi u postupanju.

27. Analizirajući iskaz svjedokinje EJ koja je živjela u izvanbračnoj zajednici sa II optuženim BJ i uspoređujući isti s iskazima svjedokinja NJ, FJ i ĐJ utvrđeno je kako je putem odvjetnika podigla kaznenu prijavu protiv BJ, ne zna točno za koja kaznena djela, jer je to kvalificirala njezina odvjetnica. O podignutoj kaznenoj prijavi BJ nije ništa govorila, iako je on njoj vrlo brzo, nakon što je ona podnijela ovu prijavu, rekao da je njemu poznato da ga je prijavila. Na temelju ove kaznene prijave pozvana je u II PP gdje je dala iskaz kod policijske službenice NJ koja je tom prilikom u sobi sjedila s još jednom kolegicom. Bila je skeptična vezano uz rad policijskih službenika i to iz razloga jer je BJ nedugo nakon što je dala svoj iskaz u II policijskoj postaji u poruci napisao da on sve zna i da od toga neće biti ništa. Prije nego što je podnijela kaznenu prijavu BJ je njoj u više navrata naglašavao svoja poznanstva, govorio da nije pametno da ga prijavljuje, da ima svoje ljude, između ostalog i u policiji, naglašavao kako on ima poznanstva i s visoko rangiranim osobama i spominjao je gradonačelnika Š. Sve ranije navedeno dovelo je do toga da je njezina vjera u postupanje policije bila poljuljana, bila je ogorčena, osjećala nepovjerenje u rad policije i bila skeptična pa ju je iznenadilo profesionalno ponašanje policijske službenice NJ kada je došla dati iskaz, ona je bila prva policijska službenica koja je njoj ulijevala povjerenje. Njoj BJ nikada nije točno spomenuo ime i prezime bilo kojeg policijskog službenika, ali je spomenuo njegovu titulu navodeći kako se radi o načelniku II policijske postaje. Govorio je da je policiji jasno da ona laže i da od svega ovoga neće biti ništa. Nakon što je podnijela ovu kaznenu prijavu, BJ je nastavio s praćenjem i nametljivim ponašanjem i ispadima, čak i pred zajedničkom djecom. Svjedokinja EJ napomenula je kako policijska službenica NJ nikada njoj nije rekla da bi bila nezadovoljna načinom na koji se postupa u predmetu kojim je ona bila zadužena, smatra kako to ne znači nužno da ona nije bila nezadovoljna, ali sigurno to ne bi s njom komentirala, jer to ne bi bilo profesionalno.

28. Iskaz svjedokinje EJ sud cijeni vjerodostojnim jer je u bitnim dijelovima suglasan s iskazima ispitanih svjedoka GJI, FJ i PJI.

29. Uvidom u spis PU zagrebačke, II Policijske postaje Zagreb, predmet oštećena EJ, osumnjičeni BJ, članak 179.a KZ i dr. utvrđeno je kako u istom postoje dvije pouke o pravima osumnjičenika i to pouka od 18. prosinca 2019. koju je policijska službenica NJ prvotno sastavila i iz koje proizlazi kako osnove sumnje na počinjenje kaznenih djela proizlaze iz provedenih izvida (383) i pouka od 17. prosinca 2019. koju je ista policijska službenica sastavila nakon intervencije I optuženog GJ i iz koje proizlazi kako osnove sumnje na počinjenje kaznenih djela proizlaze iz kaznene prijave podnesene u ODO Zagreb (331).

30. Iz zapisnika i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 24. ožujka 2023. proizlazi kako je oduzeta knjiga evidencije ulazaka u II policijsku postaju Zagreb za 2019. godinu iz koje proizlazi da je II optuženi BJ bio u II policijskoj postaji Zagreb dana 29. listopada 2019. od 7,58 sati do 9,10 sati (403), a kao razlog dolaska naveden je razgovor kod načelnika, I optuženog GJ.

31. Uvidom u ispis iz Središnjeg informacijskog sustava, Evidencije sigurnosnih provjera i kontrole ulaska/izlaska osoba u II policijsku postaju Zagreb (406) utvrđeno je kako je II optuženi BJ dolazio u policijsku postaju Zagreb dana 8. svibnja i 12. svibnja 2020. do načelnika, I optuženog GJ.

32. Analizom sadržaja rezultata pretrage mobilnih uređaja (473-474) potvrđeno je postojanje komunikacije između I optuženog GJ sa službenog mobilnog uređaja marke Samsung i II optuženog BJ koji je u imeniku službenog mobitela I optuženika spremljen pod imenom „ BJ – preds. VGČ. V BJ i pod „ BJ – preds. VGČ Stenjevec“.

33. Iz Upute o postupanju policije u kriminalističkom istraživanju kažnjivih radnji nasilja u obitelji Ravnateljstva policije od 21. ožujka 2019. (414-415) proizlazi kako je policija u obvezi poduzeti radnju uhićenja i dovođenja pritvorskom nadzorniku, ako postoje zakonski uvjeti za određivanje pritvora i podnošenje policijske kaznene prijave vezano uz provođenje kriminalističkog istraživanja kažnjivih radnji iz područja nasilja u obitelji.

34. Uvidom u Zaključak o osnivanju i imenovanju Vijeća za prevenciju Gradske četvrti Stenjevec od 20. veljače 2018. (709-710) utvrđeno je kako je ovo tijelo osnovano u svrhu koordinacije aktivnosti svih društvenih subjekata na postizanju što većeg stupnja sigurnosti, zaštite ljudi i imovine te kvalitete življenja na području Gradske četvrti Stenjevec. Predsjednik vijeća bio je II optuženi BJ, a zamjenik predsjednika načelnik II policijske postaje, I optuženi GJ.

35. Nakon ranije analize iskaza ispitanih svjedoka povezano uz analizu materijalnih dokaza, utvrđeno je kako je od kraja rujna 2019. do svibnja 2020. u Zagrebu, I optuženi GJ, kao načelnik II. Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave zagrebačke, dok je u kaznenom predmetu zbog kažnjivih radnji nasilja u obitelji u kojem je II. Policijska postaja Zagreb provodila izvide po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i povodom obavijesti Centra za socijalnu skrb, od policijske službenice II. Policijske postaje Zagreb GJI zadužene provođenjem tog kriminalističkog istraživanja, a kako to ona sama navodi u svom iskazu na zapisniku od 31. siječnja 2024., zatražio da ga izravno obavještava o svim prikupljenim podacima što nije bilo u skladu s uobičajenom praksom rada u II PP, pa iako je sukladno tome i obaviješten da je na temelju provedenih izvida utvrđeno postojanje osnove sumnje da bi II optuženi BJ počinio kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona i nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. Kaznenog zakona na štetu EJ te povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona na štetu Ć i ŽJ, te da se II optuženi BJ niti tijekom provođenja izvida ne suzdržava od takvog nastavnog protupravnog postupanja slijedom čega su ispunjeni uvjeti za podnošenje kaznene prijave i uhićenje II optuženog BJ, postupajući protivno članku 184. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku omogućio II optuženom BJ da se upozna sa svim fazama i rezultatima policijskog postupanja tijekom izvida prije ispitivanja istog u svojstvu osumnjičenika, u koju se svrhu u najmanje tri navrata s njim sastao u svom uredu u II. Policijskoj postaji Zagreb te komunicirao tijekom izvida, nakon čega je zanemarujući prava zaštite žrtve sukladno rezultatima postupka i pojedinačne procjene potrebe žrtve za zaštitom sačinjene od strane policijske službenice GJI sukladno članku 43.a Zakona o kaznenom postupku, s kojima je bio upoznat, naložio istoj policijskoj službenici da o rezultatima provedenog kriminalističkog istraživanja izvijesti nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnošenjem izvješća, umjesto kaznene prijave te da istog ne uhiti, postupajući na taj način i protivno Uputi Glavnog ravnatelja o postupanju policije u kriminalističkom istraživanju kažnjivih radnji nasilja u obitelji broj 511-01-87-19-2-I-4 od 21. ožujka 2019. o prijavama nasilja.

36. Na opisani način je I optuženi GJ u smislu članka 87. točka 3. KZ/11 kao službena osoba i to načelnik II Policijske postaje Zagreb, Policijske uprave zagrebačke koje svojstvo je utvrđeno uvidom u rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 6. listopada 2017. i 1. svibnja 2022., iskoristio svoj položaj i ovlast čime je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti– zlouporabom položaja i ovlasti - opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. KZ/11.

37. Analizirajući dio obrane I optuženog GJ proizlazi kako nije sporno da je u inkriminirano vrijeme obnašao dužnost načelnika II Policijske postaje Zagreb, kako je u nekoliko navrata primio u svoj ured BJ i kako je s njime u više navrata telefonski kontaktirao, kako je zatražio od svog pomoćnika ŠJ da mu provjeri tko je zadužen predmetom Ž, obavješten je kako postoji nalog ODO Zagreb radi provođenja izvida, a kada je saznao tko je zadužen predmetom, odmah je pozvao službenicu GJI da mu predmet donese u ured. I optuženi GJ ne osporava da je u trenutku kada mu je policijska službenica donijela predmet u uredu sjedio II optuženi BJ. Također nije sporno da je II optuženiku na njegovu zamolbu obećao da će mu eventualni poziv za ispitivanje u svojstvu osumnjičenika biti uručen po policijskom službeniku u civilu, kao i da u svakom trenutku ima pravo znati za koja kaznena djela ga se tereti i od strane koga. Nakon odlaska II optuženika iz njegovog ureda zatražio je od policijske službenice NJ, kako to ona sama navodi u svom iskazu, da ga informira o radnjama poduzetim u predmetu, pročitao je kompletan predmet, pozvao svog pomoćnika ŠJ i rekao što je sve potrebno poduzeti od radnji u predmetu. Nakon toga u kontaktu sa policijskom službenicom zaduženom za ovaj predmet zatražio je obavijest o stanju poduzetih radnji, te joj naložio da ga obavještava o poduzetim radnjama i nalozima od strane Općinskog državnog odvjetništva. Također je službenicu obavijestio kako je odlučio da se poziv II optuženiku uruči po policijskom službeniku u civilu, te je aktivno sudjelovao i kod sastava pouke o pravima na način da je policijskoj službenici objasnio na koji način mora ispraviti tekst ove pouke koju je ona sastavila. Nakon toga je u svoj ured pozvao službenicu kako bi utvrdio postoje li razlozi za uhićenje II optuženika.

38. I optuženi GJ postupa s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera. On je svjestan svog najvišeg ranga rukovodnog položaja u II Policijskoj postaji i u skladu sa svojim položajem i ovlastima koje nesporno obuhvaćaju praćenja i nadzor rada na predmetima, poduzima radnje kojima iskorištava svoj položaj i ovlasti kako bi II optuženom BJ pribavio korist. I optuženik prima na razgovor u svoj ured II optuženog BJ jer ga je ovaj ranije telefonski zamolio provjeru je li protiv njega podnesena bilo kakva kaznena prijava. Nije sporno da načelnik policijske postaje može primiti na razgovor svakog građana, ali sigurno nije ovlašten, nakon što ga je to građanin zamolio, u okviru svojih ovlasti provjeravati je li protiv građana podnesena kaznena prijava, nakon čega traži od policijske službenice zadužene predmetom da mu ga donese u ured upravo u trenutku dok taj građanin sjedi u njegovom uredu. Navodi obrane I optuženika da je predmet koji mu je donijela policijska službenica okrenuo na poleđinu kako II optuženik ne bi vidio da se radi o predmetu koji se vodi na temelju podnesene kaznene prijave i u kojem je ODO Zagreb tražilo provođenje izvida upravo protiv tog građana i da prilikom tog razgovora u njegovom uredu koji traje dulje od jednog sata niti u jednom trenutku nisu razgovarali o ovom predmetu, niti je on II optuženiku bilo što predočavao iz ovog predmeta, cijenjeni neživotnim i nelogičnim i kao takvi neistinitima i usmjerenim na otklanjanje kaznene odgovornosti. Sve druge poduzete radnje koje slijede nakon ovog sastanka u vidu davanja naloga pomoćniku načelnika ŠJ i policijskoj službenici NJ na koji način se ima postupati i koje radnje poduzeti, kao i nalaganje policijskoj službenici NJ da ga izravno obavještava o svim poduzetim radnjama, pa tako I optuženik ide toliko daleko da organizira dostavu poziva po policijskom službeniku u civilu, nakon što se prvotno od strane I optuženika pita hoće li II optuženik doći preuzeti poziv u Policijsku postaju ili mu je možda zgodnije da mu se poziv donese na adresu gdje boravi, ali na način da policijski službenik u civilu sačeka ispred zgrade kako se ne bi uznemiravali ostali stanari ako bi slučajno vidjeli policijskog službenika u odori i pratili kome taj poziv ima biti uručen, naravno sve zbog činjenice da se radi o predsjedniku vijeća Gradske četvrti Stenjevec i članu političke stranke BM 365. Nakon toga I optuženi GJ, iskoristivši svoj položaj i autoritet, ispravlja tekst pisane pouke o pravima na način kako je to ranije obrazloženo, aktivno prati je li policijski službenik uručio poziv za ispitivanje u svojstvu osumnjičenika II optuženom BJ. Nastavno, I optuženik telefonski kontaktira II optuženika i podsjeća ga da ne zaboravi pristupiti na ispitivanje i daje mu pravne savjete na način što će se dalje događati u njegovom predmetu. Konačno, iako su ispunjeni svi zakonski uvjeti za uhićenje i dovođenje pritvorskom nadzorniku, jer je utvrđena osnova sumnje na počinjenje ranije opisana tri kaznena djela i zbog činjenice što se II optuženi BJ niti tijekom izvida ne suzdržava od protupravnog ponašanja, suprotno tome i ustaljenoj praksi u postupanju u odnosu na ova kaznena djela, naređuje policijskoj službenici zaduženoj ovim predmetom da sastavi Opće posebno izvješće umjesto policijske kaznene prijave, na koji način je iskoristio položaj i ovlaštenja načelnika policijske postaje te je osobno pogodovanje II optuženiku pretpostavio sprječavanju daljnje opasnosti po žrtve kaznenih djela te zakonitom i nepristranom radu u službi.

39. Ovako opisano postupanje I optuženog GJ motivirano je jedino i samo pogodovanjem II optuženom BJ na način da mu se olakša procesni položaj osumnjičenika i omogući mu da se upozna s fazama i rezultatima policijskog postupanja tijekom izvida i prije ispunjenja uvjeta propisanih člankom 184. ZKP/08 na način da se u najmanje tri navrata sastao s II optuženikom u svom uredu i s njime telefonski kontaktirao, kao i omogućavanje da u sustavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske već tada isti ne bude evidentiran kao počinitelj kaznenih djela, što proizlazi i iz dijela iskaza svjedoka ŠJ, pomoćnika načelnika, iz kojeg proizlazi kako je tek po primitku potvrde iz ODO Zagreb da je protiv okrivljenika BJ podignuta optužnica BJ bio evidentiran u evidenciji sustava, a što prije nije bio slučaj jer nije bila podnesena kaznena prijava, što potvrđuje podnesak od 14. studenoga 2022. (32).

40. U odnosu na radnje počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti u poticanju od strane II optuženog BJ, nije sporno da sve ranije opisane inkriminirane radnje I optuženi GJ ne bi poduzimao da na iste nije bio potaknut od strane II optuženika, što vrlo jasno, detaljno i precizno opisuje I optuženik u svojoj opsežnoj obrani.

41. Tako je I optuženi GJ naveo kako ga je II optuženi BJ nazvao i pitao kada može pristupiti do njega u II policijsku postaju navodeći kako je netko protiv njega podnio nekakvu kaznenu prijavu, pa je II optuženik u dogovoreno vrijeme i pristupio u njegov ured i obavijestio ga kako je saznao da je netko protiv njega zlonamjerno podnio kaznenu prijavu na ODO Zagreb vezano uz međusobne odnose između njega i bivše supruge EJ kojom prilikom je u ured I optuženika policijska službenica NJ donijela spis Ž. II optuženi BJ je tom prilikom pitao i kakav je postupak oko uručivanja poziva za ispitivanje, pa je nakon objašnjenja I optuženog GJ, zamolio da mu poziv bude uručen po policijskom službeniku u civilu, a sve kako ne bi imao neugodnosti u susjedstvu obzirom na funkciju koju u tom trenutku obnaša. Također je zamolio da ga policija obavijesti o tome tko je točno protiv njega podnio kaznenu prijavu i zbog čega. Nakon što je II optuženik iznio svoju obranu u predmetu Ž, nazvao je I optuženika i o tome ga obavijestio, a policijsku službenicu NJ pohvalio kao kulturnu i profesionalnu, te pitao I optuženika što može dalje očekivati u ovom slučaju obzirom da ga je policijska službenica obavijestila kako će izvijestiti ODO Zagreb. Pojašnjavajući jedan od narednih dolazaka u njegov ured i telefonskih kontakata u svibnju 2020., I optuženi GJ je naveo kako je II optuženi BJ navratio u njegov ured i pitao ga hoće li policija njega još zbog nečega trebati vezano uz predmet Ž

– BJ, dok je u jednom od telefonskih poziva pitao kome se točno treba javiti u II policijskoj postaji jer si to ranije nije zapisao. Sredinom svibnja 2020. II optuženik ga je telefonski obavijestio da je s policijskom službenicom dogovorio ispitivanje za idući dan, te je nakon ispitivanja zajedno s policijskom službenicom NJ navratio u njegov ured da ga pozdravi i izvijesti ga kako je bilo na ispitivanju. Da je II optuženi BJ u dva navrata ispitivan u II policijskoj postaji potvrđuju zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 19. prosinca 2019. (332) i zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 19. svibnja 2020. (369).

42. Kada obranu I optuženog GJ u navedenom dijelu analiziramo zajedno s dijelom iskaza svjedokinje EJ u dijelu u kojem navodi kako je njoj II optuženi BJ vrlo brzo nakon što je podnijela kaznenu prijavu protiv njega rekao da mu je poznato da ga je prijavila, a nedugo nakon što je dala svoj iskaz u II policijskoj postaji u poruci joj napisao da on sve zna i da od toga neće biti ništa, a prije nego što je podnijela kaznenu prijavu II optuženi BJ je njoj naglasio kako ima poznanstva s visokorangiranim osobama pozivajući se na gradonačelnika Š, ali i u policiji i da se radi o načelniku II policijske postaje, iako nije spominjao njegovo ime, zbog čega je ona bila skeptična u rad policijskih službenika, te iskazom svjedoka GJI iz kojeg proizlazi kako je EJ njoj rekla kako je stekla dojam da sumnja u rad policijskih službenika II policijske postaje jer joj je II optuženi BJ rekao kako je dobar s načelnikom, dok iz iskaza svjedokinje FJ proizlazi da je EJ govorila da II optuženik ima veze u policiji, da je kolegici NJ rekla kako se II optuženik hvali da je bio kod njihovog načelnika, što je sve EJ govorila u kontekstu sumnje u njihovu stvarnu moć da joj pomognu u ovom slučaju, onda je dokazano da odnos između I optuženog GJ i II optuženog BJ nije bio uobičajeni odnos građana i načelnika policijske postaje koji koristi svoje ovlasti kako bi aktivno sudjelovao u radu policijske postaje kojoj je na čelu, a kako to u svojoj obrani nastoji prikazati I optuženik, odnosno II optuženik kada u svojoj obrani tvrdi kako od I optuženika nikada nije tražio bilo kakve informacije o kaznenim prijavama koje je protiv njega podnijela EJ.

43. Stoga je obrana II optuženog BJ u kojoj svoje susrete i telefonske razgovore objašnjava razlogom brige za sigurnost Gradske četvrti kojoj je u inkriminirano vrijeme bio predsjednik, a prilikom svih tih susreta i razgovora usputno je spomenuo I optuženiku učestalo prijavljanje zbog razno-raznih izmišljenih kaznenih djela pa je pitao može li te prijave EJ prevenirati i kako može saznati je li protiv njega na policiji podnesena kaznena prijava, istaknuvši kako I optuženik njemu nije ništa govorio o kaznenim prijava protiv njega, niti mu je pokazivao spis koji se vodio protiv njega, cijenjena je neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

44. Obzirom na sve ranije navedeno u postupku je dokazano kako II optuženi BJ postupa s oblikom krivnje koji se u kaznenom pravu naziva izravna namjera, on je svjestan da je I optuženi GJ službena osoba na najvišoj rukovodnoj poziciji u II policijskoj postaji, svjestan je koje su njegove ovlasti i kako funkcionira zapovjedna odgovornost u jednoj policijskoj postaji i upravo koristi čelnog čovjeka da dozna tko je protiv njega podnio kaznenu prijavu, zbog kojih kaznenih djela, koje radnje će biti poduzete i što je provedenim izvidima utvrđeno i to prije nego je bio ispitan u svojstvu osumnjičenika, čak ide toliko daleko da traži od I optuženika dostavu poziva koja će mu najmanje štetiti u njegovoj tadašnjoj lokalnoj političkoj poziciji i uznemiriti njegovo susjedstvo i u sve to koristi u međusobnom odnosu s bivšom suprugom kako bi joj jasno dao do znanja da prati svaki njezin korak čak i na policiji i uvjerava ju kako zbog svog poznanstva s načelnikom II policijske postaje njezina kaznena prijava neće rezultirati povoljno za nju.

45. Obzirom na sve ranije navedeno, dokazano je kako su I optuženi GJ i II optuženi BJ počinili kaznena djela upravo na način kako je to činjenično opisano u izreci presude.

46. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je cijenio sve okolnosti propisane u članku 47. KZ/11 i to stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede optuženikovih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i trud da naknadi štetu.

46.1. Prilikom odmjeravanja kazne sud je I optuženom AJ kao olakotnu okolnost cijenio protek vremena od počinjenog kaznenog djela, dok je otegotnim cijenjena znatna upornosti i izražena kriminalna volja u postupanju kroz nekoliko mjeseci kroz koje vrijeme je svojim nezakonitim postupanjem pogodovao jednom građaninu na koji način je narušio povjerenje u sustav kojem je osnovna zadaća pružiti zaštitu i sigurnost u društvenoj zajednici, kao i potpuni izostanak samokritičnosti u ponašanju.

46.2. Na temelju tako utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti sud je I optuženog GJ osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci uvjetno na pet godina jer je mišljenja kako će svrha kažnjavanja biti ostvarena izricanjem uvjetne osude s najduljim rokom provjeravanja jer prevladava značaj ranije istaknutih olakotnih okolnosti, kao i činjenica utvrđene kriminalne količine u postupanju I optuženika, te će ovako izrečena kazna utjecati i na sve druge eventualne počinitelje koji se prihvate i budu raspoređeni na iste i slične poslove i radne zadatke unutar sustava Ministarstva unutarnjih poslova da se od njih očekuje da poslove i radne zadatke obavljaju časno, pošteno, savjesno i odgovorno, a da će svako osobno pogodovanje bilo kojem građaninu koje će biti pretpostavljeno javnom interesu i sigurnosti društvene zajednice biti sankcionirano.

46.3. Iako I optuženi GJ u svojoj obrani detaljno i opširno opisuje svoju profesionalnu karijeru iz koje jasno proizlazi kako je u svojem višegodišnjem profesionalnom radu obnašao i rukovodne policijske dužnosti, kao i svoj doprinos u obrani Republike Hrvatske kroz sudjelovanje u Domovinskom ratu, sud ove nepobitne činjenice nije cijenio kao olakotne jer se pretpostavlja da je kao policijski službenik dužan raditi u javnom interesu što definitivno znači brinuti se za red, mir, sigurnost i zakonito postupanje u interesu šire društvene zajednice. Isto tako sud nije olakotnom cijenio niti činjenicu ranije neosuđivanosti I optuženika, jer se za policijskog službenika isto pretpostavlja kao osnova da bi isti uopće bio zaposlen u sustavu MUP-a.

47. Prilikom odmjeravanja kazne sud je II optuženom BJ kao olakotnu okolnost cijenio raniju neosuđivanost, činjenicu da je isti otac dvoje malodobne djece o kojima skrbi, kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela, dok otegotnih okolnosti na strani II optuženika nije utvrdio.

47.1. Na temelju tako utvrđenih olakotnih i u nedostatku otegotnih okolnosti sud je II optuženog BJ osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci uvjetno na tri godine jer je mišljenja kako će svrha kažnjavanja biti ostvarena izricanjem uvjetne osude jer prevladava značaj ranije istaknutih olakotnih okolnosti te će ovako izrečena kazna utjecati i na sve druge eventualne počinitelje kaznenih djela da se klone ovakvog i sličnog protupravnog ponašanja u kojem potiču službene osobe da koriste svoj položaj i ovlasti u svrhu ostvarivanja svojih privatnih ciljeva i interesa.

48. Na temelju zakonskog članka iz izreke presude I optuženom GJ izrečena je sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti policijskog službenika u trajanju od 2 (dvije) godine obzirom je kazneno djelo počinila službena osoba u obavljanju dužnosti policijskog službenika raspoređenog na radno mjesto načelnika policijske postaje u Policijskoj upravi zagrebačkoj, II Policijskoj postaji Zagreb, jer je uzimajući u obzir vremenski period i opisanu kriminalnu količinu i način protupravnog postupanja I optuženika utvrđeno kako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ponovno počiniti to kazneno djelo pa ga je potrebno udaljiti iz sustava na utvrđeno vrijeme.

49. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 I optuženi GJ i II optuženi BJ u obvezi su nadoknaditi paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu od po 500,00 €, svaki, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, a koja svota je utvrđena uzimajući u obzir imovinske prilike I i II optuženika, dužinu trajanja i složenost postupka.

50. Slijedom iznijetog presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 11. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vjeran Blažeković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovome sudu pisano, u četiri (4) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.