Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-242/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Franji Šebijanu i Mihaeli Carević Rukavina, odvjetnicima iz zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carević Rukavina iz Varaždina protiv tuženika Imex banke d.d. OIB: 99326633206, iz Splita, Tolstojeva 6, zastupan po punomoćniku Jošku Biliškov, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja OM, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6309/2022-13 od 4. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Žalba tužitelja OM odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6309/2022-13 od 4. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6309/2022-13 od 4. siječnja 2024. presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OM u cijelosti koji glasi: "Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika Imex banka d.d. protiv ovršenika – tužitelja OM, u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3096/2022 pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave zadužnice ovjerene kod javne bilježnice Jagode Vajdić Sevšek iz Varaždina poslovni broj OV6348/12 od 10. rujna 2012. II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju OM da tuženiku Imex banka d.d. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 15 dana".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj pobijajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži te prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, tužitelju dosudi parnični trošak kao i trošak žalbe, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud zauzima stajalište da zastarni rok teče od 31. svibnja 2013., a navedeno stajalište ne obrazlaže pozivom niti na jednu zakonsku ili podzakonsku odredbu. Također prvostupanjski sud nije objasnio u kakvom je odnosu prijava tražbine tuženika u predstečajnom postupku odnosu na tužitelja kao jamca. Nadalje tužitelj cijeni da zastara počinje teći od slijedećeg dana od dana izdavanja zadužnice navodeći za svoje stajalište rad dr. sc. UM pod nazivom "Zastara prava iz zadužnice". Pristup prvostupanjskog suda u suprotnosti je s temeljnom karakteristikom zadužnice, a to je njena apstraktnost. I u odnosu na članak 221.a ZPP-a sud pogrešno tumači pravila vezana uz teret dokazivanja. Obzirom je tužitelj osporio točnost i visinu tuženikove tražbine, na tuženiku je bio teret dokaza ovih okolnosti, a ne na tužitelju.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu.

4.1. U odgovoru na žalbu tuženik osporava pravna stajališta tužitelja te se poziva na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a na koje se pozivao i ranije tijekom postupka.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tužitelj. Također prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

7. Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhom u predmetu broj Ovrv-3096/2022 Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

7.1. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako je u bitnome utvrdio:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika podnio zahtjev za izravnu naplatu od 19. rujna 2022.;

- da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika 5. listopada 2022. zatražio izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice broj Ov- 6348/2012. u ukupnom iznosu od 6.161.133,50 kuna;

- da je zadužnica broj Ov-6348/2012. izdana dana 10. rujna 2012. od strane dužnika Kamini Hoyan d.o.o. radi naplate tražbine tuženika u iznosu od 1.125.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja;

- da su suglasnost na navedenoj zadužnici radi naplate tražbine Imex banke d.d., potpisali kao jamci-platci OM, TM i PM;

- da je između tuženika kao davatelja kredita i KM kao korisnika kredita 10. rujna 2012. zaključen Ugovor o dugoročnom kreditu broj 503-0102- 5030030318 (nastavno: Ugovor o kreditu);

- da je zadužnica broj Ov-6348/2012. od 10. rujna 2012. izdana kao instrument osiguranja za tražbinu tuženika temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu broj 503-0102-5030030318;

- da je člankom 12. Ugovora o kreditu ugovoreno pravo banke otkazati odobreni kredit prije ugovorenog roka dospijeća u cijelosti i zahtijevati naplatu cjelokupnog iznosa kredita zajedno s kamatama i troškovima kredita ako korisnik kredita, između ostalog postane insolventan, obustavi plaćanje, njegov račun bude blokiran ili nad njim bude otvoren stečaj ili pokrenut postupak likvidacije;

- da je zadužnica broj Ov-6348/2012. od 10. rujna 2012. solemnizirana od strane javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek iz Varaždina te ista predstavlja javnobilježnički akt;

- da zastara u konkretnom slučaju iznosi 10 godina, a koji rok se računa počevši od 31. svibnja 2013. kada je Financijska agencija zaprimila podnesak tuženika kojim je isti prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku nad društvom Kamini Hoyan d.o.o.

9. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud nije obrazložio svoje stajalište zbog čega zastarni rok počinje teći od 31. svibnja 2013. Naime, pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu odredbu članka 12. Ugovora o kreditu, a kojom je propisano da banka ima pravo korisniku kredita otkazati odobreni kredit prije ugovorenog roka dospijeća u cijelosti i zahtijevati naplatu cjelokupnog iznosa kredita zajedno s kamatom i troškovima kredita ako korisnik kredita postane insolventan, obustavi plaćanje, njegov račun bude blokiran ili nad njim otvoren stečaj ili pokrenut postupak likvidacije. Budući je nad korisnikom kredita otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-775/2016-14 od 17. ožujka 2017. te je rješenjem istog suda broj St-775/2016-30 od 25. srpnja 2017. utvrđena tražbina ovdje tuženika u iznosu od 8.501.791,16 kuna te je ista priznata i to temeljem navedenog Ugovora o kreditu, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik Ugovor o kreditu otkazao upravo zbog insolventnosti korisnika kredita, a čime je cjelokupan iznos kredita dospio na naplatu. Obzirom je tuženik 31. svibnja 2013. Financijskoj agenciji prijavio svoju tražbinu iz predmetnog Ugovora o kreditu u predstečajnom postupku prema dužniku Kamini Hoyan d.o.o. to je pravilan stav prvostupanjskog suda da se rok zastare od 10 godina ima računati od 31. svibnja 2013., a ne od 11. rujna 2012. kao prvog slijedećeg dana nakon izdavanja zadužnice. Imajući u vidu činjenicu da do 5. listopada 2022., kao datuma kada je tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za naplatu po spornoj zadužnici, nije protekao rok od 10 godina to je pravilno prvostupanjski sud prigovor zastare ocijenio neosnovanim.

9.1. Člankom 336. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane dok je člankom 9. ZOO-a propisano da sudionik u obveznom odnosu je dužan ispuniti svoju obvezu jer odgovara za njezino ispunjenje. Člankom 104. stavak 1. ZOO-a propisano je da se Ugovorom o jamstvu jamac obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini dok je člankom 111. stavak 3. ZOO-a propisano ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

9.2. U konkretnom slučaju tužitelj se obvezao kao jamac-platac, a koja činjenica je razvidna iz zadužnice. Obzirom nije zastarjela obveza glavnog dužnika to nije zastarjela niti obveza jamca.

9.3. Na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 19. studenog 2018. zauzeto je pravno shvaćanje: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada članak 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada članak 233. ZOO/05)". U konkretnom slučaju navedena zadužnica potvrđena je kod javnog bilježnika tj. solemnizirana te se stoga po pitanju zastare ima primijeniti odredba članka 233. stavak 1. ZOO-a prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Stoga je pravilno prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio desetogodišnji rok zastare.

9.4. Člankom 125. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 139/10., 125/11., 150/11., 154/11., 12/12., 70/12., 80/12) propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Stavkom 2. propisano je da na ispravi iz stavka 1. ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave koja je po svojem sadržaju i obliku ista s izjavom dužnika dok je stavkom 5. propisano da na temelju isprava iz stavka 1. i 2. vjerovnik može po svom izboru zahtijevati na način propisan u stavku 3. od Agencije naplatu svoje tražbine od dužnika ili jamaca plataca, ili i od dužnika i jamaca plataca, a banka je dužna po nalogu Agencije isplatiti vjerovnika ako ima novca na računima dužnika ili odmah izvijestiti Agenciju o nemogućnosti isplate. Stavkom 7. propisano je da isprave iz stavka 1. i 2. imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

10. Prema odredbi članka 215. stavak 1. ZOO-a, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveza, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

10.1. Stoga se rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (u tom smislu i Rev 2260/17-2 od 14. studenoga 2017., Rev-732/2023-2 od 9. travnja 2024.). Imajući u vidu navedeno neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kada cijeni da zastara se ima računati od slijedećeg dana od dana izdavanja zadužnice.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je na tuženiku bila obveza dokazivati visinu i točnost njegove tražbine. Naime, člankom 221.a ZPP-a propisano je ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Tijekom postupka tužitelj niti jednim dokazom nije osporio visinu i točnost tuženikove tražbine niti je na navedene okolnosti predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza. Iz zahtjeva za naplatu po zadužnici, a koji zahtjev je sačinjen od strane tuženika točno je vidljiva visina glavnice i kamate te je stoga bila obveza tužitelja dokazati da navedena visina ne odgovara stvarnom stanju, a što isti nije učinio. Stoga je pravilno prvostupanjski sud i u navedenom dijelu odbio zahtjev tužitelja.

12. Imajući u vidu navedeno, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

13. Obzirom tužitelj nije uspio u žalbenom postupku to je isti i odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka sukladno odredbi članka 166. ZPP-a.

14. Obzirom u odgovoru na žalbu tuženik iznosi samo navode koje je već ranije iznio tijekom postupka to je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 9. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Vesna Vrkić Perak