Poslovni broj P-646/2019-38

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], tužitelja SC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Ivanu Kalauzu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja s punomoćnikom i zamjenikom punomoćnika tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 5140030250- 27000052286/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljenog 16. ožujka 2006. između pok. prednika tužiteljica CC i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d., i to u dijelu čI. 2. koji glasi; „ ...CHF...u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita; u dijelu čl. 3. toč 2. koji glasi: " ...u kunskoj protuvrijednosti CHF, u dijelu čl. 3. toč. 4. "obračunim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.”, u dijelu čl. 3. toč. 5. koji glasi: "kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.", u dijelu čl. 4, koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru,"; u dijelu čI. 5, koji glasi: „...Korisnik kredita je upoznat i prihvaća sve eventualne rizike za promjenu valutne klauzule i kamatne stope. U slučaju otkaza Ugovora, za saldo, valutnu klauzulu i kamatu stopu mjerodavan je isključivo samo izvadak iz poslovnih knjiga Banke, a sa čime je korisnik kredita u cijelosti suglasan,", u čI. 18, koji glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, Korisnik kredita se odriče prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)", te u dijelu čl. 24. koji glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmijene i dopune."

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 8, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljicama ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj

stopi

isplati

iznos

od

5.621,25

eur

(pettisućašestodvadesetjedaneuroidvadesetpetcenti) na jednake dijelove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 38,83 eur od 02. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 39,96 eur od 02. studeni 2007. do isplate,

- na iznos od 39,07 eur od 02. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 40,35 eur od 02. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 40,86 eur od 02. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 38,76 eur od 02. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 41,92 eur od 02. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 39,33 eur od 02. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 40,17 eur od 02. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 39,34 eur od 02. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 39,72 eur od 02. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 39,79 eur od 02. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 39,02 eur od 02. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 43,72 eur od 02. studenoga 2008. do isplate,

- na iznos od 39,80 eur od 02. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 73,97 eur od 02. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 74,71 eur od 02. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 67,69 eur od 02. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 74,00 eur od 02. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 71,41 eur od 02. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 103,88 eur od 02. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 98,94 eur od 02. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 102,60 eur od 02. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 103,58 eur od 02. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 99,50 eur od 02. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 102,02 eur od 02. studeni 2009. do isplate,

- na iznos od 99,97 eur od 02. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 104,48 eur od 02. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 105,74 eur od 02. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 95,05 eur od 02. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 107,34 eur od 02. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 103,14 eur od 02. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 107,57 eur od 02. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 110,42 eur od 02. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 112,37 eur od 02. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 117,88 eur od 02. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 111,00 eur od 02. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 112,22 eur od 02. studeni 2010. do isplate,

- na iznos od 115,02 eur od 02. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 110,74 eur od 02. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 107,80 eur od 02. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 97,55 eur od 02. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 105,74 eur od 02. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 102,73 eur od 02. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 112,57 eur od 02. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 109,64 eur od 02. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 120,38 eur od 02. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 117,48 eur od 02. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 109,46 eur od 02. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 61,64 eur od 02. studeni 2011. do isplate,

- na iznos od 59,27 eur od 02. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 61,89 eur od 02. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 62,46 eur od 02. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 58,30 eur od 02. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 61,57 eur od 02. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 59,65 eur od 02. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 61,79 eur od 02. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 59,30 eur od 02. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 61,12 eur od 02. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 60,62 eur od 02. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 57,92 eur od 02. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 60,40 eur od 02. studeni 2012. do isplate,

- na iznos od 58,54 eur od 02. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 60,20 eur od 02. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 59,13 eur od 02. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 53,91 eur od 02. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 59,63 eur od 02. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 57,22 eur od 02. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 57,95 eur od 02. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 55,34 eur od 02. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 57,51 eur od 02. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 57,69 eur od 02. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 56,54 eur od 02. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 132,43 eur od 19. listopada 2013. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 8, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljicama ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli

isplati

iznos

od

8.231,41 eur

(osamtisućadvjestotridesetjedaneuroičetrdesetjedancent) na jednake dijelove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to po stopi od 15% za period od dospijeća do 31.07.2008.godine, zatim u periodu od 01.08.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku kako slijedi:

- na iznos od 1,60 eur od 16. svibnja 2006. do isplate,

- na iznos od 10,46 eur od 18. rujna 2007. do isplate,

- na iznos od 4,56 eur od 19. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 12,32 eur od 17. studeni 2007. do isplate,

- na iznos od 7,33 eur od 19. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 16,75 eur od 17. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 16,01 eur od 19. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 26,94 eur od 20. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 15,73 eur od 22. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 9,46 eur od 17. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 12,45 eur od 20. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 8,03 eur od 02. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 9,12 eur od 02. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 14,11 eur od 02. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 43,55 eur od 02. studeni 2008. do isplate,

- na iznos od 21,94 eur od 02. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 65,49 eur od 02. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 68,91 eur od 02. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 71,32 eur od 02. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 63,69 eur od 02. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 2,65 eur od 16. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 53,59 eur od 02. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 11,76 eur od 14. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 51,97 eur od 02. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 27,98 eur od 05. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 60,08 eur od 02. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 15,02 eur od 17. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 49,94 eur od 02. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 25,73 eur od 15. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 58,94 eur od 02. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 21,80 eur od 16. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 60,55 eur od 02. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 17,08 eur od 16. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 64,06 eur od 02. studeni 2009. do isplate,

- na iznos od 12,20 eur od 17. studeni 2009. do isplate,

- na iznos od 73,01 eur od 02. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 8,11 eur od 16. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 86,79 eur od 02. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 92,41 eur od 02. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 90,93 eur od 02. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 100,40 eur od 02. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 97,96 eur od 02. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 102,72 eur od 02. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 123,65 eur od 02. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 1,30 eur od 17. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 116,03 eur od 02. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 7,41 eur od 17. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 130,24 eur od 02. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 16,10 eur od 16. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 106,06 eur od 02. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 28,19 eur od 16. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 90,13 eur od 02. studeni 2010. do isplate,

- na iznos od 35,05 eur od 16. studeni 2010. do isplate,

- na iznos od 99,32 eur od 02. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 53,48 eur od 16. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 89,15 eur od 02. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 72,94 eur od 15. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 65,95 eur od 02. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 83,94 eur od 17. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 51,57 eur od 02. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 100,11 eur od 17. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 34,30 eur od 02. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 108,63 eur od 15. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 21,84 eur od 02. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 123,79 eur od 14. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 7,73 eur od 02. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 121,12 eur od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 94,12 eur od 16. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 49,77 eur od 14. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 176,46 eur od 17. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 86,44 eur od 16. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 49,74 eur od 14. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 281,85 eur od 15. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 231,92 eur od 15. studeni 2011. do isplate,

- na iznos od 147,27 eur od 16. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 27,65 eur od 02. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 125,96 eur od 14. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 56,21 eur od 02. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 104,38 eur od 16. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 77,18 eur od 02. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 83,61 eur od 16. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 56,31 eur od 02. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 100,10 eur od 14. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 39,55 eur od 02. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 118,64 eur od 16. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 20,91 eur od 02. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 139,90 eur od 15. lipnja 2012. do isplate,

- na iznos od 1,06 eur od 02. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 105,16 eur od 14. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 41,40 eur od 07. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 165,58 eur od 15. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 100,84 eur od 15. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 166,89 eur od 16. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 41,72 eur od 20. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 101,53 eur od 15. studeni 2012. do isplate,

- na iznos od 19,10 eur od 05. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 140,07 eur od 15. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 1.193,67 eur od 11. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 458,26 eur od 19. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 46,11 eur od 13. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 47,71 eur od 07. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 46,82 eur od 11. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 44,26 eur od 25. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 34,20 eur od 02. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 22,19 eur od 17. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 13,39 eur od 13. prosinca 2015. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.675,00 eura (dvijetisućešestosedamdesetpeteura) na jednake dijelove sa zateznim kamatama, tekućim od 9. lipnja 2025. do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbijaju se tužitelji sa zatraženim troškom parničnog postupka preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 6.850,00 eura.

VI. Odbija se tuženikov prigovor prijeboja.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da su nasljednice iza pok. CC koji je 16. ožujka 2006. godine sa Slavonskom bankom d.d. Osijek pravnim prednikom tuženika, sklopio Ugovor o kreditu br. 5140030250227000052286/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je solemniziran 17, ožujka 2006. godine od strane Javnog bilježnika Mirodara Kovača, pod posl. brojem: OU- 347/2006 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje pok. predniku tužiteljica kredit u iznosu od 85.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita i to uz uvjet polaganja 10 % depozita u odnosu na iznos odobrenog kredita, dok se pok. prednik tužiteljica obvezao vratiti kredit u roku od 20 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB, na dan dospijeća, te je tuženik ugradio u odredbe ugovora o kreditu i odredbe po kojima je prednik tužiteljica dužan plaćati i kamatu koja se tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika.

1.1. Nadalje tužiteljice u tužbi navode da je povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita, u pravnoj stvari tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv tuženih banaka (među kojima se nalazio i ovdje tuženik) presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1401/12 od dana 4. srpnja 2013. godine, u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima nepoštenu ugovornu odredbu, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je odredba ništetna, u kojem predmetu je Vrhovni sud RH i to u dijelu koji se odnosi na promjenjive kamate odbio kao neosnovanu reviziju banaka.

1.2. Također tužiteljice navode da je u gore navedenom postupku presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je presuđeno da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 01. lipnja 2004. godine do 31, prosinca 2008. godine, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, tj. prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. pa je time tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/13), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Također tužiteljice navode da je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju pripremljenom od strane tuženika, a korisnik kredita ni na koji način nije bio u mogućnosti utjecati na sadržaj Ugovora o kreditu, niti pojedinačno pregovarati o pojedinim ugovornim odredbama.

1.4. U odnosu na korisnika kredita CC tužiteljice su navele da je on 23. prosinca 2012, godine preminuo, a 18. listopada 2013. godine tuženik je raskinuo Ugovor o kreditu.

1.5. Tužiteljice se pozivaju na odredbe čl. 323 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/1 1, 78/15. 29/18 u daljem tekstu ZOO/05) kao i na odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO/05 ujedno navode da su se obratile tuženiku s prijedlogom za mimo rješenje spora koji podredno predstavlja zahtjev za dostavu potrebne dokumentacije kako bi se moglo provesti financijsko vještačenje i utvrditi visina obveze tuženika u ovom postupku, no tuženik im je traženu dokumentaciju odbio dostaviti s obrazloženjem da banka ne izdaje dokumentaciju po kreditima čiji ugovori više nisu u trajanju, s tim da tužiteljice ne raspolažu dokumentacijom o promjenjivim kamatama kao niti svim drugim dokumentima bez kojih nije moguće utvrdili visinu iznosa koji tuženik mora vratiti.

1.6. Stoga navode da podnose tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186 b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) predlažući da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da dostavi cjelokupnu dokumentaciju i sve potrebne podatke za utvrđenje novčane tražbine, dalje predlažu da sud temeljem čl. 186. b. st. 2. ZPP-a donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu iz čl. 2. u dijelu u kojem stoji da se odobrava kredit u CHF u protuvrijednosti od HRK po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, iz čl. 3. toč. 2. gdje stoji da se na kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF zaračunava kamata, iz čl. 3. toč. 4. gdje stoji da se kredit otplaćuje u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB, iz čl. 4. gdje stoji da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora o kreditu, bez posebnog zaključivanja Aneksa ugovoru o kreditu, iz čl. 5. kojim je ugovorena valutna klauzula CHF, iz čl. 18. u kojem stoji da se korisnik kredita i založni dužnik odriču prava prigovora promijenjenih okolnosti, iz čl. 24. gdje stoji da korisnik kredita prihvaća sva prava i obveze te se odriče prava na pobijanje iz razloga nerazumijevanja.

1.7. Nadalje tužiteljice potražuju isplatu iznosa kojeg će tužiteljice odrediti nakon što tuženik dostavi svu dokumentaciju i nakon što se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje s kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa uz naknadu parničnog troška, s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor zastare, osporava osnovanost i visinu tužbu i tužbenog zahtjeva, te predlaže sudu da odredi vrijednost predmeta spora, u odnosu na dokumentaciju koja se odnosi na ugovor o kreditu navodi da je kredit otplaćen u srpnju 2017. godine, tako da temeljem čl. 305. stavku 8. Zakona o kreditnim institucijama (NN 159/13, 102/15, 15/18, 70/19, u daljem tekstu ZKI) ne postoji obveza tuženika da nakon otplate kredita dostavlja tužitelju dokumentaciju o kreditu, dalje navodeći da smatra životno nelogičnim i nejasnim navode tužiteljica o neposjedovanju dokumentacije vezane uz predmetni ugovor o kreditu, obzirom da je tuženik tužitelju dostavljao svu dokumentaciju, te svaku odluku o promjeni kamatne stope.

2.1. Nadalje tuženik u odgovoru na tužbu ističe da Slavonska banka d.d. kao prednik tuženika i banka s kojom je sklopljen Ugovor o kreditu, nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, radi čega se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda, u smislu odredbe čl. 502.c. ZPP- a.

2.2. Tuženik smatra da tužitelji nemaju pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu, te smatra da se tužitelji neosnovano pozivaju na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku.

2.3. Tuženik navodi da su korisnik kredita i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom da je korisnik kredita mogao birati između kredita s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, kao što se pregovaralo da li želi uzeti kunski kredit, kredit s valutnom klauzulom u EUR, ili valutnom klauzulom u CHF, a korisnik kredita je donio odluku da je za njega prihvatljivija promjenjiva kamatna stopa te valutna klauzula CHF. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti.

2.4. Tuženik napominje kako je u potpunosti postupao u skladu s člankom 3011. stavkom 3. Zakona o kreditnim institucijama te je tužitelju kao potrošaču predočio i učinio dostupnim sve bitne uvjete ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana.

2.5. Nadalje tuženik navodi da je dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule CHF prema pozitivnim zakonskim odredbama navodeći da Ugovor o kreditu sadržava sve zakonom predviđene pretpostavke pod kojima se godišnja kamatna stopa u ugovoru mogla promijeniti, dalje navodeći da članak 3. Zakona o javnom bilježništvu te članak 230. ZPP-a navode da javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javne isprave, odnosno istinit je, stoga sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja pravu volju ugovornih strana, kakav stav je zauzeo i VS RH u predmetu poslovni broj: Rev-895/2003, a u nijednom trenutku korisnik kredita nije zatražio izmjenu nijedne ugovorne odredbe, refinanciranje kredita, raskid ugovora, niti je prigovorio obavijestima o promjeni kamatne stope koje mu je dostavljao tuženik.

2.6. Nadalje, u odnosu na odluku Ustavnog suda U-III-2521/2005 od 13.12.2016. u pogledu testa poštenosti kojem podliježe ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, tuženik ukazuje na Rješenje Županijskog suda u Zagrebu, posl.br: Gž-4736/2019 u kojem nije dopušteno pozivati se na pravna utvrđenja iz sudskih odluka TS u Zagrebu, P-1401/2012, presuda VTS, broj: Pž- 7129/2013 te presudu VSRH broj: Revt-249/2019 u slučaju kad tuženik dokazuje da se ugovor o kreditu koji je predmet spora ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se ta utvrđenja temelje, ili ako se o spornoj odredbi ugovora pregovaralo, o kojim se činjenicama može saznati preko djelatnika tuženika koji je u predmetnom sklapanju ugovora o kreditu sudjelovao, stoga je test poštenosti potrebno provesti u odnosu na svaki pojedinačni ugovor o kreditu uz sudjelovanje djelatnika tuženika koji je u istom sudjelovao, radi čega predlaže saslušanje djelatnika tuženika od čega je tijekom postupka odustao.

2.7. Također, da bi se utvrdilo radi li se o poštenoj, odnosno dopuštenoj odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, potrebno je utvrditi dvije stvari i to procjenu uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i uzrokuje li ugovorna odredba znatnu neravnotežu suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sukladno članku 3. stavku 1. Direktive 93/13 EEZ, odnosno radi li se o uvjetu dobre vjere. Oba se uvjeta kumulativno moraju ostvariti da bi se radilo o ništetnoj ugovornoj odredbi, o čemu se ovdje ne radi, budući da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena temeljem odredbe čl. 22. st. 1. ZOO/05 i sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer i sam tuženik nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF, odnosno sama obveza prema kretanju CHF-a mogla je biti i niža za tužitelja, tj. podjednake su mogućnosti da tečaj kune u odnosu na CHF padne ili raste, stoga je obveza mogla biti i manja i veća od one ugovorene u Ugovoru o kreditu. Također, do 2009. godine nije bilo značajnih promjena tečaja CHF, stoga nije bilo razumno za očekivati da će isti značajno porasti, iz čega proizlazi da tuženik nije postupao nepošteno i nesavjesno, u prilog svojih navoda poziva se na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi posl br. Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine, kao i suda Europske unije u Presudi C-186/16 od 20. rujna 2017.

2.8. Nadalje tuženik navodi da predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, te da je ovakvo ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju, a osim toga tuženik kamatnu stopu nije mijenjao arbitrarno, već sukladno uvjetima kao što su stanje na tržištu, rizik posla i troškovi poslovanja. Pri tome je sam tuženik kao banka najprikladniji za procjenu ovakvih faktora, pa je stoga i logično da odluka o promjeni kamatne stope bude u njegovoj diskreciji, a djelatnost tuženika pod kontrolom je regulatora te, sukladno tome, ni nema mjesta arbitrarnom određivanju primjenjive naknade koje ne bi bilo u skladu s uvjetima na tržištu i koje bi uzrokovalo neravnotežu na štetu potrošača, pri tom se poziva na presudu Županijskog suda u Puli Gž-2658/12 od 11. studenog 2013., dalje navodeći da je oglasima upućenim svim klijentima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF još od 2005., dakle prije nastupanja krize i prije rasta tečaja CHF upozoravajući potrošače javnim objavama o rizicima ugovaranja dugoročnih kredita u stranim valutama, a osobito u CHF- u.

2.9. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Procjena uzrokuje li odredba o valutnoj klauzuli značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je objektivna analiza koja se mora dogoditi obzirom na stanje kakvo je bilo u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Ovaj stav potvrdio je i Sud Europske Unije u Presudi od 20.9.2017., Ruxandra Paula ZC i dr. protiv Banca Romaneasca SA, C-186/16.

2.10. Dakle, u trenutku sklapanja tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu. Prema analizi stručnjaka čije mišljenje Trgovački sud u Zagrebu u presudi P-1401/12 citira u obrazloženju presude vidljivo je da je u razdoblju od 50 godina, od 1918. do 1968. švicarski franak jednom promijenio vrijednost, iz čega se može samo zaključiti da je CHF stabilna valuta za koju se ne očekuju veće oscilacije. Konačno, od povišenja tečaja CHF pa do danas ta valuta ima gotovo istu konstantnu vrijednost.

2.11. Nesporno je da rast tečaja CHF nije predvidjela ni Centralna banka Švicarske koja je nizom mjera pokušala naknadno ublažiti posljedice tog rasta.

2.12. Iz navedenog razloga ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena budući da nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik. Ovo shvaćanje je potvrdio i nezavisni odvjetnik Wahl u točki 69. svog mišljenja od 27.4.2017. u predmetu Ruxandra ZC i dr. protiv Banca Romaneasca SA, C-186/16.

2.13. Vezano za osporavanje visine tužbenog zahtjeva tuženik navodi da tužitelj uopće nije naveo u tužbi što potražuje i po kojoj osnovi, niti je predložio zadatak za financijsko vještačenje, s tim da se protivi da sud po službenoj dužnosti određuje zadatak vještaku, imajući u vidu odredbe čl. 7. te čl. 2. ZPP-a, te se protivi da se financijskom vještaku daje zadatak da računa razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora. Pravna praznina koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o visini kamate, popunjava se dopunskim tumačenjem ugovora budući da nema dispozitivnih zakonskih rješenja kojima bi se najprije trebalo popuniti nastalu prazninu. To tim više što sukladno odredbama čl. 324. ZOO, čl. 87. st. 2. ZZP 2003. i čl. 102. st. 2. ZZP 2007-2014 ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora, ako on može opstati bez nje. Dopunsko tumačenje ugovora temelji se na pravnim pravilima čl. 319. st. 2. ZOO/05, a za takvo je sudsko tumačenje ugovora odlučno što bi se ugovorne strane bile dogovorile kao pošteni ugovorni partneri prikladno odmjeravajući svoje međusobne interese u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, ostalim načelima obveznog prava (čl. 4. - 7. ZOO/05) i svrhom ugovora, da su znale za to da ugovorena klauzula o podešavanju promjenjive kamate nije valjana. Tuženik ukazuje na praksu Županijskog suda u Puli u presudi u predmetu broj Gž-2658/12 od 11. studenog 2013. Imajući u vidu navedeno, tuženik smatra da u slučaju određivanja financijskog vještačenja po prijedlogu tužitelja i ako tužitelj zahtjeva izračune po fiksnoj kamati, sud treba odbiti takav prijedlog tužitelja te odrediti zadatak vještaku na način da za sve izračune koristi kamate primjenjive na HRK kredite za predmetno razdoblje. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata.

3. Tužiteljice u podnesku od 12. svibnja 2020. očitujući se na navode iz odgovora na tužbu navode da su navodi iz odgovora na tužbu neosnovani, te da se tuženik paušalno protivi manifestacijskom zahtjevu, pa opreza radi tužiteljice ponavljaju kako je navedeni zahtjev postavljen iz razloga jer tuženik nije do trenutka podnošenja tužbe dostavio svu dokumentaciju koja je bila potrebna za postavljanje tužbenog zahtjeva, o čemu su dostavile dokaz uz tužbu, tako da je neosnovano tuženikovo pozivanje na odredbu čl. 305. st. 8. Zakona o kreditnim institucijama o čemu je Agencija za zaštitu osobnih podataka u rješenju Klasa: UP/I-041- 02/19-10/19, Urbroj: 567-02/10-19-01 od 22.05.2019. zauzela stav da je ovdje tuženik dužan dostaviti tražene podatke, te da je pozivanje tuženika na Zakon o kreditnim institucijama promašeno.

3.1. U odnosu na prigovor zastare tužiteljice navode da je isti neosnovan, pozivaju se na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. godine kao i na pravni stav Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.

3.2. Tužiteljice u navedenom podnesku navode da su netočni navodi tuženika da je pok. CC predočio i učinio dostupnim sve bitne uvjete ugovora, kao i navodi tuženika da su iz tih uvjeta jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana te da je pok. prednik tužiteljica bio informiran i svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojem se glavnica kredita veže za stranu valutu, u konkretnom slučaju švicarski franak, odnosno da je mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF.

3.3. Pok. CC o navedenom ni na koji način nije bio informiran, a niti upoznat od strane tuženika, jer se i u konkretnom slučaju pok. CC nije pojedinačno pregovaralo o navedenim odredbama ugovora niti u odnosu na kamatnu stopu, niti valutnu klauzulu, jer se radi(lo) o dijelu standardnog/tipskog ugovora o kreditu koji je izrađen upravo od strane tuženika, pri čemu tužitelj nije bio u mogućnosti niti je mogao utjecati na sadržaj ugovora, pa je posljedično takva ugovorna obveza dovela do neravnoteže u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu prema banci. Tužiteljice se u prilog svojih navoda pozivaju na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet u odluci Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015., kao i na pravni stav izražen u presudi Suda Europske Unije, C-186/16 od 20. rujna 2017.

4. Tuženik u podnesku od 28. kolovoza 2020. navodi da je sklopio Ugovor o prijenosu sredstava osiguranja od 15. rujna 2017. godine, u kojem ima svojstvo cedenta i koji je sklopljen s DDM Invest III AG kao cesionarom, radi čega ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, obzirom da je potraživanje iz ugovora o kreditu prodano, radi čega predlaže sukladno čl. 211. ZPP-a da su obavijesti DDM Invest III AG kao primatelja potraživanja o ovom parničnog postupku, te se vezano za navedeni prigovor pozivaa na pravni stav izražen u presudi Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž- 193/2020 od 21. svibnja 2020. godine.

5. Tužiteljice u podnesku od 11. studenoga 2021. očitujući se na navode tuženika iz podneska od 28. kolovoza 2020. navode da je neosnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji, s obzirom da je iz historijata tužbe jasno vidljivo da tužiteljice traže da se utvrde ništavim pojedine odredbe Ugovora o kreditu koji je sklopljen s pravnim prednikom tuženika, te povrat iznosa koje je pravni prednik tuženika odnosno tuženik stekao od prednika tužiteljica i tužiteljica temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu, iz kojeg razloga se protive prijedlogu tuženika da se DDM Invest III AG obavijesti o parnici pozivajući se na sudsku praksu i to rješenje Županijskog suda u Puli – Pola posl. broj: Gž-426/2020 od 21.05.2020.

6. Provedeni su dokazi uvidom u potvrdu s lista 6 sudskog spisa,, uvidom u priloženi ugovor o kreditu s lista 7-11 sudskog spisa, uvidom u zk. izvatke s lista 11-12 sudskog spisa, uvidom u otplatni plan s lista 13-16 sudskog spisa, uvidom u rješenje o nasljeđivanju s lista 17-18 sudskog spisa, uvidom u zamolbu i očitovanje s lista 19- 21 sudskog spisa, uvidom u popis uplata s lista 22-23 sudskog spisa s zamolbom s lista 24 sudskog spisa i odg. s lista 25 sudskog spisa, uvidom u stručnu literaturu s lista 44-83 sudskog spisa, uvidom u sudsku praksu s lista 90-133 sudskog spisa, uvidom u ugovor s lista 136-163 sudskog spisa, uvidom u podatke trg. suda u ZG s lista 164-169 sudskog spisa, uvidom u izvadak iz posl. knjiga s lista 170-172 sudskog spisa, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke, kao i njegovim saslušanjem te saslušanjem tužiteljice ŽC.

7. Cijeneći navode stranaka i na osnovu provedenih dokaza utvrđeno činjenično stanje sud tužbu smatra osnovanom radi čega je tužbenom zahtjevu udovoljeno.

8. Nesporno je da je pravni prednik tužitelja njihov suprug i otac CC s pravnim prednikom Slavonskom bankom d.d. Osijek podružnica [adresa] sklopio Ugovor o kreditu za adaptaciju kuće u iznosu od 85.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita uz uvjet polaganja 10% depozita u odnosu na iznos odobrenog kredita o čemu su se korisnik kredita i banka ugovorom o kreditu obvezali sklopiti poseban ugovor koji je sastavni dio ugovora o kreditu.

8.1. Nesporno je da je ugovoren rok vraćanja kredita od 20 godinu uz kamatnu stopu od 4,30% godišnje, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, da se kamate obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.

9. Nesporno je nadalje, da se tijekom trajanja otplate kredita kamatna stopa u više navrata mijenjala, i to sa početno ugovorenih 4,30% godišnje, tako da je kamatna stopa od 1. rujna 2007. povećana na 5,30%, od 1. prosinca 2008. iznosi 6.00%, od 1. svibnja 2009. iznosi 6,75%, 1. prosinca 2010. iznosi 6,50%, i od 1. listopada 2011. 5,45% te da se u skladu s tim mijenjao i iznos anuiteta koji je korisnik kredita bio u obvezi otplaćivati.

10. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ista presuda u tom dijelu potvrđena i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014.

11. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetnu poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

12. Nesporno je nadalje među parničnim strankama da je Slavonska banka d.d. Osijek, a koja je sa prednikom tužiteljem zaključila ugovor o kreditu tijekom 2008., pripojena Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb i to temeljem ugovora o pripajanju od 18. lipnja 2008., a da je potom temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-16/22619-2, Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb nastavila svoje daljnje poslovanje pod nazivom Addiko Bank d.d. Zagreb.

13. Nesporno je također među parničnim strankama da Slavonska banka d.d. Osijek u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača i u vrijeme donošenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., nije postojala kao poseban pravni subjekt.

14. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio Ugovora o kreditu i to odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula CHF na način da se kredit podmiruje u kunama obračunanim po srednjem tečaju HNB, na dan dospijeća odnosno plaćanja ukoliko je plaćanje prije dospijeća,.

15. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i prednika tuženika.

16. Nadalje sporna je vrijednost predmeta spora, pravilnost podnošenja tzv. stupnjevite tužbe u smislu odredbe čl. 186. b. ZPP-a kao i pasivna legitimacija.

17. Sud smatra da se tužitelj može pozivati na pravna utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača bez obzira što za Slavonsku banku d.d. Osijek nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za način promjene kamatne stope i za način ugovaranja valutne klauzule. Naime, nesporno je da je kolektivna tužba za zaštitu interesa potrošača podnesena 2012., kada Slavonska banka d.d. Osijek nije postojala kao zaseban pravni subjekt, budući je ista tijekom 2008. pripojena Hypo Alpe-Adria Banci d.d. Zagreb koja je kao takva sudjelovala u postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, a potom ista od 2016. nastavlja poslovati pod nazivom Addiko Bank d.d. Zagreb.

18. Uzimajući u obzir pravne učinke pripajanja koji su regulirani odredbom čl. 522. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 11/93, 34/99, 121/99, 55/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19), odnosno da upisom pripajanja u sudski registar u kojem je upisano društvo preuzimatelj, imovina pripojenog društva i njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, to onda proizlazi da je tadašnja Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb kao prednik ovdje tuženika preuzela sva prava i obveza tadašnje Slavonske banke d.d. Osijek, pa tako i obveze koje eventualno mogu nastati temeljem utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu koji je predmet ovoga spora.

19. Sve ovo naprijed navedeno potvrđuje činjenične navode tužbe da je i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek prilikom zaključenja potrošačkih kredita u istom razdoblju koristila identičan obrazac ponašanja kao i sve druge tužene banke, odnosno kao i sama Hypo Alpe-Adria Bank d.d. Zagreb kojoj je kasnije pripojena Slavonska banka d.d. Osijek, zbog čega se u ovom konkretnom slučaju mogu također na odgovarajući način primijeniti sva utvrđenja iz presude koja je donesena povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača, temeljem odredbe čl. 502. c ZPP i čl. 118. ZZP/14. Bitno je napomenuti da tuženik u ovom konkretnom slučaju u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03 kao trgovac nije dokazao da predmetni ugovor nije sačinjen po standardnom ugovoru o kojem se nije pojedinačno pregovaralo, te je upravo suprotno u odgovoru na tužbu naveo da je riječ o pravnom pitanju.

20. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na način izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

21. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, proizilazi da se tužitelj u smislu odredbe čl. 502. c ZPP pozvao na pravno utvrđenje iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu P- 1401/2012 pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/14-2 međutim sud je, pored navedenog vodo računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14 i 110/15 u daljem tekstu ZZP/14), temeljem čl. 118. ZZP/14 obvezuje u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21.1. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku, te koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019.

22. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti odredbi članka Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, sud je primijenio odredbe ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu tj. na dan 16. ožujka 2006. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

23. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

24. Analizirajući spornu odredbu članka 4. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa istom ugovoru, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, broj P-1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu, koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog, pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle samo jednoj ugovornoj strani, dok s druge stranke klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredit. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti da li ista odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima.

25. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Ovakvo formuliranom odredbom o promjeni kamatne stope tuženik je mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti učinio bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, zbog čega je tužitelj kao korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog Ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog Ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 4. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

26. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je odredba ugovora o kreditu o načinu izmjene kamatne stope nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega je ista i ništetna.

27. Kako je već naprijed navedeno da je o pitanju ništetnosti ovako formulirane odredbe o promjeni kamatne stope pravomoćno odlučeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i da utvrđenja iz iste presude vezuju i ovaj parnični sud u pojedinačno pokrenutom postupku potrošača, (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj: Rev-3142/2018, od 19. ožujka 2019.).

28. Nesporno je da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu predniku tužitelja bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj 20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 84. ZZP/03, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija. S obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe i to u dijelu čl. 2. i 3. st. 4. podstavak 3. gdje se iznos kredita veže za iznos CHF te gdje se korisnik kredita obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.

29. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

30. Analizirajući sporne odredbe Ugovora o kreditu, kojim je ugovoreno da se odobrava kredit u iznosu od 85.000,00 CHF u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju NHB na dan korištenja kredita i kojima je ugovorena da se kamata obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju HNB na dan plaćanja proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača.

31. U postupku kolektivne zaštite potrošača nesporno je utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu.

32. Upravo zbog tog razloga stav je suda da su odredbe čl. 3. i 5. Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, slijedom čega su iste ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03.

33. S obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća te je iz gore navedenih razloga u odnosu na tečaj CHF valjalo primijeniti tečaj od dana korištenja kredita.

34. Cijeneći sve naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o ugovaranju kamatne stope i valutne klauzule i to za tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., to je primjenjujući sukladno odredbama ZZP/14 presudu donesenu u tom sporu na ovaj konkretni slučaj odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

35. U situaciji da pravomoćna presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i utvrđenja iz iste presude ne vezuju sud, valjalo bi utvrđivati da li su pobijane odredbe Ugovora o kreditu ništetne temeljem odredbe čl. 81. st. 2. i 4. ZZP-a, radi čega je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice ŽC.

36. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je korisnik kredita bio njezin pok. izvanbračni suprug s kojim je živjela u izvanbračnoj zajednici od 1994. do njegove smrti 2012., da su živjeli u kući koju su htjeli adaptirati radi čega su ona i njezin suprug otišli u Slavonsku banku u kojoj je njezin suprug primao plaću, rekao je službeniku koji iznos novca bi trebao a njima je tada rečeno da je najpovoljniji kredit s valutnom klauzulom CHF, da su par dana razmišljali te odlučili prihvatiti ponuđeni ugovor o kreditu po kojem je naveden kredit od 85.000,00 CHF, te su dobili informaciju da će rata iznositi oko 3.200,00 kn s rokom otplata od 20 godina.

36.1. Nadalje je tužiteljica rekla da je kredit namjenski potrošen za adaptaciju kuće u kojoj su od ranije živjeli a njezin suprug je u vrijeme podizanja kredita bio djelatna vojna osoba s tim da je kasnije umirovljen, te da niti jedno od njih dvoje nije imalo obrt a kuću su koristili jedino za stanovanje.

36.2. Također tužiteljica navodi da se tijekom otplate kredita rata značajno povećavala a suprug joj je umirovljen, tako da mu je nakon otplate kredita ostajao iznos od nešto malo više od 1.000,00 kn, tako da je ona nakon što joj je suprug poginuo u prometnoj nesreći 2012. otišla u banku jer joj je postalo nemoguće vraćati kredit te je zatražila da iznađu neko rješenje a kredit je nastavila vraćati u iznosima u kojima je mogla, iz banke joj se nisu nikada javili s nekom ponudom a Ugovor o kreditu je banka otkazala te potraživanje po predmetnom ugovoru o kreditu prodala.

36.3. U odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu tužiteljica ŽC je navela da je njezinom suprugu i njoj bilo jasno da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ali da ih nitko nije upozorio na rizike takvog ugovora, odnosno suprotno tome u banci su rekli da je to najpovoljniji kredit.

36.4. Na pitanje svog punomoćnika tužiteljica ŽC je navela da njezinog supruga i nju kod sklapanja ugovora o kreditu nitko nije upozoravao o predvidivosti odnosno nepredvidivosti kretanja tečaja CHF, tj. o stabilnosti valute, a također im nitko u banci nije rekao kada i na koji način može doći do promjene kamatne stope, a ugovor o kreditu ih je dočekao spreman u banci tako da nisu mogli utjecati na ugovorne odredbe osim eventualno na rok otplate, a u banci nisu dobili nikakve reklamne materijale u kojima bi bili upozoreni na rizike vezano za tečaj i kamatu.

36.5. Na upit tuženika tužiteljica je ponovno navela da njezin pok. suprug u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio vlasnik nikakvog obrta, trg, društva niti OPG, a što se tiče postupka kod javnog bilježnika navela je da ona nije išla sa suprugom kod javnog bilježnika radi solemniziranja ugovora o kreditu s tim da suprug po povratku od javnog bilježnika nije rekao npr. da ga je javni bilježnik upozoravao o rizicima ili da mu je tumačio odredbe ugovora o kreditu.

37. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03, koji je bio u primjeni u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

38. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

39. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.

40. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.

41. S obzirom na iskaz tužiteljice ŽC proizilazi da u konkretnom slučaju pravni prednik tuženika Slavonska banka d.d. nije u dovoljnoj mjeri informirao pravnog prednika tužitelja budući da ga je upoznao sa pojmom kamatne stope i valutne klauzule a ne i rizicima te mehanizmima promjene kamatne stope i povećanja tečaja CHF što je u konkretnom slučaju izazvalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu pravnog prednika tužitelja s obzirom da nije niti imao mogućnost pregovarati o npr. visini kamatne stope. Sve navedeno ima za posljedicu ništetnost odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli temeljem odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03.

42. S obzirom da su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja kamatne stope i valutne klauzule to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljem tekstu ZOO), a u svezi s čl. 1111. ZOO-a, tužiteljima kao pravnim sljednicima korisnika kredita pripada pravo da im tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora, ukoliko prigovor zastare nije osnovan.

43. Radi utvrđenja iznosa koje je tuženik dužan tužitelju isplatiti proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

43.1. Sudski vještak knjigovodstvene struke Marijana Ilišević u nalazu i mišljenju navodi da je kredit isplaćen 23. ožujka 2006., da uz primjenu kamatne stope od 4,30% iznos anuiteta je iznosio 529,18 CHF, a po srednjem tečaju HNB na dan isplate u visini od 4,668904 kn za jedan CHF anuitet je iznosio 2.470,69 kn odnosno 327,92 eura, a u otplatnom planu koji je uručen korisniku kredita kod sklapanja ugovora o kreditu mjesečni anuitet iznosi 529,18 CHF.

43.2. Nadalje je vidljivo da se tijekom otplate kredita kamata kontinuirano povećavala i nikada nije bila manja od prvotno ugovorene kamate a visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.

43.3. Ukupnu razliku u uplatama u odnosu na promjenu kamate sudski vještak utvrđuje u iznosu od 5.621,25 eura, a razliku zbog promjene tečaja zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj CHF u vrijeme realizacije ugovora o kreditu sudski vještak utvrđuje u iznosu od 8.231,41 eura, s tim da navodi da je bilo perioda kada je tečaj CHF bio niži od tečaja u vrijeme realizacije ugovora o kreditu radi čega je manje vraćeno 127,36 eura, tako da proizilazi da je više plaćeno zbog povećanja tečaja uz uvažavanje manje plaćenog zbog smanjenja tečaja bi iznosilo 8.104,05 eura.

44. U podnesku od 3. siječnja 2025. tužiteljice navode da nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te postavljaju tužbeni zahtjev na način da traže isplatu s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosa od 5.621,25 eur s kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog više plaćenog iznosa do isplate, te traže isplatu s naslova povrata preplaćenog iznosa kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatu iznosa od 8.231,41 eur s kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog više plaćenog iznosa do isplate, ujedno potražuju naknadu parničnog troška s kamatom od donošenja presude.

45. Tuženik u podnesku od 9. siječnja 2025. očitujući se na podnesak tužitelja od 3. siječnja 2025. navodi da se protivi povišenju tužbenog zahtjeva s neodređenog iznosa u tužbi s naznačenom vrijednošću predmeta spora u iznosu od 2.787,18 eura na iznos od 13.862,66 eura, navodeći da su tužitelji bili dužni sukladno odredbi čl. 3. ZPP-a naznačiti predmet tužbenog zahtjeva već u tužbi, pa tako i specificirati novčani iznos koji utužuju, radi čega predlaže sudu da rješenjem odbije tužiteljev prijedlog za povišenjem tužbenog zahtjeva, ujedno i nadalje ističući prigovor zastare.

46. Tužiteljice u podnesku od 3. veljače 2025. očitujući se na podnesak tuženika od 9. siječnja 2025. navode da one nisu izvršile preinaku tužbenog zahtjeva.

47. Tuženik u podnesku od 17. veljače 2025. očitujući se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka knjigovodstvene struke navodi da je nalaz i mišljenje neodređen i nejasan obzirom da vještak ne obrazlaže način izračuna u istom, s tim da opreza radi, ističe prigovor prijeboja tužiteljeva potraživanja navodeći da postoje periodi kada je tečaj CHF u odnosu na kune bio manji nego li u vrijeme realizacije ugovora o kreditu, te osporava način izrade nalaza i mišljenja primjenom kamatne stope i tečaja CHF koji je bio u vrijeme isplate kredita.

48. Tužiteljice u podnesku od 18. veljače 2025. u odnosu na navode tuženika iz podnesak od 17. veljače 2025. navode da se protive tuženikovom paušalnom i potpuno neodređenom prigovoru prijeboja, te ističu kako tuženik u fazi glavne rasprave ne može isticati prigovor prijeboja niti može iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze kojima bi opravdao prigovor prijeboja. (čl. 288a ZPP-a). Nadalje navode da nema nikakve osnove da se tražbina tužiteljica umanji za iznose koji je manje plaćen u razdobljima kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od tečaja na dana sklapanja ugovora o kreditu, pri tom se pozivaju na pravni stav izražen u presudi Vrhovnog suda RH posl.br. Rev-294/2024 od 27.02.2024.

49. Na ročištu od 16. travnja 2025. prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja sudski vještak Marijana Ilišević navodi da vezano za primjedbe tuženika ostaje kod nalaza i mišljenja u cijelosti, vezano za primjedbu o nejasnoćama u nalazu i mišljenju navodi da iste odbacuje u cijelosti a ukoliko tuženik pojasni što je njemu nejasno onda će se moći konkretno očitovati, a vezano za metodologiju koju je primijenila kod izrade nalaz i mišljenja navodi da se rukovodila uputom suda tako da te primjedbe predstavljaju pravno pitanje.

50. Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan, te se vještak kod izrade nalaza i mišljenja rukovodio uputom sudu po kojoj je trebao primijeniti tečaj CHF na dan isplate kredita, što znači da vještak nije Ugovor o kreditu ocijenio kao "kunski kredit" nego je postupio po uputi suda. Način na koji bi se mogle nadomjestiti odredbe Ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom je volja stranaka, zakon i odluka suda ili neke druge vlasti, a odluka suda u ovom slučaju je da se primjeni tečaj CHF na dan isplate kredita jer je to jedini konkretni podatak koji je bio poznat korisniku kredita u vrijeme sklapanja ugovora, iz istih razloga je sud odlučio da treba prihvatiti kamatnu stopu koja je vrijedila u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

52. Ocjenjujući prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat plaćenog s osnova povećanja stope zatezne kamate nespornim proizilazi da su tužiteljice u točki 9. st. 2. tužbe pozivajući se na odredbu čl. 186. b. st. 3. ZPP-a navele da će tužbeni zahtjev naknadno specificirati nakon provođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem koje predlaže provesti nakon što tuženik dostavi dokumentaciju koja se odnosi na ugovor o kreditu.

53. S obzirom na gore navedeno proizlazi da su tužiteljice u smislu odredbe čl. 186. b. st. 3. ZPP-a mogle podnijeti tzv. stupnjevitu tužbu kojom je prekinuta zastara, a tužbeni zahtjev su odredile nakon provođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem podneskom od 3. siječnja 2025. što ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 190. – 192. ZPP-a.

54. S obzirom na gore navedeno ocjenjujući prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat plaćenog s osnova povećanja stope zatezne kamate utvrđeno je da je prigovor neosnovan iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 13. lipnja 2014., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

55. Ocjenjujući prigovor zastare za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na povrat plaćenih iznosa zbog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu proizilazi da je prigovor tuženika neosnovan i to iz razloga jer je prema gore navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. lipnja 2019., nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 15. lipnja 2018., nije istekao zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a.

56. I u slučaju da sud ne obvezuje gore navedena presuda u tzv. postupku potrošač, predmetna potraživanja ne bi bilo u zastari, budući da je usvojeno pravno stajalište Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2021. prema kojem zastara za restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa u svakoj pojedinačnoj građanskoj parnici počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što znači da u ovom konkretnom slučaju u kojem je nepravomoćnom presudom utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o ugovorenoj valuti uz kojeg je vezana glavnica Švicarski franak, i ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije nastupila zastara potraživanja tužitelja iz tužbe podnesene 10. lipnja 2019., po čl. 225. ZOO-a zbog čega je prigovor zastare neosnovan (stav izražen u Presudi Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 5 Gž-1900/2021-2 od 6. srpnja 2021.).

57. Vezano za tuženikovo prigovaranje na vrijednost predmeta spora koja je označena u tužbi na iznos od 21.000,00 kn, sud je kao što je navedeno utvrdio da su tužiteljice podnijele tužbu u smislu čl. 186 b. ZPP-a te da su tužiteljice u smislu odredbe čl. 186 b st. 5. ZPP-a označile vrijednost predmeta spora u iznosu od 21.000,00 kn, što je sud prihvatio temeljem odredbe čl. 186. b. st. 5. a u svezi s odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a, s tim da su tužiteljice tijekom postupka temeljem odredbe čl. 186. b. st. 4. ZPP-a zatražile isplatu iznosa od 5.621,25 eura i isplatu iznosa od 8.231,41 eura, što ukupno iznosi 13.852,66 eura, odnosno u odnosu na svakog tužitelja iznos od 6.926,33 eura, jer je riječ o tužiteljima kao suparničarima u smislu odredbe čl. 196. – 201. ZPP- a.

58. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan jer je tuženik kao pravni slijednik banke koja je odobrila ugovor o kreditu obvezan vratiti sve ono što je temeljem ništetnih odredbi primio njegov pravni prednik kao i on sam, a što je obuhvaćeno knjigovodstvenim vještačenjem, prigovor promašene pasivne legitimacije bio bi osnovan jedino u slučaju da tužiteljice potražuju od tuženika iznose koji su se eventualno napaćeni nakon što je "predmetno potraživanje prodano". Slijedom navedenog sud nije niti prihvatio prijedlog tuženika da se o ovom parničnom postupku obavijesti treća osoba u smislu odredbe čl. 211. ZPP-a (osoba koja je "kupila nenaplaćeno potraživanje" iz ugovora o kreditu).

59. Radi gore navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude te je tuženik sukladno odredbi čl. 323. a u svezi s odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO/05 obvezan tužiteljicama isplatiti zatraženi novčani iznos na jednake dijelove budući su one zakonske nasljednice korisnika kredita i to supruga i kćerka koje nasljeđuju temeljem odredaba nasljednog prava na jednake dijelove (rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Alena Vajcla iz [adresa] kao sudskog povjerenika Općonskog suda u Vinkovcima posl. br. O-23/2013 UPP/OS-9/2013-9 od 15. veljače 2013.) zbog ništetne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje su zatražene od uskrate odnosno plaćanja te je kamata određena sukladno Uredbi o visini stope zateznih kamata (NN 72/02 i 153/04) i prema odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO/05, dok je tijek zakonskih zateznih kamata koji je gore naveden određen sukladno odredbi čl. 1115. st. 1. ZOO/05, budući se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

60. Odlučujući o prigovoru prijeboja za potraživanje tuženika za koje je naveo da se temelji na činjenici da je tečaj CHF u pojedinim periodima bio manji od tečaja CHF u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, utvrđeno je da tuženik nije naveo koliko iznosi potraživanje istaknuto prigovorom prijeboja, a navedeni prigovor se temeljem odredbe čl. 288. a. st. 6. ZPP-a mogao istaknuti na pripremnom ročištu do donošenja rješenja o zaključenju prethodnog postupka, s tim da se materijalnopravni prigovori mogu isticati i nakon toga, ali se radi njihova opravdanja ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi, osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP-a (kada se tijekom glavne rasprave mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi samo ako ih bez svoje krivnje stranke nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka).

61. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

62. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. ZPP-a budući da su tužitelji u cijelosti uspjeli s postavljenim tužbenim zahtjevom.

62.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora za svakog tužitelja u iznosu od 6.926,33 eura i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 u daljem tekstu Tarifa), tužiteljima zastupanim po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati su troškovi sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 21. svibnja 2024., 8. listopada 2024. i 16. travnja 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 100 bodova za svako ročište za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife i trošak pristupa njihovog punomoćnika na ročište za objavu i uručenje presude za što im se temeljem Tbr. 9. toč. 3. tarife mogao priznati iznos od 50 bodova. Nadalje, tužiteljima je priznat trošak sastava podneska od 12. svibnja 2020. u kojem su se očitovale na odgovor na tužbu, trošak sastava podneska od 3. siječnja 2025. u kojem su se očitovale na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, trošak sastava podneska od 3. veljače 2025. i od 18. veljače 2025. u kojem su se očitovale na podneske tuženika (četiri obrazložena podneska) za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svaki podnesak. Nadalje tužiteljima je priznat trošak sastava podnesak od 11. studeni 2021. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 3. Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova, dok se nije mogao priznati trošak sastava podnesaka od 20. svibnja 2024. i od 10. listopada 2024. jer nisu bili potrebni za vođenje postupka.

62.2. Nadalje tužiteljima se nije mogao priznati zatraženi trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora temeljem Tbr. 32. toč. 1. Tarife jer isto ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe.

62.3. Priznati trošak s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku temeljem Tbr. 40. toč. 1. Tarife uvećan je za 10% što ukupno s osnova nagrade punomoćnika iznosi 2.475,00 eura u čemu je sadržan i PDV, tako priznati trošak temeljem Tbr. 40. toč. 1. Tarife podijeljen je na jednake dijelove.

62.4. Nadalje, tužiteljima je priznat trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, što ukupno daje parnični trošak u iznosu od 2.675,00 eura od čega svakom tužitelju pripada ½.

63. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

U Županji, 9. lipnja 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Ivan Kalauz, odvjetnik u Vinkovcima,

2. Iris Šanjug, odvjetnici u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba.