REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-762/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja JOLLY AUTOLINE d.o.o. Šibenik, Ante Šupuka 10, OIB: 17898328148, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović Ltd, Zagreb, Horvatova 80 a, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Dajana Tica, odvjetnica u u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 5. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju JOLLY AUTO LINE d.o.o., Šibenik, Ante Šupuka 10, OIB: 17898328148 iznos od 249,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 249,37 EUR od 26. listopada 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2025. do isplate i za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos parničnih troškova iz točke III. izreke preko dosuđene kamatne stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 31. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu marke SMART 1,0 l, reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu oštećenika US iz [adresa], a koju štetu je tuženik dužan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. – dalje: ZOO). Navodi da je oštećenik tuženiku prijavio štetu i da su djelatnici tuženika 9. kolovoza 2024. procijenili štetu i napravili izvid štete referentni broj 242203200714/1, potom da je tuženik utvrdio da je šteta pravno osnovana i da je oštećeniku poslao obavijest o visini isplaćene štete, međutim samo je djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, oštećenik je nakon štetnog događaja svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) te je tužitelj sukladno zahtjevu vlasnika popravio oštećeno vozilo na način da je isto vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, sve sukladno pravilima struke. Tužitelj navodi kako on ima službenu cijenu sata po kojoj radi te je, nakon popravka oštećenog vozila, za svoju uslugu izdao račun broj 792/D1/1 u iznosu od 488,58 EUR u koji je uključen PDV, a tuženik je po tom računu izvršio plaćanje samo iznosa od 239,21 EUR, dok razliku od 249,37 EUR nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju on priznaje. Navedena razlika predstavlja predmet ovog spora budući da taj iznos predstavlja štetu koju tuženik nije nadoknadio. Tužitelj ističe da je cijena sata njegovog rada 60,00 EUR uvećano za PDV (pa čak i više), a oštećenik ima pravo odabrati gdje će popraviti svoje vozilo, odnosno ne mora odbrati onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su stajališta izrazili i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Navodi da je oštećenik kao ustupitelj s tužiteljem kao primateljem sklopio Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. listopada 2024., kojim ugovorom je oštećenik (vlasnik popravljenog vozila) tužitelju ustupio svoje potraživanje u utuženom iznosu, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 249,37 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2024. do isplate po stopi koja se primjenjuje na odnose proizašle iz trgovačkog ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju te osnov i visinu potraživanja tužitelja koje se odnosi na cijenu sata rada. Navodi da tužitelj i tuženik nisu ni u kakvom pravnom, ugovornom odnosu jer je tužitelj policu kasko osiguranja sklopio sa vlasnikom vozila koji je pristao na Uvjete koji su sastavni dio police pa tužitelj ne može ostvariti (što pokušava) veća prava od onih koja ima vlasnik vozila. Navodi da je procjenitelj tuženika ukazao oštećeniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja prema kojima mjesto popravka određuje tuženik. Oštećenik navedeno ne mora prihvatiti, međutim neće mu se priznati troškovi popravka u drugoj radionici preko one visine koja je u predloženim servisima. Smatra da tužitelj Ugovorom o ustupanju tražbine ne može ostvarivati veća prava od osiguranika. Tuženik nadalje osporava cjenik radionice tužitelja jer ga je tužitelj izdao sam sebi te se ne može ispitati na koji je način određena cijena sata rada, osporava i utuženi račun jer je isti osporen. Ujedno osporava zatraženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.

– dalje: ZPP).

4. Odbijeni su, kao nesvrsishodni, dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, oštećenika u svojstvu svjedoka i za provođenje prometno-tehničkog vještačenja, kao i dokazni prijedlozi tuženika sa saslušanjem procjenitelja u svojstvu svjedoka i za provođenje prometnog vještačenja. Tako je sud odlučio jer je ocijenio da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio isti.

5. Na temelju ocjene provedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan u pogledu glavnog potraživanja te djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (stopa zatezne kamate).

6. Naime, predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 249,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. listopada 2024. do isplate.

7. Između stranaka su sporni aktivna i pasivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je oštećenik prijavio tuženiku štetu iz štetnog događaja od 31. srpnja 2024., povodom koje prijave je tuženik napravio izvid i procjenu štete (list 10. spisa). U izvidu štete tuženika specificirani su dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limar – 2,00 h, lakirer – 3,70 h), kao i potrošni materijal lakirera. Tužitelj je izvršio popravak vozila i za navedeno izdao račun vlasniku vozila 25. rujna 2024. (list 9. spisa). Navedenim je računom obračunat potrošni materijal limara i lakirera te rad lakirera u trajanju od 3,70 sati po cijeni od 60,00 EUR po satu i rad limara u trajanju od 2,00 sata po istoj satnici, sve uvećano za PDV. Ukupan iznos računa je 488,58 EUR. Satnica po kojoj je tužitelj obračunao svoj rad predmetnim računom sukladna je satnici koju je dostavio tuženiku e-mailom od 31. srpnja 2024. (list 22. spisa) te je manja od službene cijene satnice tužitelja iz Cjenika usluge servisa od 1. lipnja 2024. (list 133. spisa).Tuženik je isplatio naknadu u nespornom iznosu od 239,21 EUR (list 13. -14. spisa) prema odštetnom zahtjevu broj 2422 0320 0714, pri čemu je račun umanjen za cijenu sata rada (list 15., 25. spisa) koju je priznao u visini od 25,00 EUR/h. Dakle, tuženik je, po osnovi prijave i izvida štete, svom kasko osiguraniku (polica kasko osiguranja na listu 11.-12. spisa), nadoknadio štetu nastalu na vozilu u štetnom događaju od 31. srpnja 2024. u iznosu od 239,21 EUR, dok je preko tog iznosa do iznosa od 488,58 EUR (za iznos od 249,37 EUR) odbio podmiriti račun za popravak jer se nije suglasio sa cijenom satnice po kojoj je vozilo popravljeno. Prema tome, jasno je da je tuženik opisanim postupanjem priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost te da je osporio samo visinu troškova popravka vozila. Time je sud prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

9. Suprotno stajalištu tuženika, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 57.-60. spisa).

10. S tim se u vezi ističe da odredba točke E. I.2. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 87.-122. spisa) propisuje da se naturalna restitucija osiguranog vozila odnosi na popravljanje oštećenih dijelova vozila pod uvjetom da je popravak vozila ekonomski opravdan pri čemu tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila, međutim navedena odredba ne propisuje dužnost osiguranika da popravak vozila izvrši u servisu koji je odabrao tuženik.

11. Kako je tužitelj oštećeniku obračunao onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svim svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao društvo za osiguranje koje je odgovorno za naknadu štete, dužno isplatiti cijenu radnog sata obračunatu po cjeniku (satnici) tužitelja.

12. Obzirom na ovakav zaključak, sud je ocijenio da nije svrsishodno provoditi predloženi dokaz prometnim vještačenjem na okolnost prosječne tržišne cijene sata popravka vozila, odnosno opravdane cijene sata popravka vozila.

13. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije ističe se kako slijedi. Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 11. listopada 2024. (list 23.-24. spisa) proizlazi da je US, ustupila tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 792/D1/1 i na temelju izvida štete broj 242203200714/1 (oznaka štete tuženika), a na osnovi kasko osiguranja motornih vozila br. 8322014906 u iznosu od 249,37 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila od 27. prosinca 2024. (list 25.-26. spisa).

14. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO određeno je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (čl. 81. st. 1. ZOO). Sukladno čl. 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Nadalje, prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO).

15. Obzirom na sadržaj navedenog pravnog posla, a imajuću u vidu prethodno citirane zakonske odredbe o ustupu potraživanja, nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

16. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja (kao primatelja) za isplatu iznosa od 249,37 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 921. i čl. 943. ZOO sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude).

17. Oštećenik je odštetni zahtjev podnio 1. kolovoza 2024. kako to proizlazi iz sadržaja Ponude od 1. listopada 2024. (list 13. spisa) i Upute o radionici za popravak vozila od 9. kolovoza 2024. (list 81.-83. spisa). Stoga bi tužitelj zatezne kamate mogao potraživati u rokovima iz čl. 943. st. 1. i 2. ZOO, međutim, kako on kamate potražuje od kasnijeg datuma (24. listopada 2024.), sud je odlučio u granicama postavljenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP).

18. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police kasko osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose. Stoga je preko dosuđene kamatne stope tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan (točka II. izreke presude).

19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu u pogledu glavnog potraživanja i djelomično u odnosu na sporedna traženja koja se odnose samo na visinu stope zatezne kamate, čime je tužitelj spor izgubio samo u razmjerno neznatnom dijelu radi kojeg nisu nastali posebni troškovi, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP) (točke III. i IV. izreke presude).

20. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife), troškovi sastava podneska od 15. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te troškovi zastupanja na ročištu 5. lipnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i troškovi pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što uvećano za PDV i za troškove sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 238,66 EUR.

21. Nisu mu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 6,64 EUR do zatraženog iznosa od 13,24 EUR (za iznos od 6,63 EUR) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

22. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, dok je preko te stope zatezne kamate zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 9. lipnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).