Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-602/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Dariji Knez Grbčić, na prijedlog sudske savjetnice Valentine Burazer, u pravnoj stvari tužitelja OBRVE d.o.o. za usluge, OIB 71292670344, Bračka 9, 21000 Split zastupanog po punomoćniku ĐF, protiv tužene GF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku CF, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 28. travnja 2025. u prisutnosti, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tužene, 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Vesne Ćuzela iz Rijeke posl. broj Ovrv-210/2021 od 18.siječnja 2021. u kojem je naloženo tuženiku podmiriti tužitelju iznos od iznosi 530,89 EUR sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. studenog 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja, te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 122,49 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženoj na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 850,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od 9. lipnja 2025. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a na drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja sve, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv tužene prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčanog iznosa od 530,89 EUR (4.000,00 kn) na ime izvršene poduke kod tužitelja.

2. Javni bilježnik je 18. siječnja 2021. donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv-210/2021 protiv kojega rješenja je tužena pravovremeno uložila prigovor pa je sud svojim rješenjem stavio van snage rješenje o ovrsi te donio odluku da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. U svom prigovoru tužena ističe kako osporava osnov i visinu zahtjeva obzirom da nije jasno na što se na što se odnosi potraživanje koje je predmet ovrhe. Nadalje navodi kako je rješenje o ovrsi doneseno temeljem "Konto kartice" gdje u rubrici "opis" stoji poduka te da tužena nije od tužitelja zatražila nikakvu uslugu poduke.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj osporava navode iz prigovora tužene te ističe kako je tužitelj društvo koje se bavi pružanjem usluga uljepšavanja i djeluje na nekoliko lokacija diljem Republike Hrvatske. Ukoliko je netko zainteresiran za rad kod tužitelja, prethodno mora proći edukaciju koju pruža tužitelj ako nema nikakvih predznanja segmentu pružanja usluga tužitelja. Tužitelj se oglašava na društvenim mrežama i objavljuje pozive na natječaj za posao. Tako je u lipnju 2020. putem Facebook društvene mreže objavio natječaj za posao, mjesto rada Tower Centar Rijeka. U tekstu objave između ostalog piše...."Poduka se može ostvariti u nas s plaćanjem (4000 kn,4 rate).

5. Tužitelj je kao dokaz priložio objavu sa Facebook stranice od 10. lipnja 2020. Navodi da se tužena obratila tužitelju nakon što je vidjela objavu natječaja s tim da je od tužitelja zatražila individualnu poduku za savladavanja tehnike oblikovanja obrva koncem, depilacije lica koncem, teorije mini val trepavica, laslift, bojanje obrva i trepavica, osnova šminkanja, suha manikura lakiranje i tehnika trajnog laka, brows up tretmana, mapiranje i bojanje kanom. Sve navedeno je nužno proći da bi se uopće tuženoj mogao ponuditi radni odnos. Cijena ove poduke iznosi 530,89 EUR (4.000,00 kn) i tužena je bila upoznata s činjenicom da ukoliko zadovolji na edukaciji, tužitelj će s njom zasnovati radni odnos. Osim toga, tužena je bila upoznata sa svim ugovornim odredbama (trajanje edukacije, način rada, plaćanje i sl.)

6. Tužena je pohađala edukaciju kod tužitelja u razdoblju od 14. do 24. listopada 2020. (u trajanju od 10 dana) u Zagrebu na lokaciji City Center One East i na lokaciji Tower Center u Rijeci.

Nadalje navodi kako je tužena zakonskom zastupniku tužitelja KF putem whatsappa slala slike svojih radova, a zakonska zastupnica tužitelja joj je ukazivala na pogreške koje je radila i gdje bi se trebala poboljšati. Čak i tužena u tim porukama (konkretno poruka od 16.10.2020.) navodi da je svjesna svojih grešaka. Tužitelj je priložio dokaze prepiski putem whatsappa između KF i tužene (list 33-44 spisa).

7. Tužitelj navodi kako se iz navedene prepiske vidi da je tužena pohađala tečaj kod tužitelja u period u od 14. listopada 2020. do 24. listopada 2020. Bitnim ističe da je nakon tjedan dana provedene edukacije kod ĆF u [adresa], zz tužitelja KF došla u Zagreb i održala također edukaciju tuženoj koja je trajala 10 sati. Međutim, tužena je imala problem sa savladavanjem tehnika uljepšavanja i sa brzinom odrađivanja usluge te joj je savjetovala da još prođe brzinu odrađivanja usluga u [adresa] kod NF. Ukoliko ne savlada i brzinu rada koja je iznimno bitna u poslu tužitelja, tužitelj je ne može zaposliti. Na lokaciji u Rijeci mentorica tužene bila je NF, no ni tamo nije svladala sve potrebne vještine i brzinu.

8. Zz tužitelja je ponovno po završetku edukacije kontaktirala tuženu i tražila je da potpiše ugovor te da se dogovore oko plaćanja edukacije. No, tužena je pristala potpisati samo ako joj tužitelj ponudi ugovor o radu. S obzirom na način ponašanja tužene, kao i njen rad na edukaciji, to je za tužitelja bilo neprihvatljivo. Tužena je po završetku poduke ugovore vratila nepotpisane što je vidljivo iz dopisa tužene od 16.11.2020. Nakon toga je tužitelj poslao tuženoj račun broj 18275/P02/1 od 23.11.2020. na utuženi iznos što je tužena također vratila uz pisani dopis punomoćnika od 01.12.2020.

9. Zz tužitelja nije bila zadovoljna radom tužene, na što joj je ukazivala više puta odnosno takav rad nije dostatan da bi mogla obavljati poslove radnog mjesta kod tužitelja. Znajući da tužena neće biti primljena na radno mjesto jer nije savladala tehnike oblikovanja obrve koncem i ostalih usluga za koju joj je tužitelj pružio poduku, tužena je zbog toga odlučila odbiti potpisati ugovor i podmiriti račun za usluge tužitelja. Tužitelj navodi kako je iz svega navedenog vidljivo da je tražbina tužitelja osnovana te predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

10. Tužena u svom podnesku od 8. srpnja 2021. navodi kako nije točno, a kao što to tužitelj navodi, da je tužena od tužitelja zatražila individualnu. Činjenica da se tužitelj, a kako je to navedeno u podnesku, bavi pružanjem usluga uljepšavanja na nekoliko lokacija diljem Republike Hrvatske samo po sebi ne znači da je isto osposobljeno za pružanje usluga edukacije. Eventualno upoznavanje novog djelatnika s njegovim radnim zadacima ne znači niti može značiti da je isti educiran i osposobljen za tehnike koje tužitelj navodi - tehnike oblikovanja obrva koncem, depilacije lica koncem, teorije mini val trepavica, laslift, bojanje obrva i trepavica, osnova šminkanja, suha manikura, lakiranje i tehnika trajnog laka, brows up tretmana, mapiranje i bojanje kanom.

11. Nadalje, u nacrtu Ugovora koji je tužitelj dostavio uz podnesak, članak 2. navedeno je da se navodna poduka sastoji od teorijskog i praktičnog djela. Međutim, iz podneska tužitelja nije jasno niti proizlazi tko je održavao navodna predavanja i edukacije i kada, a koja poduka se odnosila na teorijski dio.

12. Nije točno, a kako to tužitelj navodi, da je dogovoreno potpisivanje bilo kakvog ugovora, te da je tužena bila upoznata sa svim ugovornim odredbama kao što su trajanje edukacije, način rada, plaćanje i slično. Navodi kako je tužitelj jednostrano ispostavio račun tuženoj na iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kn) nakon što je isto tako jednostrano napisao i potpisao obavijest od 09. studenog 2020. koju je poslao tuženoj, a u kojoj obavijesti je tužitelj zaključio da je dana 12. listopada 2020. sklopljen ugovor o pružanju individualne poduke. Ističe kako bi tužitelj trebao znati da je ugovorni odnos onaj odnos koji nastaje suglasnošću volja ugovornih strana, a ne zato jer tužitelj to tako želi. Ne može tužitelj samo tako sastaviti obavijest, napisati da je sklopljen ugovor i poslati ga tuženoj i onda na temelju iste takve jednostrano sastavljene obavijesti ispostaviti račun.

13. NF koju je tužitelj predložio kao svjedoka tuženoj je napisala u poruci da se troškovi odlaska u Zagreb plaćaju, primjerice trošak puta, prehrane. Tužena je dostavila prepiske poruka s NF. Tužitelj bi trebao znati, a budući provodi edukaciju kako to sam i navodi, da pojam edukacije podrazumijeva educiranje polaznika od strane za to ovlaštenih i certificiranih djelatnika. U svojem podnesku tužitelj ni u jednom trenutku nije naveo tko su tzv. edukatori koji su navodno pružili edukaciju tuženoj, gdje su isti osposobljeni za pružanje takve konkretne vrste edukacije i koja je razina njihove stručnosti. Naposljetku predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz obvezivanje tužitelja da tuženoj naknadi prouzročeni parnični trošak.

14. Tužitelj se podneskom od 18. rujna 2021. očitovao na navode tužene smatrajući kako je tužena proturječna budući istovremeno osporava da bi joj tužitelj pružio usluge poduke, a zatim potvrđuje da je upoznata sa svim detaljima obvezno pravnog odnosa i to tko daje poduku, s kim se zaključuje ugovor o radu (ako do toga dođe), gdje se odvija poduka, dostavlja presliku poruka NF koja je ujedno bila mentor tuženoj, postavlja pitanja vezano za troškove puta i slično, a koja komunikacija potvrđuje da je tužena bila na edukaciji kod tužitelja. Smatra da ni u jednom dijelu tužena nije osporila komunikaciju između zz tužitelja i tužene putem whatsappa koje su dostavljene uz podnesak koje nepobitno dokazuju da je tužena kod tužitelja pohađala edukaciju.

15. Radi razjašnjavanja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti i utvrđivanja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja, sud je u postupku proveo dokaz saslušanjem zz tužitelja KF, saslušanjem tužene kao stranke, saslušanjem svjedoka ĆF, NF i PF te dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

17. Iz vjerodostojne isprave, konto kartice broj 1203-0031 proizlazi kako tužitelj prema tuženoj ima potraživanje u iznosu od 530,89 EUR (4.000,00 kn).

18. Među strankama nije sporno da je tužena pohađala individualnu poduku kod tužitelja, međutim, sporno je je li tužena duguje navedeni iznos.

19. U svom stranačkom iskazu zz tužitelja KF u bitnome navodi da što se tiče kontakta između ovdje tužitelja kojeg je ona zakonska zastupnica i tužene vezano uz pružanje usluga poduka napominje da je firmi pod nazivom Body d.o.o. , a koja je u vlasništvu njezina brata UF, bio potreban zaposlenik odnosno osoba koja bi u Tower centru u Rijeci gdje njegova firma ima mjesto (mali box za pružanje usluga svrdlanja obrva, farbanja obrva, bojanja trepavica, uvijanja trepavica, šminkanja i manikure) tako da je putem društvenih mreža, u firmi njezina brata bio objavljen natječaj za posao na kojem objavljenom natječaju je bio stavljen poziv za sve zainteresirane osobe koje se mogu javiti uz dane prednosti zapošljavanja osobama koje imaju barem osnovna znanja za obavljanje tave vrste poslova, a ukoliko se eventualno prijave osobe koje potrebna znanja nemaju da se može ostvariti poduka s cijenom od 530,89 EUR (4.000,00 kn). Radi se o oglasu za slobodno mjesto rada koje je zapravo bilo potrebno firmi njezina brata Body d.o.o. koje je objavljeno putem mreža koje je vidljivo iz sadržaja na listu 26-27 spisa. Vezano uz navedeno navodi da TD njezinog brata Body d.o.o. obavlja ovakvu vrstu posla na više lokacija, jedna lokacija je Tower centar Rijeka, druge lokacije su u Šibeniku, Splitu i Puli.

20. ZZ tužitelja je vlasnica TD Obrve d.o.o. i obavlja putem te firme istu vrstu posla kao i firma njezinog brata Body d.o.o. s time da TD Obrve d.o.o. obavlja ovu vrstu posla i pruža ove usluge na drugim lokacijama, a jedna od njih je i City Center East u Zagrebu pri čemu njezino trgovačko društvo, a sve po ugovoru koje je sklopljen s firmom njezinog brata, za trgovačko društvo Body d.o.o. obavlja uslugu potrebnih poduka za osobe koje se jave na oglase za slobodna radna mjesta za njegovu firmu, a isto takve poduke Obrve d.o.o. pružaju i za potencijalne zaposlenike koje se javljaju na slobodna radna mjesta koje zapošljavaju i Obrve d.o.o. Cijena kojih poduka uvijek iznosi 530,89 EUR (4.000,00 kn).

21. S obzirom da je TD njezina brata Body d.o.o. objavilo oglas za slobodno radno mjesto u kojem je bilo naznačeno da se mogu javiti i osobe kojima je potrebna poduka vezano uz obavljanje poslova depilacija koncem, kanom, šminkanjem i trajnim lakom, tužena nakon što je pročitala taj oglas za slobodno radno mjesto sa mjestom rada u Tower centru u Rijeci, uspostavila je telefonski kontakt s njezinim bratom UF od kojeg je dobila sve informacije vezano uz održavanje poduke. Točan sadržaj razgovora između njezina brata i tužene ista ne zna, no pretpostavlja da joj je brat prenio informaciju da će se poduke održavati u Zagrebu City Center East odnosno u mjestu u kojem Obrve d.o.o. pružaju identične usluge kao što ih pruža Body d.o.o. u Tower centru u Rijeci. Na objavljenom oglasu za posao bila je naznačena cijena poduka od 530,89 EUR (4.000,00 kn) time da mora reći da u vrijeme kada se tužena javila na taj objavljeni oglas te uspostavila kontakt sa njezinim bratom neposrednih kontakata sa tuženom nije imala.

22. Nakon što je zz tužitelja dobila informaciju da se na natječaj za posao njezina brata javila tužna, odnosno da je tužena zainteresirana za poduku, a s obzirom da tu poduku uvijek pružaju Obrve d.o.o. ista je odmah nakon dobivenog podatka od brata i informacije da je s tuženom dogovorio pohađanje poduke sastavila sadržaj ugovora o pružanju individualne poduke (koji ugovor prileži listu 31-32 spisa), i to u sadržaju koji se inače sastavlja kada neka osoba prolazi poduku od strane Obrve d.o.o. i taj sastavljeni ugovor odmah je poslala u Zagreb zaposlenici Obrva d.o.o. ĆF koja obavlja poslove u City Centru East, a koju je zz tužitelja informirala da će na obuku doći u ovom postupku tužena.

23. Nadalje navodi kako je tužena po uputi koju joj je dao UF u njihovom telefonskom kontaktu došla na poduku u Zagreb u Obrve d.o.o., City Centar East u kojoj djelatnost za obrve obavlja više zaposlenika time da je kao edukatora poduke odredilu ĆF. Tužena se pojavila na toj obuci u Zagrebu pod mentorstvu ĆF u mjesecu listopadu te je prošla obuku u trajanju 8 sati minimalno 6 dana, tijekom koje obuke je pod mentorstvom ĆF radila na tehnici svrdlanja obrva, bojanja obrva, oblikovanja obrva, podizanja trepavica, šminkanja, trajni lak i manikure. ZZ tužitelja navodi kako je na daljinu bila upućena u obuku tužene te je putem whatsappa i sama davala tuženoj upute.

24. Tijekom 6 dana kojih je tužena pohađala obuku, tužena je savladala gotovo sve vještine da bi mogla početi samostalno raditi osim što je u primjeni bila jako spora. Međutim, zz tužitelja navodi kako je procijenila da može samostalno početi raditi te je dala da ode još jedan dan raditi u Rijeku u Tower centar gdje je ove poslove radila NF te da u pratnji NF i to na mjestu gdje je tužena trebala početi raditi još nekoliko sati barem 4-5 odradi ove poslove što je tužena i učinila. ZZ tužitelja je, nakon što je dobila od brata UF informaciju da tužena želi pohađati edukaciju, pripremila sadržaj ugovora jer se inače radi u usluzi Obrva koje obrve d.o.o. pružaju društvu Body d.o.o.

25. Navodi da je navedeni ugovor poslala u Zagreb zajedno sa evidencijom o prisutnosti tužene na toj obuci koji ugovor je na potpis tuženoj trebala dati po dogovoru ĆF. Ugovor je upućen poštom, međutim ta dokumentacija se negdje zagubila među papirima, jednostavno ĆF ugovor nije dala na potpis tuženoj niti je tuženoj dok je polazila tu obuku u Zagreb dano na potpis prisustvo evidencije polaznika što se inače potpisuje. Po završetku obuke u Zagrebu, a sve kada je ĆF javila zz tužitelja da nije dala tuženoj ugovor na potpis, ista je dala uputu da se nepotpisani ugovor pošalje u Rijeku, odnosno da ga proslijedi NF koja je tuženoj dala ugovor na potpis. NF dala je tuženoj navedeni ugovor, međutim tužena je taj ugovor odbila potpisati a kao razlog odbijanja navodila je nezadovoljstvo sadržaja edukacije.

26. Vezano uz ovu poduku zz tužitelja navodi da se ne izdaju se certifikati, tužitelj nije ovlašten za izdavanje certifikata, međutim redovno pruža poduke za osobe koje nemaju dovoljno iskustva znanja za obavljanje ovih poslova a koje su zainteresirane za početi raditi u firmi Body d.o.o. ili firmi Obrve d.o.o. jer osoba koja nema dovoljno iskustava osposobi se za samostalni početak rada u ovim TD.

27. Tužena u svom stranačkom iskazu u bitnom navodi da je pročitala objavljeni oglas u burzi vezano uz slobodno mjesto rada u Tower centru Rijeka za poslove vezano uz depilaciju koncem, manikurom, trajni lakom, koje slobodno radno mjesto je oglašavalo u toj tiskovini TD Body d.o.o. uz navođenje da se traže barem osnove znanja ovih tehnika, a ukoliko se sa osnovama ne raspolaže da se može ostvariti kod njih poduka time da u tom objavljenom oglasu za slobodno radno mjesto u tiskovini Burza nije bila naznačena cijena obuke. Navodi da je na oglasu bila naznačena adresa elektroničke pošte na koji se zainteresirani mogu javiti što je ona i učinila. Posebno napominje kako se na oglas za slobodno mjesto nije javila po objavljenom oglasu na bilo kojoj društvenoj mreži odnosno oglasu koji prileži spisu (list 26-27), ovo gore iz razloga jer se na objavljenom oglasu na burzi nije navodila cijena obuka. Nakon poslanog emaila tuženu je kontaktirala IF, supruga UF koja je kazala da oni vode salon u Rijeci u Tower centru. Tražila je informaciju o kvalifikacijama, a istom pozivu pridružio se i UF. Tužena ih je obavijestila kako upravo završava kvalifikaciju za kozmetičarku, da je zainteresirana za posao te je tada dogovorila susret. Nakon susreta koji se dogodio **.**.2020. UF i supruga IF ukazali su tuženoj kako traže osobu s iskustvom te su se dogovorili da će im prezentirati svoj rad u onom dijelu kojem ima iskustva. Tužena je tada našla svoje modele te na njima pokazala vještine šminkanja i trajnog laka dok su sa viđenim bili zadovoljni. Obzirom tužena nije imala iskustva s koncem, od strane UF joj je rečeno da će ići na poduku u Zagreb gdje će steći potrebne vještine.

28. UF tada je naveo kako oni imaju salone u Zagrebu i Splitu te se poduka može obaviti na oba mjesta te da će on snositi troškove smještaja i putovanja autobusom, za samu poduku u Zagrebu govorio je da cijena te poduke inače iznosi 530,89 EUR (4.000,00 kn) no s obzirom da sam je tužena kozmetičarka vjerojatno neće platiti ništa ili da će morati platiti samo jedan simboličan iznos za koji nije naznačio koliko će iznositi već da će joj to reći glavna edukatorica. Nadalje navodi kako joj je UF rekao da na poduku ide u Zagreb u Chix, nije spominjao Obrve d.o.o. te joj je dao lokaciju u trgovačkom centru gdje sam se ista javila kao i telefonski broj osobe sa kojom mora kontaktirati, a to je bila ĆF. Tužena je poduku obavila u Zagrebu, u ukupnom trajanju od 7 dana, točnije od 12. do 18. listopada.

29. Vezano uz upućivanje na edukaciju navodi da joj je UF rekao da on inače snosi troškove puta i smještaja za sve osobe koje šalje na edukaciju pa da će tako biti i za nju, međutim, rekao je da trenutno nema sredstava i da te troškove snosi sama, a da će ih on naknadno refundirati. Kako je rekao da nema novaca, ali da će troškove refundirati, tužena je sama organizirala put u Zagreb, a vozio ju je bivši dečko JF. Bila je uvjerenja da će joj UF refundirati trošak u visini koliko iznosi karta javnog prijevoza, što nikada nije učinjeno, a u pogledu smještaja u Zagrebu gdje je bila 10 dana navodi da je organizirala smještaj kod jedne prijateljice, odnosno u njezinom stanu. Za taj smještaj platila je sveukupno 500,00 kn. Navodi da troškovi nikada nisu refundirani.

30. Vezano za edukaciju u Zagrebu ista se odvijala u City centru East gdje je bio jedan box u kojem se obavljala djelatnost bojanja obrva, noktiju, ugradnji trepavica, a koji se vodio pod nazivom Đ te nigdje nije bilo naznačeno da taj box vodi Body d.o.o. niti društvo Obrve d.o.o. U tom boxu posao je odrađivala ĆF i još neke druge zaposlenice. U narednih nekoliko dana od tužene je bilo zatraženo da nađe modele na kojima će odrađivati obrve, nokte, bojanje obrva, trepavica. Rad na modelima nadzirala je ĆF ili druge zaposlenice koje su davale upute, sugestije, ali tužena navodi kako posebnih primjedbi na njezin rad nije bilo.

31. Nakon odrađenog rada na modelima tuženu je telefonski kontaktirala zz KF koja je rekla da će ona sljedeći dan za tuženu organizirati maraton što je podrazumijevalo da će organizirati klijentice na kojima će raditi sve ove tehnike. Taj dan sigurno je bilo 10 klijentica. ZZ tužitelja KF je tada bila u salonu većinu vremena, nadzirala rad tužene te nije imala primjedbi.

32. Po završetku zz tužitelja je rekla tuženoj kako će joj dati na potpis Ugovor o radu, međutim, nije spominjala bilo kakav ugovor o edukaciji niti troškove edukacije. Međutim, sljedećeg dana tuženoj nije dan na potpis Ugovor o radu, a na upit za razloge zz tužitelja je odgovorila tuženoj da još par dana ode u Rijeku odrađivati modele u Tower centar gdje je radila NF.

33. S obzirom da tužena nije dobila na potpis Ugovor o radu, a rečeno joj je da će s radnim odnosom početi od 1. studenog 2020. kontaktirala je UF koji joj je dao objašnjenje da će se to lako riješiti, a da je bitno da je potpisala Ugovor o edukaciji. Tužena je istaknula kako takav ugovor nije dobila te je 24. listopada 2020. u salonu u [adresa], NF donijela navedeni ugovor ističući da je to poslano na potpis tuženoj. NF je kazivala tuženoj da su takve ugovore potpisale sve cure koje su prošle edukaciju i da su sve cure za edukaciju platile 530,89 EUR (4.000,00 kn).

Tužena nadalje navodi kako ugovor nije htjela potpisati jer joj je UF rekao kako neće morati platiti ništa. Navodi također da kada je s istim dogovarala posao i kada je rekao da će ići na edukaciju u Zagreb nije naveo da će edukaciju morati platiti firmi njegove sestre, odnosno firmi Obrve d.o.o.

34. Svjedokinja ĆF u svom iskazu u bitnome navodi kako je u listopadu 2020. bila zaposlena u Obrve d.o.o. u Zagrebu kao vizažist te je u razdoblju od 19. listopada držala edukaciju tuženoj te bi se moglo reći da joj je bila mentorica. U vrijeme kada je tužena bila na edukaciji nije bilo drugih polaznika edukacije. Inače se vodi evidencija dolazaka popiše se trajanje edukacije te se potpiše osoba koja je na edukaciji bila. Za tuženu nije vođena evidencija jer ista za to nije znala. KF je rekla da će doći papiri poštom. Svjedokinja navodi kako je na to zaboravila. Navodi kako je njezin dio posla polazniku edukacije dati ugovor na potpis, ali ona to nije učinila jer je zaboravila i nije znala. Također navodi da koliko ima saznanja djelatnicima koji dolaze izvan Zagreba se podmiruju troškovi smještaja i puta. Praksa je da se prvi dan edukacije sklapa i ugovor o edukaciji.

35. Svjedokinja NF u svom iskazu navodi kako je u listopadu 2020. bila zaposlena u drštvu Body d.o.o. točnije u salonu u Tower centru Rijekačiji je vlasnik UF te nije provodila edukaciju. UF joj je dao dokument koji je trebala predati ŽF, ovdje tuženoj, a ne sjeća se da li je to bio ugovor za posao ili ugovor za edukaciju. Tužena nije htjela potpisati dokumentaciju te se ne sjeća zašto već je samo rekla da neće potpisati. Navodi da kada je ona bila na edukaciji, također se odvijala u Zagrebu te je poslije iste potpisala ugovor o edukaciji. Troškove putovanja u Zagreb snosili su društvo Obrve d.o.o. ili Body d.o.o., ne sjeća se koje, ali misli da je to uobičajeno.

36. Svjedok JF, u svom iskazu u bitnome navodi kako su on i tužena u vrijeme kada se tužena aplicirala na natječaj za posao bili u vezi te su zajedno putovali u Zagreb. Tužena je išla na razgovor za posao prije edukacije u Tower Centru u Rijeci. Kada je došla doma tužena mu je prepričala da je dobila posao da im se sviđa kako radi te da je radila nokte Damirovoj ženi odnosno da je UF brat šefice. Rekla je da treba još nekoga našminkati te ići na edukaciju, a obzirom da je završila za kozmetičarku da će morati platit simboličan iznos za edukaciju. Sjeća se kako je edukacija prvo trebala trajati kraće, a trajala je 7 dana. Rečeno je bilo da će oni platiti put i smještaj. Svjedok navodi da je on tuženu vozio u Zagreb i uzeo godišnji za period trajanja edukacije. Nadalje navodi kako je nakon odlaska u Zagreb tužena dobila na potpis ugovor o edukaciji te je potom nazvala tužitelja da pita da li je dobila posao na što su oni rekli da treba potpisati ugovor o edukaciji pa će onda vidjeti. Mora napomenuti da su počele prijetnje od strane šefice Đa. Navodi kako tužena nije potpisala ugovor zato što se u tom ugovoru navodi iznos od 530,89 EUR (4.000,00 kn) i dan je retrogradno. Da je ona znala da će tako biti i da postoji mogućnost da neće dobiti posao ona ne bi išla na edukciju jer je ona mislila da će posao dobiti, a da samo treba proći još nekakvu edukaciju.

37. Sud je kao vjerodostojne prihvatio pročitane isprave i to objavu s društvene mreže, odnosno oglas za natječaj za posao (list 26-27 spisa) te Ugovor o pružanju individualne poduke (list 31-32 spisa).

38. Uvidom u prepiske poruka koje prileže spisu (list 33-44) sud je utvrdio kako je tužena zaista pohađala individualnu poduku kod tužitelja, međutim, spisu prileži i objava s društvene mreže (list 26-27 spisa) u kojoj je vidljivo kako je tužitelj objavio natječaj za slobodno radno mjesto u Tower centru Rijeka. Također spisu prileži Ugovor o pružanju individualne poduke (list 31-32 spisa) uvidom u koji je utvrđeno je kako navedeni ugovor nije potpisan od strane tužene.

39. Sud drži kako je iskaz zz tužitelja neuvjerljiv i kontradiktoran samome sebi. Naime, zz tužitelja prvo navodi kako se tužena javila na natječaj za slobodno radno mjesto kod njezina brata te navodi da je na objavljenom oglasu za posao bila naznačena cijena poduka od 530,89 EUR (4.000,00 kn). Zatim navodi da u vrijeme kada se tužena javila na objavljeni oglas te uspostavila kontakt sa njezinim bratom neposrednih kontakata sa tuženom nije imala, stoga je zaključak ovog suda da ista ne može sa sigurnošću potvrditi obaviještenost tužene o samoj cijeni individualne poduke i načinu provođenja iste.

Također, proizlazi kako je tuženoj ugovor o pružanju individualne poduke dan na potpis nakon same poduke. Nadalje je razvidno kako društvo zz tužiteljice nije ovlašteni edukator, odnosno, nije ovlašteno za izdavanje certifikata po završenoj poduci.

Iz iskaza zz tužitelja može se zaključiti kako se tužena javila tužitelju s namjernom sklapanja ugovora o radu, a ne s namjerom pohađanja individualne poduke.

40. Sud je iskaz zz tužitelja stavio u korelaciju sa drugim dokazima izvedenim u postupku, odnosno iskazom tužene i svjedoka PF kao i sa materijalnim dokazima, točnije ugovorom o pružanju individualne poduke koji nije potpisan od strane tužene te objavom s društvene mreže u kojoj je objavljen natječaj za posao, slijedom čega je utvrđeno da je iskaz iste u suprotnosti sa svim ostalim dokazima.

41. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužene kao istinit, a sve iz razloga što je u suglasju s materijalnom dokumentacijom u spisu te iskazom svjedoka PF. Iz iskaza tužene proizlazi kako se tužena javila na natječaj za slobodno radno mjesto pri čemu joj nije prezentiran Ugovor o pružanju individualne poduke kao ni jasno naznačena cijena iste, odnosno, da je tužena u obvezi platiti predmetnu poduku prije sklapanja samog ugovora o radu. Nadalje proizlazi kako tužena nije bila upoznata s ugovornim odredbama Ugovora o edukaciji, a kao što su trajanje edukacije, način plaćanja i slično. Također, tužena se na natječaj za posao javila pročitavši oglas u tiskovini burza, a ne preko oglasa koji je bio objavljen na društvenim mrežama, a što tužitelj nije osporavao pa je iz toga razvidno kako tužena nije bila upoznata sa svim obvezama, a kako to tvrdi tužitelj.

42. Iz iskaza svjedokinje ĆF proizlazi kako tuženoj nije dan na potpis Ugovor o pružanju individualne poduke te da nije vođena evidencija dolazaka tužene na edukaciju. Sud drži da je iskaz svjedokinje kontradiktoran i proturječan samome sebi obzirom ista navodi kako je njezin dio posla dati polazniku edukacije ugovor na potpis, ali za to nije znala.

43. Sud drži da je iskaz svjedokinje NF neuvjerljiv obzirom se ista ne sjeća je li tuženoj dala na potpis ugovor o radu ili ugovor o edukaciji.

44. Sud u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka PF jer je objektivan, životan i logičan. Osim toga, svjedok nije u nikakvim rodbinskim vezama sa strankama u postupku te nije izravno zainteresiran za ishod postupka.

45. Sud nije saslušao svjedoka UF budući se nije odazivao na pozive suda te je isti tijekom postupka dostavljao medicinsku dokumentaciju kojom je opravdavao nedolazak na ročišta. Punomoćnik tužitelja na ročištu dana 24. listopada 2024. predložio je da se navedeni svjedok sasluša zamolbenim putem pred sudom u Splitu. Obzirom svjedok UF nije pristupio na ročište zakazano za 30. siječnja 2025. pred Općinskim sudom u Splitu pritom dostavivši podnesak kojim navodi da je lošeg zdravstvenog stanja, koje se pogoršava prilikom primanja pošte od strane sudova u Republici Hrvatskoj te je tužitelj odustao od saslušanja navedenog svjedoka.

46. Kako sud utvrđuje stranačku istinu, a ne materijalnu istinu te provodi dokaze po prijedlogu stranaka, a u konkretnom slučaju tužitelj je odustalo od provođenja dokaza saslušanjem navedenog svjedoka, valjalo je cijeniti navedenu pravnu situaciju, iako je stajalište ovoga suda kako je navedeni dokaz trebalo provesti.

47. Odredbama čl.7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007,96/2008 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014,70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP) propisuje da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno. Budući da sud nije utvrdio postojanje takve sumnje, daljnje dokaze nije provodio. Također, ocjena je suda da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke.

48. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje. Tužena je kod tužitelja pohađala individualnu poduku u trajanju od 7 dana, međutim, tužena se tuženiku obratila s namjerom sklapanja ugovora o radu, dakle, ista nikada nije zatražila od tužitelja individualnu poduku. Tužitelj nije tuženoj predočio ugovor o sklapanju individualne poduke pri početku same poduke u kojemu je jasno naznačena cijena, a niti je vođena evidencija pohađanja same poduke. Također, odlučni svjedok UF s kojim je tužena pregovarala o sklapanju ugovora o radu nije pristupio sudu te je istaknuo kako je lošeg zdravstvenog stanja koje se pogoršava prilikom primanja pošte od strane sudova u Republici Hrvatskoj.

Sud smatra bitnim da tužitelj nije ovlašteni edukator što proizlazi iz iskaza zz tužitelja koja navodi da tužitelj ne može izdati certifikate za obavljenu poduku.

49. Odredba članka 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/202 2, 155/2023, dalje: ZOO) regulira trenutak sklapanja ugovora te ističe da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Ugovor o pružanju individualne poduke koji prileži spisu (list 31-32 spisa) potpisan je samo od strane tužitelja dok isti ne sadrži potpis tužene stoga je zaključak da se strane nisu sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora slijedom čega proizlazi kako tužena nije bila upoznata s ugovorim odredbama prije početka poduke.

50. Naime, mišljenje je ovoga suda da je nepotpisani ugovor bez pravnog učinka obzirom nisu ispunjene opće pretpostavke za njegov nastanak, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

51. Odredom članka 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, teret dokaza je na tužitelju da je tužena dužna izvršiti predmetnu obvezu. Obzirom tužitelj sudu nije dostavio dokaz o sklopljenom ugovoru, kao ni dokaz o tome da je tužena prije početka pohađanja individualne poduke bila jasno obaviještena o svim elementima iste, iako je na njemu ležao teret dokaza, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

52. Sud drži da nije životno, a ni logično da bi tužitelj kao poslodavac organizirao individualnu poduku bez da se prethodno uvjeri da je tužena potpisala ugovor o edukaciji, a sam tužitelj navodi kako vrši edukacije na području cijele Republike Hrvatske. Tužitelj kao poslodavac dužan je osigurati uvjete provođenja same poduke kao i osigurati stručne osobe koje bi poduku provele. Naime, kako je već i navedeno tužitelj nije ovlašteni edukator te isti za odrađenu poduku ne može izdati cerfitikate.

53. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da osobe koje su održavale individualnu poduku niti na koji način se nisu uvjerile da je tužena prije pohađanja potpisala ugovor, a niti su pratile evidenciju njezinih dolazaka. Ponovno se navodi te ponavlja da je cjelokupnu komunikaciju s tuženom vodio UF iz čijeg bi se iskaza eventualno mogla utvrditi nastala obveza za tuženu. Budući je sam tužitelj odustao od provođenja dokaza njegovim saslušanjem to je sud primjernom pravila o teretu dokazivanja odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

54. Da bi postojala obveza tužene platiti utuženi iznos tužitelj je dužan nedvojbeno dokazati da na strani tužene postoji obveza što tužitelj u ovome postupku nije učinio.

55. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

56. Slijedom navedenog, odluku o trošku sud je donio temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a. Trošak zastupanja tužene po punomoćniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138,23). Tuženoj je sud priznao trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1.), trošak sastava podneska od 21. svibnja 2021., u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 7. t. 1.), trošak sastava podneska od 8. srpnja 2021., u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku na ročištima 20. rujna 2021., 7. studenog 2022., 9. veljače 2023., 24. listopada 2024., 30. siječnja 2025., 28. travnja 2025. u ukupnom (Tbr. 9. t. 1. Tarife) u iznosu od 100 EUR svako, dakle sveukupno iznos od 850,00 EUR.

57. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 9. lipnja 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Valentina Burazer

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika