REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2472/2018-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, u pravnoj stvari tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić&partneri u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupano po članovima PŽ i GŽ, a oni po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 19. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice ĐŽ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika Branimira Perića, odvjetnika, 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 ZAGREB, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici HŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.532,72 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama, a koje teku:

na iznos od 3.157,12 eura od 27.02.2019., pa do isplate,

na iznos od 301,83 eura od 9. lipnja 2025., pa do isplate,

na iznos od 3,25 eura od 15. 02. 2018., pa do isplate,

na iznos od 23,85 eura od 15. 03. 2018., pa do isplate,

na iznos od 31,98 eura od 15. 04. 2018., pa do isplate,

na iznos od 14,69 eura od 15. 05. 2018., pa do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan daljnji zatraženi iznos, preko dosuđenog u točci I. izreke, odnosno iznos od 1.564,60 eura sa pripadajućim kamatama te za tijek kamata na dosuđeni iznos od 301,83 eura od 19.1.2018. do 8. lipnja 2025.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10000 ZAGREB, OIB: 22694857747 naknaditi tužiteljici HŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 4.136,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 19.1.2018. u Zagrebu na križanju Južne ulice i prilaznog kolnika trgovačkog centra "Spar" stradala u prometnoj nezgodi kao pješak. Za nezgodu je odgovoran MŽ iz [adresa], koji je vozilom reg. oznake [registarska oznaka] naletio na tužiteljicu, koja je prelazila preko obilježenog pješačkog prijelaza te je na taj način izazvao prometnu nezgodu. Vozilo štetnika je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KB Dubrava u Zagrebu. Tužiteljici je, kao posljedica štetnog događaja, zaostalo i šepanje, koje se javlja prilikom dužeg hodanja, stajanja, promjene atmosferskih prilika, a isto predstavlja i naruženje. Tužiteljici su u predmetnom štetnom događaju uništene stvari: dioptrijske naočale "Police" s progresivnim lećama vrijednosti 3.800,00 kn, hlače vrijednosti 250,00 kn, torba marke "Alpina" vrijednosti 250,00 kn, zimska jakna marke "C&A" vrijednosti 400,00 kn te mobitel marke "Samsung Galaxy S6- 32 GB" u vrijednosti od 1.500,00 kn, a za koje tužiteljica potražuje naknadu u ukupnom iznosu od 6.200,00 kn. Tužiteljica za uništene stvari potražuje zatezne kamate od dana nastanka štete, dakle od 19.1.2018. Tužiteljica je zbog posljedica štetnog događaja bila na bolovanju u razdoblju od 22.1.2018. – 30.4.2018., za koje vrijeme je trpjela izgubljenu zaradu. Iz priloženih platnih lista tužiteljice za razdoblje od listopada 2017. – prosinac 2017., vidljivo je kako je ista za vrijeme redovnog rada ostvarivala prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 4.155,87 kn, dok joj za vrijeme bolovanja za mjesec siječanj 2018. isplaćena manja neto plaća za iznos od 122,32 kn (4.155,87 – 4.033,55 = 122,32), za mjesec veljaču 2018. za iznos od 898,40 kn (4.155,87 – 3.257,47 = 898,40), za mjesec ožujak 2018. za iznos od 1.204,74 kn (4.155,87 – 2.951,13 = 1.204,74) te za mjesec travanj 2018. za iznos od 55,33 kn (4.155,87 – 3.602,54 = 553,33), odnosno ukupno 2.778,79, koji iznos predstavlja izgubljenu zaradu tužiteljice.

1.1. Tužiteljica dalje navodi da se u mirnom postupku 7.6.2018. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji je isti otklonio. Obzirom na navedeno, tužiteljica tužbom potražuje sljedeću naknadu štete:

- zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu iznos od 50.000,00 kn,

- za uništene stvari iznos od 6.200,00 kn,

- za izgubljenu zaradu za mjesec siječanj 2018. iznos od 122,32 kn,

- za izgubljenu zaradu za mjesec veljaču 2018. iznos od 898,40 kn,

- za izgubljenu zaradu za mjesec ožujak 2018. iznos od 1.204,74 kn,

- za izgubljenu zaradu za mjesec travanj 2018. iznos od 553,33 kn, odnosno ukupno iznos od 58.968,79 kn. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) tužiteljica s naslova povrede prava osobnosti potražuje zakonsku zateznu kamatu, počevši od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno 8.6.2018., dok za uništene stvari potražuje zatezne kamata od dana nastanka štete dakle 19.1.2018. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 22.12.2022. (list 268 spisa) tužiteljica predlaže sudu naložiti tuženiku isplatu iznosa od 5.097,32 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku na pojedine iznose te da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, a sve kako je pobliže navedeno u samom podnesku, s time da je za navesti da je kamatu na naknadu s naslova povrede prava osobnosti tužiteljica potraživala od završetka liječenja.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Navodi da se iz navoda u tužbi i dokumentacije, koja prileži tužbi, ne može utvrditi da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastalu prometnu nezgodu u kojoj je tužiteljica zadobila tjelesnu ozljedu te da je sporna visina štete kao i činjenica da je tužiteljica propustila obaviti cjelokupno liječenje ili tuženiku dostaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju na uvid. Osporava visinu zahtjeva za naknadu imovinske štete, a posebno štete na stvarima, koja je previsoko tražena. Sporna je visina zahtjeva i traženi tijek kamata. Posebno je sporan tijek kamata na imovinsku štetu, za tuđu pomoć prije presuđenja, a za izgubljenu zaradu traženu prije podnošenja tužbe. Zakonska kamata je u naravi kazna za kašnjenje, a tuženik ne može biti u zakašnjenju prije nego li je uopće upoznat sa tužiteljičinim potraživanjima. Tuženik ističe da u RH nisu donesena zakonska rješenja kojima bi se ujednačili medicinski kriteriji oštećenja zdravlja, a novčani iznosi koji se dosuđuju u pravilu uvijek variraju ovisno od okolnosti slučaja. Te okolnosti slučaju mogu biti više od 10 ili 20 % od kriterija, ali ne i 100% koliko tužiteljica traži svojom tužbom. Zbog toga tuženik ne može znati svoju obvezu, posebno njenu visinu te na taj način ni ne može biti u zakašnjenju. Slijedom navedenog tuženik osporava visinu zahtjeva i traženi tijek kamata, zahtjev predlaže odbiti preko primjerenog iznosa uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupnog spisa i spisu priložene dokumentacije i to: medicinske dokumentacije tužiteljice (list 6-34, 86-89, 94, 99, 105, 114-117, 120-178, 181-183, 185, 219-220 spisa), preslike izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad (list 35-39 spisa), obračuna plaća (list 40-46 spisa), oglasa sa Internetskog portala "Njuškalo" (list 47-54 spisa), fotografija uništenih stvari (list 55-59 spisa), preslike potvrde I. PPP Zagreb (list 60-61 spisa), preslike odštetnog zahtjeva (list 62 spisa), a provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću (list 100-101, 223-224 spisa), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Domagoju Vidoviću (list 193-198 spisa), saslušana je tužiteljica (list 269-270 spisa), saslušani su svjedoci CŽ (list 272- 273 spisa), MŽ (list 273 spisa), pročitana je dokumentacija I. PPP Zagreb (list 306-313 spisa) i provedeno je kombinirano sudsko medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Davoru Mayeru i dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 320-329 spisa), te je pročitana i priložena sudska praksa (list 78-85, 108, 252-260, 275-293 spisa). Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

4. Na temelju tako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, a kako je to navedeno u izreci.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja joj je, prema činjeničnim navodima tužbe, nastala u štetnom događaju od 19. siječnja 2018., a za nastanak kojeg smatra isključivo odgovornim osiguranika tuženika.

6. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Obzirom na tvrdnje tuženika o tome da je tuženik suodgovoran za nastanak štete, ali i da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja jer da je neoprezno prelazila kolnik, sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, odnosno postoji li i u kojem omjeru doprinos tužiteljice nastanku istog. Sporna je osnova i visina zahtjeva. Na ročištu 4. ožujka 2020. (l-186) stranke su učinile nespornim cijenu sata tuđe pomoći od 15,00 kn te da su istu tužiteljici pružali ukućani. Među strankama također nije sporno da je tuženik, nakon utuženja, 30.10.2018. isplatio tužiteljici na ime naknade štete ukupan iznos od 13.223,20 kn od čega 8.000,00 kn s naslova neimovinske štete, 2.223,20 kn s naslova izgubljene zarade te 3.000,00 kn s naslova uništenih stvari, a smatrajući tužiteljicu suodgovornom za nastanak štete u omjeru od 20%. Na ročištu 19. svibnja 2025. tuženik je naveo da nije sporna visina izgubljene zarade.

7. Radi utvrđivanja odgovornosti za nastanak štetnog događaja sud je saslušao svjedoke i samu tužiteljicu te proveo kombinirano prometno sudskomedicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću i prof. dr.sc. Davoru Mayeru (list 320-326 i 328,329 spisa).

8. Svjedokinja CŽ je u svom iskazu na ročištu 27.4.2023. (list 272-273 spisa) navela da poznaje tužiteljicu jer su susjede i da je ona podstanar kod njenog supruga te se sjećala predmetnog štetnog događaja, koji se desio prije 3 godine, 19.1. i sjećala se da je tog dana padala kiša, a njih dvije su se dogovorile da idu u trgovinu u Spaar te su trebale prijeći preko obilježenog pješačkog prijelaza [adresa] i došle su do polovice zebre kada se najedanput s desne strane stvorilo vozilo, a tužiteljica je također stajala njoj s desne strane te je ona viknula: " H !" i pokušala ju povući, međutim, bezuspješno jer je od udarca odletjela naprijed cca 10 m. Dalje je iskazala da je i ona u tom događaju ozlijeđena, a ljudi su se sjatili te je ona otrčala po tužiteljičinog supruga. Navela je da je na mjesto događaja došla je i policija te su je ispitali i rekli joj da se smiri jer je bila uznemirena i bolio ju je želudac. Navela je da se tužiteljica danas kreće vrlo sporo i pomoću štapa, a prije je bila jako poletna. Iskazala je da, kad su prelazile pješački prijelaz, kiša više nije padala i nisu nosile kišobran te je vidljivost bila dobra i ulična rasvjeta je bila upaljena, a tamo stoji i znak da je pješački prijelaz. Pojasnila je i da su se tužiteljica i ona kretale jedna pored druge, usporedno te da je ona njoj bila s desne strane. Navela je i da su, nakon što su prešle prvi dio pješačkog prijelaza, pogledale lijevo i desno. Iskazala je da je policija uzela njen iskaz na način da je ušla u njihov kombi i sve im rekla. Dodala je da joj je to sve jako strašno i zbog toga i danas ima traume te se boji i za svoju djecu na tom prijelazu.

8.1. Iskaz svjedokinje CŽ ocijenjen je vjerodostojnim jer je u bitnim odrednicama suglasan iskazu tužiteljice, pa i prometnog vještaka, a i sud nije našao u držanju svjedokinje tijekom iskazivanja postojanje okolnosti, koje bi ukazivale na to da nešto prešućuje ili laže te joj i zato vjeruje. Okolnost da je svjedokinja izjavila da se kretala usporedno s tužiteljicom, dok je tužiteljica izjavila da je svjedokinja bila dva koraka iza nje, nije okolnost koja bi bila odlučujuća i dovela u sumnju vjerodostojnost iskaza ove svjedokinje jer doista nije od značaja za utvrđenje odgovornosti za štetu je li svjedokinja bila u ravnini s tužiteljicom ili dva koraka iza.

9. Svjedok MŽ je u svom iskazu na ročištu 27.4.2023. (list 273 spisa) naveo da se sjeća predmetnog događaja i da je padala jaka kiša, bila je noć i vidljivost je bila jako loša jer je rasvjeta loša i jedva je primjetna zebra na tom dijelu. Naveo je da se vozio brzinom ne većom od 50 km/h te da se tužiteljica samo stvorila kao da je pala s neba i da je udarila u njegov lijevi dio auta i to prednje lijevo svjetlo. Iskazao je da nije prikočio niti se zaustavio pred zebrom, već da se lagano kretao. Vezano za gustoću prometa, naveo je da je iz suprotnog smjera bilo možda 3 ili 4 auta, koja su mu smanjivali vidljivost, a da je iza njega također bilo vozilo. Naveo je da je tužiteljicu prvi puta uočio praktički kad je bila na autu. Iskazao je da se ne sjeća svjedokinje, koja je prije njega iskazivala, ali napomenuo je da je bio u šoku i da se sjeća jedne gospođe, koja ju je tješila, a sjećao se i da se suprug tužiteljice želio sa njim fizički obračunati. Iskazao je da se sjeća da je jedna gospođa prije tužiteljice prošla zebru te da ne zna je li tužiteljica dotrčala ili kako se stvorila. Iskazao je i da je platio kaznu prema prekršajnom nalogu i da mu je rečeno da, ako će biti teža ozljeda da će biti pozvan na razgovor.

9.1. Ocjena je ovog suda da iskaz svjedoka MŽ nije istinit u dijelu u kojem navodi da je padala jaka kiša jer je taj dio iskaza suprotan iskazima svjedokinje CŽ i same tužiteljice, a o vidljivosti se izjasnio prometni vještak te stoga ni u tom dijelu iskaz svjedoka nije uvjerljiv ni logičan. Tvrdnja svjedoka da se tužiteljica samo stvorila ispred njega kao da je pala s neba ovom je sudu potpuno neprihvatljiv, imajući u vidu utvrđenja prometnog vještaka. Sud jedino vjeruje ovom svjedoku kada tvrdi da nije prikočio niti se zaustavio pred zebrom jer isto proizlazi i iz nalaza prometnog vještaka.

10. Tužiteljica je u svom iskazu na ročištu 16.2.2023. (list 269-207 spisa) navela da joj je u predmetnom štetnom događaju uništena odjeća i to: traper hlače koje je platila oko 250,00 kn, jakna marke C&A koju je platila 400,00 kn i ženska torbica od skaja koju je platila oko 250,00 kn. Također su joj uništene dioptrijske naočale i to progresivne koje je platila 3.800,00 kn, a uništen joj je i mobitel marke Samsung S6 kojeg je platila 1.500,00 kn. Navela je da joj je uslijed predmetnog štetnog događaja došlo do pojave bolova u koljenima te desnom bedru i kuku u predjelu desnih križa na način da može prohodati 30- 50 m nakon čega mora usporiti i počinje joj se javljati šepanje i trnci. Navela je da je navedeno izložila vještaku, te da je obavila i kompletnu fizikalnu terapiju nakon koje se to nije rehabilitiralo. Navela je da na dalje relacije mora ponijeti štaku ili se posluži kišobranom kako bih se oslonila. Iskazala je da se mora svakodnevno kretati obzirom radi u Čerininoj, koja je udaljena od tramvajske stanice u Zvonimirovoj te svakodnevno osjeća navedene tegobe i prisjeća se predmetnog štetnog događaja što ju psihički opterećuje. Iskazala je i da su stvari bile nošene, konkretno jaknu je kupila godinu dana prije predmetnog štetnog događaja, a hlače pola godine prije, a naočale je kupila dvije godine prije predmetnog štetnog događaja te nema račune za uništene stvari. Iskazala je i da da radi na istom radnom mjestu kao i prije predmetnog štetnog događaja, a isti se odvija na dvije lokacije u Čerininoj i KB Dubrava, a obavlja posao kao i ranije u okviru osmosatnog radnog vremena. Navela je da je navedeni rad na dvije lokacije obavljala i prije štetnog događaja. Pojasnila je da radi uredski posao, osim kada mora ići na lokaciju KB Dubrava, a navedeni odlazak ovisi o priljevu predmeta, između 3-4 puta mjesečno. Navela je i da za odlaska u KB Dubrava ne koristi usluge taksija, već tamo ide šepajući. Iskazala je da se predmetni štetni događaj desio 19.1.2018. na pješačkom prijelazu prema Spaaru kod Južne ulice 74. i to oko 18,00 sati kada je krenula u trgovinu te je, prije stupanja na pješački prijelaz na kojem nije semafor, pogledala lijevo i desno te kad je već stupila na pješački prijelaz njoj s desne strane naletjelo je vozilo, koje ju je udarilo u desni bok i desnu nogu. Navela je da se u tom trenutku zgrčila, bila je bespomoćna, pao joj je mrak na oči, pala je na pod i nije znala gdje je, a osjećala je veliki strah da druga vozila ne nalete na nju. Iskazala je i da joj je bilo slabo i ni sama ne zna kako se našla u kolima hitne pomoći. Navela je da je bilo drugih pješaka te je gospođa CŽ išla dva koraka iza nje. Navela je i da se nalet desio u 18,00 sati i bila je upaljena ulična rasvjeta, a bilo je mokro i nije bilo padalina. Iskazala je da je prešla jednu prometnu traku i nalet se desio na sredini druge trake te da, kad je ona prije stupanja na pješački prijelaz gledala, nije bilo vozila, a ovo vozilo, koje ju je udarilo je uočila na udaljenosti i nije mislila da će je udariti.

10.1. Iskaz tužiteljice u dijelu opisa nastanka štetnog događaja sud ocjenjuje vjerodostojnim jer je u bitnom podudaran iskazu svjedokinje CŽ, a i utvrđenjima prometnog vještaka. Što se pak tiče dijela iskaza gdje navodi tegobe, koje osjeća, sud joj nema razloga ne vjerovati jer samo ona zna kako se osjećala i ta okolnost nije provjerljiva, međutim, glede ocjene naruženosti zbog šepanja, sud ipak vjeruje stalnom sudskom vještaku jer je u tom dijelu stručan procijeniti postojanje naruženja. Što se pak tiče dijela iskaza glede uništene odjeće i stvari, sud vjeruje tužiteljici jer je jasno i iskreno navela koju je odjeću predmetne zgode nosila, koje starosti i koje marke su uništene stvari. Činjenica da nema račune je životna i uvjerljiva jer nitko ne čuva račune za odjeću i stvari, koje nosi i upotrebljava i više ne može mijenjati. Međutim, nije sasvim uvjerljiv dio iskaza o tome da su naočale koštale upravo 3.800,00 kn jer bi o tako visokom iznosu ipak morao postojati nekakav dokaz, barem u vidu potvrde trgovine gdje su naočale kupljene ili druge trgovine da je prosječna cijena progresivnih dioptrijskih naočala tolika, a što tužiteljica nije doprinijela, pa je sud odluku o visini u tom dijelu donio po slobodnoj ocjeni.

11. Stalni sudski vještak dipl. ing. Berislav Šimunović je u svom nalazu i mišljenju od 23.12.2024. (list 320-326 spisa) naveo da je u ovom štetnom događaju došlo do potpunog čeonog naleta vozila osiguranika tuženika na tužiteljicu, pri čemu je ostvaren kontakt između prednjeg više lijevog dijela vozila i desne potkoljenice i koljena tužiteljice. U nastavku je tužiteljica nabačena na lijevu stranu poklopca motora, a potom je odbačena na kolnik. Tužiteljica se u odnosu na vozilo kretala s lijeva na desno (od zapada prema istoku) i vozilu je bila okrenuta desnom bočnom stranom tijela. U trenutku naleta brzina vozila je iznosila oko 20 km/h. Tehnički je moguće da se vozilo, prije naleta, kretalo iskazanom brzinom od oko 50 km/h. Mjesto naleta se nalazilo na pješačkom prijelazu, oko 7,6 m duboko na kolniku Južne ulice, gledano od zapadnog ruba kolnika. Od stupanja sa zapadnog nogostupa na kolnik, pa do mjesta naleta, tužiteljica je prešla put od oko 7,6 m za oko 5,4 s. U trenutku kada je tužiteljica stupila na kolnik, vozilo osiguranika tuženika se nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 68,9 m. Osiguranik tuženika je reagirao kočenjem oko 2,2 s prije naleta ili oko 24,4 m prije mjesta naleta, u trenutku kada je tužiteljica već bila oko 3,2 s na kolniku, pri čemu je prešla put od oko 4,5 m i bila udaljena od mjesta naleta oko 3,1 m. Budući je kolnik bio dobro osvijetljen javnom rasvjetom, osiguranik tuženika je mogao vidjeti tužiteljicu kada je ona stupila na kolnik. Pa da je u tom trenutku osiguranik tuženika reagirao kočenjem (pri čemu mu je zaustavni put iznosio oko 27,3 m i znatno je kraći od raspoloživog puta za zaustavljanje od oko 68,9 m), zaustavio bi se s vozilom prije mjesta naleta i time bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut. Razlog zbog kojeg osiguranik tuženika nije na vrijeme poduzeo radnju kočenja, tehničkim putem nije moguće utvrditi.

11.1. Na način kako je osiguranik tuženika reagirao radnjom kočenja, udaljen oko 24,4 m od mjesta naleta, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja ne bi došlo da se kretao brzinom manjom od 46 km/h. Da se tužiteljica najkasnije dolaskom do središnje linije kolnika (koja dijeli zapadni od istočnog kolnika Južne ulice), udaljena oko 0,9 m od mjesta naleta, se zaustavila i pogledala u desnu stranu vidjela bi vozilo osiguranika tuženika u radnji kočenja udaljeno oko 3,6 m od mjesta naleta. Pa da je tužiteljica tada odustala od radnje daljnjeg prelaska kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h.

12. Sudski vještak prof. dr. sc. Davor Mayer je u svom nalazu i mišljenju od 24.12.2024. (list 328-329 spisa) naveo da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći kao pješakinja, naletom osobnog vozila. Razmatranjem i dovođenjem u vezu ozljeda tužiteljice s oštećenjima na vozilu i odjeći proizlazi sljedeće:

- Tužiteljica je u trenutku naleta bila nadolazećem vozilu okrenuta desnom bočnom stranom tijela, s osloncem na desnoj nozi. Ovakav naletni položaj sugerira nailazak vozilu s lijeve strane.

- Dinamika naleta odgovara potpunom čelnom naletu. Primarni kontakt uspostavljen je između desne potkoljenice i koljena tužiteljice i prednjeg više lijevog dijela vozila (reg. pločica, branik, maska) na što se nadovezalo nabacivanje tijela na lijevu stranu poklopca motora, a potom odbačaj i pad tijela na kolnik ispred mjesta naleta (promatrano u smjeru kretanja vozila).

- Naletna brzina je, sa sudskomedicinskog gledišta, mogla iznositi oko 20 km/h.

13. Stranke nisu imale primjedbi ni pitanja na nalaze vještaka, a i ovaj sud ih prihvaća u cijelosti kao vjerodostojne jer su dani objektivno, stručno i detaljno te u svemu sukladno pravilima znanosti i prakse.

14. Kako je dakle, između stranaka nesporno da je tužiteljica stradala od udarca vozila u kretanju, a kao pješak na obilježenom pješačkom prijelazu - šteta je nastala u vezi s motornim vozilom u pokretu, dakle, od opasne stvari, čime vrijedi zakonska predmnijeva (smatra se) iz čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23– dalje: ZOO) da šteta potječe od te opasne stvari, a za istu tuženik odgovara na temelju čl. 1064. ZOO.

15. Analizom prethodno ocijenjenih dokaza u ukupnosti, kao odlučne činjenice, proizlaze:

- da je tužiteljica prelazila kolnik i to na mjestu gdje postoji obilježeni pješački prijelaz;

- da je osiguranik tuženika mogao uočiti tužiteljicu kada je ona stupila na kolnik, pa da je u tom trenutku reagirao kočenjem (pri čemu mu je zaustavni put iznosio oko 27,3 m i znatno je kraći od raspoloživog puta za zaustavljanje od oko 68,9 m), zaustavio bi se s vozilom prije mjesta naleta i time bi ovaj štetni događaj bio izbjegnut;

- da je na način kako je osiguranik tuženika reagirao radnjom kočenja, udaljen oko 24,4 m od mjesta naleta, uspio bi zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja ne bi došlo da se kretao brzinom manjom od 46 km/h;

- da se tužiteljica najkasnije dolaskom do središnje linije kolnika (koja dijeli zapadni od istočnog kolnika Južne ulice), udaljena oko 0,9 m od mjesta naleta, zaustavila i pogledala u desnu stranu, vidjela bi vozilo osiguranika tuženika u radnji kočenja udaljeno oko 3,6 m od mjesta naleta, pa da je tužiteljica tada odustala od radnje daljnjeg prelaska kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika, do štetnog događaja ne bi došlo;

- da je na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima bila ograničena prometnim pravilom na 50 km/h.

16. Slijedom navedenog, sud je prvenstveno polazio od toga da se veći zahtjevi postavljaju vozačima motornih vozila jer rukuju sredstvima naročite snage i opasnosti za ljudski život i da zbog toga odgovaraju za štetu po objektivnom kriteriju. Navedeno iz razloga što je tužiteljica, u skladu s odredbom čl. 129. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa ne cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13 i 92/14; dalje: ZOSPC), dozvoljeno prelazila kolnik na obilježenom pješačkom prijelazu ulice kneza Branimira kbr. 163, a što među strankama niti nije sporno. Sporna je okolnost je li tužiteljica, prelaskom kolnika obilježenim pješačkim prijelazom, bila dužna odustati od prelaska jer je okretanjem glave u desnu stranu mogla uočiti nadolazeće vozilo osiguranika tuženika i pričekati da isti prođe, a ne započinjati radnju prelaska.

17. Naime, iz prihvaćenog nalaza i mišljenja prometnog vještaka jasno proizlazi da su se sudionici štetnog događaja mogli uočiti jer je vidljivost bila dobra budući je kolnik osvijetljen javnom rasvjetom te je osiguranik tuženika mogao vidjeti obilježeni pješački prijelaz i tužiteljicu na udaljenosti od oko 68,9 m kada je stupila na kolnik te da je tada započeo lagano kočiti i propustio tužiteljicu - do štetnog događaja ne bi došlo. Time je, po mišljenju ovog suda, osiguranik tuženika, kao osoba koja upravlja opasnom stvari, mogao predvidjeti i izbjeći posljedice štetnog događaja, a što je u konkretnoj situaciji izostalo jer je postupio suprotno odredbi čl. 134.st.1. ZOSPC i time je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja jer se u neposrednom, najbližem uzroku štete, a to je dužnost vozača pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake, koji su već stupili na pješački prijelaz, a što u konkretnoj situaciji osiguranik tuženika nije učinio, već je bez kočenja nastavio kretati se i udario u tužiteljicu, koja se na pješačkom prijelazu nalazila kao pješak. Dakle, iako je i tužiteljica mogla uočiti osiguranika tuženika jer iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je dolaskom do središnje linije kolnika (koja dijeli zapadni od istočnog kolnika Južne ulice), udaljena oko 0,9 m od mjesta naleta, zaustavila i pogledala u desnu stranu, vidjela bi vozilo osiguranika tuženika u radnji kočenja udaljeno oko 3,6 m od mjesta naleta, pa da je tužiteljica tada odustala od radnje daljnjeg prelaska kolnika i propustila vozilo osiguranika tuženika, do štetnog događaja ne bi došlo, valja istaknuti da je tužiteljica u konkretnoj situaciji bila pješak na kolniku, kojeg je vozač vozila, dakle opasne stvari, u situaciji međusobne mogućnosti uočavanja, a što je ovdje slučaj, bio dužan bezrezervno propustiti u radnji prelaženja kolnika, a što je propustom osiguranika tuženika izostalo. Nije na odmet napomenuti da je svaki vozač dužan, prilikom prilaska pješačkom prijelazu, vozilom upravljati na način da isto može pravodobno zaustaviti, što konkretno znači da je dužan maksimalno smanjiti brzinu, pa i vozilo zaustaviti, ukoliko se pješak i približava prijelazu i na taj način spriječiti nalet na pješaka. To poglavito, kao što je već naglašeno, stoga jer je osobno vozilo u kretanju po svojim svojstvima opasna stvar i stoga predstavlja povećanu opasnost čega svaki vozač mora biti svjestan i tome prilagoditi vožnju, a u konkretnoj situaciji to osiguranik tuženika nije učinio (tako i Županijski sud u Dubrovniku u presudi Gž-268/2020 od 6. listopada 2021.). Slijedom svih izloženih razloga sud ocjenjuje da na strani tužiteljice ne postoji niti jedan jedini element koji bi ukazivao da je odgovorna za nastanak predmetnog štetnog događaja već isključiva odgovornost za isti leži na strani osiguranika tuženika.

18. Radi utvrđenja sporne visine utuženog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. Jakši Filipoviću i dr. Domagoju Vidoviću. Iz nalaza stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Jakše Filipovića od 8.4.2019. (list 100- 101 spisa) proizlazi da je tužiteljica 19.1.2018. stradala u prometnoj nesreći kao pješak te je zadobila ozljedu: natučenje desnog kuka. Ozljeda, koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, mogla se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed zaostale redukcije kretnji desnog koljena lakog stupnja uz bolnost i edem koljena. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade.

Kirurško liječenje završeno 26.2.2019.

Potrebno vještačenje psihijatra medicinske dokumentacije.

Trajne posljedice: Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 5%. Bol: Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 70 dana.

Strah: Po psihijatru.

Tuđa pomoć i njega: Bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana.

Naruženje: Ne postoji.

19. Stalni sudski vještak doc. dr.sc. Domagoj Vidović je u svom nalazu i mišljenju od 15.7.2020. (list 193-197 spisa) naveo da je, prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji te podacima dobivenim prilikom pregleda ispitanice došlo do povrede prava osobnosti na psihičko zdravlje. Navedena povreda prava očituje se u razvoju poremećaja prilagodbe s dominantno anksiozno-depresivnom simptomatskom u vidu osjećaja napetosti, tjeskobe, zabrinutosti zbog tjelesnih tegoba, nesanice, dekoncentracije. Ove tegobe su opisane i od strane psihijatra iz KB Dubrava u nalazima, koji se nalaze u spisu. Prilikom predmetnog događaja ispitanica je pretrpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, nakon čega je tijekom iduća tri dana uslijedio period povremenog sekundarnog straha jačeg intenziteta, uslijedio je period povremenog doživljavanja straha srednjeg intenziteta u sveukupnom trajanju od tjedan dana. Nakon toga se kod ispitanice javlja tek povremeno i kratkotrajno strah slabog, oscilirajućeg karaktera posebno u situacijama koje je podsjećaju na traumatični događaj. Uzimajući u obzir sve opisano zaključno se može reći kako je kod ispitanice, a zbog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti do 5% i to privremeno do 6.12.2018. Navedeno smanjenje može se smatrati obuhvaćenim u smanjenju životnih aktivnosti, koje su procijenjene od strane kolege kirurga. Nema psihopatoloških elemenata, koji bi ukazivali na razvoj trajnih posljedica štetnog događaja.

20. Tužiteljica je podneskom od 2.9.2020. (list 203-205 spisa) u cijelosti prigovorila nalazu i mišljenju vještaka prim. dr.sc. Jakše Filipovića od 8.4.2019. i nalazu i mišljenju vještaka doc. dr. sc. Domagoja Vidovića od 15.7.2020.

21. Stalni sudski vještak dr. Jakša Filipović je u svom dopunskom pisanom očitovanju od 8.2.2021. (list 223-224 spisa), naveo da se ozljeda, koju je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice uslijed zaostale redukcije kretnji desnog koljena lakog stupnja uz bolnost i edem koljena te artrotske promjene, koje su najvjerojatnije posljedice traume desnog koljena gdje se navodi denivelacija platoa desne goljenične kosti, što govori u prilogu prijeloma zglobne površine, a sličnih ozljeda ne nalazi u zdravstvenom kartonu u periodu od 3.4.1995. do 5.3.2019. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade.

Kirurško liječenje završeno 26.2.2019.

Izvršen pregled zdravstvenog kartona list 120-178.

Potrebno vještačenje psihijatra medicinske dokumentacije.

Trajne posljedice: Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 8 %. Bol: Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 70 dana.

Strah: Po psihijatru.

Tuđa pomoć i njega: Bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 55 dana.

Naruženje: Ne postoji.

22. Tužiteljica je podneskom od 19.3.2021. (list 230-231 spisa) prigovorila dopunskom očitovanju vještaka dr. Filipovića od 8.2.2021. u dijelu ocjene naruženja, dok u odnosu na preostale ocjene nije isticala prigovore.

23. Vještaci prim. dr. sc. Jakša Filipović i doc. dr. sc. Domagoj Vidović su se usmeno očitovali na ročištu 24.3.2022. (list 238-239 spisa) te je dr. Jakša Filipović naveo da, proučivši prigovor po pitanju naruženja, tijekom kliničkog pregleda nije verificirao šepanje te stoga se nije mogao očitovati i ne može cijeniti nešto što ne postoji u tom trenutku. Naveo je da trajne posljedice predstavljaju opis istih koji se nalazi u nalazu i mišljenju vještaka kirurga. Dr. Domagoj Vidović je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od srpnja 2020. U odnosu na pitanje o trajanju slabog straha naveo je da je u nalazu došlo do tipfelera str. 5, posljednji odlomak te točan datum glasi 6.12.2018. i navodi da se kratkotrajni strah mogao protegnuti do konca tog perioda. Naveo je i kako se po klasičnoj forenzičkoj proceduri ocjena smanjenja životne aktivnosti, koja je privremenog karaktera, a ukoliko je kod oštećene osobe došlo i do nekih drugih trajnih posljedica, po definiciji uključuje u ocjenu trajnih posljedica, a jednako tako se to odnosi i na strah, koji je pretrpljen nakon štetnog događaja. Naveo je i kako drugi vještak kirurg i ne treba vještačiti strah jer je taj dio vještačenja uobičajeno domena psihijatra, a jednako tako kao i što kirurg nije vještačio strah nije vještačio niti tegobe i smanjenje životne aktivnosti nastale u okviru psihičkog poremećaja. U izradi vještačenja svatko se od kolega "drži svog dijela posla", pa je sukladno tome, kolega vještačio svoj dio, a on svoj. Naveo je kako je domena psihijatra da vještači strah oštećenika, a ne kirurga te da su postupili ispravno i stoga je ocjena donesena sukladno uobičajenoj medicinskoj praksi. Još je istaknuo i kako odgovor na traumatično iskustvo može biti iznimno širok od recimo pojave PTSP-a, depresivnog poremećaja, anksiozno depresivnog poremećaja, somatizacijskog poremećaja, poremećaja spavanja, psihotičnog poremećaja, itd. Iskazao je i da, kao jedini licencirani psihijatar-somnolog, stručnjak za poremećaje spavanja, kako povremeno uzimanje Normabela za otežano usnivanje ili prosnivanje je učestala pojava u RH te kao takva ne implicira težu psihičku alteraciju. Poremećaj spavanja kao i drugi psihički poremećaji imaju svoje jasno definirane kriterije, a povremeno uzimanje Apaurina tj. Normabela za spavanje nije dostatno za postavljanje bilo kakve dijagnoze. Naveo je kako je navedeno imao u vidu, a upravo činjenica blizine mjesta stanovanja i reflektira na ocjenu povremenog blažeg straha tijekom perioda do 6.12.2018.

24. Sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnima nalaze i mišljenja te usmena obrazloženja stalnih sudskih vještaka budući da su dani stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima medicinske znanosti i prakse te na temelju cjelokupne dokumentacije priložene spisu i pregleda tužiteljice. Stalni sudski vještaci procjenjuju postojanje kvalifikatornih okolnosti u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir sve odlučne elemente iz domene medicine, koji se referiraju na konkretan slučaj, nakon čega donose svoju stručnu i objektivnu ocjenu. Stav je ovog suda da se ocjena povrede nečijeg tjelesnog i duševnog zdravlja ne može utvrđivati općenitim parametrima za pojedine ozljede i oštećenja, jer svaki organ za sebe i u cjelini s organizmom, koji se razlikuje od čovjeka do čovjeka, imaju svoje specifičnosti, koje valja uzeti u obzir prilikom takve ocjene, a što su u konkretnoj situaciji, po mišljenju ovog suda, imenovani vještaci valjano i učinili, čime su pomogli sudu utvrditi relevantne činjenice. Vještaci su eminentni stručnjaci u svojim specijalnostima i dugogodišnji kliničari te iskusni sudski vještaci radi čega ovaj sud nema nikakvog razloga sumnjati u njihovu stručnu procjenu te su, kao što je obrazloženo, njihovi nalazi i mišljenja te usmena očitovanja u cijelosti ocijenjeni vjerodostojnima.

25. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu s odredbom čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), a čime joj je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st.1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.

26. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente, koje je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navela: fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti, koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući u vidu zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, neugodnosti i neizvjesnost tijekom liječenja te zaostale trajne posljedice u omjeru 8% u kojem omjeru će tužiteljica još niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to opisano u nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 4.000,00 €. Budući da je istoj nesporno isplaćen ukupan iznos 8.000,00 kn / sada: 1.061,78 € na ime naknade neimovinske štete, to joj je dosuđen daljnji iznos 2.938,22 € na ime neimovinske štete.

27. Isto tako, tužiteljici je, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka liječnika, bila potrebna tuđa nestručna pomoć u ukupnom trajanju od 110 sati tuđe nestručne pomoći. Kako su stranke učinile nespornim cijenu sata tuđe pomoći u iznosu od 15,00 kn / sada:

1,99 € po satu i koju sud u skladu s odredbom čl. 223. ZPP nalazi primjerenom, to tužiteljici na temelju odredbe čl. 1095. ZOO, pripada novčana naknada u iznosu od 218,90 €, koji joj je kao osnovan i dosuđen.

28. Shodno izloženom, sveukupno je tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć dosuđen iznos od 3.157,12 €, a daljnji zatraženi iznos odbijen je kao previsoko postavljen i stoga neosnovan.

29. U odnosu na zatraženu naknadu štete za uništene stvari tužiteljici po ocjeni ovog suda pripada paušalni iznos od 700,00 €, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a. Naime tužiteljica je zahtijevala da joj se naknadi šteta za uništene stvari u prometnoj nesreći od 19.1.2018. i to mobitel, traperice, jaknu, torbicu i dioptrijske naočale. Tužiteljica je u svom iskazu precizirala, koje su joj stvari uništene u prometnoj nesreći. Ovaj sud je prihvatio iskaz tužiteljice u ovom dijelu jer je isti objektiviziran ozljedama, koje je zadobila tužiteljica u ovoj prometnoj nesreći te činjenici da joj je liječnička pomoć pružena u bolnici te da zbog toga, a i zbog zadobivenih ozljeda te stanja šoka, nije bila u mogućnosti pripaziti na svoje stvari. Pri tom je za naglasiti da je uobičajena oprema svake osobe danas i mobitel i naočale, a pogotovo odjeća i torbica. Pri tom je sud cijenio da se nezgoda dogodila u siječnju, dakle u zimskom periodu, kada vladaju hladnoće, pa je tužiteljica zasigurno bila obučena u više odjevnih predmeta te je zasigurno imala na sebi hlače i zimsku jaknu. Tužiteljica je na listovima 47-54 spisa priložila preslike oglasa za rabljeni mobitel iste marke kao njezin, pa sud utvrđuje da je cijena istog 200,00 €. Nadalje, ocjena je ovog suda da dioptrijske progresivne naočale koštaju 300,00 €, ali ne preko 500,00 € kako je to tužiteljica navela u svom iskazu, zatim zimska jakna stoji oko 100,00 €, traperice oko 50,00 € i ženska torbica oko 50,00 €. Stoga ovaj sud smatra opravdanim odrediti, po svojoj slobodnoj ocjeni, tužiteljici paušalni iznos od 700,00 €. Međutim, navedeni iznos treba umanjiti za nesporno od strane tuženika isplaćeni iznos od 3.000,00 kn / sada:

398,17 € slijedom čega je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice po ovom osnovu za iznos od 301,83 €, dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Tužiteljici je na ovaj vid štete priznata zatezna kamata od presuđenja do isplate budući da se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti za koju tužiteljica nije dostavila račune i koju je sud utvrđivao tijekom postupka. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan za tijek kamata za razdoblje od 19.1.2018. do 8. lipnja 2025.

30. U odnosu na zahtjev za isplatu imovinske štete s naslova izgubljene zarade, sud je cijenio da je nesporno tužiteljica bila zaposlena, stoga tužiteljica osnovano, a na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO, potražuje isplatu izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad tijekom bolovanja (list 35-39 spisa), a tuženik nije osporavao utuženu visinu, koja jasno proizlazi iz priloženih preslika platnih lista u spisu na listovima 40-46. U kontekstu izloženog, tužiteljica je ukupno izgubila zaradu u iznosu od 2.778,79 kn/ sada: 368,81 €, a tuženik je nakon utuženja tužiteljici isplatio iznos od 2.223,20 kn / sada: 295,07 €, pa je stoga ostalo nepodmirenih 555,59 kn / sada: 73,74 €. Imajući na umu da tuženik nije osporavao utuženu visinu izgubljene zarade, a kako ju je tužiteljica postavila po pojedinim mjesecima to je sud na temelju odredbe čl. 1089. ZOO-a istu dosudio onako kako ju je tužiteljica tražila od dana izostanka isplate svake mjesečne plaće, odnosno od 15.-tog u mjesecu (čl. 1086. ZOO u vezi čl. 92. st. 3. Zakona o radu), pa joj je tako ta kamata i dosuđena.

31. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka liječnika proizlazi da je liječenje tužiteljice okončano 26.2.2019., dakle, nakon utuženja, to tužiteljica osnovano potražuje isplatu zatezne kamate na dosuđen iznos neimovinske štete i štete za tuđu pomoć i njegu od dana nakon okončanja liječenja do isplate, pa je u tom dijelu njen zahtjev kao osnovan prihvaćen.

32. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. u vezi st. 8. ZOO-a, a kamate su dosuđene za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. Stopa kamate od 1.1.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narode novine broj 155/2023).

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a u vezi čl. 151. i čl. 155. ZPP. Trošak tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je i u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 - dalje: Tarifa) i zatraženom trošku. Vrijednost predmeta spora mijenjala se tijekom postupka, međutim, kako je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP određeno da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, to je za sve radnje u postupku primijenjena visina bodova, sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu jer je o tom zahtjevu sud u konačnici i odlučivao. Naime, tužiteljica nije uspjela s dijelom zahtjeva za isplatu iznosa od 1.564,60 € s pripadajućom kamatom, a uspjela je u cijelosti s osnovom i sa zahtjevom za isplatu iznosa od 3.532,72 €. Kada se navedeno uzme u obzir i stavi u razmjer, kako to propisuje odredba čl. 154.st.2. ZPP-a, može se zaključiti da je tužiteljica u omjeru od 100% uspjela s osnovom, a u odnosu na zahtjev za isplatu uspjela je u omjeru od 69%. Kada se navedeni omjeri zbroje dobije se iznos od 169%, koji kada se podijeli sa 2 daje omjer uspjeha tužiteljice u sporu od 84,5%. Međutim, treba imati u vidu i činjenicu da je tužiteljica zahtjev povukla za iznos od 975,51 €, koji se ima ubrojiti u dio zahtjeva s kojim nije uspjela, pa je stoga drugačiji omjer uspjeha tužiteljice u sporu jer je tako uspjela s visinom u omjeru od 58%, pa kad se to zbroji s uspjehom u sporu s osnovom dobije se 158%, koji se iznos dijeli s 2 i dobije konačan omjer uspjeha tužiteljice u sporu od 79%.

34. Tužiteljici je tako priznat trošak za: sastav tužbe 100 bodova (tbr.7/1 Tarife), sastav podnesaka od 26.11.2018., 2.9.2020., 8.4.2022., 24.6.2022. i 9.5.2025. po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 14.2.2019., 4.3.2020., 20.1.2021., 24.3.2022., 8.12.2022., 16.2.2023., 27.4.2023., 23.11.2023. i 19.5.2025. za svako po 100 bodova (tbr. 9/1 Tarife), za sastav podnesaka od 3.4.2019., 21.5.2019., 2.8.2019., 3.9.2019., 11.11.2019., 14.2.2020., 28.2.2020., 27.1.2021., 19.3.2021. i 22.12.2022. za svaki po 25 bodova (tbr. 8/3 Tarife), odnosno ukupno 1750 bodova što primjenom tbr. 54 Tarife, prema kojoj je vrijednost boda 2,00 €, ukupno iznosi 3.500,00 € i uz uvećanje za 25 % PDV (875,00 €) iznosi 4.375,00 €, a uz trošak pristojbe na tužbu od plaćenih 124,76 € i na presudu od 97,42 € ukupno iznosi 4.597,18 €, a sukladno omjeru uspjeha tužiteljice u sporu iznosi 3.631,77 €. Tužiteljici je u cijelosti kao potreban, neovisno o uspjehu u sporu, priznat zatraženi trošak plaćenih predujmova za vještačenje u iznosima od 146,00 € (l-96), 159,27 € (l-189), 66,36 € (l-210) i 132,72 € (l-217), pa ukupno dosuđeni parnični troškovi iznose 4.136,12 €, kao u izreci pod točkom III., a tužiteljica ima pravo na kamate na dosuđene troškove sukladno čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a, a kako je to obrazloženo u točki 32.

35. Tužiteljici nije dosuđen kao potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak sastava odštetnog zahtjeva jer je podnesen prije okončanja liječenja, pa nije bio od utjecaja na tijek kamata, a sadržajno je istovjetan tužbi. Nadalje, tužiteljici nije priznat kao potreban za vođenje ovog spora zatraženi trošak sastava podnesaka od 23.10.2018., 7.3.2019., 17.3.2020., 17.9.2020., 27.1.20201. kojima obavještava sud o plaćanju pristojbe, odnosno predujmova jer o tome postoji evidencija u računovodstvu suda kao i podneska od 29.8.2023. kojim požuruje postupanje suda. Ocjena je ovog suda da nisu bili potrebni za vođenje postupka ni troškovi sastava podnesaka od 22.10.2024. i 13.2.2025. jer tužiteljica istima samo ponavlja ranije izložene navode, a ne iznosi nikakve nove ili sudu nepoznate okolnosti. Konačno, tužiteljici nije priznat kao potreban ni zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je to ročište prezakazano, u skladu s ovlastima suda, i održano unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke, sukladno čl. 335.st.6. ZPP-a, stoga taj trošak tužiteljici nije ni nastao.

Zagreb, 9. lipnja 2025.

Sudac

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz pristojbu na presudu (vps 5.097,32 €)

2. pun. tuženika