Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-355/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika [obrt] vl. JM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Andreji Krstinić, odvjetnici iz Raba, protiv tuženika-protutužitelja NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja izjavljenoj protiv presude u dijelu pod tokom I. i rješenja u dijelu pod točkom II. izreke Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Radu poslovni broj Povrv-159/2021-44 od 2. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Rabu poslovni broj Povrv- 159/2021-44 od 2. travnja 2025. dijelu pod točkom I. izreke i rješenje pod točkom II. izreke u odluci o troškovima parničnog postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja-prototuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Prihvaća se tužbeni zahtjev te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba, posl. br. Ovrv-60/2020 od 10. studenog 2020. u dijelu u kojem se nalaže tuženikuprotutužitelju da plati tužitelju- protutuženiku iznos od 320,06 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama određenim prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, tekućim od 6.11.2019. do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku- protutužitelju [obrt] vl. JM, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju-protutuženiku NM, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, isplati ukupni novčani iznos od 62.300,00 kuna/8.268,63 EUR sa pripadajućim zakonskim kamatama određenim prema čl.29.st. 2 .Zakona o obveznim odnosima tekućim od 19.12.2018. na iznos od 35.000,00 kuna/4.645,30 EUR te od 13.03. 2019.godine na iznos od 27.300,00 kuna/3.623,33 EUR po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pa do isplate kao i da mu nadoknadi troškove ovog postupka."

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika povučen djelomično za iznos od 1.114,87 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom od 6.11.2019. do isplate, te se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba, posl. br. Ovrv-60/2020 od 10. studenog 2020. u tom dijelu ukida.

II Nalaže se tuženiku- protutužitelju naknaditi tužitelju- protutuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 1.581,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2025. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za ostale odnose, sve u roku od 15 dana, dok se za preostali iznos odbija zahtjev za naknadu troška tužitelja- protutuženika kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke i rješenje pod točkom II. izreke u odluci o troškovima parničnog postupka u pravovremenom roku žali se tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je pobijana presuda u tijelu pod točkom I. paušalna i na razini nekakve procjene koja može i ne mora biti utemeljena, jer se predmetna činjenica ne može utvrditi pa stoga tuženik – protutužitelj smatra da je sud trebao odbiti tužitelja – protutuženika i sa ovim manjim dijelom osnovnog tužbenog zahtjeva. Zbog nemogućnosti utvrđenja činjeničnog stanja o kojem ovisi osnovanost i jednog i drugog zahtjeva pobija i odluku o troškovima postupka, te smatra da svaka stranka treba snositi trošak za sebe.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti. Potražuje trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 250,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke i rješenje pod točkom II. izreke u odluci o troškovima parničnog postupka, kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

6. Nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju također sadržajem žalbe ukazuje tuženik, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U odnosu na žalbene navode tuženika potrebno je odgovoriti da su isti neosnovani budući su vještaci suprotno žalbenim navodima mogli utvrditi činjenice koje su vještačili, a pored toga vještačenje nije jedino dokazno sredstvo kojim se nedvojbeno dokazalo postojanje dugovanja tuženika prema tužitelju. Naime, vještak graditeljske struke jasno je utvrdio da se u konkretnom slučaju radi o vrstama radova i ugrađene opreme koje su opisane i u cijelosti odgovaraju opisima radova koji su izvođeni kod radova adaptacije kupaone i dijelom pripadnih klima uređaja, elektro i vodovodnih instalacija i pratećih radova. Iz tog razloga je moguće pristupiti ocjeni i specifikacijama sadržanim u ukupno četiri računa i kao takve ih prihvatiti.

9. U odnosu na prigovore tuženika koji se tiču kvalitete izvedenih radova, vještak graditeljske struke u nalazu i mišljenju je pravilno naveo da su radovi izvođeni 2019. i u suradnji s tuženikom, te da u cijelom spisu, osim zadnjih tvrdnji ne postoji nikakva prepiska o tome da je tužitelj radove izvodio nekvalitetno, jer je u konačnici tuženik vršio ostale radove polaganja keramike, završetka obloga i krečenja, a što se sasvim sigurno ne bi dogodilo da isti nisu solidno odrađeni ili da suradnja u to doba nije bila obostrana i na zadovoljavajući način.

10. Vještak je dalje naveo da oštećenja koja u postupku ističe tuženik mogu biti izazvana drugim uzrocima obzirom na činjenicu da je tuženik sam izvodio najveći dio završnih radova za što nije odgovoran tužitelj.

11. Slijedom toga, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije paušalna i na razini nekakve procjene koja može i ne mora biti utemeljena, kako to u svojoj žalbi tvrdi tuženik.

12. Nadalje, tužitelj je u ovom postupku u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, dok je tuženikov protutužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, slijedom čega je prvostupanjski sud osnovano presudio u točki II. izreke pobijanog rješenja da troškove postupka tužitelju mora naknaditi tuženik.

13. Naime, odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke rješenja, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i kao takva utemeljena na odredbama članka 154. stavak 2. i članka 158. stavak 1. ZPP-a, te članku 155. stavak 1. ZPP-a, kao i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

14. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. i 2. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kao i rješenje pod točkom II. izreke jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobijaju presuda i rješenje, kao ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

15. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna niti nužna za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP- a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić