Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-374/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Hrvoju Nikoliću, odvjetniku iz [adresa] protiv tuženika MS, vl. obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po Odvjetnikom društvu Volić&Ružička & Cabadaj Cafuta iz Garešnice, radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-93/2020- 40 od 11. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-93/2020-40 od 11. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o ugradnji, postavljanju, puštanju u pogon i trajnom priključenju solarne elektrane na distribucijsku mrežu putem solarnih kolektora tipa SCHÜCO PS 04 240 WATA sklopljen u travnju 2017.g. između tužitelja IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao naručitelja i MS vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao izvođača.

II Nalaže se tuženiku MS vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da o vlastitom trošku demontira 58 solarnih kolektora tipa SCHÜCO PS 04 240 WATA s kompletnom podkonstrukcijom i dovede krovište tužitelja IS, OIB: [osobni identifikacijski broj] na adresi [adresa], u prvobitno stanje.

III Nalaže se tuženiku MS vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 32.517,09 EUR (245.000,00 kn po tečaju 1 EUR = 7,53450 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 15.04.2017.g. pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 30.12.2023. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31.12.2023. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženiku MS vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati troškove parničnog postupka u iznosu od 4.932,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik iz svih zakonom propisanih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno da istu preinači u smislu žalbenih navoda tuženika. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 312,50 eura.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

6. Nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju također sadržajem žalbe ukazuje tuženik, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U ovom postupku nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili usmeni ugovor o djelu na ime kojega je tužitelj isplatio tužitelju avans u iznosu od 245.000,00 kuna, a tuženik je djelomično obavio posao.

9. Među strankama je sporno što su točno ugovorile obzirom je ugovor zaključen usmeno. Prema tužitelju su ugovorili ugradnju, postavljanje, puštanje u pogon i trajno priključenju solarne elektrane na distribucijsku mrežu, kao i sistem grijanja vode putem solarnih kolektora na krovište nekretnine u vlasništvu tužitelja. Prema tuženiku stranke su ugovorile samo ugradnju solarne elektrane na krovište nekretnine u vlasništvu tužitelja. Međutim nije sporno da je tuženik postavio 58 solarnih kolektora i da nisu u funkciji, za što svaka od stranaka smatra odgovornom drugu stranu.

10. U postupku je utvrđeno da su stranke dogovorile ugradnju, postavljanje, puštanje u pogon i trajno priključenju solarne elektrane na distribucijsku mrežu, kao i sistem grijanja vode putem solarnih kolektora na krovište nekretnine u vlasništvu tužitelja.

11. Uvidom u Specifikaciju opreme za kuću 2000 W od 10.5.2017. utvrđeno je da se navodi artikl solarni modul Schuco PS 04 240 W, konstrukcija bazni profil MSE BP 160S, međudržač modula 43-2, krajnji držač modula 43-1, krovna sidrišta inox crijep, vijsci za konstrukciju- Oneturn, sponice profila i vijci za pričvršćivanje sidrišta za krov, pretvarač trofazni inverter 18.0 kW Kaco Powador, te pod ostali materijal: solarni kabel crveni RT/100, solrni kabel plavi BL 100, MC-T4 utikač SET/20, MC-T4 utičnica SET/20, AC/DC zaštita, fid sklopka, osigurači, glavni elektro projekat, ostala dok., potrošni elektro materijal, ispitivanje el.inst. puštanje u rad, mjerenje kvalitete, analiza, probni rad, ugradnja i monataža i trnsport u ukupnom iznosu od 51.332,34 kuna. U Specifikaciji opreme za ordinaciju 14000-14500 W od dana 10.05.2017. navedena je identična specifikacija opreme u ukupnom iznosu od 196.908,75 kuna.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka FS, zaposlenice tuženika i GS, te iskaza stranaka, čiji iskazi nisu u suprotnosti u bitnom, te dokumentacije priložene u spis nesporno je utvrđeno da su tužitelj i tuženik ugovorili usmenim putem postavljanje solarne elektrane na krovište nekretnine tužitelja na ime kojega je tuženik postavio solarne panele, ali taj sustav nikada nije stavljen u funkciju.

13. Dakle, nije sporno da je tuženik postavio 58 solarnih panela tipa SCHÜCO PS 04 240 W koji nisu nikada stavljeni u funkciju jer nije izrađena potrebna dokumentacija, što je potvrdio i tuženik. Svjedok FS iskazala je da su izvedeni svi radovi osim pribavljanja dokumentacije i to da nije dostavljena građevinska dozvola za objekt na kojemu je tužitelj planirao postaviti solarne panele, nije napravljen glavni projekt, nisu upućeni zahtjevi HEP-u i nije dobivena elektro- energetska suglasnost. Tuženik je na pitanje da li je specifikacija ono što je trebalo izvesti odgovorio da načelno je i da je za iznos od 245.000,00 kuna većinom izvršio radove, nije izvršen dio vezan za dokumentaciju i AC pretvarač ali i da sustav nikada do kraja nije ugrađen, potvrdio je da solarni paneli nisu u funkciji, da nije izrađen projekt i da elektrana nije puštena u rad. Dakle nije sporno da sustav nije u funkciji.

14. U svom iskazu tužitelj je naveo da je ugovorio i sistem grijanja vode putem solarnih kolektora što tuženik osporava, a tuženik osporava i navode tužitelja da je tuženik montirao stare, rabljene solarne panele iako je ugovoreno postavljanje novih solarnih ploča. Što se tiče ugrađenih solarnih panela, nema dokaza a bi bili ugrađeni rabljeni paneli. Naime svjedok FS je iskazala da su ugrađeni novi paneli a to zna zašto što su bili "na stanju", a da je iskaz ovoga svjedoka istinit iako se radi o zaposleniku tuženika proizlazi i iz postupka osiguranja dokaza Općinskom sudu u Velikoj Gorici po prijedlogu predlagatelja IS, ovdje tužitelja, pod poslovnim brojem R1-5/2018 u kojemu je vještak utvrdio da solarne ploče koje su isporučene nisu ranije korištene i da su u skladu sa pravilima struke montirane na raspoloživoj površni krova. Isto tako je vještak ustvrdio da se prema stanju skinute solarne ploče radi o solarnim pločama ranije proizvodnje koje su prije montaže od 2012.godine bile uskladištene. Tužitelj u navedenom dijelu navodi da montirani tip solarnih panela ne odgovara niti tehničkim karakteristikama solarnih panela koje je tužitelj naručio i da je ugovoreno postavljanje panela snage 300 W, a tuženik je isporučio panele snage 240 W koja temeljem ispitivanja provedenog u Njemačkoj daju 222 W. Tuženik je u svom iskazu potvrdio da je roba bila na stanju pet godina ali da se radilo o najkvalitetnijem panelu i da je on tužitelju pokazao robu koju je imao na stanju koju su ugrađivali u 2011. i 2012. godini, radi se o panelima SCHUCO jačine 240w, a obzirom da su paneli stajali on je ponudio tužitelju po cijeni 1 cent manje od nabavne cijene koju on plaća i da je tužitelj pristao. U odnosu na iskaz svjedoka GS da je on na namontiranim panelima uočio flekove na aluminijskim panelima i na jednom panelu spoj žice izoliran izolacijskom trakom sudu je logičan iskaz tuženika u dijelu da je on prilikom testiranja panela odrezao žicu i izolirao trakom, obzirom da ih je prethodno na zahtjev tužitelja demontirao i ponovno montirao i prepravljao.

15. Nadalje, uvidom u dopise tužitelja od 31. svibnja 2017. i od 17. srpnja 2017. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj pozivao tuženika da mu dostavi barkod listu i flash listu za postavljene solarne panele a dopisom od 5. listopada 2017.da poziva tuženika da u roku od 15 dana demontira solarne panele s kompletnom podkonstrukcijom i dovede krovište u prvobitno stanje te vrati u cijelosti isplaćeni iznos, te u dopise od 9. ožujka 2020. od 18. ožujka 2020. da ga dodatno poziva na ispunjenje ugovora u roku od 8 dana.

16. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je predmetni ugovor prestao raskidom sukladno članku 262. stavak 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) i da su nastupili učinci raskida, odnosno da je tužitelj stekao pravo tražiti vraćanje danog jer tuženik niti u naknadno ostavljenom roku na poziv tužitelja nije ispunio ugovornu obvezu. U smislu odredbi članka 368. ZOO-a, u slučaju raskida ugovora svaka strana ima pravo zahtijevati da joj se vrati ono što je dala.

17. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je osnovan deklaratorni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je predmetni ugovor raskinut čime je tužitelj stekao pravo tražiti vraćanje danog, a to je pravo na povrat avansa u iznosu od 245.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od dana kada je tuženom platio avans te je istodobno osnovan zahtjev za demontiranje dijelova koje je tuženik ugradio, a to je 58 solarnih kolektora tipa SCHÜCO PS 04 240 W, sa kompletnom podkonstrukcijom. Pri tome sud je odlučivao u okviru zahtjeva tužitelja, dok tuženik u predmetnom postupku nije postavljao zahtjeve.

18. Ovaj sud u cijelosti prihvaća naprijed navedena činjenična utvrđenja i pravna stajališta suda prvog stupnja, za koja je isti dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

19. Naime, iz stanja spisa proizlazi da su stranke dogovorile ugradnju sustava, koji unatoč tome što je tužitelj dva puta pisano pozivao tuženika i ostavio mu dodatni rok za izvršenje njegove obaveze, nikada nije izvršen, a niti je postojala bilo kakva reakcija na ove pozive tuženika.

20. Nesporne činjenice u konkretnom slučaju proizlaze prije svega iz dokumentacije priložene u spisu, a pored toga i iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka, a što znači da je tužitelj u travnju 2017., kao naručitelj, sklopio sa tuženikom kao izvođačem ugovor o gradnji, postavljanju, puštanju u pogon i trajnom priključenju solarne elektrane na krovu, kao i sistema grijanja vode putem solarnih kolektora na krovište nekretnine u vlasništvu tužitelja, a što nije učinio.

21. Naime, prema podacima u spisu navedena elektrana koja je trebala biti izgrađena je specificirana u dva dokumenta koja je nesporno izradio sam tuženik, a ti dokumenti su specifikacija oprema za ordinaciju 14000 W do 14500 W od 10. svibnja 2017., te specifikacija opreme za kuću 2000 W od 10 svibnja 2017. (koja dokumentacija je priložena u spis).

22. Osim toga, nesporno je da je tužitelj tuženiku u cijelosti isplatio avans, odnosno cjelokupno dogovoreni, ovdje utuženi iznos, a što proizlazi iz javnobilježničke ovjere – potvrde tuženika da je novac primio, kao i i iskaza samog tuženika, tužitelja i svjedoka.

23. Također nije sporno da tuženik unatoč višekratnim pozivima tužitelja nikada nije ispunio svoju ugovornu obvezu, a niti je izrađen bilo kakav projekt i dogovoreni sustav nikada do kraja nije ugrađen, spojen, niti pušten u rad, odnosno isti je potpuno nefunkcionalan.

24. U tom pravcu neosnovan je žalbeni navod tuženika da nije dobio građevinsku dozvolu, budući tužitelj tvrdi da ju je dobio na uvid prilikom prvog posjeta kod tužitelja, te da stoga nije bio u mogućnosti izraditi projekt. Naime, uporabna dozvola, a ne građevinska je potrebna samo kao dokaz legalnosti objekta, te nije preduvjet za bilo kakvu izradu projekta. Izrada projekta je nedvojbeno obveza tuženika, prema specifikaciji sačinjenoj po samom tuženiku i prema pravilima struke, a nesporno nikada nije ispunjena.

25. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Člankom 590. ZOO propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

26. Dakle, izvođač je dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla i predati naručitelju izrađenu ili popravljenu stvar. Izvođač koji je samo djelomično obavio posao nije izvršio svoju ugovornu obvezu, pa naručitelj ima pravo izjaviti da raskida ugovor.

27. Kako tuženik nije postupio sukladno usmenom ugovoru o djelu na kojega mu je tužitelj isplatio avans u iznosu od 245.000,00 kuna, dok je tuženik samo djelomično obavio posao, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

28. Stoga, utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP- a, a koju ocjenu tužiteljica neosnovano osporava, preocjenjujući u postupku provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, nasuprot pravilnoj ocjeni danoj od strane prvostupanjskog suda.

29. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

30. Prema tome, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

31. Pravilna je i odluka o troškovima postupka. Kako je tužitelj uspio u parnici tuženik mu je temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a dužan naknaditi sva potreban troška postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Sud je prvog stupnja pravilno odmjerio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno odredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

32. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. i 2. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

33. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga što isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić