Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-486/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja FR, OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja JR, OIB [osobni identifikacijski broj], obojica iz [adresa], zastupani po punomoćniku Martinu Sherri, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnica Sandra Pleša i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Olujić, Penezić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. tužitelja i 2. tužitelja i o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-784/2019-72 od 30. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbijaju se žalbe 1. tužitelja i 2. tužitelja, te žalba tuženika kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-784/2019-72 od 30. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjevi 1. tužitelja i 2. tužitelja, te zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176 da tužiteljima FR, OIB [osobni identifikacijski broj] i JR, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] plati iznos od 2.675,69 eura / 20.160,00 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. travnja 2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji potražuju isplatu iznosa od 6.216,74 eura / 46.840,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2018. do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji potražuju isplatu iznosa od 5.547,74 kn / 736,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2018. do isplate kao neosnovan.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelji potražuju rentu od 1. rujna 2018. pa nadalje u iznosu od 258,81 eura / 1.950,00 kn mjesečno najkasnije do svakog desetog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama na dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem tužitelji potražuju isplatu iznosa od 265,45 eura / 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2018. do isplate kao neosnovan.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tužitelj i 2. tužitelj, te tuženik.

2.1. 1. tužitelj i 2. tužitelj (dalje: tužitelji) se žale protiv presude u cijelosti, te pobijaju i odluku o troškovima postupka u dijelu pod točkom VI. izreke presude, a sve radi bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ali pred drugim uređujućim sucem, jer je iz stanja spisa razvidna sumnja da je predmetni raspravni sudac bio pristran u suđenju, iz razloga koji nisu poznati tužiteljima, ali po svemu sudeći postoje. Potražuju trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 777,34 eura.

2.2. Tuženik se žali protiv presude u dijelu pod točkom I. i VI. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu i odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim u cijelosti i obveže ga na naknadu troškova tuženiku prema troškovniku koji se nalazi u spisu, kao i da tužitelji naknade tuženiku žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 384,32 eura, ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu tužitelja i tuženika nije odgovoreno.

4. Žalbe tužitelja i žalba tuženika nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koja je za tužitelja nastala u prometnoj nesreći 22. svibnja 2017. na raskrižju [adresa] i [adresa] u [adresa] za koju prometnu nesreću tužitelj tvrdi da ju je prouzrokovala osiguranik tuženika, ER, kada je upravljajući osobnim vozilom [obrt] registarskih oznaka [registarska oznaka] udarila u teretno vozilo [obrt] registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj. Tužitelj tvrdi da je do nesreće je došlo tako što je ER, osiguranik tuženika, propustila zaustaviti svoje vozilo, iako je bio postavljen prometni znak STOP, prilikom uključivanja na cestu s prednošću prolaza po kojoj se kretao tužitelj.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2022, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Posebno nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju tužitelji i tuženik budući presuda, kako u usvojenom tako i u odbijenom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje.

8. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Na okolnost nastanka štetnog događaja sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka ER, GR i AR, izvršio uvid u isprave u spisu te proveo očevid i prometno vještačenje te je utvrdio sljedeće činjenice:

- da se prometna nesreća dogodila u [adresa], na četverokrakom raskrižju [adresa] i [adresa] 22. svibnja 2017. ujutro, sunčanog i vedrog dana na kolniku koji je bio hrapav, dobar i suh. U prometnoj nesreći su sudjelovali osiguranik tuženika ER kao vozač osobnog automobila Mercedes A 180 CDI registarskih oznaka [registarska oznaka] i prednik tužitelja CR kao vozač teretnog automobila Citroen Berlingo First FG 1.6 HDI registarskih oznaka [registarska oznaka],

- da se na mjestu štetnog događaja, u [adresa] nalazi prometni znak “B02 obavezno zaustavljanje” i u [adresa] se nalazi prometno ogledalo i na kolniku te ulice je horizontalna signalizacija isprekidane linije,

- da iz iskaza svih saslušanih osoba proizlazi da u vrijeme štetnog događaja osim vozila kojima su upravljali tužitelj i svjedokinja ER na kolniku nije bilo drugih vozila, no njihovi iskazi se razlikuju u tome je li došlo do udara vozila tužitelja u vozilo svjedokinje ili obratno i na kojem dijelu kolnika [adresa] je došlo do sudara – na dijelu kolnika za smjer kretanja tužitelja ili na dijelu kolnika za kretanje vozila iz njemu suprotnog smjera pa je te činjenice prvostupanjski sud utvrdio prometnim vještačenjem,

- da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je do prometne nesreće između vozila osiguranika tuženika i vozila prednika tužitelja došlo tako što se osiguranica tuženika ER u osobnom vozilu uključivala u promet iz sporednog smjera [adresa], označenog prometnim znakom obveznog zaustavljanja, skretanjem udesno na [adresa] prema centru [adresa], a iz tog smjera je teretnim – dostavnim vozilom upravljao prednik tužitelja CR koji je djelomično prelazio isprekidanu razdjelnu liniju i vraćao se natrag desno na svoju voznu traku, dok je ER skretanjem udesno ulazila na voznu traku za suprotni smjer i pritom je na oko 0,15 m od razdjelne linije došlo do kontakta prednjeg lijevog više rubnog dijela osobnog vozila s prednjim dijelom prema straga lijevog boka teretnog vozila, tako da je osobno vozilo bilo usmjereno s lijeve strane prema teretnom vozilu, koje je u nastavku naletjelo prednjim više desnim dijelom na zid ograde na izlazu iz raskrižja. Prometna nesreća se dogodila na lijevoj voznoj traci za smjer kretanja vozila prednika tužitelja, neposredno uz razdjelnu liniju i vozilo prednika tužitelja je tada bilo u povratku na svoju desnu voznu traku,

- da do prometne nesreće ne bi došlo da se prednik tužitelja pred ulaskom u raskrižje i na mjestu sudara kretao svojom desnom stranom kolnika [adresa] jer osiguranica tuženika uključivanjem u promet u suprotan smjer nije prelazila sredinu kolnika, a do nje ne bi došlo ni da je osiguranica tuženika s obzirom na prometni znak obveznog zaustavljanja nakon zaustavljanja i provjere prometa s obje strane pričekala sa svojim uključivanjem u promet dok teretno vozilo ne prođe kroz raskrižje jer iz njenog iskaza proizlazi da joj u tom trenutku vozna traka na koju se ona uključivala nije bila slobodna,

- da do nastanka prometne nesreće ne bi došlo ni da je osiguranica tuženika reagirala kočenjem odmah čim je krenula na kolnik [adresa] jer joj je tada brzina bila minimalna i ispod sudarne brzine,

- da je sud je nalaz i mišljenje prometnog vještaka u cijelosti prihvatio jer utvrdio da je izrađen objektivno i stručno na temelju uvida u dokumentaciju u spisu i na temelju očevida na kojem je prometni vještak obavio potrebna mjerenja i jer se prometni vještak dodatno usmeno očitovao na prigovore stranaka i u cijelosti ih otklonio,

- da je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor na očitovanje vještaka u dijelu u kojem je naveo da je osiguranica tuženika trebala propustiti teretno vozilo iako joj je bila slobodna traka u koju se uključivala jer je sama osiguranica tuženika ER, koja nije zainteresirana za uspjeh tužitelja u sporu, u svojem iskazu izjavila da se teretno vozilo nalazilo na traci na koju se ona namjeravala uključiti tako da joj traka na koju se ona uključivala nije bila slobodna.

9.1. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su za nastanak štetnog događaja odgovorni i osiguranica tuženika ER i prednik tužitelja CR, te je pravilnom primjenom čl. 1072 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 – dalje: ZOO) utvrdio da su za nastanak štetnog događaja odgovorni, i ER, i to u omjeru od 80 % jer je trebala propustiti vozila koja su se kretala na glavnoj cesti na koju se ona uključivala iz sporedne ceste na kojoj je bio prometni znak obveznog zaustavljanja, a prema njenom iskazu i prometnom vještačenju vozilo prednika tužitelja je tada bilo na traci na koju se ona uključivala, čime je postupila protivno članku 57 stavak 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19), i CR, i to u omjeru od 20 % jer se kretao po traci namijenjenoj za njemu suprotni smjer kretanja, a do prometne nesreće ne bi došlo da se kretao po prometnoj traci za njegov smjer kretanja jer ER svojim uključivanjem na kolnik glavne ceste, [adresa], nije prelazila središnju crtu tj. nije prelazila na traku za njegov smjer kretanja 10. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da na strani njegove osiguranice nema nikakvog doprinosa nastanku prometne nezgode, pozivajući se pri tome na dio obrazloženja rješenja ODO-a Zadar kojim je odbačena kaznena prijavu protiv prednika tužitelja. Naime, parnični sud je u smislu članka 12. stavak 3. ZPP-a, vezan samo pravomoćnom osuđujućom presudom i to u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca. Neosnovano tuženik ističe i da okolnost što je osiguranica tuženika polovicom svog vozila izašla u lijevu prometnu traku [adresa] s namjerom skretanja u desno nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja jer ona ni na koji način nije ugrozila tužitelja i nije bilo razloga da on prelazi na lijevu prometnu traku. To iz razloga što iz provedenih dokaza, a pogotovo prometnog vještačenja , proizlazi da je protupravno ponašanje osiguranice tuženika u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja jer je osiguranica tuženika trebala propustiti vozila koja su se kretala na glavnoj cesti na koju se ona uključivala iz sporedne ceste na kojoj je bio prometni znak obveznog zaustavljanja, čime je postupila protivno članku 57 stavak 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Isto tako iz iskaza osiguranice tuženika ER, koja nije zainteresirana za uspjeh tužitelja u sporu, proizlazi da se teretno vozilo nalazilo na traci na koju se ona namjeravala uključiti tako da joj traka na koju se ona uključivala nije bila slobodna. Dakle, neosnovano tuženik ističe da okolnost što je osiguranica tuženika polovicom svog vozila izašla u lijevu prometnu traku [adresa] s namjerom skretanja u desno nije u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi suprotno, da je ona na naprijed navedeni način doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 80%, dok je okolnost da je tužitelj prešao na lijevu prometnu traku cijenjen kao doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja da prvostupanjski sud nije naveo koji je to propis prednik tužitelja prekršio kada je vozilom prešao središnju kolničku traku, odnosno da nije na adekvatan i potpuno jasan način obrazložio da se ponašanje u prometu prednika tužitelja može smatrati protupravnim i da je u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem za istaknuti je da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio cijeneći provedene dokaze, a posebno nalaza i mišljenja vještaka koji je utvrdio da se tužitelj kretao po traci namijenjenoj za njemu suprotni smjer kretanja, a do prometne nesreće ne bi došlo da se kretao po prometnoj traci za njegov smjer kretanja. Dakle, iako u obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud nije točno naveo koji je to propis prednik tužitelja propustio, iz svega navedenog razvidno je da je prednik tužitelja postupio suprotno članku 46. stavak 1. ZSPC -a koji propisuje da vozač motornog vozila za kretanje u prometu mora koristiti isključivo kolnik, kretati se sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom namijenjenom za promet one kategorije vozila kojoj vozilo pripada, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu. Takvo protupravno ponašanje tužitelja je u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štetnog događaja jer iz rezultata prometno vještačenja proizlazi da do prometne nezgode ne bi došlo da se prednik tužitelja kretao sredinom obilježene prometne trake.

12. Tako je, suprotno žalbenim navodima tuženika i tužitelja, pravilno prvostupanjski sud zaključio da je za nastanak štetnog događaja odgovorna ER, i to u omjeru od 80 % jer je trebala propustiti vozila koja su se kretala na glavnoj cesti na koju se ona uključivala iz sporedne ceste na kojoj je bio prometni znak obveznog zaustavljanja, a prema njenom iskazu i prometnom vještačenju vozilo prednika tužitelja je tada bilo na traci na koju se ona uključivala, čime je postupila protivno čl. 57 st. 4 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19), koja odredba propisuje da je vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom i da je za nastanak štetnog događaja odgovoran prednik tužitelja CR, i to u omjeru od 20 % jer se kretao po traci namijenjenoj za njemu suprotni smjer kretanja, a čime je postupio suprotno članku 46. stavak 1. ZSPC -a koji propisuje da vozač motornog vozila za kretanje u prometu mora koristiti isključivo kolnik, kretati se sredinom obilježene prometne trake, odnosno trakom namijenjenom za promet one kategorije vozila kojoj vozilo pripada, osim u slučaju opasnosti za život, zdravlje i imovinu.

13. Dakle, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1072. st.2. ZOO- a, koji propisuje da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, utvrdio suodgovornost učesnika u prometnoj nezgodi.

14.Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika sud prvog stupnja je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući i o visini neimovinske šteta koju je utvrdio primjenom odredbe članak 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a.

15. Prvostupanjski sud je medicinskim vještačenjem utvrdio da je prednik tužitelja CR zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji , slijedom čega je zaključio da je djelomično osnovan zahtjev za isplatu novčanu naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u skladu s člankom 1046., u vezi s člankom 19. ZOO-a, te s člankom 1105 stavak 1. ZOO-a prema kojem tražbina neimovinske štete prelazi na tužitelje FR i JR jer je njihov pravni prednik CR bio podnio tužbu u ovom predmetu.

16. Sud prvog stupnja je proveo dokaz medicinskim vještačenjem koje je sačinio medicinski vještak dr. Jakša Filipović Čugura sudski vještak za medicinu, kirurgiju i traumatologiju. U obrazloženju pobijane odluke sud je naveo da je zaključio da je vještak kao takav kompetentan vještačiti ozljede pokojnog CR u ovom štetnom događaju, te je navedeno vještačenje u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno, i temeljem istog utvrdio:

- da je CR u štetnom događaju zadobio prijelom tri rebara (IV-VI desno) i slobodni zrak desnog prsišta po traumi. Kod tužitelja je provedena dijagnostička obrada i adekvatna terapija, a nakon završenog liječenja kod njega su zaostale trajne posljedice uslijed prijeloma tri desna rebra i napuknuća jednog desno koje su dovele do trajnog smanjenja životne aktivnosti od 5 %,

- da je CR trpio bolove jakog intenziteta 4 dana, bolove srednjeg intenziteta trpio je 10 dana dok su bolovi manjeg intenziteta bili prisutni još 25 dana kumulativno, da je pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta u trenutku neposredne životne ugroženosti. Sekundarni strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja bio je jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana i blažeg intenziteta još 30 dana, da je CR tuđa pomoć i njega bila potrebna po 2 sata dnevno tijekom 30 dana, da kod CR postoji naruženje u lakom stupnju koje se sastoji od ožiljka koji je nastao nakon drenaže prsišta uslijed slobodnog zraka u prsištu koji je morao biti odstranjen umetanjem drena kroz manji rez u desno prsište,

- da je pokojni tužitelj CR od 2011. imao kroničnu opstruktivnu bolest pluća (KOPB) koja je na kraju i dodatno poremetila njegov zdravstveni status i da je zbog nje provedene spirometrija, da je spirometrijski nalaz na koji se pozivaju tužitelji napravljen godinu dana nakon štetnog događaja i da je ta bolest odgovorna za opstruktivne smetnje jakog stupnja koje se opisuju u tom nalazu i one ne nastaju nakon prijeloma rebara. Da su kod prednika tužitelja nakon štetnog događaja verficirani prijelom tri rebra desnog prsišta i napuknuće još jednog na istoj strani prsišta i da je njegovo stanje liječeno podstavljenom drenažom,

- da je vještak medicinske struke u odnosu na prigovore tužitelja na ocjenu boli, straha i tuđe pomoći pojasnio da je aktivno liječenje prema medicinskoj dokumentaciji u spisu trajalo otprilike do sredine srpnja 2017. i da su te ocjene kumulativno izražene i pokrivaju razdoblje aktivnog liječenja dok je ocjena trajnih posljedica objektivna i u skladu sa sudsko medicinskom praksom,

- da se prema medicinskoj dokumentaciji plućna bolest (KOPB), koja kod CR datira prije štetnog događaja, razvila do jakog stupnja što je na kraju uzrokovalo njegovu smrt i nikako se prijelom tri i napuknuće četvrtog rebra ne mogu povezati s progresijom osnovne bolesti jer bi se to događalo neposredno nakon traume, a medicinska saznanja govore da prijelom rebara zacjeljuje 4 do 6 tjedana i nakon toga je po prijelomu rebara stanje definitivno,

- da pneumotoraks nije ostavio posljedice na pluća ni trajne posljedice, jedino je bilo potrebno u razdoblju od par dana kroz postavljenu drenažu dozvoliti ekspanziju pluća do kraja,

- da i iz zdravstvenog kartona proizlazi da je kod pokojnog tužitelja 2016., dakle prije ovog štetnog događaja, evidentirana akutna egzarcebacija što govori o pogoršanju njegove plućne bolesti i da mu se dodavala dodatna terapija kao i kortikosteroidi što sve govori u prilog vrlo ozbiljnoj patologiji pluća,

- da je KOPB plućna bolest koju kontrolira pulmolog, a da je u predmetnom štetnom događaju on bio ozlijeđen i da se prijelom rebara dominantno liječi kod kirurga i ne radi se o plućnoj bolesti.

17. Suprotno žalbenim navodima, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud vodio računa o svim kvalifikatornim okolnostima te je posebno cijenio neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja, a što po mišljenju ovog suda uključuje i okolnost da je za vrijeme liječenja bio odvojen od članova obitelji. Tako je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o pravičnoj naknadi za štetu koju je prednik tužitelja CR pretrpio u štetnom događaju, suprotno žalbenim navodima tužitelja uzeo u obzir jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova i straha, nastalo smanjenje životne aktivnosti, i naruženje kod CR, njegovu dob u vrijeme ozljeđivanja (rođen 1961.), ali i okolnost da je preminuo nešto manje od 3 godine nakon štetnog događaja, kao i cilj kojem služi dosuđena naknada te da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Tako je u skladu s nalazom i mišljenjem liječnika vještaka pravilno ocijenio da tužiteljima s obzirom na navedene okolnosti za povredu prava osobnosti pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 24.000,00 kuna.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelji ističu da sud prvog stupnja nije dovoljno cijenio činjenicu da je prednik tužitelja bio osumnjičen za kazneno djelo povodom naprijed navedene prometne nezgode. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je protiv njega kaznena prijava odbačena, a isto tako je razvidno da prednik tužitelja tijekom prvostupanjskog postupka nije niti tvrdio da mu je naprijed navedena činjenice izazvala osobito intenzivnu duševnu bol, a niti da je bila od utjecaja na radno-pravni status prednika tužitelja.

19. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelji uz to imaju pravo i na naknadu za imovinsku štetu u skladu s člankom 1095 ZOO-a i to za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.200,00 kn koja je odmjerena prema cijeni od 20,00 kn/sat za ukupno 60 sati koju je smatrao primjerenom za pomoć i njegu koju besplatno pružaju nestručne osobe tj. članovi obitelji, a među strankama je nesporno da su CR tu pomoć i njegu pružali ukućani. Tužiteljima je tako pravilno, s osnova naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti CR, dosuđen iznos od 25.200,00 kuna.

20. Budući je utvrdio da je CR odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 20 % prvostupanjski sud je tužiteljima u skladu s člankom 1072. stavak 2. ZOO-a pravilno dosudio 80 % od naprijed navedenog iznosa od 25.200,00 odnosno 20.160,00 kn / 2.675,69 eura sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2018. do isplate u skladu s člankom 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) jer je CR **.**.2018. tuženiku podnio odštetni zahtjev.

21. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog žalbenog suda, tužitelji i tuženik neosnovano prigovaraju utvrđenoj visini naknade neimovinske i imovinske štete.

22. Nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 250. stavak 1. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je medicinski vještak dr. Jakša Filipović Čugura sudski vještak za medicinu, kirurgiju i traumatologiju kompetentan vještačiti ozljede pokojnog CR u ovom štetnom događaju. Naime , prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio njegov nalaz kao stručan i objektivan jer je izrađen na temelju uvida u cjelokupnu relevantnu medicinsku dokumentaciju i jer je isti iscrpnim očitovanjem otklonio sve prigovore stranaka.

23. Stoga je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud dao valjan razlog zašto nije prihvatio prijedlog tužitelja da se provede i pulmološko vještačenje. Naime, iz iskaza navedenog vještaka proizlazi da je uvidom u zdravstveni karton pokojnog tužitelja utvrdio da je kod istog još od 2011., dakle prije štetnog događaja, evidentirana akutna egzarcebacija što govori o pogoršanju njegove plućne bolesti i da mu se dodavala dodatna terapija kao i kortikosteroidi što sve govori u prilog vrlo ozbiljnoj patologiji pluća. Vještak je naveo i da je KOPB plućna bolest koju kontrolira pulmolog, a da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj bio ozlijeđen i da se prijelom rebara dominantno liječi kod kirurga i ne radi se o bolesti. Dakle, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je medicinski vještak dr. Jakša Filipović Čugura,sudski vještak za medicinu, kirurgiju i traumatologiju kao takav bio kompetentan vještačiti ozljede pokojnog CR u ovom štetnom događaju. To više što iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da su tužitelji tijekom prvostupanjskog postupka predlagali da se medicinsko vještačenje provede po vještaku traumatologu ili pulmologu tako da je određivanjem dr. ĐR za vještaka sud udovoljio tom traženju. Po mišljenju ovog suda sud prvog stupnja je je imajući u vidu naprijed navedene činjenice, pravilno ocijenio da nije bilo potrebno provoditi vještačenje i po vještaku pulmologu te da nije bilo potrebe za određivanjem drugog vještaka u smislu članka 251. stavak 5. ZPP-a.

24. Rezultate vještačenja prvostupanjski sud je ocijenio po općim pravilima o ocjeni dokaza. Kako prvostupanjski sud, nakon usmenog saslušanja vještaka u kojem se vještak dodatno očitovao na prigovore tužitelja, nije utvrdio proturječnosti niti nedostatke u njegovu mišljenju vještaka, niti su se pojavile osnovane sumnje u njegovu pravilnost, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio prijedlog tužitelja da se zatraži mišljenje drugog vještaka u smislu članka 261. stavak 3. ZPP- a.

25. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP-a, odbio dio tužbenog zahtjeva kojim su tužitelji potraživali i naknadu izgubljene zarade za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 1. rujna 2017. u iznosu od 5.547,74 kn. Naime, iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj na naprijed navedene okolnosti proveo dokaz saslušanjem tužitelja CR koji je u svojem iskazu naveo da je nakon štetnog događaja bio na bolovanju 3 do 4 tjedna i da se onda morao vratiti na posao jer su ga zvali. Osim tog iskaza, iz kojeg bi proizlazilo da je bolovanje trajalo oko dva mjeseca kraće nego što se to navodi u tužbi, tužitelj CR nije dostavio izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, a ni obračune naknade plaće koju je primao za vrijeme bolovanja, niti platne liste za razdoblje od štetnog događaja do 1. rujna 2017., a bez koje se dokumentacije ne može provesti financijsko vještačenje. Imajući u vidu da je iskaz tužitelja u tom dijelu u suprotnosti sa navodima iz tužbe ( tužitelj u svom stranačkom iskazu naveo da je bio na bolovanju dva mjeseca kraće od tužbenog zahtjeva) pravilno je zaključio sud prvog stupnja da se bez odgovarajuće materijalne dokumentacije sa sigurnošću ne može zaključiti da li je i u kom periodu tužitelj bio na bolovanju, slijedom čega je pravilno postupio kada je odbio provesti predloženo financijsko vještačenje, i pravilnom primjenom pravila o teretu dokaza iz članka 221.a ZPP-a odbio taj dio tužbenog zahtjeva. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinost stranka koja se na tu činjenicu poziva nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaza.

26. U odnosu na žalbeni navod kojim tužitelj ukazuje da nije postojao niti jedan razlog da prvostupanjski sud po prijedlogu tužitelja sam ne pribavi doznake o otvorenom bolovanju za pokojnog CR za istaknuti je da se radi o javnim ispravama koje je tužitelj bio dužan podnijeti uz tužbu sukladno članku 232. stavak 1. ZPP-a, a kako to nije učinio, a niti je naveo razlog zbog čega navedenu dokumentaciju nije bio u mogućnosti dostaviti odmah uz tužbu, pravilno je postupio prvostupanjski kada je zaključio da to nije u obvezi sam učiniti već da je to bila obveza tužitelja.

27. Sud prvog stupnja je pravilno postupio i kada je odbio i tužbeni zahtjev kojim tužitelji potražuju i rentu zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.950,00 kn mjesečno počevši od 1. rujna 2018. pa nadalje. Članak 1095. ZOO-a, propisuje : „Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. 2) Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.“

28. Odluku o neosnovanosti tog dijela tužbenog zahtijeva sud prvog stupnja je pravilno donio cijeneći sadržaj Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme koju je 19. srpnja 2017 donio poslodavac prednika tužitelja Ostrea d.o.o. iz koje proizlazi da CR nije dobio otkaz zbog posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju već mu je ugovor o radu otkazan zbog gospodarskih i organizacijskih razloga jer je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima je on radio.

29. Također, pravilno prvostupanjski sud cijeneći medicinsko vještačenje kojim je utvrđeno da je kod CR zbog ozljeda rebara pretrpljenih u štetnom događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti za 5 % i da je CR još od 2011. bolovao od KOPB-a i da se ta bolest tijekom godina pogoršavala i na kraju dovela do njegove smrti te da se prijelom tri i napuknuće četvrtog rebra nikako ne mogu povezati s progresijom osnovne bolesti, zaključuje da nisu osnovani navodi tužitelja da su KOPB i plućna embolija kod CR razlog zbog kojih se više nije mogao zaposliti.

30. Slijedom navedenog, obzirom je iz naprijed navedenih dokaza utvrdio da ne postoji uzročno posljedična veza između izgubljene zarade zbog djelomične nesposobnosti za rad tužitelja pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio daljnje dokazne prijedloge tužitelja. Tako sud prvog stupnja nije provodio predloženo vještačenje po medicini rada radi utvrđenja preostale radne sposobnosti tužitelja CR, nije pribavio očitovanje od HZMO-a je li tužitelj do 1. studenog 2018. bio zaposlen i ako je gdje i kolika mu je bila plaća, očitovanje od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o tome je li tužitelj CR prijavljen kao nezaposlena osoba i traži li posao i u kojem razdoblju ,niti je od Centra za socijalnu skrb pribavio podatke o tome ostvaruje li tužitelj zbog ozljeđivanja u ovom štetnom događaju osobnu invalidninu i doplatak za tuđu pomoć i njegu i ima li netko iz njegove obitelji status njegovatelja niti je od HZMO-a zatražen podatak ostvaruje li tužitelj naknadu za tjelesno oštećenje zbog predmetnog ozljeđivanja jer je po mišljenju ovog suda pravilno ocijenio da to, a obzirom na naprijed utvrđene činjenice, nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu.

31. Naime,koje će od predloženih dokaza izvesti odlučuje prvostupanjski sud i suprotno žalbenim navodima tužitelja nema obvezu izvesti predloženi dokaz ako smatra da on nije važan za odluku. U konkretnom slučaju, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ,prvostupanjski sud je dao logično obrazloženje zašto nije provodio naprijed navedene dokaze jer je nakon ocjene provedenih dokaza zaključio da nisu potrebni za utvrđenje činjeničnog stanja u sporu i time nije tužitelje onemogućio u ostvarivanju prava na pravično suđenje.

32. Neosnovano tužitelji u žalbi navode da je nezakonit i arbitraran dio obrazloženja suda prvog stupnja u kojem se navodi da zbog okolnosti da je tužitelj CR preminuo, tužitelji JR i FR prema odredbi članka čl. 1097 st. 1 ZOO-a ne mogu ni potraživati naknadu štete u obliku novčane rente zbog ozljeđivanja CR jer se to pravo ne može prenijeti na drugu osobu.

33. Naime, članak 1097. stavak 1. ZOO-a, propisuje da se pravo na naknadu štete u obliku novčane rente zbog smrti bliske osobe ili zbog ozljede tijela ili narušenja zdravlja ne može se prenijeti na drugu osobu. (2) Dospjeli iznosi naknade mogu se prenijeti na drugoga ako je visina naknade određena pisanim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom. Dakle, pravu na naknadu štete u obliku novčane rente zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad ne može se prenijeti drugoj osobi, dok se dospjeli iznosi mogu prenijeti ako je visina naknade određena pisanim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom.

34. Nadalje, tužitelji u žalbi neosnovano ističu da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio pravila o teretu dokazivanja kada je odbio tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem tužitelji potražuju isplatu iznosa od 265,45 eura / 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2018. do isplate, na ime uništede odjeće i obuće u štetnom događaju, zaključujući da tužitelj nije dokazao da bi mu u štetnom događaju bila uništena odjeća i obuća i da bi te stvari vrijedile ukupno 2.000,00. Naime, sud prvog stupnja analizirajući iskaz tužitelja i navode iz tužbe pravilno zaključuje da iz iskaza CR ne proizlazi da bi mu ta odjeća i obuća bila uništena jer je u svom iskazu naveo da su mu ih skinuli u bolnici, a što je u suprotnosti sa navodima iz tužbe. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da bi mu u štetnom događaju bila uništena odjeća i obuća te je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem tužitelji potražuju isplatu iznosa od 265,45 eura / 2.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 19. travnja 2018. do isplate.

35. Pravilna je i odluka o parničnom trošku koju je sud prvog stupnja, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, donio temeljem članka 154. stavak 4. ZPP-a. Tako je odlučujući o trošku parničnog postupka sud uzeo u uspjeh stranaka u sporu u skladu s člankom 154. stavak 2. ZPP-a, te je utvrdio da su tužitelji u odnosu na osnovu tužitelji uspjeli 80 %, a u odnosu na visinu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelji su uspjeli sa 18 %. Naime, tužitelji su potraživali naknadu u iznosu od ukupno 74.547,74 kn te rentu za izgubljenu zaradu što za 20 mjeseci koliko je CR živio nakon štetnog događaja iznosi 39.000,00 kn. Dakle, obzirom su tužitelji potraživali ukupno 113.547,74 kn, a dosuđeno im je 20.160,00 kn što je 18 % traženog iznosa sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 49 % (98:2) . Imajući na umu naprijed navedeno pravilan je zaključak suda da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima te da svaka stranka snosi svoje troškove . Odlučujući da svaka stranka snosi svoje troškove, a cijeneći sve naprijed navedene okolnosti, ovaj sud je mišljenja da sud prvog stupnja pobijanom odlukom o troškovima tužiteljima nije neproporcionalno ograničio pravo na pristup sudu niti im je neproporcionalno stavljen teret na njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva.

36. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

37. Tužiteljima i tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš