Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-358/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Marinu Brajku i Marinku Brajku, odvjetnicima u Đakovu, S. Radića 9/I, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-199/2024-12 od 27. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu pod posl. br. P-288/2024 od 23. prosinca 2024.

II. Prihvaća se žalba tužitelja, te se preinačava rješenje o troškovima postupka u očito odbijajućem dijelu točke III. izreke presude Općinskog suda u Đakovu pod poslovnim brojem P-199/2024-12 od 27. ožujka 2025. i rješava:

"Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici, pored iznosa dosuđenog u točki III. izreke presude i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 6. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 25. siječnja 2005. godine između tužitelja FS i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d., a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50 % jednokratno, unaprijed.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju FS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 186,45 eura na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 29. siječnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zateznim kamatama počev od dana 27. ožujka 2025. po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana, a sa zahtjevom iznad toga tužitelj se odbija."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i povrede materijalnog prava, kao i odluke o troškovima postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači raspravno rješenje suda te odluku o troškovima postupka, kao i da obveže tužitelja na naknadu žalbenog troška u iznosu od 250,00 eura.

2.2. Tuženik se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, povrede prava zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (MU 18/97, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka. Podredno tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz uputu prvostupanjskom sudu da se mora jasno izjasniti o svim navodima, prigovorima i stavovima koje je tuženik iznio u ovom postupku. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 131,22 eura.

3. Na žalbe tužitelja i tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana u dosuđenom dijelu.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, kako to neosnovano navodi tuženik, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 25. siječnja 2005. između tužitelja i tuženika u članku 3. Ugovora o kreditu, koja nosi naziv „NAKNADA„ a koja glasi: 1,50 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.„

10. Između stranaka nije sporno:

- da su 25. siječnja 2005. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o [broj kredita], kojim je kreditor stavio tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.000,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je ugovoreno da se korisniku kredita naplaćuje naknada, 1,50% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (članak 6.),

- da je kredit odobren za adaptaciju kuće,

- da je tuženik tužitelju na ime predmetne naknade naplatio iznos od 186,45 eura.

11. Prvostupanjski sud utvrđuje da se tužitelj nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke koja je u ugovor unijela i nametnula spomenutu odredbu o naknadi jer se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane banke, a na spomenute odredbe tužitelj, kao potrošač nije mogao utjecati niti izbjeći njihovo ugovaranje. Tako utvrđuje da se o toj odredbi nije uopće pregovaralo i da zaposlenici banke nisu tužitelju objasnili zašto se plaća ta naknada i po kojim kriterijima su utvrdili visinu naknade za obradu kredita.

12. Sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade, a sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik nije dokazao navedeno. Na temelju iskaza tužitelja saslušane u svrhu dokazivanja sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelju dan ugovor o kreditu no da joj ništa nije pojašnjeno o odredbama kredita, niti što znači ulazna naknada, zašto je određena u postotku u kojem je određena, niti čemu služi, a niti je bilo moguće pregovarati o istoj jer se radilo o ponudi banke uzmi ili ostavi. Stoga žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

13. Prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o jednostranoj odluci banke koja je bez pregovaranja s drugom stranom nametnula potrošaču odredbu o naknadi za obradu kredita i koja je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga utvrđuje da je predmetna odredba nepoštena, a time i ništetna.

14. Kako je utvrđena ništetnost odredbe članka 6. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na naknadu za obradu kredita, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 186,45 eura.

15. O spornoj odredbi članka 6. Ugovora, koja regulira tzv. ulaznu naknadu, parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale jer je ta odredba (kao i sve druge ugovorne odredbe) bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te stoga tužiteljica, kao potrošač, nije imala utjecaja na njezin sadržaj. Tuženik nije na bilo koji način prezentirao o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti je predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i što se njima plaća. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je navedena odredba ništetna.

16. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi članka 85. ZZP-a podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Tužitelj je informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini). Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i tužitelj, kao potrošač, nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njegovog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača-tužitelja.

17. Stoga je, a suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je sporna odredba u smislu odredbe članka 87. ZZP-a nepoštena i time ništetna. To stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita). Tužitelju je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku-trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Takav je stav u vezi (ništetnosti) ulazne naknade zauzeo i Vrhovni sud RH u svojim odlukama (Rev-673/2023 od 13. veljače 2024.).

18. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

19. U odnosu na žalbu tužitelja glede odbijajućeg dijela odluke o trošku sadržane u točki III. izreke pobijane presude, ističe se slijedeće.

20. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud nije dosudio tužitelju zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude s obrazloženjem da taj trošak nije dospio, a što je pogrešeno pravno stajalište.

21. Naime, prema odredbi čl. 335. ZPP-a ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, a istu određuje i zakazuje sud te stranke poziva na ročište, a na koji poziv su se stranke dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju brojne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude). Također na navedenom ročištu, osim objave sadržaja presude, sud sukladno odredbi članka 336. ZPP-a ukratko iznosi i razloge presude, odnosno usmeno obrazloženje presude. Imajući u vidu navedene odredbe, proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano sa pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ( NN 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/105/14 ), te članka 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama (NN Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 ) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, potom dostave presude obzirom da se ista u pravilu izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Stoga stranci zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetniku, pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a ( VS RH Rev-832/22 od 22. ožujka 2022.).

22. Stoga tužitelju pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP-a pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude sukladno Tbr. 9. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 100,00 eura ( 50 bodova), uz PDV od 25% od 25,00 eura, odnosno ukupno 125,00 eura.

23. Nadalje, tužitelju temeljem Tbr. 8.1. Tarife pripada i trošak za sastav obrazloženog podneska od 22. kolovoza 2024. u iznosu od 100,00 eura (50 bodova), uz PDV od 25 % od 25,00 eura, odnosno ukupno 125,00 eura.

24. Ujedno se napominje tužitelju da je vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju 186,45 eura, a ne 1.513,67 eura kako je to naznačeno u tužbi.

25. Stoga je primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

26. Kako je uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena odluka suda prvog stupnja o trošku, to je primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka, uz primjenu članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je tužitelj uspio u žalbenom postupku. Prema Tbr. 10. točka 5. Tarife, za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1. Tarife. Kako vrijednost pobijanog dijela iznosi 250,00 eura, to tužitelju pripada iznos od 25,00 eura ( 50%) uvećano za PDV od 6,25 eura, odnosno ukupno iznos od 31,25 eura kako je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

27. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga što isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić