Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-338/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cvrkoviću odvjetniku iz odvjetničkog društva Cvrković & partneri d.o.o. iz Vukovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69 Zagreb, zastupana po odvjetnicima iz odvjetničkog društva Mađarić&Lui d.o.o. Zagreb, Zelinska 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-453/2024-10 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovima poslovni broj P-453/2024-10 od 28. veljače 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 3. Ugovora o [broj kredita] od 25.05.2007. godine zaključenog između tužitelja i tuženika kojom je određeno kako naknada za obradu kredita iznosi 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da isplati tužitelju BE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 300,52 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% za period od dospijeća dana 04.06.2007.g. do 31.07.2008.g., zatim u periodu od 01.08.2008.g. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a u periodu od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate i u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB:53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, da isplati tužitelju BE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 363,67 eura, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik iz svih zakonom propisanih razloga, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i trošak sastava žalbe uvećan za zakonske zatezne kamate, dok podredno predlaže da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u neutvrđenom iznosu.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

6. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, kako to neosnovano navodi tuženik, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe Ugovora o [broj kredita] od 25. svibnja 2007., sklopljenog između tužitelja i tuženika u članku 3. Ugovora o kreditu, koja nosi naziv „NAKNADA„ a koja glasi:

3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.„

10. Između stranaka nije sporno:

- da su 25. svibnja 2007. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o [broj kredita] kojim je kreditor stavio tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 15.491,85 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da je ugovoreno da se korisniku kredita naplaćuje naknada, 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita (članak 3.),

- da je kredit odobren za kupnju vozila,

- da je tuženik tužitelju na ime predmetne naknade naplatio iznos od 300,52 eura.

11. Prvostupanjski sud utvrđuje da se tužitelj nije mogao suprotstaviti jednostranoj odluci banke koja je u ugovor unijela i nametnula spomenutu odredbu o naknadi jer se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremljen od strane banke, a na spomenute odredbe tužitelj, kao potrošač nije mogao utjecati niti izbjeći njihovo ugovaranje. Tako utvrđuje da se o toj odredbi nije uopće pregovaralo i da zaposlenici banke nisu tužitelju objasnili zašto se plaća ta naknada i po kojim kriterijima su utvrdili visinu naknade za obradu kredita.

12. Sukladno odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o naknadi za obradu kredita i visini te naknade, a sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik nije dokazao navedeno. Na temelju iskaza tužitelja saslušane u svrhu dokazivanja sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelju dan ugovor o kreditu no da joj ništa nije pojašnjeno o odredbama kredita, niti što znači ulazna naknada, zašto je određena u postotku u kojem je određena, niti čemu služi, a niti je bilo moguće pregovarati o istoj jer se radilo o ponudi banke uzmi ili ostavi. Stoga žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

13. Prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o jednostranoj odluci banke koja je bez pregovaranja s drugom stranom nametnula potrošaču odredbu o naknadi za obradu kredita i koja je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga utvrđuje da je predmetna odredba nepoštena, a time i ništetna.

14. Kako je utvrđena ništetnost odredbe članka 3. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na naknadu za obradu kredita, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 300,52 eura.

15. O spornoj odredbi članka 3. Ugovora, koja regulira tzv. ulaznu naknadu, parnične stranke nisu pojedinačno pregovarale jer je ta odredba (kao i sve druge ugovorne odredbe) bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te stoga tužiteljica, kao potrošač, nije imala utjecaja na njezin sadržaj. Tuženik nije na bilo koji način prezentirao o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti je predočio strukturu navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i što se njima plaća. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je navedena odredba ništetna.

16. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi članka 85. ZZP-a podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Tužitelj je informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini). Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i tužitelj, kao potrošač, nije imao objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita ni oko njegovog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača-tužitelja.

17. Stoga je, a suprotno žalbenim navodima, pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je sporna odredba u smislu odredbe članka 87. ZZP-a nepoštena i time ništetna. To stoga jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj, kao potrošač, nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita). Tužitelju je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza koja kao takva uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku-trgovca kao druge ugovorne strane, a navedeno je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Takav je stav u vezi (ništetnosti) ulazne naknade zauzeo i Vrhovni sud RH u svojim odlukama (Rev-673/2023 od 13. veljače 2024.).

18. Pravilna je i odluka o troškovima postupka. Kako je tužitelj uspio u parnici tuženik mu je temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a dužan naknaditi sva potreban troška postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Sud je prvog stupnja pravilno odmjerio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Visinu troška zastupanja po odvjetniku sud je prvog stupnja pravilno odredio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

19. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. i 2. ZPP-a žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

20. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga što isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić