1               Poslovni broj: I Kž-eun-21/2023-4

 

Poslovni broj: I Kž-eun-21/2023-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe G. G., zbog kaznenih djela iz članka 249. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, broj Kv-eun-4/2023-2 od 19. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba tražene osobe G. G. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, broj Kv-eun-4/2023 od 19. travnja 2023., na temelju članka 41. stavak 1. točka c. i stavak 2. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., (ispravno i:102/17., 68/18., 70/19. i 141/20.,) dalje u tekstu: ZPSKS-EU)) pod točkom I. rješenja, dana je naknadna suglasnost Republici Austriji za daljnje izručenje tražene osobe G. G. SR Njemačkoj predanog Republici Austriji radi vođenja kaznenog postupka na temelju uhidbenog naloga Općinskog suda u Freiburgu poslovni broj 23 Gs 395/19 od 19. svibnja 2022., zbog kaznenog djela teške pljačke u skladu sa člankom 249 stavak 1. i člankom 250 stavak 2. broj 1. Kaznenog zakonika u izdanju Republike Njemačke, činjenično i pravno opisano u izreci rješenja, a za koje kazneno djelo je moguće izreći kaznu zatvora u trajanju do 15 (petnaest) godina, a koje kazneno djelo je počinjeno 8. svibnja 2017. odnosno prije izdavanja EUN-a.

 

1.1. Pod točkom II. pobijanog rješenja, na temelju članka 38. ZSPKS-EU, suglasnost je dana pod uvjetima da se bez dopuštenja Republike Hrvatske protiv G. G. ne smije voditi kazneni postupak niti izvršiti kazna zatvora za drugo kazneno djelo počinjeno prije predaje, da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti predan drugoj državi članici radi vođenja kaznenog postupka ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje te da bez dopuštenja Republike Hrvatske ne smije biti izručen trećoj državi zbog kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora za djela počinjena prije predaje.

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela tražena osoba po braniteljici, odvjetnici S. Z. žaleći se zbog "povrede odredaba postupanja, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno nepravilno utvrđenih relevantnih činjenica te povrede materijalnog prava", ne navodeći prijedlog drugostupanjske odluke.

 

3. U skladu s člankom 132. ZPSKS-EU u svezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima drugostupanjski sud smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke za davanje suglasnosti Republici Austriji za predaju tražene osobe G. G. S. Nj. za vođenje kaznenog postupka zbog kaznenog djela počinjenog prije predaje Republici Austriji rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Kv-eun-10/2018 od 23.lipnja 2018.

 

6. U odnosu na tvrdnju žalitelja da u pobijanoj odluci da nije naveden osobni identifikacijski broj tražene osobe i njezino državljanstvo, valja istaknuti da to ne dovodi u pitanje identitet tražene osobe, s obzirom na ostale podatke o traženoj osobi sadržane u izreci pobijanog rješenja, koji su i prema ocjeni ovog suda dostatni za utvrđivanje identiteta tražene osobe.

 

7. Nadalje, tražena osoba navodi da nije ponovno ispitana u postupku davanja naknadne suglasnosti Republici Austriji radi predaje tražene osobe SR Njemačkoj radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela počinjenog prije predaje, pri čemu ispušta iz vida da se u skladu s člankom 41. stavkom 2. ZPSKS-EU o zahtjevu države izdavanja, ovdje Republike Austrije za davanje suglasnosti za predaju tražene osobe drugoj državi odlučuje bez prethodnog ispitivanja tražene osobe.

 

7.1. U odnosu na tvrdnju žalitelja da činjenicom da tražena osoba nije ispitana u postupku davanja naknadne suglasnosti prvostupanjski sud nije mogao utvrditi je li se ista odrekla načela specijalnosti i pristala na predaju SR Njemačkoj, valja istaknuti da je upravo zbog toga što se tražena osoba G. G. nije odrekla načela specijalnosti u postupku odlučivanja o europskom uhidbenom nalogu izdanog od nadležnih tijela Republike Austrije, država izdavanja zatražila naknadnu suglasnost za vođenje kaznenog postupka u drugoj državi članici.

 

7.2. Nadalje, žalitelj ispušta iz vida da će izvršenju europskog uhidbenog naloga koji je izdalo nadležno tijelo SR Njemačke odlučiti nadležno tijelo u Republici Austriji, u postupku u skladu s važećim propisima i pravima koja traženoj osobi pripadaju. Naime, davanje naknadne suglasnosti državi izdavanja ne predstavlja odluku o predaji drugoj državi članici već suglasnost za provođenje postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga koji je izdala druga država članica. S tim u vezi promašeni su žalbeni navodi tražene osobe G. G. da prvostupanjski sud odlučio o predaji tražene osobe SR Njemačkoj bez provođenja postupka predaje u skladu sa zakonom. Pritom je prvostupanjski sud u postupku davanja suglasnosti u smislu članka 41. ZPSKS-EU utvrdio postojanje svih zakonskih pretpostavki za davanje suglasnosti, ne našavši pri tome niti jedan razlog za obvezno odbijanje iz članka 20. stavka 2. ZPSKS-EU, a ni za fakultativno odbijanje iz članka 21. ZPSKS-EU, što žalitelj ni na koji način doveo u pitanje. Jednako tako prvostupanjski sud utvrdio i da kazneno djelo iz zahtjeva države izdavanja predstavlja kazneno djelo i po domaćem pravu i to kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. - dalje: KZ/11.) iako nije ni bio dužan provjeravati dvostruku kažnjivost jer se radi o kaznenom djelu iz članka 10. ZSPSKS-EU. Pritom žalitelj ispušta iz vida da je uz zahtjev države izdavanja dostavljen predmetni europski uhidbeni nalog SR Njemačke, slijedom čega je postupak davanja naknadne suglasnosti u cijelosti zakonit.

 

7.3. Konačno, nije u pravu tražena osoba da prvostupanjski sud nije bio nadležan za davanje naknadne suglasnosti Republici Austriji, što pritom ni na koji način ne obrazlaže, jer je u skladu s člankom 41. stavkom 1. ZPSKS-EU propisano da o davanju suglasnosti državi izdavanja za predaju drugoj državi članici tražene osobe zbog djela počinjenog prije predaje odlučuje sud koji je donio rješenje o predaji, što je u konkretnom slučaju upravo Županijski sud u Dubrovniku.

 

8. Slijedom navedenog, s obzirom da žalbom tražene osobe nije dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem pobijanog rješenja drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 23. kolovoza 2023.