REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Povrv-95/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodne usluge d.o.o. OIB: 43307218011, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po direktoru SO, dipl.oec., a dotični po ĐO, zaposlenici ovrhovoditelja, protiv tuženika ŽO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (sada na adresi u [adresa]), radi isplate, bez održavanja rasprave, temeljem odredbe čl. 461. a st. 3. i 4., Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 09. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Platni nalog iz rješenja o ovrsi Javne bilježnice Marije Kustić sa sjedištem u [adresa], br. Ovrv-2674/2025 od 04. travnja 2025. godine, se održava na snazi u dijelu kojim je tužena ŽO OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obvezana da tužitelju Vodne usluge d.o.o. OIB: 43307218011, Bjelovar u roku 8 dana plati iznos od 26,94 Eura u vezi nepodmirenog dijela zatezne kamate na podmireni iznos glavnog duga.
II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi Javne bilježnice Marije Kustić sa sjedištem u [adresa], br. Ovrv-2674/2025 od 04. travnja 2025. godine, u preostalom dijelu koji se odnosi na glavnicu duga od 145,79 Eura, dio obračunate i podmirene dospjele zatezne kamate na iznos tog glavnog duga od 4,21 Eura, te za trošak ovrhe određen u rješenju o ovrsi, ali i za zateznu kamatu na iznos troška ovrhe.
III. Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 13,27 Eura u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj, protiv tužene kao ovršenice, pred u izreci navedenom javnom bilježnicom pokrenuo ovrhu zbog isplate novčanog iznosa od 145,79 Eura, sa zateznom kamatom od 21. listopada 2021. godine, a tužena je protiv rješenja o ovrsi br. Ovrv- 2674/2025 od 04. travnja 2025. godine, kojim je u cijelosti udovoljeno ovršnom prijedlogu tužitelja, te kojim je ujedno tuženoj naloženo da namiri tužitelju na ime nastalih troškova ovrhe iznos od 25,00 Eura sa zateznom kamatom, podnijela pravovremeni prigovor, zbog čega je daljnji postupak nastavljen prema odredbama Zakona o parničnom postupku u vezi sporova male vrijednosti, nakon što je ovosudnim rješenjem br. Povrv-95/2025-2 od 12. svibnja 2025. godine, stavljeno izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha.
2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi, istaknutom u podnesku od 04. travnja 2025. godine, tužena je u vezi dugovanja iz 2021. godine, navela da nije bila upoznata s postojanjem duga u tom razdoblju i da je nakon saznanja u siječnju 2025. godine, odmah kontaktirala gdju ĐO u Vodne usluge d.o.o., oko dogovora za otplatu postojećeg dugovanja. Tvrdi da je u komunikaciji sa navedenom pravnicom tužitelja, usmeno dogovoreno da da podmiri dugovanje kroz veljaču i ožujak, te da je sukladno dogovoru dugovanje podmirila u cijelosti, te je potvrde o izvršenim uplatama dostavila u prilogu. Ujedno tvrdi da nikada u razdoblju od 2021. do 2025. godine, nije dobila obavijest o postojanju duga, niti opomenu, niti podsjetnik da postoji neki dug. Tvrdi da je podmirila tražbinu tužitelja, iako je potraživanje za koje je terećena otišlo u zastaru, pa je zamolila otpis duga po osnovi kamata nastalih tijekom razdoblja od 2021. godine, do dana kada je dug podmirila.
3. Nakon što je tuženik podneskom od 26. svibnja 2025. godine, priznao da je tužena nakon pokretanja ovrhe, platila, između ostalog, iznos od 150,00 Eura i to dana 14. ožujka 2025. godine, uz neke ranije svote koje je platila za zatvaranje duga u ukupnom iznosu od 235,67 Eura sa zateznom kamatom, te je konkretizirao svoju preostalu tražbinu samo na iznos od 26,94 Eura u vezi preostale dospjele i nepodmirene zatezne kamate, potražujući i naknadu troška u vezi sudske pristojbe od 13,27 Eura, tužiteljica je podneskom od 28. svibnja 2025. godine, navela da je na inicijativu tužiteljice bilo kontakta između stranaka tek u siječnju 2025. godine, te da joj je "kolegica ĐO" telefonski potvrdila rok do 31. ožujka 2025. godine, kao datum podmirenja duga (a što tužena nije dokazala u ovome postupku, niti je mogla dokazati taj sadržaj razgovora između nje i gospođe ĐO na temu do kada je tužena točno dužna podmiriti svoj dug tužitelju – opaska suca), no da je svojom osobnom pogreškom evidentirala taj datum do 01. ožujka 2025. godine. Zbog toga se tužena nije slagala sa svojom obvezom podmirenja zateznih kamata u ovome slučaju, odnosno plaćanjem preostalog duga po osnovi zatezne kamate, te je taj dug osporavala. Ponovo se pozvala na zastaru tražbine tužitelja i tim podneskom, smatrajući da se primjenjuje zastarni rok od 3 godine za povremene tražbine, a ne opći zastarni rok od 5 godina.
4. Podneskom od 26. svibnja 2025. godine, tužitelj je sukladno točci IV., predmetnog rješenja broj Povrv-95/2025-2 od 12. svibnja 2025. godine, pravovremeno dostavio obrazloženje predmetne novčane tražbine tužitelja, navevši da je kompletan dug iznosio 235,67 Eura (iz računa priloženom tom podnesku tužitelja, broj 132/1/18 na iznos od 2.881,84 kuna, razvidno je da je isti ispostavljen za rad i materijal u vezi izrade kanalizacijskog priključka, odnosno da glasi na dužnika ŽO iz [adresa], te da račun dospijeva na naplatu dana 20. listopada 2021. godine), te da je tužena molila da joj se omogući obročna otplata, time da se obvezala cjelokupno dugovanje podmiriti do 01. ožujka 2025. godine, ali i da je to dugovanje podmirila samo djelomično i to u iznosu od 35,67 Eura dana 07. veljače 2025. godine, te 54,21 Eura dana 10. ožujka 2025. godine, pa kako tužena nije podmirila preostalo dugovanje od 145,79 Eura, radi namirenja te svote je tužitelj pokrenuo ovrhu, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 21. listopada 2021. godine. Kako je tužena dana 14. ožujka 2025. godine, platila 150,00 Eura, sa tom svotom je podmirila cjelokupni dug u vezi glavnice od 145,79 Eura i dio duga (od ukupno obračunatog u iznosu od 31,15 Eura) po osnovi zatezne kamate od 4,21 Eura, obračunate u vezi tog podmirenog glavnog duga. Zbog toga je tužitelj povukao tužbu za isplatu iznosa od 145,79 Eura na ime glavnice utuženog potraživanja, za iznos od 4,21 Eura u vezi dijela podmirene kamate obračunate na glavnicu duga, ali i za iznos od 12,50 Eura u vezi troška ovrhe, izričito naglasivši da tužitelj ostaje kod potraživanja preostale nepodmirene kamate, obračunate na glavnicu duga u ukupnom iznosu od 26,94 Eura, a potražuje i iznos od 13,27 Eura u vezi sudske pristojbe na tužbu, što se jasno može smatrati samo zahtjevom za naknadu opravdanog parničnog troška. Na taj način je tužitelj indirektno povukao svoj zahtjev i u vezi preostalog iznosa od 12,50 Eura jer je javnobilježničkim rješenjem dosuđeno tužitelju ukupno 25,00 Eura u vezi troška ovrhe, a povukao je i tražbinu u vezi zatezne kamate na dosuđeni iznos troška ovrhe. Tužitelj je osporio istaknuti prigovor tužene u vezi zastare navodeći da se ovdje radi o općem roku zastare od 5 godina, koji nije protekao, tim više što je plaćanjem iznosa od 35,67 Eura i 54,21 Eura, tužena prekinula rok zastarjevanja.
5. Vezano za podnesak tužene kojim se očitovala na navedeni podnesak tužitelja, tužitelj je u podnesku od 06. lipnja 2025. godine, naveo kako je tuženoj uredno izveo kanalizacijski priključak za što joj je izdao račun i da je neosnovana tvrdnja tužene da nije znala za postojanje dugovanja prema tužitelju, a pri tome je uputio tuženu o tome da nije obveza tužitelja da naknadno, nakon izdavanja računa, obavještava tuženu o postojanju duga. Ujedno je naglasio kako ne može otpisati svoju preostalu tražbinu u vezi zateznih kamata jer je glavnica duga plaćena sa zakašnjenjem.
6. Cijeneći okolnost da je u parnici male vrijednost kakva je ova postupak pisani, valjalo je presudom odlučiti o preostalom tužbenom zahtjevu tužitelja.
7. Naime, sporni račun koji glasi na ime tužene i na iznos od 2.881,84 kuna u vezi izrade kanalizacijskog priključka i to troškova za rad i za materijal, bio je ispostavljen tuženoj na adresu u [adresa], te imajući u vidu da je tužena u podnesku od 28. svibnja 2025. godine, tvrdila da nije upoznata sa dugom do 2025. godine, te da je njezina adresa u [adresa] u [adresa] (a kao dokaz tome je dostavila presliku osobne iskaznice izdane dana 24. lipnja 2022. godine), sud je na temelju uvida u raspoloživu evidenciju MUP-a o prijavljenim prebivalištima građana, prije svega utvrdio da je tužena tek dana 24. lipnja 2022. godine, prijavila promjenu prebivališta kod nadležnog tijela i prijavila svoju novu adresu u toj [adresa] u [adresa], te da je tužena u razdoblju od 21. veljače 2007. godine, pa sve do 24. lipnja 2022. godine, imala prijavljeno prebivalište upravo na adresi na kojoj joj je i izdan sporni račun, dakle na adresi u [adresa] u [adresa]. Ovo implicira da joj je tužitelj pravilno adresirao sporni račun na njezinu adresu prijavljenog prebivališta tijekom 2021. godine, te da ga tužena nije platila iz nekih drugih razloga, a ne stoga što nije za njega znala.
8. Prema tome, na temelju ove činjenice o tome da je tužena do dana 24. lipnja 2022. godine, imala prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] u [adresa], te da joj je upravo ispostavljen račun na njezino ime na toj adresi u vezi podmirenja troškova za rad i materijal u pogledu izrade kanalizacijskog priključka, sud zaključuje da tuženoj prije svega nije moglo biti nepoznato da je taj kanalizacijski priključak u vezi kojeg joj je izdan i taj račun, prije svega napravljen, ali i da je tužena morala podmiriti taj trošak izrade tog priključka, odnosno financirati i rad i materijal za tu svrhu, pa da joj je očito pravilno bio i dostavljen od strane tužitelja sporni račun na adresu – u sandučić, na kojoj je tužena u to vrijeme imala prijavljeno prebivalište u [adresa], dakle u [adresa].
9. Iznesene činjenice o tome da tužena do 2025. godine, nije niti znala da uopće treba podmiriti tužitelju sporni račun koji se nalazi u spisu na listu 42, sud nije uvažio kao dokazane i opravdane jer sud smatra kako je praktički nemoguće da osoba koja ima prijavljeno prebivalište na jednoj adresi na kojoj se napravio kanalizacijski priključak ne zna za pravljenje tog priključka (tako nešto tužena nije niti tvrdila u ovome postupku uostalom), a analogno tome da nije upoznata sa potrebom da podmiri trošak za izradu tog priključka (sud smatra da je tu činjenicu tužena osporavala samo da izbjegne plaćanje zatezne kamate na iznos nepravovremeno podmirenog glavnog duga u vezi troškova izrade navedenog priključka).
10. Nadalje, na samom računu broj 132/1/18 (list 42) je jasno i određeno naveden kao datum dospijeća plaćanja računa, dan 20. listopada 2021. godine, pa je sasvim jasno da tužitelj u tom kontekstu ima pravo u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, potraživati od tužene i zateznu kamatu na taj nepravovremeno plaćeni iznos, pa tužena potpuno neosnovano osporava u ovome postupku potraživanje tužitelja koje se odnosi na zateznu kamatu.
11. Vezano za okolnost koju je tužena iznijela kao činjenicu, da se sa pravnicom tužitelja dogovorila usmeno ili telefonski tijekom siječnja 2025. godine, da podmiri cjelokupan dug (tužena pri tome zaboravlja da se cjelokupan dug ne odnosi samo na glavnicu duga, nego i na zateznu kamatu na iznos glavnog duga i to sve zbog nepravovremenog podmirenja glavnog duga u roku dospijeća navedenom u spornom računu – opaska suca) tijekom mjeseca veljače i ožujka ove godine, dok tužitelj tvrdi da je dogovor bio da tužena podmiri cjelokupni dug do 01. ožujka 2025. godine, jasno je da niti jedna stranka u ovoj parnici nije dokazala što je to točno bilo dogovoreno tijekom tog usmenog, odnosno navedenog telefonskog razgovora između te dvije osobe, no vodeći računa o datumu dospijeća, dakle datumu naplate glavnog duga na dan 20. listopada 2021. godine, koji datum je bio određeno i konkretno istaknut na spornom računu s lista 42 spisa, sud smatra da je obveza tužene da podmiri tužitelju i zateznu kamatu na iznos glavnog duga (neovisno o tome, što tužena osporava tu svoju obvezu), sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima jer je jasno da je tužena nepravovremeno podmirila glavni dug, tek nakon što je tužitelj prethodno pokrenuo ovrhu u tu svrhu, te da je tužena taj glavni dug trebala podmiriti još do 20. listopada 2021. godine, a kako to nije učinila dužna je platiti zateznu kamatu.
12. Uostalom, svaki dužnik treba biti svjestan činjenice da je samo dobra volja vjerovnika, hoće li ili ne pokretati ovrhu protiv dužnika ukoliko nije podmiren cijeli dug, te da li će u tom smislu prethodno uopće upozoravati ili ne, dužnika na potrebu da dug podmiri ili mu davati neki daljnji ili dodatni rok za podmirenje cijelog duga, no i da se cijeli dug ne odnosi samo na glavnicu duga, nego i na zateznu kamatu u smislu čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, ukoliko glavni dug nije bio podmiren u cijelosti do dana dospjelosti na naplatu, pa tužena sasvim neosnovano prije svega pokušava utjecati na tužitelja u ovoj parnici da povuče svoj zahtjev u vezi zatezne kamate, a potom i na sud da taj dio zahtjeva tužitelja odbije , kao neosnovan.
13. U tom kontekstu, neosnovan je istaknuti prigovor tužene u ovome postupku koji se odnosi na zastaru predmetnog novčanog potraživanja tužitelja u vezi nekakvih "povremenih tražbina", a o čemu se ovdje inače ne radi jer se potraživanje tužitelja ne odnosi na nekakve mjesečne troškove za isporuku vode ili nečega sličnog što se može okarakterizirati povremenim potraživanjem, već se radi o potraživanju u vezi podmirenja računa za trošak izrade kanalizacijskog priključka, a za koju novčanu tražbinu tužitelja se primjenjuje opći rok zastare od 5 godina, koji rok zastare nije protekao.
14. Prema tome, kako je tužitelj uvažio sve uplate u vezi kojih je tužena obavijestila sud da ih je izvršila u vezi podmirenja tog duga prema tužitelju, te je tužitelj naglasio da je nakon dospjelosti glavnog duga i pokretanja ovrhe bio plaćen iznos od 150,00 Eura, a što je sasvim jasno s obzirom na datum dospijeća naveden na spornom računu i činjenicu da je prijedlog za ovrhu datiran sa 13. ožujkom 2025. godine, a ujedno je tužitelj u prilogu podneska od 26. svibnja 2025. godine, dostavio obračun zatezne kamate na iznos od 31,15 Eura, od koje svoje je u okviru po tuženoj plaćenog iznosa dana 14. ožujka 2025. godine, plaćen dio zatezne kamate od 4,21 Eura, preostali dug je iznosio 26,94 Eura u vezi neplaćene zatezne kamate na podmiren iznos glavnog duga. Shodno tome, a cijeneći okolnost da je tužitelj povukao tužbu za isplatu glavnog duga od 145,79 Eura i sporednog u vezi dijela naplaćene zatezne kamate od 4,21 Eura, valjalo je za taj iznos staviti izvan snage rješenje o ovrsi navedene javne bilježnice i ujedno ga održati na snazi za isplatu iznosa od 26,94 Eura u vezi neplaćene kapitalizirane zatezne kamate na iznos podmirenog glavnog duga.
15. Obzirom da je tužiteljica tražila da se tuženu obveže da joj isplati i iznos od 13,27 Eura u vezi sudske pristojbe na presudu koju tužitelj tek mora platiti u toj svoti, kako je taj zahtjev tužitelja ocijenjen osnovanim, valjalo je u smislu čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku, obvezati tuženika da podmiri tužiteljici taj trošak ovoga postupka.
16. Sud smatra da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici jer je tužena tek nakon pokretanja ovrhe podmirila dio utuženog duga tužiteljici, a za koji nepravovremeno podmireni iznos je tužiteljica povukla tužbu, pa je tužena dužna podmiriti tužiteljici i cijeli opravdani trošak ovog postupka koji se sastoji samo od troška u vezi navedene sudske pristojbe od 13,27 Eura.
17. U drugu ruku nisu osnovani navodi tužene da bi tužitelj trebao snositi sve dodatne troškove oko ovrhe jer tužena zaboravlja da se sama sjetila tek 2025. godine, podmirivati i to samo povremeno, dio, po dio, novčanu obvezu koja je dospjela još tijekom 2021. godine (zbog toga je dužna snositi i ovršne troškove i troškove u vezi zatezne kamate koju isplatu osporava) u vezi izrade kanalizacijskog priključka očito za nekretninu tužene (koja izrada i koji trošak koji je trebala financirati u vezi toga joj nije mogao ostati nepoznat do 2025. godine, taj obavljeni posao i svota koju je trebala podmiriti za plaćanje tog posla i materijala). Tužena u ovome slučaju sasvim nepotrebno po uvjerenju suda, pojedine propuste nalazi na adresi tužitelja ili pravnice tužitelja (kako u vezi činjenice da ju nitko nije kontaktirao do siječnja 2025. godine u vezi spornog duga, tako i u vezi toga što joj nije nitko poslao pisanu obavijest o dugu ili pisano upozorenje da treba platiti dug – valjda na njezinu novu adresu stanovanja, pa čak i zato što je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu tijekom ožujka 2025. godine, a pri tome neosnovano po uvjerenju suda tvrdi da do 2025. godine, nije znala da treba financirati trošak izrade navedenog priključka), a ne vidi svoje propuste u okolnosti da je trebala pravovremeno podmiriti tužitelju trošak u vezi izrade navedenog priključka jer je objektivno nemoguće da punoljetna fizička osoba koja ima prijavljeno prebivalište u [adresa], na adresi [adresa], ne zna da joj je ispostavljen račun za financiranje troškova izrade kanalizacijskog priključka za njezinu nekretninu upravo na tu adresu u [adresa] i da treba podmiriti taj račun u određenom roku, a ne da čeka unedogled sa podmirenjem tog računa ili da bespotrebno čeka da se vjerovnik sjeti u pisanoj formi moliti dužnika da podmiri račun ili ga tijekom 2025. godine, telefonski upozoravati na obvezu podmirenja tog računa koja datira od 2021. godine.
18. Shodno tome, valjalo je odlučiti kao u izreci u smislu čl. 21., te čl. 29. Zakona o obveznom odnosu, a u vezi čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku.
U Bjelovaru, 09. lipnja 2025. godine.
Sudac:
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove odluke, a putem ovog suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2.t.3, ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U Bjelovaru, dana 09. lipnja 2025. godine.
S u d a c:
