REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-3059/2021-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika ORANJEGROEP SERVICES d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Samaržija, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Marko Samaržija i RPĐ u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mirka Kovača, odvjetnika i punomoćnika tuženika Marka Samaržije, odvjetnika, 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji glasi:

"Tuženik ORANJEGROEP SERVICES d.o.o. Zagreb (Grad Zagreb), R [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan je tužitelju FP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], platiti na ime naknade štete ukupan iznos od 40.000,00 kn/5.308,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počam od dana 06. rujna 2017. godine pa do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i nadoknaditi mu parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ORANJEGROEP SERVICES d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.023,17 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 9. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika ORANJEGROEP SERVICES d.o.o., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 125,00 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od 9. lipnja 2025. do isplate.

IV Odbija se zahtjev tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troška postupka u iznosu od 4.049,08 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je, kao radnik, temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2017. te temeljem Dodatka ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2017. bio zaposlen kod tuženika, kao poslodavca, sve do 22. prosinca 2017., kad je tužitelju radni odnos prestao. Tužitelj je 5. rujna 2017., obavljajući poslove kod tuženika kao poslodavca, u inozemstvu, konkretno na radilištu tuženika u Belgiji, prilikom vršenja rada na koji je upućen od strane poslodavca, pretrpio ozljedu na radu na način da je prilikom obavljanja radnih zadataka, a uslijed nepropisnih uvjeta rada koji su odstupali od uobičajenih i to u smislu ekstremnih (tropskih) vrućina, velike izloženosti negativnim atmosferskim prilikama, rad s asfaltnim bazama, naporan i ubrzan proces rada i drugo, zadobio višestruke teške tjelesne ozljede opasne po život, te niz drugih povreda pobliže opisanih u liječničkoj dokumentaciji tužitelja. Uslijed zadobivenih tjelesnih povreda tužitelj se kontinuirano liječio počev od dana štetnog događaja, te je u tijeku liječenja bio podvrgnut nizu liječničkih zahvata, a naposljetku i operativnom zahvatu. Uslijed zadobivenih tjelesnih povreda tužitelj je trpio i trpi jake i intenzivne bolove, zbog čega na ime pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli potražuje od tuženika iznos od 17.000,00 kn. Tužitelj je pretrpio intenzivan strah, koji i danas trpi, zbog čega tužitelj na ime pravične novčane naknade za pretrpljeni strah koji se osobito ogledao i ogleda kao strah od samog štetnog događaja, strah od ozljeđivanja, kao i strah od ishoda liječenja, potražuje od tuženika iznos od 16.000,00 kn. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelju i zaostalih trajnih štetnih posljedica istih, te da se isti duži vremenski period nalazio na bolovanju, tužitelju je trajno smanjena životna i radna aktivnost, pa stoga na ime pravične novčane naknade tužitelj potražuje od tuženika iznos od 16.500,00 kn. Tijekom dužeg vremenskog perioda, a napose tijekom liječenja, tužitelju je bila potrebna i tuđa pomoć i njega, a napose zbog naravi tjelesnih ozljeda i tijeka liječenja, s kojeg osnova tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 8.500,00 kn. Isto tako, tužitelj je tijekom liječenja imao i stvarne materijalne troškove i izdatke za liječenje koje naznačuje u iznosu od 4.000,00 kn, te koji iznos potražuje na ime naknade štete od tuženika, dakle, sveukupno potražuje iznos od 62.000,00 kn. Tužitelj je kao radnik tuženika zadobio predmetne povrede ozljede na radu, a time i pretrpio štetu na radu kod tuženika, zbog čega je tuženik temeljem odredbe članka 111. Zakona o radu u svezi s odredbama Zakona o obveznim odnosima u obvezi nadoknaditi štetu tužitelju. Tužitelj je odštetnim zahtjevom pozvao tuženika da mu u mirnom postupku dostavi ponudu za naknadu štete, no tuženik istom zahtjevu tužitelja nije udovoljio.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje u ovom predmetu, ističe prigovor mjesne nenadležnosti u ovom postupku, a obzirom da su parnične stranke, sukladno članku 70. Zakona o parničnom postupku, Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2017. (članak 18.), kao i Dodatkom ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2017. (članak 11.) postigle sporazum o mjesnoj nadležnosti i ugovorile mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu za svaki eventualni spor vezan uz odredbe ugovora o radu ili "vezan uz bilo koja prava i/ili obveza iz radnog odnosa" pa se ovim putem predlaže sudu oglasiti rješenjem mjesno nenadležnim i predmet uputiti stvarno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporno da je tužitelj bio na dan 5. rujna 2017. zaposlen kod tuženika, na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2017. na vrijeme od 4. kolovoza 2017. do 22. prosinca 2017. te da se predmetni događaj dogodio 5. rujna 2017. u Kraljevini Belgiji, gradu Bruxellesu, gdje je tužitelj upućen na rad kao izaslani radnik tuženika. Osporava se da bi se predmetni događaj dogodio na način kako je to opisano u tužbi. Osporava se odgovornost tuženika, osporava se uzročno-posljedična veza između zdravstvenog stanja tužitelja i predmetnog događaja, osporava se visina tužbenog zahtjeva te se ističe prigovor isključive krivnje tužitelja za nastanak štetnog događaja. Prvenstveno se osporava da bi predmetni događaj nastao na način i iz razloga kako je to opisano u tužbi. Tužitelj je tijekom radnog vremena doživio akutni srčani udar koji ni na koji način nije u svezi s radom koji je obavljao, niti je ovu činjenicu tuženik, kao poslodavac, mogao predvidjeti, spriječiti, izbjeći ili otkloniti (članak 111. Zakona o radu u svezi s člankom 1067. Zakona o obveznim odnosima). Tužitelj nije pretrpio ozljedu na radu niti je njegovo zdravstveno stanje u bilo kakvoj vezi s radom kod tuženika. Navodi da bi tužitelj radio u uvjetima "ekstremnih (tropskih) vrućina" u gradu koji je geografski bliže polarnom krugu nego sjevernoj obratnici su potpuno apsurdni i lako provjerljivi. Naime, na dan predmetnog događaja (5. rujna 2017.) temperatura zraka u Bruxellesu iznosila je ugodnih 20-22 stupnjeva, tlak zraka iznosio je 1016 mbar (hPa), uz vlagu od 77% i osvježavajući sjeverno-zapadni vjetrić brzine 14 km/h. Sve to uz prolaznu naoblaku. Ovi podatci javno su dostupni i lako provjerljivi na bilo kojem internetskom servisu koji prati vremensku prognozu i održava arhivu podataka, a podatke o vremenskim prilikama na navedeni dan predlaže se pribaviti i od Državnog hidrometeorološkog zavoda koji vodi podatke o vremenskim prilikama u svim većim europskim gradovima, pa tako i u Bruxellesu. Tuženik je, kao poslodavac, tužitelju omogućio sve uvjete i sva sredstva rada za rad na siguran način, te ga je osposobio za rad na siguran način, što uključuje i liječnički pregled te su tužitelju izdane i sve potvrde i uvjerenja o tim činjenicama. Kako je tužitelj prije početka rada Ugovorom o radu na određeno vrijeme (u članku 17. stavku 2.) potvrdio da "ne postoje okolnosti iz članka 24. Zakona o radu (bolest ili druga okolnost koja onemogućuje radnika ili ga bitno ometa u izvršenju obveza iz ugovora o radu ili koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir)", te kako je radniku izdano valjano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti i radnik je osposobljen za rad na siguran način, to je jasno kako okolnost da će radnik za vrijeme rada doživjeti akutni srčani udar, tuženik nije mogao predvidjeti, spriječiti, izbjeći ili otkloniti. S činjenicom da tužitelju nije nastala ozljeda na radu, suglasan je i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje koji nije priznao tužitelju ozljedu na radu niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja povodom ovog događaja. Podredno, tuženik navodi kako je do zdravstvenog stanja tužitelja došlo isključivo njegovom krivnjom, a obzirom da srčani udar koji je doživio nije u svezi s radom kod tuženika, jasno je da može biti u vezi samo s neurednim i nezdravim životnim navikama tužitelja ili ranijim zdravstvenim tegobama koje tužitelj (ni)je znao, a tuženik nikako nije mogao znati. Kako članak 111. Zakona o radu upućuje da je poslodavac dužan štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom naknaditi po općim propisima obveznog prava, a Zakon o obveznim odnosima, na koji ova odredba upućuje, u članku 1067. propisuje da se poslodavac oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ili ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, to tuženik osporava odgovornost za štetu koja bi tužitelju nastala u predmetnom događaju. Osporava se da bi zdravstveno stanje tužitelja bilo isključivo vezano za predmetni događaj, pri čemu se tuženik ne protivi prijedlogu tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, no predlaže da se prije provođenja istog, tužitelju naloži dostava cjelokupnog zdravstvenog kartona radi utvrđenja je li tužitelj prije ili nakon štetnog događaja imao sličnih tegoba te radi utvrđenja njegovog zdravstvenog stanja prije, u vrijeme i nakon štetnog događaja. Predlaže se da se vještacima da u zadatak da se očituju o uzročno-posljedičnoj vezi između predmetnog događaja i zdravstvenog stanja tužitelja, te da se očituju o dovršetku liječenja, odnosno o trenutku kada je zdravstveno stanje tužitelja postalo konačno, a budući isti uz tužbu nije dostavio cjelokupnu relevantnu medicinsku dokumentaciju, a iz dostavljene dokumentacije nije moguće utvrditi da li je liječenje tužitelja dovršeno, slijedom čega nije moguće utvrditi konačno zdravstveno stanje tužitelja. Osporava se i visina postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja, te se ističe da isti nije u skladu s "Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete" Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže istu odbiti, uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Rješenjem od 21. rujna 2020., poslovni broj Pr-96/2020, Općinski sud u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški se oglasio mjesno nenadležnim te je odlučio da će se nakon pravomoćnosti rješenja, spis dostaviti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom radom sudu u Zagrebu.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem izjave tužitelja (list 4 spisa), Dodatka Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2017. (list 5-6, 117-118 spisa), prijave o prestanku osiguranja od 22. prosinca 2017. (list 7 spisa), odštetnog zahtjeva (list 9-10 spisa), izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 11-14, 493-499 spisa), potvrde o zakonodavstvu o socijalnoj sigurnosti koje se primjenjuje na imatelja potvrde (list 15-17 spisa), medicinske dokumentacije tužitelja (list 19-105 spisa), Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2017. (list 112-116 spisa), vremenskih podataka za grad Bruxelles na dan 5. rujna 2017. (list 119-125 spisa), uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika (list 126-127 spisa), zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika na siguran način (list 128-129 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 22. kolovoza 2018. (list 130-132, 178-180 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 9. studenog 2018. (list 133- 136, dokumentacije iz spisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje klasa: UP/I- 502-03/18-02/104 (list 167-290 spisa), preslike zdravstvenog kartona tužitelja (list 329- 422 spisa), proveden je dokaz vještačenjem po vještaku neurologu dr. Davorki Paladino od 8. studenog 2022. (list 433-437 spisa), dokaz pisanim očitovanjem dr. Davorke Paladino od 22. svibnja 2023. (list 453 spisa), proveden je dokaz kombiniranim vještačenjem po vještacima dr. Azri Huršidić-Radulović (specijalisti medicine rada) i dr. Miji Bergovcu kardiologu od 15. svibnja 2024. (list 471-474 spisa), dokaz usmenim očitovanjem vještaka dr. Azre Huršidić-Radulović i dr. Mije Bergovca od 6. svibnja 2025. (list 501-502 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. Na ročištu 6. svibnja 2025., a nakon što je sud odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog kombiniranog vještačenja i vještačenja po vještaku zaštite na radu te odbio prijedlog za dodjelu roka za očitovanjem na navode tuženika iznesene na ročištu, stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Predmet spora, nakon konačno uređenog tužbenog zahtjeva u podnesku od 14. prosinca 2022., je naknada neimovinske štete i imovinske štete zbog ozljeda koje je tužitelj zadobio 5. rujna 2017. u Kraljevini Belgiji, gradu Bruxellesu, gdje je upućen na rad kao izaslani radnik tuženika.

8. Tijekom postupka sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 1. kolovoza 2017. na radnom mjestu armirač (list 112-116 spisa);

- da je temeljem dodatka ugovoru o radu na određeno vrijeme od 1. kolovoza 2017. tužitelj privremeno upućen na rad u inozemstvo i to u Belgiju (list 117-118 spisa);

- da je 5. rujna 2017. u Bruxellesu tijekom radnog vremena bilo između 16 i 22 stupnjeva, da je bilo djelomično oblačeno te da je puhao vjetar brzine između 9 i 20 km/h (list 119-125 spisa);

- da iz uvjerenja iz zdravstvene sposobnosti radnika od 14. kolovoza 2017. proizlazi tužitelj bio zdravstveno sposoban za put, boravak i rad u inozemstvu (list 126 spisa);

- da iz zapisnika o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način, ev. broj: OS- 17-14 proizlazi da je tužitelj, nakon provedenog osposobljavanja, bio osposobljen za rad na siguran način na poslovima i zadacima na koje je raspoređen (list 128-129 spisa);

- da se tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 22. kolovoza 2018., ozljede nastale 5. rujna 2019., ne priznaju ozljedom na radu (list 130- 132 spisa);

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija od 9. studenog 2018. odbijena žalba tužitelja te potvrđeno rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 22. kolovoza 2018. (list 133-136. spisa).

- da je iz evidencije radnog vremena vidljivo da je tužitelj od 1. rujna 2017. do 4. rujna 2017. radio po 8 sati dnevno, a u ponedjeljak 4. rujna 2017. 10 sati dnevno (list 212 spisa);

9. Tijekom postupka saslušan je svjedok PP koji je u bitnome iskazao da je bio poslovođa dok su radili u Belgiji, gradu Bruxellesu. Radili su na željezničkoj stanici koja je bila natkrivena, a tužitelj je obavljao armiračke radove. Kada je tužitelju pozlilo bio je na otprilike 200 m udaljenosti. Tužitelja su oživljavali masažom srca, a od vozača tramvaja su zatražili i elektrošoker. Na taj su ga način održavali na životu do dolaska hitne pomoći. Svi radnici prije odlaska u Belgiju obavili su liječnički pregled, a ako netko od radnika liječnički pregled nije prošao nije mogao ići u Belgiju. Prije nego što je tužitelj pao rezao je brusilicom željezo. Svjedok pretpostavlja da je bilo suho vrijeme, jer dok je kiša ne smiju raditi s kablovima i strujom vani na terenu. Dok je tužitelj bio u bolnici, svaki dan mu je netko od radnika išao u posjetu. U Belgiji se zaista radilo, a armirači nisu imali striktan rok da završe posao taj dan. Vezano uz provođenje mjera zaštite na radu u Belgiji, svjedok je iskazao da se morala poštivati, imali su na gradilištu 2-3 postaje gdje smo mogli konzumirati hladnu vodu, na WC-u su bili izvješeni plakati na kojima je prikazano kakve boje mokraća mora biti, a u koliko bi mokraća bila nezadovoljavajuće boje trebali su se obratiti šefu gradilišta radi pružanja pomoći. Radnici su imali zaduženu svu zaštitu opremu, rukavice, šljemove, zaštitna odjela, a gradilište je bilo prikladno ograđeno. Svjedoku je poznato da je tužitelj pušio, a alkohol je na gradilištu bio zabranjen.

9.1. Sud je u cijelosti vjeruje svjedoku JP jer je iskaz životan i logičan i u skladu s drugom dokumentacijom koja je priložena sudskom spisu.

10. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je radio kao tesar u Belgiji i da se radilo po 12-14 sati dnevno, bila je forca, a kako je bilo vruće udario ga je poklopac od šahte, zbog čega je pao i zadobio srčani udar. Imao je i epileptičke napade, a bio je i u komi. Prije odlaska u Belgiji bio je na zdravstvenom pregledu i utvrđeno je da je zdravstveno sposoban za rad. Pušio je kutiju cigara dnevno. Tužitelj je naveo da nije imao zdravstvenih problema, pa se nikomu nije žalio na svoje zdravstveno stanje. Na gradilištu su imali šljemove, prsluke, radne cipele. Na gradilištu su se nalazili WC-i, a donosila se i pitka voda. Slabo se družio nakon posla, jer se nakon posla okupao i to je to. U bolnici su ga kolege slabo posjećivale, bio je u komi, a izgubio je i dio pamćenja.

10.1. Sud vjeruje tužitelju u dijelu u kojem je iskazivao da je prošao zdravstveni pregled prije odlaska u Belgiju, da je utvrđeno da je zdravstveno sposoban, da su na gradilištu imali zaduženu zaštitu opremu, da su imali osiguranu pitku vodu te da je pušio kutiju cigareta dnevno. Također, sud vjeruje i tužitelju i u djelu iskaza u kojem je opisivao posljedice koje su zaostale nakon srčanog udara. Sud ne vjeruje tužitelju u dijelu u kojem je naveo da ga je udario poklopac od šahta te da je zbog toga dobio srčani udar jer je navedeno u suprotnosti s drugom dokumentacijom koja je priložena sudskom spisu te drugim izvedenim dokazima (iskazom svjedoka JP i kombiniranim vještačenjem po vještaku medicine rada i kardiologu). Također, sud ne vjeruje da je tužitelj radio 12-14 sati dnevno jer je navedeno u suprotnosti s evidencijom radnog vremena.

11. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku neurologu dr.sc. Davorki Paladino. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 8. studenog 2022. vještak neurolog dr.sc. Davorka Paladino utvrdila je da je tužitelj 5. rujna 2017. pretrpio srčani zastoj i akutni infarkt srca. Kao posljedica moždane anoksije, uslijed srčanog zastoja, došlo je do akutne anoksične encefalopatije i simptomatske epilepsije. Uz antiepileptičku terapiju tužitelj nadalje ima rijetke grand mal napadaje. Smatra da postoji uzročno-posljedična veza između srčanog zastoja i anoksične encefalopatije te pojave epilepsije. Trajne posljedice, uslijed epilepsije, smanjuju opću životnu aktivnost tužitelja za 20%. Strah tzv. primarni, u samoj situaciji ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, zbog gubitka svijesti je izostao. Sekundarni strah, karakteriziran brigom za zdravlje i ishod liječenja epilepsije, jačeg intenziteta je trajao 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana, manjeg intenziteta još mjesec dana, kumulativno. Bol vezanu uz pojavu epileptičkih napada nije imao. Tuđa pomoć je tužitelju bila potrebna tjedan dana po 3 sata dnevno, za vrijeme mirovanja kod kuće, nakon epi napada. Tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju, u bitnome navodeći da ne postoji uzročno-posljedična veza između srčanoj zastoja i akutnog infarkta prednje srčane klijetke s poslovima koje je tužitelj obavljao ili s uvjetima u kojima se obavljao poslove. U pisanoj obrani svog nalaza i mišljenja od 22. svibnja 2023. dr.sc. Davorka Paladino, utvrdila je da je ponovno izvršila uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja u spisu i u svoj osnovni nalaz i mišljenje od 8. studenog 2022. Pregledala je tužitelja i izvršila uvid u raspoloživu medicinsku dokumentaciju, iz koje je razvidno da je tužitelj 5. rujna 2017. pretrpio akutni infarkt srca i srčani zastoj, a kao posljedica toga je nastala anoksična encefalopatija i simptomatska epilepsija. Kao neurolog je mogla procijeniti da postoji pozitivna uzročno-posljedična veza između pojave srčanog zastoja i anoksične encefalopatije, odnosno pojave simptomatske epilepsije. Kao neurolog ne može ulaziti u procjenu uzročno-posljedične veze između pojave srčanog infarkta i aktualnih radnih uvjeta. S obzirom na prigovore tuženika iz podneska od 9. prosinca 2022. koje su iskazane u tom smislu, vještak smatra da je potrebno provesti kombinirano vještačenje kardiologa i specijaliste medicine rada.

11.1. Tužitelj nije prigovarao nalazu i mišljenju već je podneskom od 14. prosinca 2022. konačno uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 40.000,00 kuna / 5.308,91 euro, na ime naknade štete sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od

6. rujna 2017. pa do isplate.

11.2. Nadalje, valja reći da je tužitelj tužbom potraživao iznos od 62.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 6. rujna 2017. pa do isplate, da bi nakon provedenog medicinskog vještačenja, smanjio tužbeni zahtjev. Sukladno shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je, sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP, potreban pristanak tuženika. Kako se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, niti je tuženik u vezi s tim tražio parnični trošak (niti je istome nastao poseban trošak), sud nije posebno odlučivao o navedenom smanjenju tužbenog zahtjeva, posebice imajući u vidu da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

11.3. Imajući u vidu činjenicu da je tužbeni zahtjev neosnovan jer nije utvrđena odgovornost tuženika za štetu, sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje dr.sc. UP.

12. Radi utvrđivanja postoji li uzročno-posljedična veza između srčanoj zastoja i akutnog infarkta prednje srčane klijetke s poslovima koje je tužitelj obavljao ili s uvjetima u kojima se obavljao poslove provedeno je kombinirano vještačenje po vještaku medicine rada i kardiologu. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 15. svibnja 2024. vještak kardiolog prof. Mijo Bergovec i vještak medicine rada prim.dr.sc. Azra Huršidić-Radulović utvrdili su da nema uzročno-posljedične veze između srčanog infarkta kod tužitelja i aktualnih radnih uvjeta i to iz razloga što je tužitelj 5. rujna 2017. na radnom mjestu imao srčani zastoj i akutni infarkt prednje srčane stijenke. Verificirana je stenoza na RIVA koronarnoj arterijami te je hitno postavljen stent u bolnici u Bruxellesu. Kao posljedica srčanog zastoja došlo je do moždane anoksije s pojavom akutne anoksične encefalopatije i simptomatske epilepsije. Liječenje započeto u Belgiji nastavljeno je u Republici Hrvatskoj, te je provedena i stacionarna rehabilitacija. Tužitelj je armirač koji je radio na cestogradnji u inozemstvu, a koje radno mjesto predstavlja radno mjestu s posebnim uvjetima rada. Poslovi armirača su fizički zahtjevni poslovi, koji se izvode najčešće na otvorenom, te su izloženi nepovoljnoj mikroklimi, ponekad rade na visini s motornim alatom, te su izloženi buci, vibracijama, prašini metala i cementa. U vrijeme štetnog događaja tužitelj je radio uobičajene radne zadatke s flex mašinom. Za mikroklimatske uvjete na radilištu 5. rujna 2017. nema podataka, ali prema podatcima za grad Bruxelles vjerojatno su bili unutar fizioloških granica za 8-satno radno vrijeme, kontinuirani rad s 30 minuta pauze (temp. 22. stupnjeva celzijusa i vlažnost 77%). Kod tužitelja je verificirana koronarna bolest srca tj. arterosklerotične promjene na krvnim žilama koje opskrbljuju srce krvlju. Radi se o kroničnoj multifaktorijalnoj bolesti koja dovodi do suženja krvnih žila i ometa protok krvi za srčani mišić. U situacijama pojačane potrebe za kisikom srčanog mišića kod tjelesnog opterećenja, kod stresa ili zbog nestabilnosti plaka dolazi do otkidanja komadića plaka koji dovode do subokluzije ili okluzije koronarnih krvnih žila. Faktori rizika koji doprinose nastanku koronarne bolesti srca jesu dob, češći je spol muški, genetski čimbenici, povišene razine kolesterola i triglicerida, pušenje, izloženost kroničnom stresu, loše prehrambene navike, hipertenzija, dijabetes, pretilost, te neke kronične bolesti. Stoga, aktualni radni uvjeti ne mogu biti uzrok koronarnoj bolesti srca i posljedičnom srčanom infarktu. Tužitelj je istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje. U svojoj usmenoj obrani nalaza i mišljenja na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. svibnja 2025. vještaci prof. Bergovec i prim.dr.sc. Huršidić-Radulović naveli su da iz medicinske dokumentacije u spisu i uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja izdanoj prije početka rada proizlazi da je tužitelj nije bolovao od neke koronarne bolesti, a prema uvjerenju specijaliste medicine rada, radnik je bio sposoban za svoj posao. Prim.dr.sc. Huršidić-Radulović je navela da se promjene na koronarnim arterijama, nažalost, standardnim metodama pregleda ne mogu ustanoviti. Stoga je liječnica smatrala da je radno sposoban. Prof. Bergovec navodi, a na upit da li je tužitelj bolovao od nekog oblika koronarne bolesti prije događaja (zastoja srca ili infarkta), da nije registriran niti jedan oblik koronarne bolesti do tada. Ipak, napominje da je registrirano u medicinskoj dokumentaciji da je tužitelj imao značajni čimbenik rizika za nastanak koronarne bolesti, a taj čimbenik rizika je bilo pušenje. Pušenje predstavlja jedan od najznačajnijih čimbenika rizika za nastanak nekog od oblika koronarne bolesti. Uobičajenim metodama sistematskih pregleda na temelju kojih se izda uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti nije moguće definitivno utvrditi postojanje koronarne bolesti, ali se pušenje smatra značajnim čimbenikom za nastanak koronarne bolesti. Na poseban upit tužitelja jesu li su mikroklimatski uvjeti mogli dovesti do stresa i posljedično srčanog udara, prim.dr.sc. Huršidić-Radulović odgovara da, prema podatcima koji su u spisu, a odnose se na temperaturu i vlažnost tada u gradu Bruxellesu, pokazuju da nema ekstremnih uvjeta, pa se pretpostavlja da mikroklimatski uvjeti na radnom mjestu, također, nisu bili ekstremni. Dr. Bergovec nadalje pojašnjava da u njegovom 40-godišnjem iskustvu sa bolesnicima koji su doživjeli i doživljavali srčani arest i akutni infarkt miokarda, kao što je doživio tužitelj, nije naišao na mogućnost da bi mikroklimatski uvjeti, visoke temperature i vlažnosti mogli izazvati i da su izazvali akutni infarkt srca ili srčani zastoj. Na upit suda da li je rad dulji od 8- satnog radnog vremena mogao utjecati na izazivanje akutnog infarkta srca ili miokarda, navodi da u njegovom iskustvu i teoriji nema naznaka da bi prethodno navedeno moglo utjecati na nastanak infarkta srca i zastoja rada srca. Prof. Bergovec zaključno navodi da, prema dokumentaciji koja je priložena spisu i prema teorijskom poznavanju nastanka koronarne bolesti srca, navodi da je tužitelj imao dva čimbenika rizika koji su mogli utjecati na ranu pojavu koronarne bolesti srca. Ta dva čimbenika su muški spol i pušenje. Iz vlastitog iskustva, kao i poznavanja kardiologije, 20-30% pojava infarkta srca i srčanog zastoja javlja se bez prethodnih simptoma, a sa vrlo malo poznatih čimbenika rizika.

12.1. Nakon usmene obrane nalaza i mišljenja, zamjenik punomoćnika tužitelja ostao je kod iznesenih prigovora te je predložio provođenje novog kombiniranog vještačenja po drugim vještacima medicine rada i kardiologu budući da postoje proturječnosti u nalazu i mišljenju. Na poseban upit suda u kojem djelu postoje proturječnosti u nalazu i mišljenju, zamjenik punomoćnika tuženika je naveo da se u ovom trenu ne može očitovati, ali da odluku o novom vještačenju prepušta sudu.

12.2. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje prim.dr.sc. Huršidić-Radulović i prof. F budući je isto sačinjeno u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis. Naime, sud je iz dokumentacije koja je priložena u spis utvrdio da je 5. rujna 2017. u gradu Bruxellesu bilo 20-tak stupnjeva celzijusa te se ne može zaključiti da su radni uvjeti bili ekstremni. Također, tužitelj je poslove radnog mjesta armirača, a koji poslovi predstavljaju poslove s posebnim uvjetima rada, obavljao na natkrivenom dijelu radilišta. Tužitelj je iskazao da nije imao zdravstvene tegobe niti se ikome žalio na njih, a da je pušio otprilike 1 kutiju cigareta dnevno. Iz evidencije radnog vremena vidljivo je da je u rujnu tužitelj radio 8 sati dnevno, dok je 4. rujna 2017. evidentirano da je radio 10 sati. Također, sud uzima u obzir činjenicu da je tužitelj doživio srčani zastoj u kratkom vremenu od početka rada kod tuženika (ugovor o radu i dodatak ugovoru o radu je sklopljen 1. kolovoza 2017., a srčani zastoj je uslijedio 5. rujna 2017.). Uzimajući sve navedeno u obzir sud je mišljenja da nisu postojali ekstremni vremenski uvjeti niti radni uvjeti koji bi bili u uzročno-posljedičnoj vezi sa srčanim zastojem koje je tužitelj doživio. Prof. Bergovec, vještak za kardiologiju, je pojasnio, iako u spisu nisu evidentirani ekstremni radni uvjeti, da u njegovom 40- godišnjem iskustvu sa bolesnicima koji su doživjeli i doživljavali srčani arest i akutni infarkt miokarda, kao što je doživio tužitelj, nije naišao na mogućnost da bi mikroklimatski uvjeti, visoke temperature i vlažnosti mogli izazvati i da su izazvali akutni infarkt srca ili srčani zastoj. Isto tako, rad dulji od 8-satnog radnog vremena nije mogao utjecati na izazivanje akutnog infarkta srca ili miokarda. Prema iskustvu vještaka i teoriji nema naznaka da bi prethodno navedeno moglo utjecati na nastanak infarkta srca i zastoja rada srca. Prof. Bergovec zaključno navodi da, prema dokumentaciji koja je priložena spisu i prema teorijskom poznavanju nastanka koronarne bolesti srca, navodi da je tužitelj imao dva čimbenika rizika koji su mogli utjecati na ranu pojavu koronarne bolesti srca. Ta dva čimbenika su muški spol i pušenje. Iz vlastitog iskustva, kao i poznavanja kardiologije, 20-30% pojava infarkta srca i srčanog zastoja javlja se bez prethodnih simptoma, a sa vrlo malo poznatih čimbenika rizika. Iako iz spisa proizlazi da nisu postojali ekstremni radni uvjeti na dan 5. rujan 2017., sud smatra da je vještak za kardiologiju, kao kliničar s 40-godišnjim iskustvom u liječenju srčanih bolesnika, kompetentan za procjenu i davanju odgovora na pitanje jesu li su mikroklimatski uvjeti mogli dovesti do srčanog zastoja. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka prim.dr.sc. Huršidić-Radulović i prof. F jer je isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke, a vještaci su argumentirano odgovorili na sve prigovore tužitelja.

13. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., dalje ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14., 118/14., 154/14., dalje: ZNR) propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

14. Odredbom članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Sud je mišljenja da su poslovi armiranja koje je tužitelj obavljao predstavljaju opasnu djelatnost.

15. Nakon provedenog kombiniranog vještačenja po vještaku medicine rada prim.dr.sc. Azri Huršidić-Radulović i vještaku kardiologu prof. Bergovcu utvrđeno je da ne postoji uzročno-posljedična veza između aktualnih radnih uvjeta i srčanog infarkta, odnosno ozljede tužitelja nisu posljedica ozljede na radu niti su vezane uz proces rada. Slijedom navedenog, tuženik je dokazao da ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio uslijed srčanog zastoja. Naime, do srčanog zastoja došlo je zbog okolnosti na koje tuženik nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Tijekom postupka nisu dokazani propusti tuženika u provedenoj zaštiti na radu. Upravo suprotno, iz iskaza svjedoka JP i tužitelja te dokumentacije koja je priložena sudskom spisu, proizlazi da je tužitelj imao zaduženu zaštitnu odjeću i obuću, osiguranu pitku vodu, bio je osposobljeni za rad na siguran način te je prošao postupak utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za poslove armiranja.

15.1. Dakle, kako je u ovom postupku utvrđeno da tužitelja nije pretrpio štetu na radu ili u svezi s radom, zadobio ozljedu na radu ili profesionalnu bolest odnosno tužitelj nije dokazao da između eventualne štetne radnje poslodavca (propusti na području zaštite na radu) i ozljeda tužitelja postoji uzročno-posljedična veza nema niti odgovornosti poslodavca, odnosno tuženika.

16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 111. stavka 1. ZR, članka 25. ZNR i članka 1063. ZOO, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučio kao u točki I izreke ove presude.

17. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem novog kombiniranog vještačenja po drugim vještacima medicine rada i kardiologu budući su vještaci argumentirano odgovorili na sve prigovore tužitelja, a zamjenik punomoćnika tužitelja nije obrazložio u čemu se sastoji proturječnost nalaza i mišljenja vještaka prim.dr.sc. Huršidić- Radulović i prof. Bergovec. Također, sud je odbio prijedlog za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu budući je iz dokumentacije koja je priložena u sudski spis utvrđeno da tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, a da je iz iskaza svjedoka JP i tužitelja utvrđeno da su radnici imali i koristili zaštitnu odjeću i obuću. Također, radnici su imali na raspolaganju na gradilištu pitku vodu i wc (gdje su bila istaknuta upozorenja vezano uz boju mokraće). Dodatno se ističe da tužitelj nije niti isticao poseban propust u pogledu zaštite na radu osim ekstremnih radnih uvjeta. Stoga je sud smatrao da je navedeni dokaz nepotreban jer je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno. Također, sud je odbio prijedlog zamjenika punomoćnika tužitelja da mu se dodjeli rok za očitovanje na navode punomoćnika tuženika budući punomoćnik tuženika na ročištu koje je održano 6. svibnja 2025. nije sadržajno iznio ništa novo već je obrazložio svoje protivljenje dokaznim prijedlozima koje je zamjenik punomoćnika tužitelja iznio na ročištu. Sud nije provodio niti ostale predložene dokaze jer isti ne bi utjecali na drugačiju odluku suda i nisu bili relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

18. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

19. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP.

20. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.308,91 euro prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tuženiku su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odgovora na tužbu od 27. kolovoza 2020. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 27. rujna 2021. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 14. siječnja 2022. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 21. rujna 2022. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 9. prosinca 2022. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 3. veljače 2023. (Tbr. 8/4, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 26. travnja 2024. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 29. svibnja 2024. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 16. listopada 2023. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 30. siječnja 2024. (Tbr. 8/4, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 17. svibnja 2024. (Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 6. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

što ukupno iznosi 2.100,00 eura.

21. Tuženiku nije priznat sastav podneska od 27. rujna 2021. u kojem dostavlja adresu svjedoka jer je adresu svjedoka tuženik već trebao dostaviti sudu na ročištu koje se održalo istoga dana. Tuženiku nije priznat niti trošak sastava podneska od 24. travnja 2025. budući je u prilogu navedenog podneska dostavio valjanu punomoć za zastupanje tuženika koja je trebala biti dostavljena u sudski spis već prilikom poduzimanja prve radnje.

22. Na iznos od 2.100,00 eura, sukladno odredbi Tbr. 46. Tarife, valjalo je obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (525,00 eura), dakle tuženiku su priznati troškovi u ukupnom iznosu od 2.625,00 eura. Tuženiku je valjalo priznati i troškove provedenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura. Dakle, tuženiku su priznati troškove postupka u sveukupnom iznosu od 3.023,17 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate. U preostalom djelu je zahtjev tuženika za naknadu troška neosnovan.

23. Na dosuđeni parnični trošak, tuženiku je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II i III izreke presude.

25. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 4.049,08 eura odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio u ovom postupku. Stoga je, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.