REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2093/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Saša Čačić, odvjetnik u Vinkovcima, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 15. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 818-50-2730145, u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, koji Ugovor je zaključen između tužitelja LG, kao korisnika kredita, i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. te se utvrđuje da ista ne proizvodi pravne učinke.

II Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 818-50-2730145, kojom je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora (CHF) na dan plaćanja anuiteta.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. isplatiti tužitelju LG iznos od 16.320,44 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 10,49 EUR od 31. listopada 2008. do isplate,

- 24,18 EUR od 31. prosinca 2008. do isplate,

- 34,01 EUR od 31. siječnja 2009. do isplate,

- 38,46 EUR od 28. veljače 2009. do isplate,

- 26,20 EUR od 31. ožujka 2009. do isplate,

- 28,54 EUR od 30. travnja 2009. do isplate,

- 10,04 EUR od 31. svibnja 2009. do isplate,

- 6,92 EUR od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- 6,28 EUR od 30. rujna 2009. do isplate,

- 12,74 EUR od 30. studenoga 2009. do isplate,

- 23,81 EUR od 31. prosinca 2009. do isplate,

- 39,56 EUR od 31. siječnja 2010. do isplate,

- 35,98 EUR od 28. veljače 2010. do isplate,

- 57,32 EUR od 31. ožujka 2010. do isplate,

- 53,27 EUR od 30. travnja 2010. do isplate,

- 61,17 EUR od 31. svibnja 2010. do isplate,

- 129,58 EUR od 30. lipnja 2010. do isplate,

- 115,50 EUR od 31. srpnja 2010. do isplate,

- 158,53 EUR od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- 143,66 EUR od 30. rujna 2010. do isplate,

- 119,75 EUR od 31. listopada 2010. do isplate,

- 170,54 EUR od 30. studenoga 2010. do isplate,

- 234,38 EUR od 31. prosinca 2010. do isplate,

- 188,93 EUR od 31. siječnja 2011. do isplate,

- 204,87 EUR od 28. veljače 2011. do isplate,

- 184,60 EUR od 31. ožujka 2011. do isplate,

- 188,24 EUR od 30. travnja 2011. do isplate,

- 274,28 EUR od 31. svibnja 2011. do isplate,

- 282,66 EUR od 30. lipnja 2011. do isplate,

- 354,54 EUR od 31. srpnja 2011. do isplate,

- 317,96 EUR od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- 277,19 EUR od 30. rujna 2011. do isplate,

- 272,86 EUR od 31. listopada 2011. do isplate,

- 269,74 EUR od 30. studenoga 2011. do isplate,

- 289,02 EUR od 31. prosinca 2011. do isplate,

- 305,83 EUR od 31. siječnja 2012. do isplate,

- 308,08 EUR od 29. veljače 2012. do isplate,

- 296,45 EUR od 31. ožujka 2012. do isplate,

- 304,31 EUR od 30. travnja 2012. do isplate,

- 309,68 EUR od 31. svibnja 2012. do isplate,

- 300,64 EUR od 30. lipnja 2012. do isplate,

- 303,02 EUR od 31. srpnja 2012. do isplate,

- 296,24 EUR od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- 281,60 EUR od 30. rujna 2012. do isplate,

- 297,21 EUR od 31. listopada 2012. do isplate,

- 304,70 EUR od 30. studenoga 2012. do isplate,

- 299,45 EUR od 31. prosinca 2012. do isplate,

- 270,01 EUR od 31. siječnja 2013. do isplate,

- 295,02 EUR od 13. ožujka 2013. do isplate,

- 297,21 EUR od 31. ožujka 2013. do isplate,

- 287,40 EUR od 30. travnja 2013. do isplate,

- 256,91 EUR od 31. svibnja 2013. do isplate,

- 256,14 EUR od 30. lipnja 2013. do isplate,

- 263,63 EUR od 31. srpnja 2013. do isplate,

- 275,63 EUR od 31. kolovoza 2013. do isplate,

- 292,26 EUR od 30. rujna 2013. do isplate,

- 283,68 EUR od 31. listopada 2013. do isplate,

- 289,76 EUR od 30. studenoga 2013. do isplate,

- 296,65 EUR od 31. prosinca 2013. do isplate,

- 300,92 EUR od 31. siječnja 2014. do isplate,

- 309,98 EUR od 28. veljače 2014. do isplate,

- 307,01 EUR od 31. ožujka 2014. do isplate,

- 297,00 EUR od 30. travnja 2014. do isplate,

- 293,78 EUR od 31. svibnja 2014. do isplate,

- 295,28 EUR od 30. lipnja 2014. do isplate,

- 306,60 EUR od 31. srpnja 2014. do isplate,

- 316,18 EUR od 31. kolovoza 2014. do isplate,

- 314,19 EUR od 30. rujna 2014. do isplate,

- 322,47 EUR od 31. listopada 2014. do isplate,

- 328,09 EUR od 30. studenoga 2014. do isplate,

- 324,78 EUR od 31. prosinca 2014. do isplate,

- 329,30 EUR od 31. siječnja 2015. do isplate,

- 329,30 EUR od 28. veljače 2015. do isplate,

- 329,30 EUR od 31. ožujka 2015. do isplate, sve po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te sve u roku od 15 dana.

IV

Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 295,02 EUR od 28. veljače 2013. do 12. ožujka 2013., dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 9,66 EUR od 30. studenoga 2010. do isplate, te na iznos od 53,65 EUR tekućih od 31. kolovoza 2011. do isplate, kao i dio zahtjeva za isplatu iznosa od 258,67 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 17,08 EUR od 31. siječnja 2014. do isplate,

- 17,20 EUR od 28. veljače 2014. do isplate,

- 17,16 EUR od 31. ožujka 2014. do isplate,

- 17,03 EUR od 30. travnja 2014. do isplate,

- 16,98 EUR od 31. svibnja 2014. do isplate,

- 17,00 EUR od 30. lipnja 2014. do isplate,

- 17,15 EUR od 31. srpnja 2014. do isplate,

- 17,28 EUR od 31. kolovoza 2014. do isplate,

- 17,25 EUR od 30. rujna 2014. do isplate,

- 17,36 EUR od 31. listopada 2014. do isplate,

- 17,44 EUR od 30. studenoga 2014. do isplate,

- 17,39 EUR od 31. prosinca 2014. do isplate,

- 17,45 EUR od 31. siječnja 2015. do isplate,

- 17,45 EUR od 28. veljače 2015. do isplate,

- 17,45 EUR od 31. ožujka 2015. do isplate.

V

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.307,33 EUR, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 2.742,19 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 23. svibnja 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 818-50-2730145, temeljem kojeg mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 150.000,00 CHF, prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od 10 godina. Predmetnim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja se utvrđuje jednostrano, Odlukom o kamatnim stopama Kreditora ili drugog akta banke, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope. Tužitelj navodi i da je tijekom razdoblja otplate kredita tuženik povećavao kamatnu stopu, bez da je omogućio tužitelju da pregovara o visini iste, a niti su tužitelju razjašnjeni objektivni parametri uslijed promjene kojih bi eventualno došlo do opravdane promjene, odnosno povećanja kamatne stope. Zbog naprijed navedenog, tužitelj smatra da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu promjene iste, sadržana u predmetnom Ugovoru o kreditu, neodređena, odnosno neodrediva te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obveznopravni odnos stranaka. Dana 16. srpnja 2014. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio je presudu posl.br. Pž-7129/13 u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača "Potrošač", kao ovlašteni tužitelj, vodio protiv osam banaka (predmetnu presudu u međuvremenu je svojom presudom Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, te i Ustavni sud svojom Odlukom U-III- 2521/15.), kojom je pravomoćno utvrđena ništetnost navedene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu koje je s potrošačima sklapao tuženik, a temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502. Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u postupku povodom kolektivne tužbe obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava, čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu. Sukladno navedenom, tužitelj smatra da mu pripada pravo na povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Nadalje, u tužbi se navodi da se tužitelj predmetnim ugovorom obvezao tuženiku vratiti iznos kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, te da je tijekom trajanja otplate tečaj CHF rastao u odnosu na kunu, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta. Smatra da je i navedena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, te da je neodrediva i izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, pa da je kao takva ništetna i nema pravni učinak. Tužitelj, nadalje, navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda u predmetu povodom kolektivne tužbe i to u dijelu kojim je utvrđeno da je, između ostalih, i tuženik, i to u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, tako da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da banke nisu, kao trgovci, potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, i to tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali protivno tada važećem Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakonu o obveznim odnosima. U navedenom dijelu predmetna odluka je potvrđena i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-2221/18 od 3. rujna 2019., kojom je odbijena kao neosnovana revizija, između ostalih, i tuženika, kao 4. tuženika iz tog postupka. Stoga, pozivajući se na utvrđenja suda iz tog postupka, smatra da mu je tuženik i po toj osnovi dužan vratiti stečeno bez osnove. Slijedom navedenog, predložio je da sud utvrdi ništetnom odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi iz navedenog Ugovora, sadržanu u čl. 2. istog, te je zatražio da mu tuženik po osnovi ništetnosti te odredbe isplati iznos od 3.000,86 EUR (22.609,99 kn) i to sa zateznim kamatama tekućim od dana plaćanja pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, te da sud utvrdi ništetnom i odredbu o otplati kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja anuiteta, kao i da mu po osnovi ništetnosti te odredbe isplati iznos od 16.320,45 EUR (122.966,40 kn) sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istaknuo prigovor presuđene stvari u odnosu na zahtjev po osnovi promjenjive kamatne stope, jer je o istom već odlučeno u postupku provedenom kod ovog suda pod posl.br. P-7587/15. Nadalje, osporio je tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, smatrajući da tužitelj neosnovano smatra ništetnima odredbe predmetnog Ugovora kojima je glavnica vezana uz švicarski franak i kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a smatra i kako neosnovano zaključuje da povreda interesa pojedinačnog potrošača proizlazi direktno iz utvrđene povrede kolektivnog interesa u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača na koji se poziva, jer se u tom postupku zaštita pruža na općenitoj razini te su sudovi u tom postupku utvrđivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača, a nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe konkretnog ugovora o kreditu nepoštene. Smatra da su sporne odredbe bile jasne, razumljive i lako uočljive, kao i da se o istima pojedinačno pregovaralo te da nisu uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Osim toga, tvrdi i da su tužitelju tijekom pregovaranja bile obrazložene posljedice i rizici ugovaranja odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a predmetni Ugovor je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Smatra i da je potrebno utvrditi savjesnost tužitelja, jer je bila ugovorena i mogućnost da tužitelj zatraži konverziju kredita u onaj s valutnom klauzulom u EUR, te s obzirom da je sporna odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, smatra da nije dopušteno utvrđivati da se radi o nepoštenoj odredbi. Dodao je i da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti te da se radi o zabrani manjeg značaja, slijedom čega se tužitelj ne može pozivati na ništetnost. Istaknuo je i prigovor zastare, a prigovorio je i visini tužbenog zahtjeva te predložio odbaciti tužbu u dijelu zahtjeva koji se odnosi na isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope te odbiti u preostalom dijelu tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja odluke do isplate.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 818-50-2730145 od 25. ožujka 2005. (dalje: Ugovor), potvrdu (solemnizaciju), punomoć, nalaz vještaka, prijepis knjigovodstvene kartice, otplatni plan, presudu ovog suda posl.br. P-7587/2015-29 od 30. travnja 2020., presudu Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž-605/2020-2 od 16. prosinca 2020., ponudu stambenih kredita uz valutnu klauzulu u EUR, CHF i USD, pregled kretanja tržišnih parametara, izveden je dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji financijske struke Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., te je saslušan tužitelj.

4. Tužitelj je podneskom od 10. svibnja 2025. snizio tužbeni zahtjev u dijelu zahtjeva za isplatu po obje osnove, potražujući po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 258,67 EUR, te po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznos od 14.469,05 EUR, međutim, kako sniženje tužbenog zahtjeva ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe, te kako se tuženik tom povlačenju pravovremeno usprotivio, sukladno čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), mjerodavan je tužbeni zahtjev iz tužbe.

4.

Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan kao pod točkom I, II i III izreke.

5.

Među strankama nije sporno, a isto i proizlazi iz sadržaja Ugovora, tj. da su isti sklopili tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 23. svibnja 2005. te da je temeljem istog Ugovora tužitelju stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 150.000,00 CHF i to po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s ugovorenom kamatnom stopom od 4,50% godišnje, koja stopa je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Iz istog Ugovora proizlazi i da je ugovoren rok otplate od 120 mjeseci te otplata u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati istog, s tim da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, odnosno nije sporno da je istim ugovorom ugovorena obveza uz primjenu valutne klauzule kojom je glavnica te otplata kredita vezana uz valutu CHF, te je ugovorena i promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika. Proizlazi i da se radi o stambenom kreditu.

6. Među strankama nije sporno ni da je, sukladno čl. 502.a ZPP, vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača - korisnika kredita protiv više banaka, koji postupak je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i u kojem je dana 4. srpnja 2013. sud donio presudu posl.br. P-1401/12, kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 4. tuženik u tom postupku) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te je utvrđeno i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je sve imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kao i neizvjesnosti iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03), u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, dalje: ZZP/07) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama u pojedinom razdoblju važećeg Zakona o obveznim odnosima.

7. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu broj Revt-249/14-2, kojom je odbijena, između ostalih, i revizija tuženika protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

8. Glede povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, za istaknuti je da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

9. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U- III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U- III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev usmjeren na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, nakon čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, te je potom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske 14. lipnja 2018. donio presudu posl.br. Pž-6632/17 kojom je odbijena u tom dijelu, između ostalih, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Dakle, pravomoćnom je presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača odlučeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ovog postupka), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u istima, tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te je odlučeno i da je u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, odnosno tuženik nije kao trgovac potrošače informirao o svim potrebnim parametrima i rizicima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, kao i neizvjesnosti iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci. Pritom je za ukazati da se utvrđenja iz navedene parnice odnose ne samo na potraživanje naknade štete, već i na predmetno potraživanje. Ovo stoga što pravilnim tumačenjem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15), kao i odredbe čl. 502.c. ZPP-a, proizlazi da se ne radi o samo naknadi štete već i o isplati, odnosno svakoj kompenzaciji koja se može potraživati u posebnim parnicama s pozivanjem na pravno utvrđenje iz presude u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

12. Nadalje, s obzirom da je tužitelj iskazao, a koji iskaz je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i uvjerljiv, da je kredit podigao radi dovršetka kuće koja se nalazi na adresi [adresa] u [adresa] i koju koristi isključivo za potrebe stanovanja svoje obitelji, te se ista ne koristi za turističke svrhe, proizlazi da tužitelj udovoljava pretpostavkama za status potrošača kako ih definira čl. 3. ZZP/03. Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi i da mu je trebao veći iznos kredita, odnosno kredit od 100,000.00 EUR, te su ga u banci nagovorili da sklopi ugovor s valutnom klauzulom u CHF, jer da je to povoljnije i jer se radi o stabilnoj i pouzdanoj valuti. On je vjerovao djelatnicima tuženika i zato je prihvatio ponudu. Iskazao je da mu pritom nisu objašnjeni rizici vezani uz tu valutu, niti je dobio bilo kakve druge informacije, a načuo je nešto da HNB štiti tečaj kune u odnosu na EUR, dok to ne vrijedi za CHF, međutim, nije bio upoznat s tom materijom. Nije mu predočeno da bi moglo doći do značajnije oscilacije tečaja, kao ni posljedično visine rate, niti je to očekivao, s tim da je tečaj u prvo vrijeme padao. Isto tako mu ništa nije objašnjeno vezano za način promijene kamatne stope, odnosno o kojim parametrima će to ovisiti. Dodao je i da nije bilo mogućnosti pregovaranja o nekim odredbama ugovora, te da je prvi put tekst ugovora vidio kod javnog bilježnika, kada mu je javni bilježnik rekao koliko iznosi rata i kamatna stopa. Nije mogao ništa poduzeti vezano uz povećanje tečaja, te se snalazio na sve moguće načine da podmiruje anuitete, a nije znao da je postojala mogućnost da se promjeni valutna klauzula u potpisanom ugovoru, odnosno nije znao ni da postoji takva odredba u ugovoru. Iskazao je i da je sam otplaćivao anuitete.

13. Sukladno čl. 502.c ZPP i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu, sklopljenima između potrošača i tuženika, kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i predmetni ugovor, ništetna, pored odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, i odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, što ne isključuje mogućnost da tuženik u pojedinačnom postupku po tužbi potrošača dokazuje drugačije, odnosno da je bilo pregovaranja o pojedinačnim ugovornim odredbama i da je potrošač na odgovarajući način informiran i upozoren. U konkretnom slučaju radi se o ugovoru sklopljenom na standardiziranom obrascu, kako to proizlazi iz sadržaja Ugovora, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da je bilo pregovaranja između stranaka o pojedinačnim ugovornim odredbama, kao i da je tužitelj bio svjestan i upozoren od strane tuženika o svim rizicima predmetnog pravnog posla, kao i upoznat s načinom i parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope, jer suprotno proizlazi iz njegovog iskaza, a za dodati je i da je tuženik tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svoje zaposlenice UG, čije saslušanje je predloženo na navedene okolnosti, dok je sud odbio prijedlog za saslušanje kao svjedoka CG, koji je kao javni bilježnik solemnizirao predmetni Ugovor, jer isti nije sudionik predmetnog pravnog posla, pa ne može imati saznanja o mogućnosti pregovaranja tužitelja o pojedinačnim ugovornim odredbama. Nadalje, okolnost pregovaranja i informiranja tužitelja se ne može utvrditi na temelju dokumentacije koju je tuženik priložio, jer se iz Ponude stambenih kredita uz valutnu klauzulu u EUR, CHF i USD, može samo zaključiti o postojanju mogućnosti podizanja kredita i s drugačijom valutnom klauzulom, a iz Pregleda kretanja tržišnih parametara se ne može zaključiti da je tuženik upoznao tužitelja s tim da će o tim parametrima ovisiti promjena kamatne stope, tim više što iz njegovog iskaza to ne proizlazi.

14. Kako su odredbe ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju kada je sklopljen i predmetni ugovor, utvrđene ništetnima, kako u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, tako i u dijelu u kojem ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica i otplata vezana uz valutu CHF, te kako se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, te s obzirom da tuženik nije dokazao da je u konkretnom slučaju postupljeno drugačije nego što je to utvrđeno u navedenom postupku povodom kolektivne tužbe za zaštitu prava i interesa potrošača, proizlazi da su i odredbe predmetnog Ugovora, koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom tuženika i otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF, ništetne. Za dodati je i da neosnovano tuženik navodi da se tužitelj ne može pozivati na ništetnost, jer je ugovor izvršen te se radi o zabrani manjeg značaja, jer sve iznesene okolnosti, koje je sud utvrdio u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, upućuju na suprotan zaključak, odnosno da se nije radilo o zabrani manjeg značaja, pa tužitelj s pravom, sukladno odredbi čl. 107. st. 2. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO/91), može isticati ništetnost. Isto tako nije od značaja okolnost što tužitelj nije pokušao ishoditi konverziju ugovora u onaj s valutnom klauzulom u CHF, s tim da iz njegovog iskaza ne proizlazi da je bio svjestan te mogućnosti.

15. Glede prigovora presuđene stvari, u odnosu na zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, za istaknuti je da iz sadržaja presude ovog suda posl.br. P-7587/2015-29 od 30. travnja 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru posl.br. Gž-605/2020-2 od 16. prosinca 2020., proizlazi da je u tom postupku odlučeno samo o zahtjevu za isplatu po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora, dok u tom postupku nije bio istaknut i tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti te odredbe, već je o tome odlučeno kao o prethodnom pitanju. Stoga se ne radi u tom dijelu o presuđenoj stvari u smislu čl. 333. ZPP, a s obzirom da tužitelj tvrdi da nije u potpunosti obeštećen zbog ništetnosti te odredbe, te je utuženo djelomice i razdoblje otplate kredita koje nije bilo obuhvaćeno navedenom pravomoćnom presudom, ima pravni interes, u smislu čl. 187. st. 2. ZPP, za isticanje u ovom postupku tog tužbenog zahtjeva.

16.

Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbene zahtjeve usmjerene na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i odlučio kao pod točkom I i II izreke, a za dodati je i da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, sukladno čl. 110. ZOO/91, pa je neosnovan prigovor zastare u tom dijelu.

17. S obzirom da se radi o ništetnim odredbama, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, odnosno, sukladno čl. 104. st. 1. ZOO/91, dužan je vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužitelj ima pravo na povrat u dijelu u kojem je njegova obveza preplaćena, i to kao razliku između ukupnog iznosa kojeg je platio primjenom promijenjenih kamatnih stopa, u odnosu na iznos koji bi platio primjenom početne kamatne stope, te iznosa koji bi platio primjenom tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i iznosa koji bi platio primjenom tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita.

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, kao i okolnosti je li tužitelj u cijelosti obeštećen po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, s obzirom da iz sadržaja navedene presude ovog suda proizlazi da mu je pravomoćno dosuđen iznos od 20.698,46 kn (2.747,16 EUR), i to za razdoblje zaključno s preplatom iz prosinca 2013., sud je proveo vještačenje po vještakinji financijske struke Petri Blašković, koja je u nalazu i mišljenju utvrdila da, pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa, uzevši u obzir razdoblje koje nije bilo obuhvaćeno presudom ovog suda posl.br. P- 7587/2015 od dana 30. travnja 2020., ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan isplate kredita, od dana 1. siječnja 2014. do kraja otplate kredita iznosi 258,67 EUR. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj, utvrdila je da, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, preplata ukupno iznosi 16.346,03 EUR, dok ukupan iznos koji je tužitelj manje platio s obzirom na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 1.876,38 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 14.469,65 EUR.

19. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te ga je i sud prihvatio u cijelosti, kao nepristrano, jasno i obrazloženo, te sukladno pravilima struke i izrađeno u skladu sa zadatkom vještačenja.

20. Iz navedenog slijedi da tužitelj nije u potpunosti obeštećen zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, i to za razdoblje od siječnja 2014. do kraja otplate (ožujak 2015.), za koje razdoblje preplata iznosi 258,67 EUR, dok se u preostalom dijelu tražbine po toj osnovi (razdoblje od studenog 2007. do prosinca 2013.) radi o presuđenoj stvari, slijedom čega je za iznos od 2.742,19 EUR, koji se odnosi na to razdoblje, tužba odbačena i odlučeno kao u izreci rješenja.

21. Međutim, u dijelu zahtjeva za isplatu preostalog iznosa po osnovi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, za koji se ne radi o presuđenoj stvari, osnovan je prigovor zastare koji je istaknuo tuženik, jer zastarijevanje restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020.). Kako je u sporu povodom kolektivne tužbe ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi pravomoćno utvrđena 13. lipnja 2014., te imajući u vidu i da je dio preplate nastao nakon toga dana, odnosno zadnji iznos je preplaćen 31. ožujka 2015., proizlazi da je do dana podnošenja tužbe, odnosno 24. ožujka 2023., od dana pravomoćnosti navedene odluke, odnosno dana plaćanja (za one iznose koji su preplaćeni nakon pravomoćnosti presude), protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 371. ZOO/91, pa je ostatak tužbenog zahtjeva po ovoj osnovi u iznosu od 258,67 EUR s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.

22.

Za razliku od toga, potraživanje po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nije zastarjelo, jer je ništetnost te odredbe pravomoćno utvrđena tek presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., iz čega slijedi da do dana podnošenja predmetne tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 371. ZOO.

23. Kako je utvrđeno da je tužitelj po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, bez uračunavanja razdoblja kada je manje platio zbog nižeg tečaja, jer tuženik u tom smislu nije istaknuo prigovor prijeboja, niti postavio protutužbeni zahtjev, a niti bi bilo mjesto prihvaćanju istog s obzirom da tuženik nije potrošač i ne može ostvariti prava po osnovi restitucije zbog ništetnih odredbi potrošačkog ugovora koja pripadaju potrošaču, preplatio svoju obvezu za iznos od 16.346,03 EUR, dok je tužitelj po toj osnovi zatražio isplatu iznosa od 16.320,45 EUR, temeljem čl. 104. st. 1. ZOO/91, kao i čl. 2. ZPP, tužitelju je zatraženi iznos i dosuđen.

24. Tužitelju pripada pravo i na zatezne kamate tekuće na svaki pojedini mjesečni iznos preplate tekuće od dana plaćanja pojedinog iznosa do dana isplate, međutim, kako je tužitelj zatražio za dio razdoblja od dana plaćanja, koji je bio ujedno i dan dospijeća, a za dio od kasnijeg datuma tj. nakon dana plaćanja, s obzirom da iz nalaza vještaka proizlazi da je rate od siječnja 2010. do siječnja 2013. plaćao prije dospijeća, s tim da je samo rata za veljaču 2013. plaćena sa zakašnjenjem tj. 13. ožujka 2013., a zatražen je tijek kamata na istu s datumom dospijeća (28. veljače 2013.), pa je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja, odnosno za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 295,02 EUR od 28. veljače 2013. do 12. ožujka 2013., dok je u preostalom dijelu prihvaćen, s tim da je iz nalaza vještaka razvidna visina pojedinog mjesečnog iznosa preplate i dan plaćanja pojedinog anuiteta te da je tužitelj zatražio zatezne kamate na pojedini iznos koji je niži od onog utvrđenog po vještaku, pa su mu tako i dosuđene (čl. 2. ZPP), izuzev za preplate do kojih je došlo uplatama za koje je zatražio tijek zateznih kamata od 30. studenog 2010. i 31. kolovoza 2011., jer je vještačenjem utvrđeno da preplata za prvi datum iznosi 170,54 EUR, dok je tužitelj zatražio zatezne kamate na iznos od 180,20 EUR, a za drugi datum je utvrđeno da preplata iznosi 317,96 EUR, dok je tužitelj zatražio zatezne kamate tekuće na iznos od 371,61 EUR, pa su mu dosuđene zatezne kamate na iznose utvrđene po vještaku, dok je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na razliku, odnosno na iznos od 9,66 EUR s tijekom od 30. studenog 2010. do isplate, te na iznos od 53,65 EUR s tijekom od 31. kolovoza 2011. do isplate.

25. Pravo na zatezne kamate tekuće od dana plaćanja pojedinog iznosa temelji se na odredbi čl. 214. ZOO, s obzirom da se radi o povratu stečenog bez osnove, te s obzirom da je tuženik bio nesavjestan, jer je znao, odnosno morao znati da su sporne odredbe predmetnog ugovora protivne prisilnim propisima, imajući u vidu način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama ugovora) i moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača).

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP, pa kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja u osnovi i visini, koji iznosi u prosjeku 75% (tužitelj je uspio u cijelosti s tri od četiri tužbena zahtjeva i u osnovi i u visini, dok s jednim nije uspio u cijelosti), proizlazi da je uspjeh tužitelja u prosjeku 75%. Kada se od tako utvrđenog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika (25%), proizlazi da tužitelju pripada pravo na naknadu parničnog troška u omjeru od 50%. Trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

27. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to trošak sastava tužbe po Tbr. 7 toč. 1. (250 bodova), trošak sastava podneska 10. svibnja 2025. po Tbr 8. toč. 1. (250 bodova), trošak sastava podneska od 13. studenog 2024. po Tbr 8. toč. 3. (50 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 8. travnja 2024., 6. studenog 2024. i 15. svibnja 2025., sve po Tbr. 9. toč. 1. (3x250 bodova), trošak zastupanja na ročištu od 4. veljače 2025. po Tbr. 9. toč. 5. (50 bodova), te trošak PDV-a u iznosu od 239,66 EUR, kao i pristojbe na tužbu u iznosu od 239,66 EUR. Nije mu priznat trošak pristojbe na presudu, jer su, sukladno izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18 i 51/23, dalje: ZSP), koje su stupile na snagu nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, potrošači za ubuduće (čl. 37. ZSP) u predmetnim sporovima oslobođeni od plaćanja pristojbi.

28. Slijedom navedenog, a sukladno utvrđenom omjeru od 50%, tužitelju je, uz troškove vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, koji su mu dosuđeni u cijelosti, dosuđena naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 2.307,33 EUR.

29. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 9. lipnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, a koja se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika