Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici

Hrvatska Kostajnica, Vladimira Nazora 10

Poslovni broj: Povrv-53/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici po sucu Renati Žličarić, u pravnoj stvari tužitelja HEP – Toplinarstvo d.o.o. Zagreb, Miševečka 15A, OIB 15907062900 (Pogon Osijek, Ulica cara Hadrijana 7), kojeg zastupa punomoćnik Vjeran Blažek, odvjetnik u Osijeku, Lorenza Jagera 14, protiv tuženika Gavrilović d.o.o. Petrinja, Gavrilovićev trg 1, OIB 83570236060, radi isplate, 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Belme Benko, Hrvatska Kostajnica, Nine Marakovića 69, poslovni broj Ovrv- 2799/2024 te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

I Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 13,27 €, u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Belme Benko, Hrvatska Kostajnica, Nine Marakovića 69, poslovni broj Ovrv-2799/2024 od 12. lipnja 2024., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru u bitnom tvrdi da nije obveznik plaćanja obveza za toplinsku energiju za predmetni prostor na adresi [adresa], i to iz razloga jer nije bio u posjedu niti koristio tu nekretninu u razdoblju na koje se odnosi obveza plaćanja naknade. Ne spori da je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik stana na adresi [adresa] (kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio br. 15), ali napominje da je stan stekao u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-3059/2012 na osnovi ovršne isprave – sporazuma o založnom pravu na nekretnini te da rješenje o dosudi Općinskog suda u Osijeku datira od 27. siječnja 2017. Također ističe da je u trenutku stjecanja navedene nekretnine na istoj već bilo upisano pravo plodouživanja, upotrebe i stanovanja od 10. veljače 2010. u korist GA iz [adresa]. Imajući navedeno u vidu odnosno činjenicu da od trenutka stjecanja nekretnine do utuženja nije bilo korištenja nekretnine od strane tuženika, to isti smatra da je plodouživatelj dužan snositi sve troškove upotrebe predmetnog stana, uključujući i trošak toplinske energije, slijedom čega je trebao biti pasivno legitimiran u ovom postupku. Tuženik također spori utuženu visinu kao i potraživanje na ime zateznih kamata. Tvrdi da je svaki mjesec dopisom i povratom računa osporio tužitelju svoju obvezu plaćanja na ime isporuke toplinske energije zbog tvrdnje da za to ne postoji pravna osnova odnosno zbog činjenice da nekretninu ne koristi. Nadalje, tuženik tvrdi da temeljem čl. 205. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, plodouživatelj je sav prihod koji poslužna stvar daje bez umanjenja sučanstva, ali on snosi sve troškove i terete određene zakonom iz čega proizlazi da snosi i sve troškove koji su propisani čl. 84. naprijed citiranog Zakona. Tuženik tvrdi da za troškove isporuke toplinske energije plodouživatelju ne odgovara te tvrdi da nije sklopio nikakav ugovor o zakupu, najmu ili drugi ugovor temeljem kojeg bi druga osoba koristila predmetni posebni dio nekretnine. Tuženik tvrdi da ne može biti u obvezi koja jamči ispunjenje obveza plodouživatelja prema dobavljačima. Tuženik se protivi provođenju bilo kakvih dokaza u ovom postupku, a potpuno je irelevantno što tuženik mijenja svoje mjesto prebivališta budući i nadalje ima upisano pravo plodouživanja nekretnine u [adresa]. Tuženik u cijelosti ostaje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, te predlaže da sud donese odluku bez ulaženje u meritum spora kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška tuženiku.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj tvrdi da su navodi tuženika paušalni, neosnovani i nedokazani, te usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka. Ističe da je odredbom čl. 84 st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno da ako je dužnik obveze za isporučenu toplinsku energiju osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugog ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnog dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitan je izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 18.4.2024. (list 5 predmeta), izvršen je uvid u opomenu pred utuženje za ZA (str. 30 predmeta), izvršen je uvid u povrat računa za period iz tužbe (str. 31-74 predmeta), izvršen je uvid u rješenje o dosudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-3059/2012 od 27. siječnja 2014. (list 133-135 predmeta), neslužbena kopija izvatka iz zemljišne knjige za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], etaža br. 15 (list 143-144 predmeta), izvršen je uvid u prijepise utuženih računa (list 177-198 predmeta), izvršen je uvid u Ugovor o potrošnji toplinske energije br. 300071201802 od 6. srpnja 2018. (list 165-173 predmeta).

5. Predmet spora je naplata naknade za isporučenu toplinsku energiju kupcu iste u stanu u zgradi u [adresa], za period od travnja 2023. do veljače 2024.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari te visina tužbenog zahtjeva.

7. Ocjena je ovog suda da je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan. Nije sporno da je na posebnom dijelu nekretnine koji je predmet ovog postupka u korist ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] uknjižena služnost plodouživanja, uporabe i stanovanja niti je sporno da je ZA prijavljen tužitelju kao korisnik stana. Tužitelj tvrdi da ne raspolaže dokazom da ZA ne koristi više predmetni stan niti raspolaže dokazom da prestanak korištenja predstavlja razlog zbog kojeg je račune počeo ispostavljati tuženiku, iako ima saznanja da tuženik taj stan nema u posjedu niti od istog ubire plodove. Tužitelj nema saznanja niti raspolaže dokazom tko je u njegovim evidencijama upisan kao korisnik predmetnog stana. Prema tvrdnjama tuženika promjene korisnika nije bilo, dakle i dalje je to ZA.

8. Prema odredbi čl. 3. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (˝Narodne novine˝ broj: 35/14 i 129/15) Ugovor o opskrbi kupca toplinske energije sklapaju opskrbljivač toplinskom energijom i kupac toplinske energije. Naprijed citirani ugovor sklapa se za svako obračunsko mjerno mjesto, a iznimno ako su u toplinskoj podstanci isporučena toplinska energija mjeri odvojeno na obračunsko mjerno mjesto za grijanje i na obračunskom mjernom mjestu za pripremu potrošnje tople vode, a prema odredbi čl. 12. i 13. Općih uvjeta obveznik plaćanja naknade za isporučenu toplinsku energiju je kupac toplinske energije.

9. Nije sporno da je u korist ZA uknjižena služnost plodouživanja, uporabe i stanovanja predmetnog stana te je isti prijavljeni korisnik koji je uredno podmirivao ispostavljene račune kao i da tužitelj ne raspolaže dokazom o promjeni korisnika, to je ZA kupac toplinske energije i obveznik plaćanja naknade, a ne tuženik.

10. Odredbom članka 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) propisano je da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

11. Prema odredbi čl. 84. st. 3. ZVDSP-a ako je dužnik obveze iz stavka 2. toga Zakona osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugoga ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje te obveze. Iz odredbe čl. 84. st. 3. ZVDSP-a proizlazi da se radi o običnom jamstvu, a ne solidarnom jer da bi tuženik odgovarao kao jamac platac to mora biti izričito propisano, odnosno jamac se mora obvezati kao jamac platac, ili se mora raditi o jamstvu za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora. To proizlazi iz odredbe čl. 111. st. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj: 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO).

12. Iz izvatka iz zemljišne knjige za poseban dio nekretnine koja se nalazi na kat. čest. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je tuženik vlasnik predmetnog stana u [adresa] (E-15) kao i uknjižena služnost plodouživanja, uporabe i stanovanja za korist ZA (Z-1285/2010 od 9. veljače 2010). Međutim, da bi tužitelj mogao od vlasnika stana kao jamca potraživati naplatu komunalne usluge moraju se ispuniti pretpostavke iz čl. 111. st. 1. i 2. ZOO-a. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOO-a od jamca se može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu, a prema odredbi čl. 111. st. 2. ZOO-a vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obveze, ako je očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njezino ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj.

13. Tužitelj nije dokazao da je ispunjena jedna od ovih pretpostavki. Tužitelj nije predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je dostavio ZA pisani poziv (primjerice opomenu) kojim je odredio rok za ispunjenje obveze, niti je dokazao da je predmetne račune dostavio ZA s obzirom na to da u spisu nema dokaza o tome da je ZA zaprimio račune. Također, tužitelj nije predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je očito kako se iz sredstava glavnog dužnika ne bi mogao naplatiti niti dokaze o eventualnoj promjeni glavnog dužnika. Tužitelj je u svom podnesku od 23.8.2024. predložio dokaz saslušanjem svjedoka, i to djelatnice tužitelja ŽA ˝na okolnost poslovnog odnosa s tuženikom˝, čije izvođenje ovaj sud, obzirom na stanje spisa i izostanak pisanih dokaza oko promjene korisnika predmetnog prostora, nije odredio, uz ocjenu da tako određen dokazni prijedlog nije potreban za utvrđenje relevantnih činjenica, kao ni saslušanje predstavnika stanara LA na okolnost korištenja predmetne nekretnine, budući je ZA upisan u zemljišnim knjigama kao osoba koja ima pravo plodouživanja uporabe i stanovanja.

14. Niti jednom odredbom Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (˝Narodne novine˝ broj: 35/14 i 129/15) nije propisana solidarna odgovornost vlasnika stana za obveze kupca toplinske energije prema tužitelju. Člankom 7. Općih uvjeta propisano je da je kupac toplinske energije dužan voditi odvojeno analitičko knjigovodstvo za svaku zgradu /građevinu u kojoj obavlja djelatnost kupca toplinske energije prema ugovoru o potrošnji toplinske energije. Članak 12. propisuje da opskrbljivač toplinskom energijom ispostavlja kupcu, odnosno krajnjem kupcu, s ugovorom o opskrbi toplinskom energijom račun za toplinsku energiju. Članak 18. propisuje da krajnji kupac koji ne plati račun u roku dospijeća kupac toplinske energije može pisanim putem opomenuti.

15. Tužitelj je prilikom utuženja možda imao u vidu odredbu čl. 41. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (˝Narodne novine˝ broj: 129/06) koji nisu bili na snazi u utuženom razdoblju pa se ne primjenjuju u ovoj pravnoj stvari. Ti Opći uvjeti prestali su važiti 1. rujna 2014. stupanjem na snagu Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (˝Narodne novine˝ broj: 35/14). Valja međutim istaknuti da tužitelj pogrešno tumači i odredbu čl. 41. ranijih Općih uvjeta kojom je propisano da tarifni kupac može zatražiti da se njegov ugovor o opskrbi i korištenju distribucijske mreže na određeno vrijeme prenese trećoj osobi, a opskrbljivač toplinskom energijom može na preneseni ugovor dati pristanak i provesti ga pod uvjetom: 1. podmirenja svih novčanih obveza nastalih do dana privremenog prijenosa ugovora o opskrbi te 2. davanja ovjerene izjave prenositelja ugovora i primatelja ugovora o solidarnom podmirenju budućih novčanih obveza. Dakle, da bi se radilo o solidarnoj odgovornosti u smislu te odredbe potrebna je ovjerena izjava prenositelja ugovora i primatelja ugovora o solidarnom podmirenju budućih obveza. U ovom slučaju ne radi se niti o prijenosu ugovora, niti postoji ovjerena izjava tuženika da će solidarno odgovarati za buduće obveze pa ne može postojati njegova solidarna odgovornost čak i u slučaju kada bi se na sporni odnos i primjenjivala odredba čl. 41. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom (˝Narodne novine˝ broj: 129/06).

16. Zbog naprijed navedenog u cijelosti je ukinut platni nalog predmetnog rješenja o ovrsi i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

17. Tužitelj, budući da je izgubio spor, nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku i to za sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 € (čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - ˝Narodne novine˝, broj: 53/2019). Naime, tuženik je izvršio plaćanje pristojbe na prigovor u iznosu od 13,27 €, a što čini njegov trošak u ovom postupku.

Hrvatska Kostajnica, 9. lipnja 2025.

Sudac

Renata Žličarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi na Županijski sud, a putem ovog suda. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2.,4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP- a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena u skladu s člankom 467. stavak 1., 3., 4. i 5. ZPP-a.

DNA:

- Odvj. Vjeran Blažek, Osijek, Lorenza Jagera 14

- Gavrilović d.o.o. Petrinja, Gavrilovićev trg 1