Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-635/2021-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja CONEX TRADE d.o.o., OIB 55909570310, Čaporice, Čaporice 144, kojeg zastupa punomoćnik Luka Vukelić, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 16, protiv tuženika TRENTON d.o.o., OIB 93499654689, Split, Nazorov prilaz 8, kojeg zastupa punomoćnik Boris Bulj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu BULJ & SRDELIĆ d.o.o., Split, Ulica Hrvatske mornarice 1F, radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 6. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  je

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja, CONEX TRADE d.o.o., Čaporice (Grad Trilj), Čaporice 144, OIB: 55909570310 prema tuženiku TRENTON d.o.o., Nazorov prilaz 8, Split, OIB: 93499654689 u iznosu od 3.382.366,22 EUR / 25.484.438,25 kuna, u postupku predstečajne nagodbe koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem St-247/2020.“

II Nalaže se tužitelju CONEX TRADE d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku TRENTON d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 464.995,00 EUR.

III Odbija se zahtjev tuženika TRENTON d.o.o. da mu tužitelj CONEX TRADE d.o.o. u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 435.005,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je istaknuo zahtjev da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 2.609.908,17 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 25. listopada 2013. do isplate, potom štetu u iznosu od 10.896.480,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe (23. lipnja 2014.) do isplate, štetu u iznosu od 52.835,24 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate, štetu u iznosu od 326.062,25 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. siječnja 2014. do isplate, štetu u iznosu od 293.062,25 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. veljače 2014. do isplate, štetu u iznosu od 283.959,89 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. ožujka 2014. do isplate, štetu u iznosu od 31.764,60 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. travnja 2014. do isplate i štetu u iznosu od 2.000.000,00 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe do isplate.

2. Izjavio je tužitelj da je njegova djelatnost prerada i konzerviranje ribe i ribljih proizvoda. Za proizvodnju da mu je potrebno maslinovo ulje. U razdoblju od 26. listopada 2012. do 15. listopada 2013. da je od tuženika kupio 39.220 litara maslinovog ulja. Koristeći maslinovo ulje tuženika da je proizveo 1.184.406 konzervi sardina. Od tog broja 895.329 konzervi sardina s 30% ekstra djevičanskog maslinovog ulja i 70% rafiniranog ulja, a 289.377 konzervi sardina s rafiniranim maslinovim uljem.

3. Izjavio je da je 21. listopada 2013. sklopio ugovor o opskrbi s renomiranim španjolskim društvom specijaliziranim za proizvodnju i distribuciju konzervirane riblje hrane Conservas Dani s.a.u. Prema tom ugovoru da je Conservas Dani s.a.u. na godišnjoj razini trebao isporučivati od deset do petnaest milijuna konzervi sardine koje je Conservas Dani s.a.u. u Španjolskoj prodavao pod svojim imenom. Ugovoreno je trajanje ugovora od pet godina i dva mjeseca uz produljenje za dodatno razdoblje od pet godina nakon čega je postojala mogućost produljenja od po jednu godinu. Tužitelj da je očekivao da će Conservas Dani s.a.u. isporučivati svake godine 12.500.000 konzervi, a kroz pet godina pedeset milijuna konzervi.

4. Izjavio je tužitelj da je od 895.329 konzervi sardina proizvedenih s 30% ekstra djevičanskog maslinovog ulja i 70% rafiniranog ulja Conservas Dani s.a.u. u razdoblju od 17. svibnja 2013. do 25. srpnja 2013. isporučio 378.960 konzervi. Nakon te isporuke da je na skladištu ostalo 516.369 komada konzervi s 30% ekstra djevičanskog maslinovog ulja i 70% rafiniranog ulja te da je pripremio isporuku 135.600 komada konzervi s 30% ekstra djevičanskog maslinovog ulja i 70% rafiniranog ulja, no da je morao otkazati tu isporuku nakon nastupa štetnog događaja. Naime, da ga je Conservas Dani s.a.u. 24. listopada 2013. obavijestio da je izvršena analiza proizvoda i utvrđeno da konzerve ne sadrže samo maslinovo ulje nego da je ulje miješano sa suncokretovim i biljnim uljem zbog čega ispitani uzorak nije odgovarao deklaraciji te se nije mogao prodavati u Kraljevini Španjolskoj. Conservas Dani s.a.u. da je izrečena novčana kazna. Conservas Dani s.a.u. da je dostavio tužitelju izvještaj analize izvršen od Državnog tehnološkog centra za konzerviranje ribljih proizvoda od 24. listopada 2013., dopis odjela za kvalitetu prehrambenih proizvoda, autonomna zajednica Madrida od 20. prosinca 2013., obavijest Area de Technologia Analaitica od 30. listopada 2013. i sporazum o pokretanju disciplinskog postupka Zavoda za javno zdravstvo Madrida 15. ožujka 2013. U obavijesti da je objašnjeno da maslinovo ulje tuženika nije bilo usklađeno s odredbama Uredbe Komisije EU br.61/2011 od 24. siječnja 2011. koja nadopunjuje Uredbu 2568/91 o karakteristikama maslinovog ulja i važnim metodama analize. U novčanoj kazni da je objašnjeno da analizirana konzerva ne ispunjava uvjete propisane člancima 6. i 7. Uredbe Komisije EU 2136/89. Zbog toga da je Conservas Dani s.a.u. nastala nesaglediva šteta. Prema informacijama koje je dobio od Conservas Dani s.a.u. da je i tužitelju nastala šteta u smislu uništenja reputacije, zabrane rada s trgovinom iz koje je preuzeta analizirana konzerva i novčane kazne. Trgovina u kojoj je preuzeta analizirana konzerva da je dio jednog od najvećih španjolskih lanaca Distribuidora internacional de alimentacion s.a. DIA koja samo u Madridu ima 242 trgovine.

5. Izjavio je tužitelj da je direktor tuženika JL na izričit i nedvosmislen način priznao krivnju za nastalu štetu u poruci elektroničke pošte u kojoj je napisao „preuzimamo potpunu odgovornost za kvalitetu maslinovog ulja s kojim opskrbljujemo klijente. Predlažemo da otkupimo svu robu proizvedenu s uljem isporučenim od 1. rujna do 25. listopada dan kad se uočio taj problem. Mi smo isporučili 14.000 litara neodgovarajućeg maslinovog ulja. Ustanovili smo da u tom ulju ima određeni postotak biljnog ulja.“

6. Izjavio je tužitelj da mu je zbog nezakonitog postupanja tuženika nastala šteta, između ostalog i zbog toga što nije prodao Conservas Dani s.a.u. konzerve. Conservas Dani s.a.u. da je 24. listopada 2013. odbio preuzeti pripremljenu pošiljku od 804.416 konzervi sardina s 30% ekstra djevičanskog maslinovog ulja i 70% rafiniranog ulja i sve druge konzerve pripremljene s maslinovim uljem tuženika. Od tih konzervi 516.639 je bilo od 90 g s 30% ekstra djevičanskog maslinovog ulja i 70% rafiniranog ulja koje je Conservas Dani s.a.u. plaćao 0,42 EUR/kom, 249.513 konzervi od 90 g s rafiniranim maslinovim uljem za koje je Conservas Dani s.a.u. plaćao 0,415 EUR te 38.534 konzervi od 120 g s rafiniranim maslinovim uljem za koje mu je Conservas Dani s.a.u. plaćao 4,84 kn po komadu. Ta šteta da iznosi 320.428,88 EUR, odnosno 2.423.403,62 kn sa zateznim kamatama i 186.504,56 kn sa zateznim kamatama, odnosno ukupno 2.609.908,17 kn.

7. Zbog činjenice da su u maslinovom ulju tuženika pronađene nedozvoljeni primjesi i da je zabranjena prodaja proizvoda tužitelja u trgovačkom lancu DIA tužitelj da je 15. siječnja 2014. bio primoran sklopiti dodatak ugovoru o opskrbi. Prema ugovoru o opskrbi tužitelj da je trebao prosječno isporučivati 12.500.000 konzervi godišnje za 2014. i 2015. Prema Dodatku da je bio obvezan isporučivati između 4.000.000 i 5.000.000 konzervi. Zbog nezakonitog postupanja tuženika, Conservas Dani s.a.u. da je značajno smanjio narudžbe od tužitelja zbog čega mu je nastala šteta izmakle koristi. Za 2014. tužitelju da je izmakla korist od prodaje 8.000.000 konzervi, jednako kao i za 2015. Na svakoj od 16.000.000 tužitelj da je imao maržu od 0,09 EUR, dakle ukupno 1.440.000,00 EUR odnosno 10.896.480,00 kn.

8. Nakon izricanja kazne tužitelj da je bio primoran sklopiti dodatan sporazum (faktično II dodatak) s Conservas Dani s.a.u. prema kojem je izmijenjen članak 4. ugovora na način da su stranke izostavile iz ugovora fiksnu količinu opskrbe za 2014. i 2015. zbog pokrenutog disciplinskog postupka protiv Conservas Dani s.a.u. od strane Zavoda za javno zdravstvo. Dodatkom je umanjen broj minimalnih narudžbi, a sporazumom minimalan broj narudžbi u cijelosti izostavljen.

9. Zbog svega toga tužitelj da je imao probleme s likvidnosti, pa da mu je banka zaračunala kamate na zaduženje zbog problema u likvidnosti. Dodatna tražbina banke da iznosi 2.654,30 EUR (20.074,47 kn) i 32.760,77 kn. I za tu štetu tražio je naknadu.

10. Zbog činjenice da je Conservas Dani s.a.u. značajno umanjio svoje narudžbe zbog nezakonitog postupanja tuženika, tvornica u kojoj tužitelj proizvodi konzerve da tri mjeseca nije bila u funkciji. Bez obzira na to tužitelj da je morao radnicima isplatiti plaće, koje je isplatio 15. siječnja 2014., 18. veljače 2014. i 12. ožujka 2014. Izjavio je da ima 130 radnika od kojih je 65 izravno vezano za proizvodnju konzervi. Bruto plaća tih radnika za siječanj, veljaču i ožujka 2014. da je iznosila 903.693,41 kn. Tražio je naknadu i te štete.

11. Zbog nezakonitog postupanja tuženika da je Zavod za javno zdravstvo Madrida 15. ožujka 2014. izdao Conservas Dani s.a.u. novčanu kaznu u iznosu od 4.200,00 EUR. Plaćanje tog iznosa Conservas Dani s.a.u. da je prefakturirao tužitelju. Tužitelj da je to platio kroz kompenzaciju deviznog priljeva 16. travnja 2014.

12. Izjavio je tužitelj da mu je ugled povrijeđen jer mu je izrečena novčana kazna zbog koje više neće moći u Kraljevini Španjolskoj prijavljivati u postupke javne nabave u kojima je kao uvjet za sudjelovanje propisana dostava potvrde o nekažnjavanju. Poslovni ugled tužitelja da je narušen i da je time ugroženo njegovo poslovanje u Kraljevini Španjolskoj, ostalim državama članicama EU i u Republici Hrvatskoj. Ugled među kooperantima, osobito inozemnim, da je srušen, zbog čega nailazi na mnoge teškoće prilikom održavanja starih i ugovaranja novih poslovnih aranžmana. Zbog toga traži naknadu štete u iznosu od 2.000.000,00 kn.

13. Radi dokazivanja istinitosti navoda iznesenih u tužbi i osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je tužitelj da sud izvede dokaze čitanjem isprava preslike obračuna primljenih računa od 14. veljače 2014., preslike računa tuženika prema specifikaciji u Obračunu primljenih računa, preslike skladišnih primki, preslike potvrde tuženika, preslike potvrde o povratu 3.700 litara, preslike ugovora o opskrbi, preslike ovjerenog prijevoda ugovora o opskrbi, preslike obračuna izdanih računa od 17. svibnja 2023. do 25. srpnja 2013., preslike stornirane otpremnice br. 12 od 24. listopada 2013., preslike ovjerenog prijevoda dopisa, preslike ovjerenog prijevoda obavijesti, preslike ovjerenog prijevoda novčane kazne, ispisane poruke elektroničke pošte od 24. listopada 2013., 6. studenoga 2013. i 8. studenoga 2013., preslike ovjerenog prijevoda sporazuma od 2. travnja 2014., preslike konto kartice 47301 od 29. svibnja 2014., preslike otplatnog plana za kredit 418-55-639670, preslike otplatnog plana za kredit 418-55-639238, preslike otplatnog plana za kredit 418-55-624249, preslike rekapitulacije plaće od 15. siječnja 2014., 18. veljače 2014. i 12. ožujka 2014., sporazuma o pokretanju disciplinskog postupka Zavoda za javno zdravstvo Općine grada Madrida, preslike ovjerenog prijevoda sporazuma o pokretanju disciplinskog postupka Zavoda za javno zdravstvo Općine grada Madrida, preslike prijedloga tužitelja za međusobnu kompenzaciju 14-KO10-000024 od 16. travnja 2014., preslike računa Conservas Dani s.a.u. broj 27/2014 od 23. travnja 2014., preslike obavijesti o priljevu i saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja TL.

14. Tuženik je u odgovoru na tužbu izjavio da se protivi tužbenom zahtjevu navodeći da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer da tužitelj temelji tužbeni zahtjev na ničim dokazanoj tvrdnji da je uslijed dostave neodgovarajućeg maslinovog ulja Conservas Dani s.a.u. izmijenio odnos s tužiteljem i da je uslijed toga nastala imovinska i neimovinska šteta.

15. Izjavio je da iz tužbe i isprava dostavljenih uz tužbu jasno proizlazi da tužitelj s Conservas Dani s.a.u. nije ugovorio fiksnu količinu isporuke nego povremenu suradnju prema potrebama Conservas Dani s.a.u., da Conservas Dani s.a.u. s tužiteljem nije ugovorio ekskluzivno pravo na distribuciju konzervi sardina, da su predmet ugovora osim konzervi s maslinovim uljem bile i druge konzerve, u suncokretovom ulju, srdele u biljnom ulju, srdele u pikant primjesi te srdele u umaku od rajčice, da Conservas Dani s.a.u. nije raskinuo suradnju s tužiteljem i da je nastavio suradnju i da nije izvršio povrat robe koju mu je isporučio tužitelj, da nije postavio odštetni zahtjev prema tužitelju, da nije aktivirao sredstva osiguranja (baknarsku garanciju), da nije obustavio suradnju s tužiteljem vezanu za narudžbe konzervi sardina sa maslinovim uljem, da Conservas Dani s.a.u. nije nikada Maxi Dia isporučivao konzerve u suncokretovom ulju, biljnom ulju, pikant ulju te u umaku od rajčice, da MAXI DIA nije raskinuo ugovor s Conservas Dani s.a.u., da Maxi Dia nije izvršio povrat robe, da Maxi Dia nije postavio odštetni zahtjev prema J, da Maxi Dia od Conservas Dani s.a.u. naručuje i prodaje u svom asortimanu jedino sardine s maslinovim uljem, da ne postoji uzročnost između dostavljenog miješanog maslinovog ulja tužitelju i štete, da tužitelj nije dokazao da je ukupna količina dostavljenog maslinovog ulja tuženika tužitelju u naravi miješano maslinovo ulje te da je tužitelj propustio spriječiti nastanak štete u dijelu uskladištenih konzervi sardina za slučaj da ih nije prodao trećima.

16. Izjavio je da nema saznanje da bi bio jedini dobavljač maslinovog ulja tužitelju bilo rafiniranog bilo ekstra djevičanskog, osobito uvažavajući činjenicu da se tužitelj kao registrirani predmet poslovanja ima proizvodnju rafiniranih ulja i masti i činjenicu da prema saznanju tuženika tužiteljeva proizvodnja i korištenje maslinova ulja seže u period prije početka poslovne suradnje s tuženikom.

17. Nije sporio tuženik činjenicu da je tužitelju isporučio 39.220 litara ulja u razdoblju od 26. listopada 2012. do 15. listopada 2013. Izjavio je da je u tom razdoblju tužitelju isporučivao ekstra djevičansko maslinovo ulje, maslinovo ulje s 30 % ekstra djevičanskog ulja i 70 % rafiniranog ulja i maslinovo ulje s 5 % ekstra djevičanskog ulja i 95 % rafiniranog ulja. Tužitelj da nije nikada osporavao kvalitetu isporučenog ulja. Izjavio je da ne zna koliko je tužitelj proizveo konzervi koristeći maslinovo ulje koje mu je prodao te je osporio da bi ukupna količina isporučenog maslinovog ulja bila neodgovarajućeg sadržaja. Naime, izjavio je da je obavijestio tužitelja da mu je od 1. rujna 2013. do 15. listopada 2013. isporučio 14.000 litara ulja koje ne spada u grupu maslinovih ulja već miješanog maslinovog ulja te je sa skladišta tužitelja povukao ostatak količine od 3.700 litara koje tužitelj još nije upotrijebio. Prema tome da je od 39.220 litara sporno 10.300 litara ulja. Izjavio je da tužitelj nikada nije dokazao da bi ukupna količina maslinovog ulja bila miješano maslinovo ulje. Pored toga da nije zatražio od Zavoda za javno zdravstvo provjeru sadržaja konzervi ili ulja koje mu je isporučio tuženik. Uz to je izjavio da greška spomenuta u porukama elektroničke pošte od 24. listopada 2013. i 6. studenoga 2013. nije nastala krivnjom tuženika već da je posljedica propusta kontrole tuženiku isporučenog maslinovog ulja koje je on miješao s ekstra djevičanskim maslinovim uljem. Pored toga izjavio je da je u poruci od 8. studenoga 2013. ponudio da će sanirati nastalu štetu kupovinom ukupne količine konzervi miješanog ulja sa skladišta u količini od 804.192 konzerve po cijeni od 2,5 kuna za konzerve od 90 g, odnosno po cijeni od 3,00 kuna za konzerve od 120 g iako je osporio da bi se isporučenom količinom neodgovarajućeg ulja moglo proizvesti 804.192 konzerve, navodeći da se moglo proizvesti 340.000 konzervi.

18. Izjavio je i to da isporučenih 14.000 litara ulja nije neupotrebljivo već da je valjano miješano maslinovo ulje i da je samo potrebno deklarirati na konzervi da je riječ o sardini u miješanom ulju. Razlika u cijeni te konzerve i konzerve sardine u maslinovu ulju da je neznatna, odnosno manja od 5 % po konzervi.

19. Kazao je da je 12. studenoga 2013. zastupnik po zakonu tužitelja TL e- mailom ponudio tuženiku prodaju 804.192 konzervi od kojih je 765.648 konzervi od 90 g nudio po cijeni od 0,42 EUR, a ostalih 38.544 konzervi od 120 g po cijeni od 5,20 kn po konzervi. Tuženik da je nudio otkup po cijeni od 2,5 kn za konzerve od 90 g i 3,00 kn za konzerve od 120 g. Tužitelj da je odbio ponudu tuženika s obrazloženjem da mu Conservas Dani s.a.u. nudi otkup svih konzervi odnosno cca 750.000 konzervi po cijeni od 0,25 EUR, odnosno 2,00 kn po konzervi. Nakon toga da mu je predložio otkup 765.648 komada konzervi u maslinovu ulju na skladištu po cijeni od 2,00 kn/kom koja odgovara troškovima proizvodnje te plaćanje troškova proizvodnje za 340.000 konzervi, koliko ih se moglo proizvesti od 10.300 litara ulja zbog zastoja prodaje između pripremljene i neizvršene isporuke (od 23. listopada 2013. do 20. studenoga 2013.) Drugi prijedlog da je bio da otkupi 765.648 kom konzervi sardina u maslinovu ulju na skladištu po cijeni od 2,6 kn/kom. Dopisom od 10. prosinca 2013. tuženik da je to odbio navodeći da pod tim uvjetima sam može prodati konzerve. Utoliko da je neosnovan zahtjev za naknadu štete u iznosu od 2.609.908,17 kn. Tužitelj da nije objasnio što se odgodilo s 804.416 konzervi, jesu li prodane i kome po kojoj cijeni, a ako nisu što se dogodilo s konzervama i konačno zašto ih tužitelj nije prodao trećima, a ako ih nije prodao trećima zašto ih nije prodao tuženiku po cijenama koje je nudio tuženik.

20. Izjavio je da je ugovorom o opskrbi ugovorena povremena poslovna suradnja (točka I i II ugovora). Uz to da Conservas Dani s.a.u. nije ugovorio ekskluzivno pravo nabave tužitelju prilikom kupnje konzervi sardina (članak 1.3. ugovora). Tužitelj i Conservas Dani s.a.u. da nisu ugovorili fiksne količine konzervi, a osim toga da su ugovorili da Conservas Dani s.a.u. u svakom trenutku može identične konzerve nabavljati od trećih. U glavi IV ugovora naziva procijenjena količina i osiguranje opskrbe da je određena procjena, a ne obveza isporuke tih količina konzervi. Da tužitelj s Conservas Dani s.a.u. nije imao ugovorene fiksne količine konzervi da govori i članak 7.1 ugovora u kojem se navodi da Conservas Dani s.a.u. potražuje mjesečne narudžbe prema njegovim potrebama konzumacije. Stoga da tužitelj neosnovano i paušalno tvrdi da je očekivao da će godišnje isporučiti 12.5 milijuna konzervi. Obvezujuće da su samo ponude na mjesečnoj bazi (članak 4.3 ugovora), a sve ostale povremene, procjenjive i neobvezujuće. Osporio je tuženik nastanak izmakle koristi, a posebno da bi se ista temeljila na 16 milijuna konzervi i da bi neto marža tužitelja bila 0,09 EUR. Tužitelj da je u 2013. smanjio broj zaposlenih u odnosu na 2012. s 141 na 133, pa da se postavlja pitanje kako se tužitelj pripremao za povećanje proizvodnje. Tužitelju da je u 2013. pao i prihod i dobit. Izjavio je da tužitelj ne dostavlja niti jedan podatak o tome kolika mu je neto marža. Tuženik je dostavio podatke s web portala poslovna.hr navodeći da iz tih podataka proizlazi zaključak da je neto marža tužitelja u 2013. bila 1,04 %. Izjavio je da je tužitelj s Conservas Dani s.a.u. ugovorio isporuku 6 vrsta sardina i kada se uprosječe njihove prodajne cijene iz priloga II ugovoru po kojima je tužitelj isporučivao konzerve Conservas Dani s.a.u. da se dobije iznos od 0,3925 EUR po konzervi. Kada se na to obračuna marža od 0,09 EUR onda se dobije podatak da tužitelj ostvaruje maržu od 22%, koji podatak odstupa od javno objavljenog podatka o marži tužitelja.

21. Izjavio je tuženik da nije odgovoran za sklapanje dodatka ugovoru o opskrbi što da potvrđuje i članak 12. ugovora naziva neusklađenost u kojem je propisana procedura utvrđenja neusklađenosti u sadržaju proizvoda koje tužitelj isporučuje Conservas Dani s.a.u. i posljedice te neusklađenosti. U ovoj vrsti poslova da pojedine tranše sirovina odstupaju od ugovorenih, što je i predvidio tužitelj u Glavi 12. ugovora. Za takve slučajeve nije predviđeno sklapanje aneksa, mijenjanje procijenjenih količina ili raskid ugovora. Tuženik je osporio da bi isporuka ulja tužitelju koje nije neispravno, pokvareno, toksično i sl. u količini dostatnoj za punjenje najviše 340.000 konzervi sardina, za koje nije poznato u kojoj količini je dostavljeno, odnosno isporučeno Conservas Dani s.a.u. bio dostatan razlog za sklapanje dodatka ugovoru. To posebno stoga što Conservas Dani s.a.u. nije raskinuo ugovor, niti tražio naknadu kakve štete, niti se pozivao na odredbe Glave 22 ugovora (prekid ugovora), odnosno isporuku nije tumačio kao teško kršenje ugovora. Conservas Dani s.a.u. i tužitelj da su sklopili Dodatak Ugovoru koji se u potpunosti kosi s navodima tužitelja i zdravom logikom. Tim dodatkom da Conservas Dani s.a.u. ne isključuje nabavu konzervi s maslinovim uljem koje su navodni uzrok sklapanja dodatka, nego ugovara isporuku konzervi s maslinovim uljem u 45% od ukupne količine nabavke konzervi. Izjavio je da je uvjerenja da je dodatak ugovoru proizvod dogovora tužitelja i Conservas Dani s.a.u. kojim se fingiraju okolnosti kao pretpostavke za izmjenu ugovora, kako bi tužitelj mogao tužiti tuženika. Uostalom prema članku 15.2 ugovora da je upravo tužitelj imao obvezu prema Conservas Dani s.a.u. vršiti kontrolu kvalitete svih osnovnih sirovina, što znači i maslinovog ulja tuženika što je propustio učiniti. Tuženik da je izvršio provjeru u trgovini Maxi Dia i utvrdio da Conservas Dani s.a.u. isporučuje Maxi Dia konzerve sardine u maslinovom ulju proizvedene u Republici Hrvatskoj.

22. Izjavio je tuženik da navod iz dodatka ugovoru odnosno sporazuma nije dokaz postojanja uzročnoposljedične veze i da sumnja da je navedena konstatacija nelogična jer ugovor nije raskinut, niti je Conservas Dani s.a.u. tražio naknadu štete od tužitelja te je istim povećana isporuka konzervi s maslinovim uljem te je ta konstatacija protivna preuzetim obvezama iz ugovora te da je evidentno da su dodatak i sporazum konstruirani za potrebe ove parnice.

23. Izjavio je da procijenjene količine konzervi kao predmet ugovora od početka nisu bile planirane za realizaciju u količini na koju se tužitelj poziva, a da to potvrđuju činjenice što je u nešto manje od godinu dana, od 26. listopada 2012. do 15. listopada 2013. tužitelj proizveo 1.184.404 konzerve. Iz računa priloženih uz tužbu da je vidljivo da je tužitelj od 17. svibnja 2013. do 17. prosinca 2013. isporučio Conservas Dani s.a.u. 777.840 konzervi sardina u maslinovu ulju, što bi preračunato na jednu godinu bilo 1.333.440 komada konzervi. Prema navodima tužbe 24. listopada 2013. Conservas Dani s.a.u. da je telefonski obavijestio tužitelja da je analizom utvrđeno da su isporučene konzerve ne sadrže samo maslinovo ulje nego mješavinu maslinovog, suncokretovog i biljnog ulja, pa je uslijedilo storniranje pošiljke od 135.600 komada konzervi. No 21. studenoga 2013. tužitelj da je isporučio Conservas Dani s.a.u. 128.880 komada konzervi, a 17. prosinca 2013. 134.400 komada konzervi, dakle nakon obavijesti o nepravilnostima. Od ukupno isporučenih 777.840 konzervi tužitelj da je nakon dojave o nepravilnostima isporučio 263.280 konzervi, odnosno 33,84 % od ukupno isporučenih konzervi sardina. Izjavio je tuženik da tužitelju stoga nije nastala šteta jer da je isporuka konzervi nakon navodne štetne radnje nastavljena u neizmijenjenoj dinamici.

24. U odnosu na zahtjev za naknadu štete zbog kreditnih zaduživanja izjavio je tuženik da dostava otplatnog plana ne znači i ne dokazuje ništa, a da je prema podacima s portala poslovna.hr od parametara koji ulaze u bonitetnu ocjenu jedino kreditna izloženost iz operativnog poslovanja ocijenjena odličnim.

25. Osporio je tuženik tvrdnju tužitelja da tvornica nije bila u funkciji tri mjeseca. Izjavio je je tužitelj prije sklapanja ugovora s Conservas Dani s.a.u. tijekom 2013. smanjio broj radnika, pa da se postavlja pitanje zašto je to učinio ako je očekivao enormno povećanje prihoda i posla u tvornici. Pored toga izjavio je da Conservas Dani s.a.u. nije jedini dobavljač tužitelja, pa da je nejasno kako je tužitelj drugima isporučivao robu. Na svojoj web stranici tužitelj da oglašava više proizvoda za prodaju krajnjem potrošaču.

26. Izjavio je i to da se postupak u Kraljevini Španjolskoj vodio protiv Conservas Dani s.a.u., a ne tužitelja, pa da je nejasno koja je kazna izrečena tužitelju. Nadalje da ako je tužitelju zapriječeno sudjelovanje u javnim nadmetanjima, da je za pretpostaviti da je i Conservas Dani s.a.u., pa da se onda nameće pitanje zašto Conservas Dani s.a.u. nije raskinuo ugovor s tužiteljem i postavio odštetni zahtjev, već nastavio poslovnu suradnju i dalje od tužitelja naručuje konzerve s maslinovim uljem. Pored toga da se tužitelj člankom 27. ugovora o opskrbi obvezao na ekskluzivnu opskrbu Conservas Dani s.a.u. na području Kraljevine Španjolske i da se obvezao da neće vršiti nikakav marketing, odnosno distribuciju bilo kojeg proizvoda iz svog proizvodnog programa pa da se postavlja pitanje kako bi tužitelj mogao sudjelovati na javnim nadmetanjima u Kraljevini Španjolskoj. Uz to da mu nije jasno kako je pretrpio povredu ugleda u Republici Hrvatskoj kad nitko osim njega i tuženika ne zna za predmetni slučaj. U konačnici da je ugled mogao izgubiti samo onaj koji prodaje robu krajnjem kupcu odnosno Maxi Dia, a Maxi Dia prodaje i dalje proizvode tužitelja, odnosno Conservas Dani s.a.u.

27. Tuženik je predložio izvesti dokaze čitanjem izlista proizvoda tužitelja, ispisane poruke elektroničke pošte od 12. studenoga 2013., dopisa tuženika od 25. studenoga 2013., dopisa tuženika od 2. prosinca 2013. i dopisa tužitelja od 10. prosinca 2013., ispisanih parametara bonitetne ocjene s Poslovna.hr, ispisanog proizvodnog programa s interneta, saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika, saslušanjem direktora Conservas Dani s.a.u. i odgovornih osoba JLZJ i HL.

28. Tužitelj je u podnesku od 29. siječnja 2015. izjavio da je od 804.416 komada konzervi proizvedenih s maslinovim uljem tuženika uspio prodati 149.684 komada po cijeni za konzervu sardine u miješanom ulju, dakle po znatno nižoj cijeni. Zbog toga da je morao izraditi i nove deklaracije, pa da su mu nastali dodatni troškovi.

29. Izjavio je da tuženik pogrešno tumači ugovor tužitelja i Conservas Dani s.a.u. Naime, da je u odredbi ugovora 4.1 jasno izražena suglasnost ugovornih strana da će u određenim razdobljima koja traju otprilike jednu godinu jedna ugovorna strana isporučiti drugoj između 10 i 15 milijuna limenki. Izjavio je tužitelj da se načelno slaže s tuženikom u pogledu toga da je to procjena i da je zato prilikom podnošenja tužbe broj konzervi koje će godišnje isporučiti Conservas Dani s.a.u. odredio u iznosu od 12.500.000. Izjavio je i to da se „Općenita procjena opskrbe“ iz članka 4.2 i 4.3 odnosi na anuitete od 1. siječnja 2016. do isteka ugovora, a ne na članak 4.1. Uz to da je prema članku 4.5 ugovora tužitelj jamčio da će u svakom trenutku raspolagati s minimalno 120 % od procjene koja se kreće od 10 do 15 milijuna konzervi. Izjavio je tužitelj i to da neusklađenost iz članka 12. ne obuhvaća slučaj da nadležno tijelo Španjolske utvrdi da proizvodi tužitelja sadrže nešto što ne bi trebali sadržavati.

30. Izjavio je da je od dana potpisivanja ugovora do 27. prosinca 2013. za Conservas Dani s.a.u. proizveo 618.240 konzervi sardina s maslinovim uljem, pa ako je u dva mjeseca proizveo toliko sardina u maslinovu ulju, da bi za dvanaest mjeseci proizveo 3.700.000 konzervi sardina u maslinovu ulju. Kada se tome broju pribroje ostalih šest proizvoda koje je prodavao Conservas Dani s.a.u. da bi na godišnjoj razini proizveo u prosjeku 22.200.000 različitih konzervi, dakle više od ugovorenih 10 do 15 milijuna.

31. Izjavio je da u maržu od 0,09 eura po komadu konzerve ne ulazi samo trošak sirovine (ribe), nego i trošak ambalaže, ulja, začina, struje, komunalne naknade, rada koji troškovi kada se zbroje se odbiju od konačne ugovorene prodajne cijene.

32. Izjavio je da je broj radnika u 2013. umanjen zbog činjenice da je posada jednog ribarskog broda iskrcana jer je brod išao na višemjesečni remont.

33. Izjavio je tužitelj i to da Conservas Dani s.a.u. nije raskinuo ugovor jer je utvrdio da tužitelj nije odgovoran nego tuženik i zato što se tužitelj obvezao da više neće koristiti tuženikovo maslinovo ulje i zato jer je tužitelj sam podnio teret i štetu promjene. Osim toga izjavio je i to da je Conservas Dani s.a.u. zbog toga što su nadležne španjolske službe otkrile nedozvoljene primjese u tuženikovom ulju koje je tužitelj koristio u proizvodnji limenki, ponudio tužitelju sporazumni raskid ugovora ili sklapanje dodatka u kojem su se ove količine značajno smanjile.

34. U podnesku od 2. prosinca 2015. tužitelj je tražio da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 2.609.908,17 kuna sa zateznim kamatama od 25. listopada 2013., štetu u iznosu od 9.864.167,30 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, štetu u iznosu od 52.835,24 kune sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, štetu u iznosu od 326.671,27 kuna sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2014. do isplate, štetu u iznosu od 293.062,25 kuna sa zateznim kamatama od 19. veljače 2014., štetu u iznosu od 283.959,89 kuna sa zateznim kamatama od 13. ožujka 2014. do isplate, štetu u iznosu od 31.764,60 kuna sa zateznim kamatama od 17. travnja 2014. do isplate, štetu u iznosu od 2.000.000,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

35. Ovaj je sud odlučujući o tužbenom zahtjevu 14. ožujka 2017. donio presudu poslovnog broja P-533/2014 kojom je odbio tužbeni zahtjev.

36. Protiv presude ovog suda poslovnog broja P-533/2014 od 14. ožujka 2017. tužitelj je podnio žalbu.

37. Odlučujući o žalbi, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovnog broja Pž-2576/2017-3 od 9. srpnja 2019. odbio žalbu protiv presude ovog suda poslovnog broja P-533/2014 od 14. ožujka 2017. u točki 1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na visinu kamatne stope i to na iznos glavne tražbine od 2.609.908,17 kn za razdoblje od 25. listopada 2013. pa do isplate, na iznos glavne tražbine na iznos od 9.864.167,30 kn za razdoblje od 18. lipnja 2014., na iznos glavne tražbine od 52.835,24 kn za razdoblje od 18. lipnja 2014. pa do isplate, na iznos glavne tražbine od 326.671,27 kn za razdoblje od 16. siječnja 2014. pa do isplate, na iznos glavne tražbine od 293.062,25 kn za razdoblje od 19. veljače 2014. pa do isplate, na iznos glavne tražbine od 283.959,89 kn za razdoblje od 13. ožujka 2014. pa do isplate, na iznos glavne tražbine od 31.764,60 kn za razdoblje od 17. travnja 2014. pa do isplate te na iznos glavne tražbine od 2.000.000,00 kn za razdoblje od 18. lipnja 2014. pa do isplate.

38. Tom presudom je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinačio presudu ovog suda poslovnog broja P-533/2014 od 14. ožujka 2017. u točki 1. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete radi plaćanja novčane kazne u kunskoj protuvrijednost iznosa od 4.200,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, pa je naloženo tuženiku da plati tužitelju 4.200,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s kamatama tekućim od 17. travnja 2014. pa do isplate.

39. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovnog broja Pž- 2576/2017-3 od 9. srpnja 2019. u preostalom dijelu ukinuo presudu ovog suda poslovnog broja P-533/2014 od 14. ožujka 2017. i predmet vratio na ponovno suđenje.

40. U ponovnom postupku trebalo je stoga utvrditi je li osnovan tužiteljev zahtjev da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 2.609.908,17 kn (neprodana tužiteljeva roba), potom u iznosu od 9.864.167,34 kn (izmakla koristi radi smanjenja narudžbi tužiteljevog kupca), u iznosu od 52.835,24 kn (kamate na dodatno zaduženje tužitelja radi održavanja likvidnosti u poslovanju), u iznosu od 326.671,24 kn (isplaćene plaće radnicima za prosinac 2013.), u iznosu od 293.062,25 kn (isplaćene plaće radnicima za siječanj 2014.), u iznosu od 283.959,89 kn (isplaćene plaće radnicima za veljaču 2014.), te u iznosu od 2.000.000,00 kn (zbog povrede ugleda).

41. Rješenjem ovog suda poslovnog broja St-247/2020 od 4. rujna 2020. otvoren je predstečajni postupak nad tuženikom.

42. Stoga je rješenjem poslovnog broja P-433/2019-18 od 12. listopada 2020. utvrđen prekid postupka temeljem članka 68. stavka 2. Stečajnog zakona ("

Narodne novine"

broj 71/2015. i 104/2017., dalje:SZ).

43. Podneskom od 9. lipnja 2021. tužitelj je predložio nastaviti postupak te tražio da sud donese presudu kojom će prihvatiti njegov zahtjev za utvrđenje da postoji tražbina u iznosu od 25.484.438,25 kuna u postupku predstečajne nagodbe koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem St-247/2020.

44. Iz prijave tražbine vjerovnika u predstečajnom postupku vidjeti je da tužitelj u predstečajnom postupku prijavio tražbinu iz ove parnice u iznosu od 25.484.438,25 kuna, od čega je iznos glavnice 15.430.604,12 kuna, a iznos kamata 10.053.834,13 kuna. Iznos glavnice od 15.430.604,12 kuna predstavlja zbroj tužbom traženih iznosa naknade za nastalu štetu.

45. Rješenjem ovog suda poslovnog broja 7 St-247/2020-27 od 13. siječnja 2021. upućen je tužitelj, kao vjerovnik osporene tražbine u iznosu od 25.484.438,25 kuna, u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma pokrenuti parnicu protiv predstečajnog dužnika (tuženika) radi utvrđenja osporene tražbine, odnosno predložiti nastavak parnice ukoliko je u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka bio pokrenut parnični postupak u odnosu na osporenu tražbinu.

46. Rješenjem ovog suda poslovnog broja 7 St-247/2020-54 od 19. travnja 2021. utvrđeno je prihvaćanje plana restrukturiranja i potvrđen predstečajni sporazum između dužnika Trenton d.o.o., odnosno tuženika i njegovih vjerovnika.

47. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja 34 Pž- 2455/2021-2 od 19. svibnja 2021. potvrđeno je rješenje ovog suda poslovnog broja 7 St-247/2020-54 od 19. travnja 2021. To rješenje dostavljeno je svim sudionicima objavom na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova, koja je učinjena 2. lipnja 2021.

48. Propisano je člankom 68. stavkom 3. SZ da će se prekinuti postupci nastaviti na prijedlog vjerovnika nakon sklopljenog predstečajnog sporazuma u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u predstečajnom postupku osporene.

49. S obzirom na to da je iz prijave tražbine utvrđeno da je tužitelj u predstečajnom postupku prijavio tražbinu koja je predmet raspravljanja u ovoj parnici te da je ta tražbina u predstečajnom postupku osporena, to je prema članku 68. stavku 3. SZ-a sud rješenjem poslovnog broja P-433/2019-23 od 21. listopada 2021. nastavio postupak.

50. Utoliko je i predmet postupka utvrđenje postojanja tražbine tužitelja u iznosu od 25.484.438,25 kuna, od čega je iznos glavnice 15.430.604,12 kuna, a iznos kamata 10.053.834,13 kuna.

51. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava preslike obračuna primljenih računa od 14. veljače 2014., preslike računa tuženika prema specifikaciji u obračunu primljenih računa, preslike skladišnih primki, preslike potvrde tuženika, preslike potvrde o povratu 3.700 litara, preslike ugovora o opskrbi, preslike ovjerenog prijevoda ugovora o opskrbi, preslike obračuna izdanih računa od 17. svibnja 2023. do 25. srpnja 2013., preslike stornirane otpremnice br. 12 od 24. listopada 2013., preslike ovjerenog prijevoda dopisa, preslike ovjerenog prijevoda obavijesti, preslike ovjerenog prijevoda novčane kazne, ispisane poruke elektroničke pošte od 24. listopada 2013., 6. studenoga 2013. i 8. studenoga 2013., preslike ovjerenog prijevoda sporazuma od 2. travnja 2014., preslike konto kartice 47301 od 29. svibnja 2014., preslike otplatnog plana za kredit 418-55-639670, preslike otplatnog plana za kredit 418-55-639238, preslike otplatnog plana za kredit 418-55-624249, preslike rekapitulacije plaće od 15. siječnja 2014., 18. veljače 2014. i 12. ožujka 2014., sporazuma o pokretanju disciplinskog postupka Zavoda za javno zdravstvo Općine grada Madrida, preslike ovjerenog prijevoda sporazuma o pokretanju disciplinskog postupka Zavoda za javno zdravstvo Općine grada Madrida, preslike prijedloga tužitelja za međusobnu kompenzaciju 14-KO10-000024 od 16. travnja 2014., preslike računa Conservas Dani s.a.u. broj 27/2014 od 23. travnja 2014., preslike obavijesti o priljevu, izlista proizvoda tužitelja, ispisane poruke elektroničke pošte od 12. studenoga 2013., dopisa tuženika od 25. studenoga 2013., dopisa tuženika od 2. prosinca 2013. i dopisa tužitelja od 10. prosinca 2013., ispisanih parametara bonitetne ocjene s Poslovna.hr, ispisanog proizvodnog programa s interneta, ugovora o opskrbi s prilogom I i II ovjerenog po javnom bilježniku Borisci Kovačević, ovjereni prijevod ugovora na hrvatski jezik, priloga III ugovora uz Descripcion producto- Sardinillas en aceite de oliva RR 90 ovjeren 24. travnja 2015. po javnom bilježniku Borici Kovačević i ovjereni prijevod na hrvatski jezik, priloga IV ugovora ovjeren 24. travnja 2015. po javnom bilježniku Borici Kovačević uz Cuestionario de evalucion de proveedores i ovjereni prijevod na hrvatski jezik, priloga V ugovora ovjeren 24. travnja 2015. po javnom bilježniku Borici Kovačević, priloga VI ugovora ovjeren 24. travnja 2015. po javnom bilježniku Borici Kovačević, dodatka ugovoru o opskrbi ovjeren 24. travnja 2015. po javnom bilježniku Borici Kovačević i sporazuma od 2. travnja 2015. ovjeren 24. travnja 2015. po javnom bilježniku Borici Kovačević.

52. Sud je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja TL i drugog zastupnika po zakonu tužitelja TL te zastupnika po zakonu tuženika JL.

53. Sud je izveo dokaz vještačenjem. Prvi nalaz i mišljenje sačinio je vještak Jere Brkan. Taj nalaz i mišljenje trebalo je dopuniti prema uputi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Sud je u ponovnom postupku prvenstveno odredio da će vještačenje obaviti vještak Jere Brkan te je smatrajući da ne postoje okolnosti iz članka 254. stavka 1. ZPP-a, odnosno članka 71. Zakona o parničnom postupku postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) rješenjem poslovnog broja P-433/2019-14 od 22. srpnja 2020. odbio zahtjev tuženika za izuzeće vještaka Brkana. U međuvremenu je vještak Brkan umirovljen, pa je sud odredio da vještačenje obavi vještak Ivica Baban koji je pak tražio da ga se oslobodi vještačenja, pa je sud odredio da će vještačenje obaviti stalni sudski vještak Mato Zeljko. Vještak je izradio nalaz i mišljenje, međutim stranke su imale primjedbe da postoje nedostaci mišljenja, a vještak je izradio nalaz i mišljenje u najvećem se dijelu oslanjajući na odgovore tužitelja na sporna pitanja, bez dodatne provjere poslovnih knjiga tužitelja. Te su primjedbe po mišljenju ovog suda bile opravdane i nisu se otklonile saslušanjem vještaka, pa je sukladno članku 261. stavku 3. ZPP-a zatraženo mišljenje Centra za vještačenja d.o.o. Nalaz i mišljenje Centra za vještačenje d.o.o. je argumentirano i potkrijepljeno argumentima struke i ovaj sud ne nalazi razloga dvojiti u ispravnost istog. Uz to kazati je da je dijelom, u pogledu određenih pitanja za koja nije postojala potreba dodatnog vještačenja sud prihvatio i nalaz sudskog vještaka Jere Brkana.

54. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem TLZJ jer je iz rezultata vještačenja proizašao zaključak o neuspjelom dokazivanju nastale štete tužitelju, zbog čega nije bilo potrebe za izvođenje tog dokaza. Sud nije izveo dokaz saslušanjem odgovornih osoba JLZJ i HL jer nije bilo potrebe za izvođenje tog dokaza.

55. Prije svega, trebalo je definirati osnovu tužiteljeve tražbine, a na temelju činjenica koje je tužitelj iznio u tužbi. Razmatrajući činjeničnu osnovu tužbe, zaključiti je da je osnova tužbenog zahtjeva odnos odgovornosti za štetu i to odgovornosti za štetu zbog povrede ugovorne obveze.

56. Naime, nema spora o tome da su stranke bile u ugovornom odnosu i to temeljem ugovora o kupoprodaji maslinovog ulja. Nema spora niti o tome da je tužitelj od tuženika kupovao ulje u razdoblju od 26. listopada 2012. do 15. listopada 2013., niti o tome da tuženik u tom razdoblju isporučio tužitelju 39.220 litara ulja, kao ni o tome da je tužitelj tuženiku vratio 3.700 litara ulja.

57. Iz sadržaja dostavljenih računa tuženika vidjeti je da je tuženik tužitelju isporučio robu naziva maslinovo ulje rinfuza 15. listopada 2013., 10. listopada 2013., 9. rujna 2013., 6. rujna 2013., 2. rujna 2013., 14. kolovoza 2013., 1. kolovoza 2013., 8. srpnja 2013., 4. srpnja 2013., 27. lipnja 2013., 9. svibnja 2013., 27. ožujka 2013., 19. ožujka 2013., 11. veljače 2013., 4. veljače 2013., 21. siječnja 2013., 12. prosinca 2012., 29. studenoga 2012., 14. studenoga 2012. i 26. listopada 2012. Osim tih isprava tužitelj je dostavio i skladišne primke 292 od 15. listopada 2013.,287 od 10. listopada 2013.,248 od 9. rujna 2013., 242 od 5. rujna 2013., 234 od 3. rujna 2013., 223 od 14. kolovoza 2013., 209 od 1. kolovoza 2013., 177 od 8. srpnja 2013., 172 od 4. srpnja 2013., 170 od 4. srpnja 2013., 127/B od 1. lipnja 2013., broj 66 od 27. ožujka 2013, broj 62 od 21. ožujka 2013., broj 28 od 11. veljače 2013., broj 22 od 6. veljače 2013., broj 11 od 21. siječnja 2013., broj 25 od 12. prosinca 2012., broj 14 od 3. prosinca 2012., broj 1 od 26. listopada 2012. i broj 2 od 14. studenoga 2012. Tužitelj je dostavio i ispravu potpisanu od tehnologa tuženika u kojem navodi da je 8. srpnja 2013. tuženiku isporučio 2000 l maslinovog ulja u rinfuzi i da je omjer miješanja bio 70 % rafiniranog i 30 % ekstra djevičanskog maslinovog ulja.

58. Nema spora niti o tome da je predmet stranačkog ugovaranja bila kupoprodaja dvije vrste maslinovog ulja i to ekstra djevičansko maslinovo ulje, maslinovo ulje s 30 % ekstra djevičanskog ulja i 70 % rafiniranog ulja i maslinovo ulje s 5 % ekstra djevičanskog ulja i 95 % rafiniranog ulja.

59. Nema spora niti o tome da je tužitelj ulje kupovao od tuženika, da bi si priskrbio sastojak proizvoda (konzerviranih sardina) koje je prodavao kupcu Conservas Dani s.a.u. iz Španjolske.

60. Nema spora niti o tome da je nakon izvršene kontrole nadležnog tijela Kraljevine Španjolske utvrđeno da se u proizvodu koji je tužitelj prodao Conservas Dani s.a.u. naziva "sardinilla aceite oliva virgen extra 30% y aceite oliva 70 %", odnosno u konzervi sardine u maslinovom ulju, ne nalazi deklarirano maslinovo ulje, već da se nalazi ulje koje po rezultatima analize ne odgovara deklariranom, odnosno da su rezultati analize ukazali na prisutnost suncokretova ulja u proizvodu.

61. Nema spora niti o tome da je tužitelj kroz 2013. isporučivao Conservas Dani s.a.u. proizvode iz svog asortimana, konzerve sardine, kao što nema spora niti o tome da je tužitelj s Conservas Dani s.a.u. 21. listopada 2013. sklopio ugovor o opskrbi.

62. Tužitelj je tvrdio da je nedostatak prodane stvari, odnosno maslinovog ulja koje mu je tuženik prodao, a on to ulje upotrijebio u proizvodnji proizvoda koji je prodao Conservas Dani s.a.u. uzrokom nastale mu štete, odnosno da je postojanje tog nedostatka utjecalo na njegov ugovorni odnos s Conservas Dani s.a.u., pa tako i na ugovaranja koja su uslijedila nakon sklapanja ugovora o opskrbi, a kojima je smanjena količina proizvoda koje je tužitelj trebao prodavati Conservas Dani s.a.u.

63. Naime tvrdio je tužitelj da je zbog otkrivenog nedostatka morao izmijeniti ugovor o opskrbi s Conservas Dani s.a.u. dodatkom sklopljenim 15. siječnja 2014. i sporazumom sklopljenim 2. travnja 2014. na način da je umjesto ugovorenih 10 do 15 milijuna konzervi godišnje, ugovorena isporuka 4-5 milijuna konzervi godišnje (dodatkom), odnosno uopće izostavljena količina proizvoda koje treba isporučiti Conservas Dani s.a.u.

64. Propisano je člankom 376. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008. i 125/2011., ZOO) da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Stvar se predaje u ispravnom stanju i onakva kakva je ugovorena. Sukladno članku 401. ZOO-a stvar ima materijalni nedostatak ako nema ona svojstva koja su izrijekom ili prešutno ugovorena, odnosno ako stvar nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao opravdano očekivati prema naravi stvari, posebno uzimajući u obzir javne izjave prodavatelja, proizvođača i njihovih predstavnika o svojstvima stvari.

65. Propisano je člankom 404. stavkom 1. ZOO-a da je kupac dužan pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari.

66. U ispravi koju je sastavila Autonomna zajednica Madrida, Odjel za kvalitetu prehrambenih proizvoda Ref:13-XII-035 EQH 20. prosinca 2013. navedeno je da je rezultatom analize realizirane u Centru za istraživanje i kontrolu kvalitete Nacionalnog instituta za potrošnju, uz izvještaj ispitivanja 304238 izvršenim na službenom uzorku Sardinillas Premium en aceite de oliva (Premium sardina u maslinovu ulju) marke Dani uzetom u ustanovi Maxi Dia u Galapagaru Madrid i zabilježenom u zapisniku pod brojem A003734 10. rujna 2013., uzorak ocijenjen kao ne zadovoljava budući da ne ispunjava Kraljevski dekret 1334/99 po člancima 6. i 7. ni Pravilnik CEE br. 2136/89 članak 7. Na popisu sastojaka i u nazivu proizvoda istaknuto je maslinovo ulje, bez da su svojstva masnih kiselina nađenih u uzorku kompatibilna s deklariranim sastojcima, prema Pravilniku EU 61/2011 (maslinovo ulje) i bibliografskim podacima (Institute Recherche Agronomique. Obaviješten je adresat Conservas Dani s.a.u. da može povući primjerak uzorka i poslati u laboratorij po izboru gdje će se izvršiti suprotstavljajuća analiza.

67. U ispravi Državnog tehnološkog centra za konzerviranje ribljih proizvoda uzorka sardina ekstra djevičansko maslinovo ulje 30 % i maslinovo ulje 70 % serija L040713CA04P-30 kao datum registra uzorka naveden je 22. listopada 2013., početak analize 23. listopada 2013., a završetak analize 24. listopada 2013.

68. U ispravi fizikalno kemijskog laboratorija Anfaco-Cecopesca od 30. listopada 2013. navedeni su rezultati analize za ulje u pakiranju konzerviranog proizvoda Sardinilla ekstra djevičansko maslinovo ulje 30% i maslinovo ulje 70 % serija L040713CA04P- 30 koji je omogućio Conservas Dani s.a.u. i to da je ulje koje se koristilo u proizvodnji tog proizvoda mješavina maslinovog ulja i sjemenog ulja.

69. U sporazumu o pokretanju disciplinskog postupka navedeno je da je 10. rujna 2013. od strane Ureda za kvalitetu prehrambenih proizvoda, Glavne uprave za nadzor i inspekciju obavljen inspekcijski nadzor u prostorijama Maxi Dia i uzet uzorak proizvoda Sardinillas Premium u maslinovu ulju trgovačke marke Dani, neto pakiranja 90 g, podrijetlom iz Hrvatske Navedeno je da je uzeto 6 uzoraka i da je 16. prosinca 2013. u Zavod za javno zdravstvo stiglo izvješće o rezultatima ispitivanja broj 304237 koje je 4. prosinca 2013. uputio Centar za istraživanje i nadzor kvalitete Nacionalnog instituta za konzumiranje Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite. Navedeno je da je o tome obaviješten Conservas Dani s.a.u. i da mu je ostavljen rok od trideset dana u kojem može preuzeti sporni primjerak i poslati ga u neki drugi laboratorij na ponovnu analizu. Navedeno je da je Conservas Dani s.a.u. 23. siječnja 2014. uputio dopis Zavodu da će učiniti ponovnu analizu u laboratoriju Anfaco Cecopesca. Navedeno je da je Conservas Dani s.a.u. primio izvješće o provedenoj analizi broj 1401810 od 6. veljače 2014. koju je izvršio laboratorij Anfaco Cecopesca čiji nalaz potvrđuje rezultate prethodno obavljene analize. Nadalje su u ovoj ispravi pobrojani propisi koji su povrijeđeni te je odlučeno pokrenuti disciplinski postupak prema Conservas Dani s.a.u.

70. Utvrđenje o tome da ulje koje se nalazilo u proizvodu tužitelja nije deklarirano ekstra djevičansko maslinovo ulje je rezultat analize učinjene u specijaliziranom laboratoriju, metodom koja ne predstavlja uobičajeni pregled. Uvažavajući činjenicu da je radi utvrđenja sastava ulja potrebno učiniti odgovarajuće što kemijske, što fizikalne, zaključiti da je da takav nedostatak nije moguće uočiti uobičajenim pregledom, već poduzeti daljnje analize. Utoliko nedostatak tuženikova ulja je skriveni nedostatak.

71. Tuženik je, to potvrđuje i zastupnik po zakonu tuženika u svom iskazu već krajem listopada 2013., dakle neposredno nakon učinjene analize laboratorija u okviru postupka nadležnog tijela Kraljevine Španjolske obaviješten o činjenici da je analizom utvrđeno da ulje deklarirano kao ekstra djevičansko ulje u proizvodu koji je tužitelj prodao Conservas Dani s.a.u. nema ona svojstva koja bi trebalo imati.

72. Nakon toga je, o tome nema spora, zastupnik po zakonu tuženika, tako je izjavio u iskazu, dao nalog da se izvrši analiza ulja koje je bilo pripremljeno za isporuku tužitelju i analizom utvrdio da postoje odstupanja u kakvoći ulja u odnosu na kakvoću kakva je bila ugovorena između tužitelja i Conservas Dani s.a.u.

73. Iz poruke poslane elektroničkom poštom 24. listopada 2013., koja je dostavljena kao ovjereni prijevod vidjeti je da se zastupnik po zakonu tuženika očito obratio ugovornoj strani tužitelja Conservas Dani s.a.u. navodeći da tuženik opskrbljuje tužitelja maslinovim uljem za proizvodnju sardina u konzervama, da je tuženik obaviješten o analizi ulja koje su priskrbili, a koje je tužitelj iskoristio u proizvodnji, da su iznenađeni rezultatima, ali da će provjeriti slučaj i da preuzima odgovornost za kvalitetu maslinovog ulja kojim opskrbljuje klijente.

74. Iz poruke poslane elektroničkom poštom 6. studenoga 2013. vidjeti je da je zastupnik po zakonu tuženika obavijestio tužitelja da je iz dobivenih analiza i pregledom dnevnika proizvodnje ustanovio da je tuženik isporučio 14.000 litara miješanog maslinovog ulja umjesto maslinovog ulja. Uz to je napisao da je tuženikova greška što pri nabavi rafiniranog maslinovog ulja nisu kontrolirali sastav isporučenog maslinovog ulja već su ga miješali s ekstra djevičanskim i isporučili tužitelju. Napisano je da je analizom od strane Zavoda za javno zdravstvo ustanovljeno da u tom ulju ima i primjesa drugog biljnog ulja, kojeg nije smjelo biti. Potvrdili su da su sa skladišta tužitelja primili 3700 litara ulja i tražili prijedlog naknade štete koja je prouzročena.

75. Iz kasnijih dopisa punomoćnika stranaka 25. studenoga 2013. i 6. prosinca 2013. u komunikaciji koja se odvijala prije ove parnice vidjeti je da su stranke pokušale postići dogovor da tuženik kupi od tužitelja sve konzerve koje se nalaze na skladištu tužitelja te je tuženik dodatno nudio platiti trošak proizvodnje zbog zastoja u prodaji 340.000 konzervi za koje je smatrao da su mogle biti punjene uljem tuženika.

76. Dakle, nema sumnje da je dio ulja koje je tuženik prodao tužitelju bio s nedostatkom, odnosno da je tuženik isporukom ulja neodgovarajuće kvalitete povrijedio ugovor stranaka. Nadalje, o postojanju nedostatka tuženik je obaviješten netom nakon saznanja za postojanje nedostatka, dakle bez odgađanja.

77. Prema članku 410. ZOO-a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka, zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka, zahtijevati razmjerno sniženje cijene, izjaviti da raskida ugovor. U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

78. Prema odredbi članka 342. stavka 2. ZOO-a, pod povredom ugovorne obveze se podrazumijeva neispunjenje ili manjkavo ispunjenje obveze i zakašnjenje s njezinim ispunjenjem.

79. Tuženik je ulje prodavao u duljem razdoblju, odnosno višekratno, pa je prvenstveno trebalo utvrditi je li povreda ugovora manjkavim ispunjenjem, odnosno isporukom ulja s nedostatkom u razdoblju za koje je tuženik priznao postojanje nedostatka u vezi sa tužiteljevim proizvodom u kojem je utvrđeno da ulje nije odgovarajuće deklarirane kvalitete.

80. Tužitelj je tvrdio da je tuženik bio jedini od koga je tužitelj u predmetnom razdoblju kupovao ulje. Prema sadržaju njegovih poslovnih knjiga, ta tvrdnja je točna. Naime stalni sudski vještak Jere Brkan je izradio nalaz i mišljenje 15. listopada 2015. On je na temelju isprava sadržanih u spisu, ali i dodatno traženih isprava od stranaka, uvidom u karticu materijalnog knjigovodstva tužitelja i karticu obračun primljenih računa sačinio nalaz u kojem je naveo da je u razdoblju od 26. listopada 2012. do 15. listopada 2013. tuženik isporučio tužitelju 39.220 litara maslinovog ulja, od čega 33.500 litara maslinovo ulje rinfuza i 2.020 litara ekstra djevičanskog ulja, kao i da je tužitelj 6. studenoga 2013. vratio 3.700 litara maslinovog ulja rinfuza.

81. U knjigovodstvenoj evidenciji tužitelja je uočio evidentiranje prijema maslinovog ulja ekstra djevičansko uvoz od stranog dobavljača Sorras Bros Co 26. travnja 2013. u količini od 4.315 kg po cijeni od 22,52 kn/kg koje je uvezeno na temelju Odluke o odobrenju preferencijalnog uvoza od 29. ožujka 2013. Za tu količinu ulja tužitelj da je tuženiku izdao račun 51-P2-300 26. travnja 2013., odnosno ulje iz uvoza tužitelj je prodao tuženiku. U skladišnom kartonu je knjižen ulaz ulja u količini od 4.315 kg i izlaz istog datuma 26. travnja 2013. Vještak je naveo da je od tužitelja dobio informaciju da ovo ulje nikad nije primljeno na skladište tužitelja, već da je izravno od dobavljača isporučeno tuženiku. Zaključio je vještak da je tužitelj maslinovo ulje u razdoblju od 26. listopada 2012. do 15. listopada 2013. nabavljao samo od tuženika.

82. Osim toga ovaj je vještak naveo i to da je prema evidenciji tužitelja o utrošku ulja od 16. studenoga 2012. do 17. listopada 2013. tužitelj u proizvodnji konzervi utrošio ukupnu količinu ulja isporučenog od tuženika. Vještak je u nalazu naveo i to da je tužitelj do 20. listopada 2013. proizveo 1.191.149 komada konzervi s maslinovim uljem, od čega konzervi od 90 g 1.151.041 komada, a konzervi od 120 g 40.108 komada. Prema dokumentu sastavnica proizvoda da utrošak maslinovog ulja za 1 komad konzerve sardine od 90 g iznosi 28,63851 g, a za konzervu sardine od 120 g iznosi 40 g. Prema tome da za proizvodnju 1.191.149 komada konzervi s maslinovim uljem potrošnju maslinovog ulja treba procijeniti na 34.568,42 kg maslinova ulja. Količina maslinova ulja koje je tuženik isporučio tužitelju, 35.520 l kada se pretvori u kilograme tj. pomnoži sa specifičnom težinom ulja od 0,92 da odgovara ekvivalentu od 32.678,40 kg. Odnos procijenjene potrošnje ulja za proizvodnju i nabavljene količine da daje rezultat da je za proizvodnju potrošnja veća od nabavljenog ulja za 5,78 %. No iz isprave "sastavnica proizvoda" vidjeti je da je sastavnica proizvoda podložna promjenama. Ovo odstupanje od 5,78 %, bez odgovarajućeg stručnog znanja nije moguće ocijeniti niti kao relevantno, niti irelevantno. S druge strane nijedna od stranaka nije ponudila adekvatan dokaz kojim bi se utjecaj ove činjenice na zaključak o tome je li tuženik bio jedini dobavljač ulja tužitelju mogla provjeriti na ispravan način. Prema knjigovodstvenoj evidenciji tuženik je jedini opskrbljivao tužitelja uljem, a da je to zaista tako potvrđuje i poruka zastupnika po zakonu tuženika od 24. listopada 2013. očito poslana Conservas Dani s.a.u.

83. Kad je utvrđeno da je tuženik jedini dobavljač ulja tužitelja, onda je sljedeći zaključak i da je u proizvodu koji je tužitelj prodao Conservas Dani s.a.u. bilo ulje koje mu je isporučio tuženik.

84. No trebalo je utvrditi je li ta činjenica, dakle činjenica što je tuženik povrijedio ugovornu obvezu manjkavim ispunjenjem utjecala na nastanak odnosa odgovornosti za štetu. Trebalo je utvrditi je li povreda ugovora, odnosno isporuka ulja neodgovarajućeg sastava i činjenica što je taj nedostatak utvrđen u odgovarajućem postupku u Kraljevini Španjolskoj bila odlučujuća okolnost da tužiteljev suugovaratelj Conservas Dani s.a.u. izmijenio ugovorni odnos s tužiteljem tako što je smanjen, odnosno potpuno izostavljen broj proizvoda koji su predmet ugovaranja tužitelja i Conservas Dani s.a.u. u ugovoru o opskrbi.

85. Ugovor o opskrbi sklopljen je 21. listopada 2013. Proizvod koji je analiziran i u kojem je utvrđena prisutnost nedeklariranog ulja iz trgovine Maxi Dia u Madridu uzet je 10. rujna 2013. Tada je odnos tužitelja i Conservas Dani s.a.u. bio određen nekom drugom osnovom, a ne ugovorom o opskrbi, no tužitelj tu osnovu nije iznio. Tu činjenicu treba spomenuti samo zato što je u ovoj parnici tuženik ponašanje strana ugovora o opskrbi ocjenjivao uzimajući u obzir odredbe ugovora o opskrbi. No odnos tužitelja i Conservas Dani s.a.u. u pogledu proizvoda koji su bili predmet kontrole nadležnog tijela ne može se promatrati kroz određenja ugovora o opskrbi jer taj ugovor nije bio osnova na temelju koje je Conservas Dani s.a.u. kupio konzervu koja je od strane nadležnog tijela Kraljevine Španjolske iz trgovine u Španjolskoj uzeta 10. rujna 2013. Utoliko nije niti bilo mogućnosti pozivati se na određenja ugovora o opskrbi kojima je uređena "neusklađenost" iz članka 12. ugovora o opskrbi i ponašanje strana ugovora o opskrbi ukoliko se utvrdi "neusklađenost" proizvoda.

86. U dijelu ugovora naziva Očitovanja navedeno je da se u proizvodnom postrojenju koje se nalazi u Čaporicama, Hrvatska, društvo Conex bavi, između ostalih djelatnosti, proizvodnjom i opskrbom konzervirane ribe (sardine), da se društvo Dani uglavnom bavi komercijalizacijom proizvoda u konzervi, bilo vlastitih ili kao distributer istih, među kojima se nalaze i proizvodi detaljno opisani u Prilogu I ugovora Sardina RR90 u ekstra djevičanskom ulju 30% i to vidjeti je iz Priloga I, Sardina RR90 u maslinovom ulju, Sardina RR 90 u biljnom ulju, Sardina RR90 u rajčicama, Sardina RR90 u marinadi I Sardina RR90 u pikantnom biljnom ulju. Navedeno je da je društvo Conex zainteresirano pristupiti na tržište Iberskog poluotoka, tržište na kojem do tada nije bilo prisutno, zbog čega je i ostvarilo kontakt s društvom Dani uzimajući u obzir njegovu prodajnu mrežu, iskustvo, tradiciju i broj klijenata s kojima raspolaže. Navedeno je da je društvo Conex zainteresirano za suradnju s društvom Dani i neizravno njegovim kupcima i prema tome, povremeno će opskrbljivati društvo Dani proizvodima, tvrdeći da posjeduje produktivnu i tehnološku sposobnost, ljudske i materijalne resurse i potrebnu kvalitetu prema očekivanjima društva Dani, da udovolji uvjetima i rokovima sadržanim u ugovoru, isto tako, s obzirom da posjeduje određene dozvole, akreditacije i potrebna ovlaštenja u skladu sa sanitarnim normama kao i uvjetima za očuvanje okoliša koje društvo Dani zahtjeva kao i svim pravno obvezujućim standardima. Navedeno je i to da je društvo Dani sa svoje strane zainteresirano za povremenu kupnju proizvoda od društva Conex, radi njihove daljnje distribucije i komercijalizacije među svojim klijentima te je zainteresirano za potpisivanje ugovora kako bi osiguralo kontinuitet, redovitost i stabilnost opskrbe, daljnji pristup i poboljšanje svoje pozicije na tržištima na kojima je prisutno pod povoljnim uvjetima te kako bi ostvarilo dobit poslovanjem sa društvom Conex, kao i jamstvo proizvoda.

87. U članku 2. je navedeno da ugovor utvrđuje odredbe koje će se primjenjivati na sve odnose opskrbe proizvodima između stranaka u Španjolskoj i Portugalu, zemalja u kojima društvo Dani ima ekskluzivni ugovor („Teritorij“), tako da se društvo Conex obvezuje ne prodavati na Teritoriju bilo koji od proizvoda izravno ili neizravno, osim uz posredovanje društva Dani, prema uvjetima koji su izneseni u ugovoru. Bez obzira na to društvo J će moći plasirati proizvode na tržište u bilo koji dio svijeta uz suglasnost društva Conex.

88. U članku 3. je navedeno da će proizvodi obuhvaćeni ugovorom i definirani u Prilogu I ugovora biti obrađeni u skladu sa sastavom, tehničkim specifikacijama i uspostavljenim zahtjevima kvalitete za svaki pojedinačno u Prilogu III. Navedeni prilozi opisuju konkretno, naziv, referencu, formulu ili sastav, tehničke karakteristike, druge specifikacije i definiciju prezentacije (pakiranja) svakog od proizvoda.

89. Sirovine, sastojci i ambalaža korišteni za proizvodnju proizvoda trebaju biti u skladu sa standardima kvalitete i sastava koji su trajno definirani od strane društva J i u bilo kojoj situaciji trebat će se poštivati važeći standardi Europske unije, kao i trajne preporuke i propisi koji formiraju nadležna tijela Europske unije.

90. Člankom 4. ugovora o opskrbi određeno je:

4.1. Stranke su suglasne da će količine koje se isporučuju u razdoblju od potpisivanja ugovora do 31. prosinca 2014. i od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. biti između 10 i 15 milijuna limenki za svaki od dva razdoblja.

4.2. Za anuitete između 1. siječnja 2016. i sve do isteka ugovora , količina svakog od proizvoda kojeg društvo Dani predviđa dobaviti od strane društva Conex i da je društvo Conex dužno opskrbljivati društvo Dani za svaki anuitet tijekom trajanja ugovora, a (Općenita Procjena Opskrbe ili Estimaciones generales de Suministro ili EGS) procijenit će se u roku od 30 dana računajući od proteka svakog anuiteta.

4.3. Općenita Procjena Opskrbe (EGS) imat će procijenjenu vrijednost, neobvezujuću za Dani, a moći će se provjeravati tromjesečno od srane društva Dani. Općenita Procjena Opskrbe (EGS) se neće moći provesti na bilo koji način kao jamstvo, procjena ili potencijalno poslovanje društva Conex. Odgovarajuće narudžbe provodit će se mjesečno i smatrat će se obvezujućim. Provodit će se 30 dana unaprijed, unutar prvog tjedna prethodnog mjeseca.

4.4 U slučaju da količine Proizvoda, efektivno zatražene od strane društva Dani prijeđu Općenito Procjenu Nabave ili tromjesečnu procjenu, društvo Conex će poduzeti sve moguće napore kako bi snabdjelo potrebe društva Dani u najkraćem mogućem roku.

4.5 U svakom slučaju, društvo Conex jamči da će u svakom momentu raspolagati odgovarajućim proizvodnim kapacitetom, minimalno 120 % od procjene iskazane za svako razdoblje, što bi omogućilo zadovoljenje narudžbe koju društvo Dani zatraži u skladu sa dogovorenim količina iz ovog ugovora i prema procjenama sadržanim u Općenitoj Procjeni opskrbe.

4.6 Odstupanja u količini, po mjesečnoj narudžbi, koju je društvo Conex dostavljalo društvu Dani moglo bi odstupati od +/- deset posto (10%). U slučaju da količina bude veća od deset posto (10%) od količine izražene u narudžbi, primijenit će se odredba predviđena u klauzulama 13 i 14.

4.7 Društvo Conex se obvezuje za stalno, za cjelokupno vrijeme trajanja ugovora osigurati količinu proizvoda od 400 tona smrznute srdele.

91. Stranke ugovora o opskrbi odredile su primjenu španjolskog prava na njihov ugovor. No i bez relevantnih odredbi španjolskog prava, moguće je, uvažavajući predmet ugovora zaključiti da je ugovor o opskrbi sklopljen 21. listopada 2013. po svojoj pravnoj prirodi ugovor o distribuciji. To je moguće zaključiti jer je ugovor o distribuciji instrument nastao u međunarodnoj trgovačkoj praksi, pa su glavne odlike tog ugovora univerzalne, nastale u međunarodnom okruženju, a uz to je uglavnom neimenovani ugovor. Karakteristika ugovora o distribuciji očituje se u činjenici da distributer prodaje robu u svoje ime i za svoj račun, baš kako su to tužitelj i Conservas Dani s.a.u. ugovorili. To je generalni ugovor kojim se distributer obvezuje periodično kupovati robu u svoje ime i za svoj račun od proizvođača u čiju je distribucijsku mrežu uključen. Upravo tu periodičnost, odnosno povremenost i spominju strane ugovora o opskrbi. Distributer ostvaruje zaradu od razlike između prodajne i kupovne cijene. Ugovor o distribuciji nije ad hoc odnos kakav je između stranaka ugovora o prodaji. On je glavni ugovor u odnosu prema pojedinačnim ugovorima o prodaji koji se na njega u njegovim granicama sklapaju između proizvođača/dobavljača i distributera. Tek sklapanjem ugovora o prodaji nastaje osnova za prijenos vlasništva na ugovorenoj robi. Dakle, ugovori o distribuciji jesu okvirni ugovori za buduću prodaju.

92. Da je tome tako potvrđuje cjelokupan sadržaj ugovora, a osobito članci 4., 6. , 7. i 8. ugovora.

93. U članku 7. ugovora određeno je da društvo Dani potražuje pravovremene mjesečne narudžbe proizvoda od društva Conex prema njegovim potrebama konzumacije, uručivanjem odgovarajuće narudžbenice. Narudžbenice imaju obvezujući karakter ukoliko druga strana ne odbije zahtjev za narudžbom u roku od tri dana od datuma primitka iste. Odbacivanje može biti prikladno samo ukoliko se premašuju količine navedene u Općenitim Procjenama opskrbe. U članku 8. je određeno da društvo Conex ne može odbiti nijednu narudžbu proizvoda koja zadovoljava količine predviđene razine prema spomenutim Općenitim procjenama opskrbe. Pa iako je ugovor o opskrbi okvirni ugovor, obveze nastale na temelju tog ugovora obvezuju, jednako kao i obveze nastale na osnovi drugih ugovora.

94. Nakon toga tužitelj i Conservas Dani s.a.u. su 15. siječnja 2014. sklopili dodatak ugovoru u kojem su naveli da znaju za obavijest koja je 13. siječnja 2014. stigla od upravnog odjela za zdravstvo autonomne zajednice u Madridu u kojoj se obavještava o rezultatima analiza izvršenih na službenom uzorku "sardine premium u maslinovom ulju" marke Dani koju je proizveo tuženik u kojoj je naznačeno da uzorak ne zadovoljava po odredbama članaka 6. i 7. Kraljevskog dekreta 1334/99, ni po odredbama članka 7. Pravilnika CEE br. 2136/89. Zbog toga da su se strane ugovora dogovorile izmijeniti sadržaj u odredbi članka 4. ugovora o opskrbi od 21. studenoga 2013. sljedećim:

"4. Procijenjena količina opskrbe i stocka

4.1. Uzevši u obzir obavijest zdravstvene ustanove u Madridu koji je primila tvrtka Dani koja se spominje gore u tekstu te vodeći računa o posljedicama koju rezultati analize mogu donijeti, obje strane su se dogovorile da će ostaviti količine prvotno dogovorene klauzulom 4 prethodno sklopljenog ugovora. Strane su suglasne da će količine za opskrbu od 1. siječnja do 31. prosinca 2014. iznositi između 4.000.000 i 5.000.000 milijuna konzervi sljedećeg sadržaja: maslinovo 45%, suncokretovo 24%, pikant 10%, rajčica 14 %, marinada 7%. Slijedom toga, po završetku godine 2014. i uzevši u obzir svu ekonomsku odgovornost koja proizlazi iz toga, na račun Conexa obje strane su suglasne i složne oko količine za opskrbu i stock."

95. Nakon toga 2. travnja 2014. tužitelj i Conservas Dani s.a.u. sklopili su sporazum kojim su ponovno izmijenili klauzulu 4. ugovora od 21. studenoga 2013. i tako što su odredile da ne fiksiraju količinu opskrbe za period od dana potpisivanja ugovora do 31. prosinca 2015. kako to ne bi utjecalo na komercijalni učinak zbog postupka koji je pokrenut od strane Regionalnog zavoda za zdravstvenu sigurnost koji bi mogao opozvati prethodno dogovorene količine iz točke 4. ugovora o opskrbi. Određeno je i to da će u svakom slučaju nakon završetka disciplinskog postupka i preuzimanja ekonomskih odgovornosti koje spadaju na teret društva Conex obje strane dogovoriti i utvrditi procjenu količine isporuke i odgovarajuću zalihu. Osim toga je navedeno da je Conservas Dani s.a.u. 24. ožujka 2014. primilo rješenje Zavoda za zdravstvenu sigurnost Madrida kojim je naloženo plaćanje novčane kazne u iznosu od 6.000,00 EUR s mogućnošću smanjenja kazne za 30 % ukoliko se ne podnese žalba, pa da se temeljem toga obvezuje tužitelj platiti 4.200,00 EUR na račun Conservas Dani s.a.u. u roku od 30 dana od sklapanja tog sporazuma da bi se navedeni iznos proslijedilo na račun Zavoda za javnu zdravstvenu sigurnost Madrida.

96. U sporazumu o pokretanju disciplinskog postupka otpremljenog 15. ožujka 2013. Conservas Dani s.a.u. navedeno je da je maksimalni rok za rješavanje i obavještavanje o upravnom postupku 9 mjeseci od dana pokretanja, kao i to da se nakon izvršenog plaćanja kazne donosi rješenje kojim se završava postupak.

97. Tužiteljeva obveza da plati 4.200,00 EUR Conservas Dani s.a.u. za plaćanje kazne je prestala prijebojem. Tužitelj nije dostavio dokaz kada je Conservas Dani s.a.u. platio kaznu, ali su prema sadržaju sporazuma od 2. travnja 2014. trebali dogovoriti i utvrditi procjenu količine isporuke i odgovarajuću zalihu nakon završetka disciplinskog postupka i preuzimanja ekonomskih odgovornosti koje spadaju na teret društva Conex. Međutim tužitelj nije uopće iznio bilo kakve činjenice o tome što se u odnosu njega i Conservas Dani s.a.u. događalo nakon sklapanja sporazuma. Zastupnik po zakonu tužitelja TL (sin) je u iskazu izjavio da od 2016. na španjolskom tržištu posluje s društvom Conservas del Noroeste (T) koji je prema sadržaju izvatka iz sudskog registra za tužitelja i član tužitelja od 2016. Kazao je zastupnik po zakonu tužitelja i to da je Conservas Dani s.a.u. krenuo smanjivati narudžbe jer nije znao "o količini štete", a da je u konačnici kroz godinu ili dvije raskinuo ugovor zbog nastale štete i izgubljenog povjerenja. Međutim iz izvedenih dokaza nije moguće zaključiti koja je to šteta nastala Conservas Dani s.a.u., niti je moguće zaključiti o razlozima zbog kojih nakon završetka disciplinskog postupka Conservas Dani s.a.u. nije s tužiteljem dogovorio količine isporuke i zaliha, iako je tako dogovoreno sporazumom od 2. travnja 2014. Ono što je moguće zaključiti je da je i 2. travnja 2014. Conservas Dani s.a.u. izjavio volju za ponovnim definiranjem količina opskrbe i zaliha, odnosno da postoji volja za ponovnim definiranjem količina opskrbe i zaliha unatoč disciplinskom postupku, a da se to u konačnici očito nije dogodilo, već da je odnos tužitelja i Conservas Dani s.a.u. prestao. Te okolnosti ostavljaju dvojbu u odnosu na to je li nakon završetka disciplinskog postupka plaćanjem novčane kazne, kada su ponovno trebale biti definirane količine opskrbe, a što je dogovoreno u okolnostima kada strane drže za uzrok dogovora iz dodatka i sporazuma, disciplinski postupak i dalje uzrok nedefiniranja količina opskrbe ili je pak uzrok budućeg nedogovaranja te konačno raskida ugovora neki drugi uzrok. Konkretnije je li i nakon plaćanja kazne i završetka disciplinskog postupka i dalje kao uzrok smanjenja, odnosno potpunog izostavljanja količina opskrbe bio disciplinski postupak koji predstavlja događaj u uzročnoposljedičnoj vezi između povrede ugovorne obveze tuženika i sadržaja ugovornog odnosa tužitelja i Conservas Dani s.a.u. te štete koja je nastala uslijed toga. Te okolnosti iz izvedenih dokaza nije moguće utvrditi. Nadalje zastupnik po zakonu tužitelja TL je izjavio da je količina konzervi smanjena jer „dio trgovačkih lanaca nije više uzimao proizvod u kojem je utvrđen nedostatak.“ Taj razlog nije spomenut u sadržaju dodatka i sporazuma, no neovisno o tome, tu izjavu zastupnika po zakonu ne potvrđuje sadržaj niti jednog dokaza. Čak je u iskazu zastupnik po zakonu tužitelja TL izjavio da mu nije poznat „podataka jesu li po okončanju disciplinskog postupka utvrdili procijenjene količine isporuke“. On je izjavio i to da osim plaćene kazne, Conservas Dani s.a.u. nije imao nikakav daljnji imovinskopravni zahtjev prema tužitelju, a osim toga je na ročištu održanom 12. veljače 2016. izjavio da Conservas Dani s.a.u. i tada naručuje riblje konzerve u maslinovom ulju. Izjavio je i to da mu nije poznato je li MaxiDia raskinuo ugovor s Conservas Dani s.a.u., kao i da mu nije poznato da MaxiDia naručuje i prodaje isključivo Danijeve konzerve s maslinovim uljem ili druge vrste konzervi. Dakle, zastupniku po zakonu tužitelja nisu bile poznate okolnosti odnosa Conservas Dani s.a.u. i MaxiDia, ali je izjavio da je do smanjenja količina došlo jer je MaxiDia otkazala „distribuciju“.

98. Tužitelj drugih dokaza osim saslušanja zastupnika po zakonu i isprava ugovora o opskrbi, dodatka ugovoru i sporazuma nije predložio. Uzročnoposljedična vezi treba biti neprekinuta za cijelo vrijeme nastanka štete, da bi trajao odnos odgovornosti za štetu. U teoriji i sudskoj praksi pretežito je prihvaćena tzv. adekvacijska teorija. Prema toj teoriji, među različitim događajima koji se mogu smatrati uzrocima nastale posljedice, kao uzrok se uzima samo onaj događaj koji je tipičan za postanak određenog štetnog učinka. Ona se ne predmnijeva, već je oštećenik dužan dokazati njezino postojanje. Ovo zato jer bi se u protivnom nerazmjerno stegla prometna i osobna sloboda ljudi u njihovom djelovanju. Kad bi se uzročnost pretpostavljala, to bi značilo da bi oštećenik dokazavši štetnu radnju i štetu mogao za svaku štetnu radnju pozvati štetnika na odgovornost. Što je u konkretnom slučaju tipično, odnosno što se očekuje od neke ljudske radnje pokazuje nam primarno životno iskustvo i rezultati određene struke.

99. Uvažavajući prethodno spomenute kriterije za ocjenu postojanja uzročnoposljedične veze zaključiti je da je ta veza između povrede obveze da isporuči ulje određene kvalitete na strani tuženika mogla imati za posljedicu smanjenje narudžbi u ugovornom odnosu tužitelja i Conservas Dani s.a.u. i unatoč svim argumentima kojima je tuženik opravdavao svoju tvrdnju o nepostojanju uzročnoposljedične veze. Nadalje okolnost što je analizirana samo jedna vrsta proizvoda tužitelja, ne znači da je Conservas Dani s.a.u. mogao, odnosno smio smanjiti količinu samo tog proizvoda. Mogao je smanjiti i količine svih proizvoda kao odraz određenog nepovjerenja u odnosu na sve proizvode u okolnostima kada zna da je jedan neodgovarajuće kvalitete te je razlog smanjenja mogao biti i onaj koji je naveo zastupnik po zakonu tužitelja, dakle činjenica da dio trgovačkih lanaca nije uzimao više proizvod u kojem je utvrđen nedostatak. Dakle, sve je to tako moglo biti. No ono što se u parnici utvrđuje je da je nešto zaista i bilo prije parnice. Naime zadatak je stranaka u parnici da ponude dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava iz sadržaja kojih sud može sa sigurnošću, dakle nedvojbeno utvrditi da postoji ili da je postojala određena činjenica povoljna za onu stranku koja je iznosi u osnovi svog zahtjeva. U predmetnoj parnici tužitelj je istaknuo zahtjev za naknadu štete tvrdeći da su ostvarene sve pretpostavke za nastanak tog odnosa. Tuženik je tužbenom zahtjevu suprotstavio niz prigovora. Pa ipak tužitelj je od dokaza predložio izvesti dokaze čitanjem isprava koje je sastavio s trećom osobom, u sastavljanju kojih tuženik nije sudjelovao i saslušanjem svojih zastupnika po zakonu. Utvrđenje iz isprava koje je sastavio tužitelj i Conservas Dani s.a.u., o postojanju uzročnoposljedične veze nije dostatno za stvaranje nedvojbenog zaključka suda o postojanju uzročnoposljedične veze, kakvo se utvrđenje traži kod donošenja odluke o postojanju činjenica u parnici. Dakle dodatak ugovoru i sporazum, odnosno smanjenje okvirnog broja proizvoda iz članka 4. ugovora o opskrbi mogu biti posljedica tuženikove povrede ugovora s tužiteljem, ali tužitelj nije ponudio dovoljno dokaza iz kojih bi se moglo nedvojbeno zaključiti da je tome tako, a baš je na tužitelju bio teret dokazivanja te činjenice. Pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud da uzme kao nedokazanu tvrdnju stranke o postojanju neke za nju povoljne činjenice u okolnostima kada ne ponudi dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava iz sadržaja kojih sud može nedvojbeno zaključiti o postojanju činjenice, pa je stoga tužiteljevu tvrdnju o postojanju uzročnoposljedične veze između povrede obveze tuženika i izmjene ugovornog odnosa tužitelja i Conservas Dani s.a.u. trebalo uzeti kao nedokazanu.

100. Dakle, tužitelj nije dokazao postojanje uzročnoposljedične veza između povrede ugovorne obveze tuženika isporukom neodgovarajućeg ulja, disciplinskog postupka kojim je to utvrđeno i izmjene ugovornog odnosa tužitelja i Conservas Dani s.a.u. do završetka disciplinskog postupka. Utoliko je već zbog toga razloga trebalo odbiti tužiteljev zahtjev kojim je tražio da sud utvrdi da postoji njegova tražbina naknade štete izmakle koristi zbog smanjenog broja konzervi za opskrbu Conservas Dani s.a.u. No, kada bi se smatralo i drugačije trebalo bi donijeti istu odluku.

101. Prema članku 1089. stavku 3. ZOO-a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

102. Zbog toga što izmakla korist pretpostavlja dobitak koji se osnovano mogao očekivati prema redovitom tijeku stvari ili posebnim okolnostima, kao relevantno nametnulo se tumačenje članka 4. ugovora o opskrbi, odnosno već prethodno izloženo kvalificiranje ugovornog odnosa tužitelja i Conservas Dani s.a.u.

103. Dakle, pravna priroda ugovora o opskrbi relevantna je utoliko što je kod ocjene nastanka štete izmakle koristi nužno procijeniti što bi se očekivalo po redovnom tijeku stvari, a odgovor na to pitanje u konkretnom slučaju treba tražiti u ocjeni ugovorenih količina robe za distribuciju u članku 4.1. Tuženik je tvrdio da količina iz članka 4.1 nije fiksna količina, pa da po redovnom tijeku stvari tužitelj ne bi isporučio tu količinu robe u tužbom obuhvaćenim razdoblju, dok je tužitelj tvrdio suprotno. Naime, tuženik je tvrdio da je iz sadržaja ugovora evidentno da je isti okvirni ugovor u kojem su procijenjene okvirne količine koje se naknadno posebno preciziraju u svojoj vrsti i količini, odnosno da nisu u pitanju strogo ugovorene količine, već procijenjene okvirne količine što ne znači da se o tim količinama zaista radi, odnosno da nije predviđena minimalna narudžba u nekom vremenskom razdoblju, ni posljedica za Conservas Dani s.a.u. ukoliko ne bi bila naručena točno određena količina u određenom razdoblju. No ovi navodi tuženika nisu relevantni.

104. Naime, količina iz članka 4.1 je okvirna, kreće se od 10 do 15 milijuna, dakle procijenjena je, nije fiksna u smislu da je određen konkretan broj proizvoda. No određen je okvir unutar kojeg je tužitelj mogao računati na narudžbe. No ono što je zapravo bitnije za konkretnu procjenu izmakle koristi je to je li tužitelj mogao ispuniti obvezu iz članka 4. ugovora o opskrbi i proizvesti 10 do 15 milijuna konzervi te da je postojala i potreba Conservas Dani s.a.u. da u tom razdoblju naruči onoliko proizvoda koliko je procijenjeno da će naručiti. Tužitelj je tu činjenicu dokazivao sadržajem ugovora sastavljenog s Conservas Dani s.a.u, ali nije prezentirao niti jednu drugu činjenicu o stvarnim okolnostima na tržištu i u poslovanju Conservas Dani s.a.u. iz kojih bi se moglo zaključiti da bi zaista bila ostvarena narudžba upravo onoliko proizvoda koliko je određeno u članku 4.1., odnosno da bi Conservas Dani s.a.u. zaista i ispunio svoju obvezu i od tužitelja naručivao proizvoda u okviru ugovorenom u članku 4.1. ugovora o opskrbi. Pored toga tužitelj nije niti dokazao, a tuženik je i to sporio, postojanje objektivnih mogućnosti ispunjenja obveze iz ugovora s Conservas Dani s.a.u. Štoviše tuženik je i tražio, doduše u fazi postupka kada su stranke onemogućene u predlaganju dokaza, da sud izvodi dokaze da bi utvrdio stvarne mogućnosti tužitelja da proizvede količinu proizvoda koja je naznačena u članku 4.1 ugovora o opskrbi. Osim što je tuženik predložio izvođenje dokaza radi utvrđenja činjenica o kapacitetima tužitelja za ispunjenje obveze iz članka 4.1 ugovora o opskrbi u fazi glavne rasprave, kada je to iznimno moguće, a ne i u ovom slučaju, nije na tuženiku niti bio teret dokaza činjenice da je tužitelj mogao ispuniti obvezu iz članka 4.1 ugovora o opskrbi i s tim u vezi tražiti da se utvrdi je li tužitelj imao ugovore za kupnju srdele i drugih sirovina za ugovorenu proizvodnju, je li imao na skladištu srdelu da bi mogao proizvesti ugovorenu količinu proizvoda, odnosno je li imao svu sirovinu potrebnu za proizvodnju i isporuku društvu Conservas Dani s.a.u.

105. No svakako, tužitelj nije dokazao da mu je zbog smanjenja, odnosno potpunog izostavljanja količina proizvoda iz članka 4.1. ugovora o opskrbi nastala šteta u iznosu označenom u tužbi. Naime, radi utvrđenja te činjenice, izmakle koristi, sud je izveo dokaz vještačenjem. Prvenstveno je vještačenje obavio sudski vještak Jere Brkan, pa vještak Mato Zeljko i u konačnici Centar za vještačenja d.o.o. Vještačenje koje je obavio vještak Brkan učinjeno je u prvotno vođenom postupku u kojem je donesena ukinuta presuda. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž- 2576/2017-3 od 9. srpnja 2019. dana je uputa ovom sudu da u ponovnom postupku utvrdi je li i ako je, kada i po kojoj cijeni i to za koju vrstu konzervi, tužitelj prodao riblje konzerve, koje je trgovačko društvo odbilo preuzeti nakon inspekcijskog nadzora (804.416 konzervi), je li i ako je u kojem razdoblju tvornica bila zatvorena, utvrditi jesu li radnici bili (ako tvornica nije radila) na prisilnom godišnjem odmoru, ako nisu, zašto nisu, postoji li određeni broj radnika koji rade bez obzira je li tvornica u pogonu proizvodnje ili se ne radi (npr. čuvari objekta u neradne dane), utvrditi koliko je prosječno konzervi dnevno tužitelj isporučivao trgovačkom društvu Dani prije sklapanja ugovora o opskrbi i to svih vrsta konzerva, a ne samo konzervi u maslinovom ulju, budući da prema sadržaju ugovora o opskrbi proizlazi da se ugovorena količina odnosi i na konzerve koje nisu punjene maslinovim uljem. Potom je bilo potrebno utvrditi koliko je iznosila dobit tužitelja po proizvedenoj konzervi isporučenoj trgovačkom društvu Dani i to prosječno za sve vrste konzervi, budući da između ugovornih strana nije bila ugovorena količina po pojedinoj vrsti konzervi, a posebno za konzerve s maslinovim uljem (radi neprodanih konzervi), utvrditi izmaklu dobit za prvo obračunsko razdoblje od potpisa ugovora pa do 31. prosinca 2014. i za drugo obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2015. pa do 31. prosinca 2015. u odnosu na ugovorenu količinu isporučenih konzervi od 10-15 milijuna komada za svako obračunsko razdoblje i to na bazi 12,5 milijuna konzervi za svako obračunsko razdoblje, utvrditi kakva je bila likvidnost tužitelja prije i nakon otkaza naručene isporuke pa sve do 30. lipnja 2014., odnosno je li i kada zbog smanjenja narudžbi, tužitelju prijetila nelikvidnost, odnosno je li i kada u kojem iznosu tužitelju bilo potrebno novo zaduženje, tj. ako je, koliko je iznosio trošak tog dodatnog zaduženja s osnove plaćenih kamata, također utvrditi je li, a ako je, na koji način i u kojem opsegu bio narušen tužiteljev ugled zbog isporuke konzervi koje nisu sadržavale ugovorenu kvalitetu ulja.

106. Centar za vještačenja d.o.o. izradio je nalaz i mišljenje koji je stalna sudska vještakinja Ines Lozić iznijela na glavnoj raspravi.

107. U nalazu je navedeno da je tužitelj dostavio računovodstvenu dokumentaciju koja se odnosi na 2013. iz koje je za tu godinu moguće utvrditi kretanja zaliha, vrijednosti proizvodnje i ukupne cijene koštanja konzerve i s maslinovim uljem u 2013. Objašnjeno je da se u računovodstvu proizvodnje prati proizvodnja koja predstavlja poseban oblik kratkotrajne imovine, odnosno obuhvaća ulaganja od pojavnog oblika zalihe materijala do gotova proizvoda. Zbog potreba proizvodnje javljaju se različiti troškovi koji se prvotno knjiže po prirodnim vrstama u okviru razreda 4 – Troškovi prema vrstama, financijski i ostali rashodi. Troškovi koji se odnose na pojedini radni nalog prenose se na analitičke račune u okviru osnovnog računa 600 – Proizvodnja u tijeku. Na račun proizvodnje u tijeku prenose se samo troškovi koji se u skladu sa standardima mogu uključiti u cijenu proizvodnje odnosno uskladištivi troškovi. Svi ostali troškovi predstavljaju rashod razdoblja u kojem su nastali te se putem rasporeda troškova prenose na račun 720 – Troškovi uprave, prodaje i administracije. Po završetku proizvodnje, vrijednost dovršenih proizvoda prenosi se na račun 630 – Gotovi proizvodi na skladištu. Nakon prodaje gotovih proizvoda, a na temelju otpremnice, razdužuje se skladište gotovih proizvoda te se vrijednost prodanih proizvoda po cijeni proizvodnje prenosi na račun 700 – Trošak zaliha prodanih proizvoda. Neizravne, zavisne odnosno indirektne troškove proizvodnje (opći troškovi proizvodnje – OTP ili OTI) da je potrebno rasporediti na nositelje troškova. Postupak raspoređivanja općih troškova započinje izborom baze ili ključa za raspoređivanje. Kao baza za raspored ovih troškova koriste se izravni troškovi, a to su materijal izrade, izravni rad ili ukupna vrijednost izravnih troškova. Ključ ili baza za raspoređivanje neizravnih troškova osnova je za izračunavanje stope dodatka OTP-a koja se koristi za raspoređivanje neizravnih troškova na nositelje troškova ili radne naloge. Nakon završetka procesa proizvodnje gotovi proizvodi zaprimaju se na skladište gotovih proizvoda po cijeni proizvodnje. Prilikom prodaje gotovih proizvoda potrebno je evidentirati smanjenje vrijednosti zaliha prema cijeni proizvodnje prodanih proizvoda te navedene svote iskazati na računu 700 – Trošak zaliha prodanih proizvoda. Međutim, za razliku od svih ostalih računa iz razreda 4 i 7 čiji se prometi unose u račun dobitka i gubitka, račun 700 – Trošak zaliha prodanih gotovih proizvoda nema svoju poziciju u računu dobitka i gubitka. Razlog tomu leži u činjenici da je sve ono što se ulaže u proces proizvodnje potrebno iskazati kao trošak po prirodnim vrstama troška u okviru razreda 4 te je stoga iznos već iskazan u poslovnim knjigama na kontima troškova. Putem iskaza iznosa na kontu 700 suštinski se dovodi u izravnu vezu stvarna prodaja, isporuka proizvoda, s troškovima koji se odnose upravo na te isporuke čime dolazi do sučeljavanja prihoda i rashoda koji su nastali u vezi ostvarenja istih.

108. Navedeno je da je analizirana konto kartica tužitelja, konto 65933 - Obračun zavisnih troškova proizvodnje-Konzerve za razdoblje od 01.01.2013. do 31.12.2013. Prema sadržaju te isprave da je tužitelj u poslovnim knjigama iskazao zavisne troškove proizvodnje u ukupnom iznosu od 8.448.652,81 kn od čega se s danom 02.01.2013. iskazuje s opisom „donos sa 6593“ iznos od 336.884,74 kn. S obzirom da bi za taj iznos bila riječ o donosu troškova koji su se odnosili na prethodno razdoblje (2012.g.) a riječ je o uskladištim troškovima koji ne terete rashode razdoblja u trenutku nastanka troška već u razdoblju isporuke, ukupan iznos zavisnih, indirektnih, troškova proizvodnje konzervi u razdoblju 2013. je iznosio 8.111.768,07 kn. Iz Bruto bilance Analitika 1, za razdoblje 01.01.2013. do 31.12.2013. za Odjel 006 proizvodnja 2 – Čaporice razvidno je da su u poslovnim knjigama detaljno iskazani troškovi koji se odnose na sljedećim kontima poput Konto 40015 -Začini- Konzerviranje, u iznosu od 4.852,66 kn, Konto 4004 – Materijal za čišćenje i održavanja, u iznosu od 100.445,85 kn, Konto 4007 – Trošak potrošnog materijala, u iznosu od 126.286,49 kn, Konto 417

– Troškovi komunalnih usluga , u iznosu od 234.838,08 kn. Iz pregledane dokumentacije da proizlazi da je tužitelj iskazivao poslovanje u vezi predmetne proizvodnje u skladu s računovodstvenim i poreznim propisima, a uzevši u obzir i da su godišnji financijski izvještaji bili revidirani proizlazi da je unos u poslovne knjige izvršen temeljem vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava.

109. Navedeno je da se u zavisnim troškovima iskazuje trošak amortizacije koji je po svojoj prirodi fiksni trošak i ne ovisi o stupnju iskorištenja kapaciteta, ali dokumentaciji ne prileži knjiga osnovnih sredstava iz koje bi bilo moguće utvrditi u kojem trenutku je nabavljena oprema, kad je stavljena u uporabu i od kojeg datuma je počela amortizacija. Stoga je određeno da će se svi troškovi koji su zavisni iskazivati u izračunima na način da u ukupnom iznosu ovise o broju konzervi i u recipročnom iznosu. Nadalje, navedeno je da u bilanci koja se odnosi na podatke vezano uz pogon Čaporice na kontima 4000 iskazuje se Osnovni materijal i sirovine i to smrznuta riba konzerviranje na kontu 40015 u iznosu od 2.462.609,63 kn, materijal (sol, ulje) konzerviranje na kontu 40014 u iznosu od 2.318.336,04 kn te ambalaža konzerviranje na kontu 40024 u iznosu 4.119.073,86 kn.

110. Navedeno je da se dio troškova odnosio na neupotrebljiv dio za konačan proizvod, poput škart na ambalaži u iznosu od 37.106,05 kn, odnosno da dio troškova nije sadržan u konačnim iznosima uskladištivih troškova zbog gubitaka u proizvodnji (što je uobičajeno u proizvodnim društvima) te se za iste ne terete zalihe po okončanju proizvodnje, pa da je u konačnici riječ o troškovima ribe koja je konzervirana u iznosu od 2.105.772,08 kn, troškovima soli i ulja za konzerve u iznosu od 2.318.336,04 kn te troškovima ambalaže u iznosu od 4.081.967,81 kn što je sveukupno 8.506.075,93 kn, Stoga, izravni, direktni troškovi proizvodnje svih konzervi da su u 2013. iznosili 8.506.075,93 kn.

111. Slijedom navedenog, da se može zaključiti da su ukupni troškovi proizvodnje konzervi iznosili 16.617.844,00 kn te uzevši u obzir da je proizvedeno ukupno 6.112.496 kom konzervi da je prosječni trošak proizvodnje svih konzervi 2,72 kn/kom (0,36 EUR).

112. Omjer direktnih i indirektnih, zavisnih troškova proizvodnje da je bio 1:0,95. Međutim, uzevši u obzir da bi bila riječ o jednom pogonu, da bi indirektni trošak po konzervi iznosio 1,33 kn. Cijena koštanja jedne konzerve u konačnici se sastoji od vrijednosti iskazanoj na zalihama po nabavnoj vrijednosti uvećano za indirektne troškove. S obzirom da iz dokumentacije ne proizlazi da bi bila riječ o većem broju pogona na istoj lokaciji (pogon Čaporice) proizlazi da bi se svi indirektni troškovi odnosili na cjelokupnu proizvedenu količinu, što nije suprotno računovodstvenim propisima, te da bi se alokacija indirektnih troškova vršila po konzervi neovisno o sastavu iste (isti radnici, isti strojevi i oprema i sl. odnosno isti pogon).

113. Temeljem prethodno navedenog dana je ukupna cijena koštanja jedne konzerve ribe u maslinovom ulju te izračun ukupne cijene koštanja konzervi s maslinovim uljem za koje proizlazi da nisu isporučene društvu Dani, a bile su raspoložive na dan 21.10.2013. Ujedno je navedeno da je iz dokumentacije razvidno da je ta količina prodana trećim stranama u razdoblju do 2016., ali da je i te bitno uzeti u obzir kod sagledavanja izgubljene očekivane dobiti tužitelja za 2013. temeljem očekivanih isporuka po Ugovoru o opskrbi. Isporuke drugim kupcima da ne utječu na izračune jer bi drugim kupcima bilo moguće isporučiti neke druge količine te ne dolazi do iskaza više puta obračunatog iznosa izgubljene dobiti za 2013.

114. Prema tome da proizlazi da je u 2013. jedinična cijena koštanja, proizvodnje, konzerve u maslinovom ulju iznosila prosječno 2,89 kn odnosno 0,38 EUR. Uzevši u obzir cijene koje se odnose na konzerve s maslinovim uljem prema Prilog II Ugovora o opskrbi, očekivana prodajna vrijednost po konzervi s maslinovim uljem je iznosila prosječno 0,42 EUR, pa bi posljedično dobit po konzervi s maslinovim uljem za 2013. bila 0,04 EUR. Iz navedenog da proizlazi da je očekivana dobit tužitelja temeljena na prosječnim troškovima proizvodnje za 2013. te cijenama za konzerve s maslinovim uljem za količinu konzervi s maslinovim uljem koje nisu isporučene društvu Dani, iznosila 0,04 EUR po konzervi s maslinovim uljem te je u konačnici moguća dobit za tu količinu, da je isporučena i prodana u razdoblju 2013., nakon sklapanja Ugovora o opskrbi iznosila 32.176,64 EUR (0,04 EUR x 804.416 kom).

115. Navedeno je u mišljenju da nema podataka o točnim troškovima proizvodnje za 2014. i 2015. te da stoga za ta razdoblja nije moguće dati odgovor o stvarnim troškovima proizvodnje jer nedostaju podaci, cijene i količine nabavljenog osnovnog materijala, sirovina, kao i točni podaci o neizravnim, zavisnim troškovima, na način kako prileže podaci za 2013.

116. Vještačenjem je dano mišljenje o očekivanoj dobiti za isporuku 25 milijuna konzervi u razdoblju od 21.10.2013. do 31.12.2015. (12.500.000 konzervi za razdoblje od 21.10.2013. do 31.12.2014. te 12.500.000 konzervi u razdoblju od 01.01. - 31.12.2015. pod pretpostavkom da bi se isporuke vršile ujednačeno po mjesecima za svako razdoblje koje je predviđalo isporuku po 12,5 milijuna konzervi. Iz izračuna proizlazi da je u razdoblju od 21.10.2013. do 31.12.2013., pod pretpostavkom ujednačenih isporuka unutar razdoblja, društvo Conex trade d.o.o. raspolagalo količinom konzervi s maslinovim uljem koje je moglo isporučiti društvu Dani te ostvariti dobit od istih u iznosu od 32.176,64 EUR. U istom razdoblju je izvršena isporuka 403.200 konzervi temeljem koje prodaje je ostvaren prosječan prihod od 0,40 EUR te prosječna dobit od 0,04 EUR što iznosi 16.128,00 EUR. Uzevši u obzir moguće daljnje isporuke po linearnom modelu ujednačenih isporuka proizlazi da je za postizanje prosječne isporuke na bazi 12,5 milijuna konzervi za razdoblje od 21.10.2013. do 31.12.2014. moguće očekivana daljnja isporuka od 847.200 konzervi te bi bila moguće ostvarena dobit od 33.888,00 EUR, temeljem prosječnog prihoda ostvarenog po stvarnim isporukama za 2013. te temeljem prosječnog troška konzerve ostvarenog u 2013. Stoga da proizlazi da je tužitelj mogao ostvariti dobit od prodaje konzervi u razdoblju od 21.10.2013. do 31.12.2013. u iznosu od 82.192,64 EUR. S obzirom da je društvo dio količine prodalo te ostvarilo dobit od prodaje konzervi u tom razdoblju od 16.128,00 EUR (temeljem prosječne dobiti po konzervi) proizlazi da bi izgubljena dobit za razdoblje od 21.10.2013.. do 31.12.2013. iznosila 66.064,64 (82.192,64 EUR - 16.128,00 EUR).

117. Za razdoblje od 01.01.-31.12.2014. očekivane isporuke do 12,5 milijuna konzervi su bile 10.445.184 kom. Stvarne isporuke društvu Dani u tom razdoblju su bile 3.373.440 EUR po kojim isporukama je prosječna prodajna cijena iznosila 0,39 EUR po konzervi. Podaci o troškovima proizvodnje tih konzervi ne prileže spisu jer ne prileži dokumentacija za 2014. jednaka po vrsti onoj za 2013. (poput detaljne bruto bilance, posebni obračuni direktnih i zavisnih troškova za pogon Čaporice i sl.). Stoga da nije moguće dati odgovor kolika je stvarno bila dobit po stvarno prodanoj konzervi društvu Dani u 2014. te posljedično nije moguće primijeniti stvarne podatke za 2014. za očekivanu prodaju do ukupnih količina razdoblja.

118. Uzevši u obzir da bi očekivana prodaja za 2014. bila 10.445.184 kom konzervi kao i da je izvršena isporuka od 3.373.400 konzervi proizlazi da nisu izvršene isporuke količine od 7.071.744 konzerve. U 2014. je prosječna prodajna cijena isporučenih konzervi iznosila 0,39 EUR (prihodi od isporuka društvu Dani su iznosili 1.307.991,62 € a isporučena količina 3.373.440 kom). Pod pretpostavkom da bi troškovi proizvodnje u 2014. iznosili prosječno po konzervi istovjetno prosječnom trošku proizvodnje konzerve u 2013. od 0,36 EUR tad bi očekivana dobit po konzervi iznosila 0,03 EUR (ostvarena prosječna prodajna cijena u 2014.g. od 0,39 EUR – prosječni trošak proizvodnje svih konzervi u 2013.g. u iznosu od 0,36 EUR). Pod tim pretpostavkama za neisporučenu količinu od 7.071.444 kom očekivana dobit bi iznosila 212.152,32 EUR.

119. Za 2015. da nema podataka o troškovima proizvodnje kao ni podataka o moguće izvršenim isporukama društvu Dani. Pod pretpostavkom da bi se u 2015. ostvarila prodaja od 12,5 milijuna konzervi te pod pretpostavkom da bi prodajna cijena odgovarala prosječnoj prodajnoj cijeni iz 2013.g. te da bi troškovi konzerve bili istovjetni prosječnoj cijeni ostvarenoj 2013. tad bi očekivana dobit po konzervi iznosila 0,04 EUR i ukupna očekivana dobit bi iznosila 500.000,00 EUR.

120. Slijedom navedenog, temeljem očekivanih isporuka koje se nisu realizirale u razdoblju od 21.10.-31.12.2013., uzevši u obzir stvarne podatke o proizvodnim cijenama konzervi za 2013. očekivana dobit tužitelja bi iznosila 66.064,64 EUR.

121. No treba kazati da u 2013. nije bilo promjena u odnosima tužitelja i Conservas Dani s.a.u., odnosno nije bilo nikakvih posljedica za taj ugovorni odnos, osim toga da je Conservas Dani s.a.u odbio primiti pripremljenu isporuku konzervi od 804.416 konzervi. Međutim strane ugovora o opskrbi u vrijeme 2013. nisu intervenirale u određenja članka 4. ugovora o opskrbi. Stoga u razdoblju 2013. nije mogla nastati tužitelju šteta izmakle koristi zbog smanjenog broja konzervi za isporuku jer je smanjenje broja konzervi određeno dodatkom ugovoru od 15. siječnja 2014. S obzirom na to da tužitelju u tom razdoblju nije mogla nastati šteta zbog smanjenja broja konzervi koje se trebaju naručiti, to onda i ne postoji tražbina naknade štete izmakle koristi za 2013.

122. Trebalo je zaključiti i da ne postoji tražbina naknadu štete izmakle koristi za 2014. i 2015. Naime, tužitelj je u 2014. prodavao konzerve Conservas Dani s.a.u. To znači da je, jednako kao što je u poslovne knjige bilježio relevantne podatke o troškovima koji utječu na troškove proizvodnje za 2013., trebao bilježiti i podatke za 2014. No nije ih prezentirao. S druge strane u iskazu je zastupnik po zakonu tužitelja TL kazao da tužitelj nakon predmetnog događaja nije došao do cijena svog proizvoda koje je postigao ugovorom iz 2013. i da je morao pristajati na niže cijene, iako su u međuvremenu troškovi proizvodnje porasli. Dakle, zastupnik po zakonu tužitelja je potvrdio rast cijena proizvodnje, što dodatno potvrđuje nemogućnost izračuna dobiti u godinama koje su slijedile 2013. s rezultatima 2013. Zastupnik po zakonu TL je pak u svom iskazu naveo da nije došlo do promjene cijene nakon problema s uljem, već do smanjenja količina, da je smanjena količina ribljih konzervi koja je „išla prema španjolskom tržištu išla po cijenama iz ugovora, dakle nepromijenjena, osim promjene u slučaju promjene cijene maslinovog ulja“. On je iskazao i to da je cijena ulja burzovna kategorija i da se cijene dnevno određuju prema stanju ponude i potražnje i da je dostupna svim zainteresiranim putem burze. Dakle i prema iskazima zastupnika po zakonu, troškovi proizvodnje su promjenjiva kategorija.

123. S druge strane, tužitelj je nedvojbeno ostvario kupoprodaju s Conservas Dani s.a.u. u 2014., a nema spora ni o tome da je i kroz razdoblje 2014. i 2015. proizvodio konzerve, pa je baš tužitelj trebao dostaviti relevantnu dokumentaciju iz koje je bilo moguće izračunati troškove proizvodnje, pa u konačnici i dobit koju je mogao ostvariti. U takvim okolnostima nije moguće procjenjivati dobit prema ostvarenoj u prethodnom razdoblju, kad je tužitelj mogao ponuditi dokaze iz razdoblja na koje se zahtjev odnosi. Stalna sudska vještakinja Ines Lozić je izjavila da se bez detaljne razrade direktnih troškova koji ne prileže spisu i bez detaljne razrade indirektnih troškova proizvodnje, ali i indirektnih troškova koji se odnose na opće troškove uprave i prodaje ne može izračunati dobit. Ujedno se napominje da je i vještak Brkan dobit tužitelja za isporučenu količinu konzervi utvrdio je temeljem cijene koštanja jedne konzerve na temelju troškova iz Bruto bilance za 2013. za odjel 006 proizvodnja 2- Čaporice, dakle na temelju isprava iz 2013.

124. Stoga treba u konačnici zaključiti da ne postoji tužiteljeva tražbina naknade štete u iznosu od 9.864.167,34 kn/1.309.199,99 EUR, pa kako glavno potraživanje ne postoji, ne postoji niti tražbina zateznih kamata na taj iznos.

125. Tužitelj je tvrdio da mu je nastala šteta zbog neprodanih konzervi u iznosu od 2.609.908,17 kn/346.394,34 EUR. U nalazu iz 2015. vještak Brkan pregledom dokumentacije, utvrdio da je tužitelj do 20. listopada 2013. proizveo 1.191.149 komada ribljih konzervi s maslinovim uljem, od čega je 378.960 komada isporučio Conservas Dani s.a.u., škart je iznosio 6.245 komada, a 432 komada ribljih konzervi je bio manjak. Nakon odbijanja prodanih, potom konzervi iz škarta i manjka da proizlazi da je tužitelju na dan 20. listopada 2013. na zalihama ostalo 805.512 komada ribljih konzervi. Količina od 507.614 komada je preimenovana u "sardine Mediteran club 90 grama" od kojih je do 8. rujna 2015. raznim kupcima prodano 390.476 komada, a na zalihama na dan 8. rujna 2015. nalazilo se još 117.138 komada. Pod istim nazivom je raznim kupcima do 31. prosinca 2014. prodano 46.101 komad ribljih konzervi. Prema tome, ukupno stanje zaliha konzervi proizvedenih od maslinovog ulja na dan vještačenja, odnosno 12. listopada 2015. je 354.040 komada.

126. Zastupnik po zakonu tužitelja TL je u iskazu izjavio da su konzerve koje je Conservas Dani s.a.u. odbio primiti u cijelosti prodane, a da će se iz knjigovodstvene dokumentacije utvrditi kada i po kojoj cijeni.

127. Sud je, kao što je već rečeno, vještačenje povjerio i vještaku Mati Zeljko koji je od tužitelja tražio informacije prema pitanjima iz naloga suda. U nalazu je naveo da je tužitelj odgovorio pisano i poslao odgovore i priloge pa da je na pitanje o tome je li prodao riblje konzerve (804.416) koje je Conservas Dani s.a.u. odbio preuzeti nakon inspekcijskog nadzora, dobio odgovor koji je citirao i to odgovor da su konzerve prodane društvu Delamaris u razdoblju od 11. lipnja 2014. do 26. listopada 2016. te da je dostavljena i knjigovodstvena kartica, odnosno izlist obračuna izdanih računa iz računovodstvenog programa Pantheon u kojem je navedeno da je prodano 844.734 komada konzervi za cijenu od 361.404,89 eura. Dakle baš je od strane tužitelja višekratno u ovoj parnici izjavljeno da je konzerve prodao.

128. U odnosu na ovo, tužitelj je istaknuo da je u vrijeme podnošenja tužbe doista imao 804.416 neprodanih konzervi, koje je trebao isporučiti društvu Conservas Dani s.a.u., ali da te konzerve nikada nije isporučio Conservas Dani s.a.u., zbog otkrića nedopuštenih primjesa u „maslinovom“ ulju koje je nabavljao od tuženika, a kad je postalo očito da predmetne konzerve Conservas Dani s.a.u., neće preuzeti, da je poduzeo velike napore da ih pokuša prodati drugdje te je to u konačnici i uspio, društvu Delamaris d.o.o. iz Slovenije. Međutim, da je to uspio učiniti pod uvjetom koji je postavio H, a to je da se tužitelj odrekne prava prodavati svoje proizvode na području Slovenije, Austrije i Švicarske (članak 5. priloženog Ugovora o poslovnoj suradnji). U odnosu na navedeno kazati je da je tužitelj predmet raspravljanja zadao tužbom, pa je zadatak ovog suda bio provjeriti istinitost njegovih tvrdnji o tome da mu je nastala šteta jer nije prodao u tužbi određenu količinu konzervi namijenjenih prodaji društvu Conservas Dani s.a.u., pa su nevažni navodi o uvjetima pod kojima je tužitelj učinio prodaju, najprije jer nisu izneseni u svrhu preinake tužbe, a i da jesu, u vrijeme kada su izneseni, bila je u tijeku glavna rasprava, kad nije niti dopuštena preinaka tužbe. Dakle, iz isprave "izlist obračuna izdanih računa" vidjeti je da je tužitelj evidentirao prodaju 844.734,00 komada konzervi Sardina Mediteran Club 90 g i Sardina Mediteran Club 90 g Premium za ukupnu cijenu od 361.404,89 EUR i to 633.358,00 komada Sardina Mediteran Club 90 g za iznos od 271.992,85 EUR i 211.376,00 komada za iznos od 89.412,04 EUR. Prema tome jedna konzerva Sardina Mediteran Club 90 g prodala se za 0,423 EUR, a jedna konzerva Sardina Mediteran Club 90 g Premium za 0,429 EUR. Kada se dakle uzme u obzir jedinična cijena po kojoj su prodane preostale konzerve na skladištu tužitelja i cijena ugovorena između tužitelja i Conservas Dani s.a.u., i najveća cijena za konzervu ugovorena između tužitelja i Conservas Dani s.a.u. od 0,42 EUR jasno je da tužitelj nije pretrpio gubitak za te konzerve. Ujedno u odnosu na konzerve od 120 g kazati je da je vještak Brkan utvrdio da je stanje zaliha tih konzervi 20. listopada 2013. bilo 21.240, da je raznim kupcima prodano do 31. prosinca 2014. 19.660 komada i da je preostalo 250 komada takvih konzervi na dan 9. prosinca 2014. U prilogu I ugovora o opskrbi konzerve od 120 g nisu navedene kao proizvodi koje će Conservas Dani s.a.u. kupovati od tužitelja, niti su u prilogu broj II navedene cijene te vrste proizvoda. Vještak Brkan je dao pregled proizvoda prodanih Conservas Dani s.a.u. do 31. prosinca 2013., iz kojeg pregleda je vidljivo da je tužitelj Conservas Dani s.a.u., prodao različite konzerve od 90 g, kako je i ugovoreno. I Centar za vještačenja d.o.o. je u nalazu prikazao prodaju tužitelja Conservas Dani s.a.u., do sklapanja ugovora, prema kojem prikazu proizlazi da su prodane isključivo konzerve od 90 g. Osim toga navedeno je u nalazu da je iz dokumenta Obračun izdanih računa detaljno kronološki po danima za datume računa od 1.1.2012. do 31.12.2013. i Obračun izdanih računa detaljno kronološki po danima za datume računa od 1.1.2014. do 31.12.2014., razvidno da je tužitelj konzerviranu ribu i riblje proizvode prodavao društvu Conservas Dani s.a.u., po cijenama utvrđenima Prilogom II Ugovora o opskrbi, dok za razdoblje od 01.01. do 31.12.2015. godine iz dokumentacije u spisu nije moguće utvrditi po kojim cijenama je tužitelj vršio isporuke, niti da li je bilo i u kojim količinama isporuka konzervirane ribe i ribljih proizvoda prema društvu Conservas Dani s.a.u. U obračunima izdanih računa za datume od 26. listopada 2012. do 31. prosinca 2013. i za razdoblje od 15. siječnja 2014. do 2. travnja 2014. je vidljivo da je tužitelj Conservas Dani s.a.u. prodavao samo ugovorom o opskrbi definirane konzerve od 90 g. Ostaje za zaključiti da predmet ugovaranja tužitelja i Conservas Dani s.a.u. nisu ni bile konzerve od 120 g, pa se onda povreda ugovorne obveze tuženika ne može niti odnositi na prodaju tih konzervi Conservas Dani s.a.u., odnosno na to što Conservas Dani s.a.u. nije htio primiti te konzerve jer ih po ugovoru nije ni trebao naručivati. S druge strane nema dokaza o tome da neka treća osoba, kojoj su bile namijenjene konzerve od 120 g nije primila proizvedene konzerve. Svakako tužitelj je potvrdio da su sve konzerve proizvedene s uljem tuženika prodane. Stoga je zaključiti da tužitelju nije nastala šteta zbog neprodanih konzervi u iznosu od 2.609.908,17 kn/346.394,34 EUR.

129. Tužitelj je tražio utvrđenje postojanja tražbine naknade štete za plaće isplaćene radnicima u prosincu 2013., siječnju 2014. i veljači 2014. u ukupnom iznosu od 903.693,41 kunu / 119.940,73 eura. Tužitelj je taj zahtjev temeljio na tvrdnji da je zbog značajnog smanjenja narudžbi, uslijed nezakonitog postupanja tuženika, tvornica tri mjeseca bila van funkcije. Ta činjenica, da tvornica nije radila, ničim nije dokazana. Štoviše ta tvrdnja tužitelja, da tvornica u tom razdoblju nije radila, je kontradiktorna tvrdnji na kojoj temelji zahtjev za naknadu štete zbog plaćenih kamata na zaduženja, jer je taj zahtjev temeljio na tvrdnji da je uslijed činjenice što je Conservas Dani s.a.u. odbio primiti konzerve punjene uljem tuženika morao proizvesti nove konzerve. Najprije, kao što je već rečeno u prosincu 2013. i prvoj polovici siječnja 2014. nema nikakvih posljedica za ugovor tužitelja i Conservas Dani s.a.u., jer je dodatak i s tim u vezi smanjenje količina konzervi ugovoreno 15. siječnja 2014. Stoga ako tvornica tada nije radila, a što tužitelj nije dokazao, za takvo što ne može uzrok biti tuženikova povreda obveze prema tužitelju.

130. Tužitelj je u tijeku parnice izjavio i to da nije želio radnicima u pogonu proizvodnje dati otkaze, pa da ih je preraspodijelio u druge organizacijske jedinice i to na način da su ti ljudi u predmetna tri mjeseca koristili maksimalni godišnji odmor i slobodne dane

– sve uz nadu da će se posao s Conservas Dani s.a.u. ipak nastaviti u ugovorenom intenzitetu. Izjavio je da će prema zahtjevu suda ili vještaka dostaviti odgovarajuću dokumentaciju koja će to potvrditi. Međutim dokaze o tome tužitelj nije dostavio. Dapače, zastupnik po zakonu tužitelja TL je izjavio da mu nije poznato, odnosno da se ne može sjetiti je li i kada tvornica bila zatvorena. Tužitelj je odgovarajući na pitanja vještaka Zeljka izričito izjavio da pogon nije bio zatvoren, već da su otkazali radnike s kojima su dogovorili rad na poljoprivredne knjižice. Osim toga je navedeno da je izvršena preraspodjela rada na druge organizacijske jedinice radnika u radnom odnosu. To dalje znači da su plaće radnicima kroz ovo razdoblje isplaćene za obavljeni rad i da taj trošak plaća ima ekvivalent u radu koji su ostvarili radnici, pa da onda isplatom plaće radnicima nije pretrpio štetu. Utoliko je utvrditi i to da ne postoji tražbina tužitelja naknade štete za plaće isplaćene radnicima u prosincu 2013. u iznosu od 119.940,73 EUR/903.693,41 kn, ni tražbina zateznih kamata na tu tražbinu.

131. Tužitelj je tražio i utvrđenje postojanja tražbine naknade štete u iznosu od 7.012,44 EUR/ 52.835,24 kn navodeći da je zbog utvrđenja o nedostacima ulja trpio i štetu plaćanja banci kamata na zaduženje zbog problema u likvidnosti. Dostavio je konto karticu iz koje proizlaze kamate na ugovoreno prekoračenje 47301 od 29. svibnja 2014. i otplatni plan za kredit broj 418-55-639670 za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 20. studenoga 2014., za kredit 418-55-639238 za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 17. studenoga 2014. te za kredit 418-55-624249 za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 4. lipnja 2014.

132. Iz otplatnog plana za kredit broj 418-55-639670 je vidljivo da je odobren 19. studenoga 2013., iz otplatnog plana za kredit broj 418-55-639238 je vidljivo da je odobren 15. studenoga 2013., a iz otplatnog plana za kredit broj 418-55-624249 je vidljivo da je odobren 4. lipnja 2013. Kredit 418-55-624249 odobren je tužitelju 4. lipnja 2013., dakle prije svih događaja, pa nije jasno kako bi se ugovaranje kredita prije sklapanja ugovora o opskrbi i prije sklapanja dodataka i sporazuma moglo dovesti u vezu s povredom ugovora. Jednako tako i preostala dva kredita odobrena su tužitelju prije nastalih izmjena ugovornog odnosa s Conservas Dani s.a.u. Nadalje, Centar za vještačenja d.o.o. je u nalazu dao izračune temeljnih financijskih pokazatelja u promatranom razdoblju koji se odnose na pokazatelje likvidnosti. Temeljni pokazatelj likvidnosti je koeficijent opće likvidnosti koji se dobiva kao omjer kratkoročne imovine i kratkoročnih obveza. Iskustveni koeficijent opće likvidnosti je 1,8-2,0. Iz danih izračuna je razvidno da je tužitelj u razdoblju od 2012. do 2015. imao dobar pokazatelj opće likvidnosti jer je u svim promatranim godinama bio preko 2. Koeficijent ubrzane likvidnosti je omjer kratkoročne imovine bez zaliha u odnosu na kratkoročne obveze. Naime, u poslovanju poduzetnika zalihe mogu biti teže utržive te stoga ovaj pokazatelj isključuje zalihe te bi iskustveno trebao iznositi 1. Iz danog izračuna je razvidno da je društvo imalo dobar pokazatelj za 2012. te se pokazatelj značajno pogoršao krajem 2013.g. kad je isti iznosio 0,38 da bi se tijekom 2014. i 2015. poboljšao na način da je 2015. bio gotovo 1, odnosno bio je u skladu s iskustveno potrebnim koeficijentom. Koeficijent brze likvidnosti daje odgovor koji iznos kratkoročnih obveza, u postotku, je društvo u mogućnosti podmiriti u slučaju iznenadne potrebe za plaćanjem obveza. Iz danih izračuna je razvidno da je društvo krajem 2012. moglo podmiriti novčanim sredstvima samo 5% obveza te se koeficijent pogoršao krajem 2013. kad je novčanim sredstvima moglo podmiriti samo 2% kratkoročnih obveza da bi se koeficijent poboljšao u 2014. i 2015. kad je društvo moglo podmiriti dvostruko veći postotak obveza nego 2012. odnosno moglo je podmiriti 11% kratkoročnih obveza raspoloživim novčanim sredstvima. izvršena je i analiza stupnja samofinanciranja koji pokazatelj daje odgovor koliko se imovina društva financira vlastitim sredstvima a koliko na dug. Idealan omjer je 50% vlastita sredstva i 50% financiranje na dug ali je u praksi prihvaćeno i da je omjer do 70% financiranja na dug (30% samofinanciranja) prihvatljiv omjer. Također je izvršen uvid u kretanje obveza po osnovu kredita.

133. Navedeno je u nalazu i mišljenju da je razvidno da je u razdoblju od 2012-2014. društvo imalo stupanj samofinanciranja oko 30% tj. krajem 2012. društvo je imalo stupanj samofinanciranja od 29% koji je blago pogoršan 2013. kad je bio 28% da bi 2014. bio 30% te 2015. 35%. Stoga je iznesen zaključak da kod tužitelja nije došlo do značajnog pogoršanja temeljem pokazatelja stupnja samofinanciranja.

134. Nadalje, analizom obveza prema kreditorima da je razvidno da je u 2013. došlo do povećanja obveza za 2,77% da bi se 2014. smanjila izloženost po osnovu financiranja od banaka za 11,50% odnosno za 12,58% u 2015. u odnosu na prethodnu godinu slijedom čega je krajem 2015. iznos financiranja posredstvom financijskih institucija i banaka bio za 12,58% niži od iznosa krajem 2012., odnosno došlo je do poboljšanja. Pored navedenog, uvidom u godišnje financijske izvještaje razvidno je da su troškovi po osnovu kamata u 2013. bili niži nego 2012. te da je u 2014. došlo do rasta tih troškova. Vještak nije imao na uvid cjelokupnu kreditnu dokumentaciju te je naveo da nije moguće utvrditi iz kojeg točno razloga je došlo do značajnog povećanja rashoda po osnovu financiranja u 2014. i 2015., a s obzirom da je u tom razdoblju došlo do pada ukupne kreditne izloženosti tužitelja. Međutim, u 2013. kad se dogodio štetan događaj da nije došlo do rasta već do pada troškova financiranja. Navedeno je da s obzirom da dokumentaciji ne prileže podaci o točnom zaduženju na dan otkaza narudžbi iz Ugovora o opskrbi kao ni točni podaci o kreditnom zaduženju na dan sklapanja Ugovora o opskrbi, nije moguće nedvojbeno utvrditi iznos povećanja zaduženja koji bi nastao isključivo zbog štetnog događaja.

135. Međutim, za niti jedan navedeni kredit spisu ne prileži dokumentacija iz koje bi bilo razvidno kad je upućen kreditni zahtjev iako proizlazi da su ugovori s KentBank d.d. na iznos od 200.000,00 EUR, Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja s Raiffeisenbank Austria d.d. na iznos od 500.000,00 EUR sklopljeni neposredno nakon raskida ugovora o opskrbi. Za kredit iznosa 1.451.000,00 kn te na iznos od 151.840,32 EUR ne isključuje se mogućnost da je riječ o pojedinačnim iznosima kredita iz okvira. Na okolnosti potrebe rasta okvira i da li je isti u izravnoj vezi s otkazom narudžbi ili je bio potreban za financiranje drugih djelatnosti tužitelja, vještak se nije mogao očitovati. Zaključak vještaka je da temeljem financijskih pokazatelja nije razvidno da je zbog štetnog događaja došlo do značajnog pogoršanja likvidnosti s obzirom da je u svim promatranim godinama koeficijent opće likvidnosti bio iznad 2 te je u cijelom razdoblju tužitelj imao iskazan pozitivan radni kapital odnosno bile su mu niže kratkoročne obveze od kratkoročne imovine. Također u 2013. kad se dogodio štetan događaj tužitelj je imao niže troškove financiranja u odnosu na prethodnu godinu dok isti rastu u sljedećim godina na koju okolnost se vještak ne može očitovati o stvarnim razlozima s obzirom da je iznos zaduženja kod banaka i financijskih institucija rastao za 2,77% krajem 2013., te potom u 2014. i 2015. padao, a troškovi financiranja su rasli u odnosu na godinu prije štetnog događaja. S obzirom da dokumentaciji ne prileže podaci o točnom zaduženju na dan otkaza narudžbi iz Ugovora o opskrbi kao ni točni podaci o kreditnom zaduženju na dan sklapanja Ugovora o opskrbi, nije moguće nedvojbeno utvrditi iznos povećanja zaduženja koji bi nastao isključivo zbog štetnog događaja.

136. Stoga je zaključiti da tužitelj nije dokazao da su kreditna zaduženja u vezi s tuženikovom povredom ugovora, a osim toga i to da tužiteljeva likvidnost nije bila ugrožena, pa je sud odbio i zahtjev tužitelja da se utvrdi da postoji tražbina naknade štete u iznosu od 7.012,44 EUR/ 52.835,24 kn, kao i tražbina kamata na taj iznos.

137. Tužitelj je tvrdio da mu je nastala i neimovinska šteta zbog povrede ugleda.

138. Propisano je člankom 1100. stavkom 3. ZOO-a da će sud za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

139. Propisano je člankom 19. stavkom 3. ZOO-a da pravna osoba ima sva prava osobnosti, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.

140. Poslovni ugled formira predodžba subjekata na tržištu, bilo potrošača, bilo poslovnih partnera, o konkretnom trgovačkom društvu. Kod procjene uživa li trgovačko društvo poslovni ugled, kao relevantne, u obzir se mogu uzeti okolnosti koje se odnose na cjelokupno poslovanje društva, uključujući i ugled koji na tržištu uživaju proizvodi, pa čak i očekivanja i perspektive budućeg poslovanja. Povreda poslovnog ugleda može imati dalekosežne posljedice jer može utjecati na ukupno poslovanje društva kroz utjecaj na konkurentnost i povjerenje suugovaratelja i potrošača.

141. Zastupnik po zakonu tužitelja TL je u iskazu izjavio da tužitelj i dalje posluje na tržištu Kraljevine Španjolske s izvozom približno 15 milijuna konzervi na španjolsko tržište 2019. godine. Iskazujući o okolnostima iz kojih bi zaključio da je ugled tužitelja povrijeđen izjavio je da je doživio neugodnost na sajmu kada mu je radnik društva Conorsa rekao da tužitelj proizvodi „piratske konzerve“. Unatoč tom komentaru da je postignuta suradnja s tim društvom, štoviše to je društvo postalo član tužitelja. S druge strane tužitelj je temeljem ugovora o opskrbi prodavao proizvode Conservas Dani s.a.u., koji ih je dalje prodavao u svoje ime i za svoj račun i kao svoj proizvod. Zato je Conservas Dani s.a.u. i kažnjen, a ne tužitelj koji je stvarno proizveo proizvod. Cijeneći ove okolnosti, a osobito činjenicu da tužitelj u disciplinskom postupku nije niti sudjelovao, da je prema izjavi zastupnika po zakonu tužitelja ni nakon 2013. nije zabilježio gubitke, da je u konačnici španjolsko društvo postalo član tužitelja, dakle prepoznalo tužitelja kao društvo u koje vrijedi ulagati, kao i da tužitelj nije iznio nikakve druge okolnosti iz kojih bi se moglo zaključiti da je ugled tužitelja povrijeđen, ovaj sud je zaključio da uslijed tuženikove povrede ugovora nije došlo do povrede ugleda tužitelja, pa da onda ne postoji niti tužiteljeva tražbina naknade štete u iznosu od 265.445,62 EUR /2.000.000.00 kn i zateznih kamata.

142. Slijedom navedenog sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev, kao što je i sadržano u izreci presude pod točkom I.

143. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa) uvažavajući da je vrijednost predmeta spora od podnošenja tužbe do 2. prosinca 2015. iznosila 2.189.220,44 EUR, od 2. prosinca 2015. do 9. lipnja 2021. 2.052.209 EUR te od 9. lipnja 2021. do zaključenja glavne rasprave 3.382.366,22 EUR.

144. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici, pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove potrebne za svrhovito vođenje parničnog postupka.

145. Sud je priznao tuženiku kao potrebne troškove:

- sastava odgovora na tužbu u iznosu od 21.985,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 15. travnja 2015. u iznosu od 21.985,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 29. svibnja 2015. u iznosu od 21.985,00 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- sastava podneska od 11. studenoga 2015. u iznosu od 21.985,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 13. studenoga 2015. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.9.5. Tarife)

- zastupanja na ročištu 12. veljače 2016. u iznosu od 21.552,50 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- sastava podneska od 14. rujna 2016. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr.8.4. Tarife)

- zastupanja na ročištu 27. rujna 2016. u iznosu od 21.552,50 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 31. listopada 2016. u iznosu od 21.552,50 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 29. studenoga 2016. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.9.3. Tarife)

- zastupanja na ročištu 21. prosinca 2016. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.9.3. Tarife)

- zastupanja na ročištu 14. ožujka 2017. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr.9.3. Tarife)

- sastava podneska od 24. siječnja 2020. u iznosu od 21.552,50 EUR (Tbr.8.1. Tarife)

-zastupanja na ročištu 26. veljače 2020. u iznosu od 21.552,50 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

-zastupanja na ročištu 17. lipnja 2020. u iznosu od 21.552,50 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

-zastupanja na ročištu 22. srpnja 2020. u iznosu od 21.552,50 EUR (Tbr.9.1. Tarife)

- sastava podneska od 31. srpnja 2020. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife)

- sastava podneska od 26. listopada 2022. u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife)

- sastava podneska od 24. travnja 2023. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8.3. Tarife)

- zastupanja na ročištu 20. studenoga 2023. u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife)

- sastava podneska od 5. prosinca 2023. u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife)

- sastava podneska od 14. prosinca 2023. u iznosu 62,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife)

- zastupanja na ročištu 15. siječnja 2024. u iznosu od 25.000,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife)

- sastava podneska od 13. ožujka 2024. u iznosu 62,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife)

- sastava podneska od 12. studenoga 2024. u iznosu 62,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife)

- sastava podneska od 14. studenoga 2024. u iznosu 62,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife)

-sastava podneska od 31. siječnja 2025. u iznosu 62,50 EUR (Tbr. 8.4. Tarife)

- zastupanja na ročištu 24. ožujka 2025. u iznosu 25.000,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 8. svibnja 2025. u iznosu 25.000,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 28. svibnja 2025. u iznosu 25.000,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife)

- sastava podneska od 2. lipnja 2025. u iznosu 25.000,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife)

- zastupanja na ročištu 6. lipnja 2025. u iznosu 25.000,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife)

146. Stoga je sud prihvatio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 464.995,00 EUR.

147. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove:

- više traženi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 3.015,00 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 15. travnja 2015. u iznosu od 3.015,00 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 29. svibnja 2015. u iznosu od 3.015,00 EUR

- sastava podneska od 23. lipnja 2015. u iznosu od 25.000,00 EUR jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice

- više traženi trošak sastava podneska od 11. studenog 2015. u iznosu od 3.015,00 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 13. studenoga 2015. u iznosu od 24.875,00 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 12. veljače 2016. u iznosu od 3.447,50 EUR

- više traženi trošak sastava podneska od 14. rujna 2016. u iznosu od 24.937,50 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 27. rujna 2016. u iznosu od 3.447,50 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 31. listopada 2016. u iznosu od 3.447,50 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 29. studenoga 2016. u iznosu od 24.875,00 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 21. prosinca 2016. u iznosu od 24.875,00 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 14. ožujka 2017. u iznosu od 24.875,00 EUR

- sastava odgovora na žalbu u iznosu od 25.000,00 EUR jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice

- više traženi trošak sastava podneska od 24. siječnja 2020. u iznosu od 3.447,50 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 26. veljače 2020. u iznosu od 3.447,50 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 17. lipnja 2020. u iznosu od 3.447,50 EUR

- više traženi trošak zastupanja na ročištu 22. srpnja 2020. u iznosu od 3.447,50 EUR

- više traženi trošak sastava podneska od 31. srpnja 2020. u iznosu od 24.937,50 EUR

- trošak sastava podneska od 30. rujna 2020. u iznosu od 25.000,00 EUR jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (obavijest o tome da je nad tužiteljem otvoren predstečajni postupak)

- više traženi trošak sastava podneska od 24. travnja 2023. u iznosu od 24.750,00 EUR

- trošak zastupanja na ročištu 10. svibnja 2023. u iznosu od 25.000,00 EUR jer to ročište nije održano

- više traženi trošak sastava podneska od 14. prosinca 2023. u iznosu od 24.937,50 EUR

- više traženi trošak sastava podneska od 13. ožujka 2024. u iznosu od 24.937,50 EUR

- više traženi trošak sastava podneska od 12. studenoga 2024. u iznosu od 24.937,50 EUR

- više traženi trošak sastava podneska od 14. studenoga 2024. u iznosu od 24.937,50

EUR

- više traženi trošak sastava podneska od 31. siječnja 2025. u iznosu od 24.937,50 EUR

148. Dakle, sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 435.005,00 EUR.

149. Stoga je o troškovnima parničnog postupka odlučeno kao u izreci pod točkama II i III.

Split, 9. lipnja 2025.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Odvjetnik Luka Vukelić

- Odvjetnik Boris Bulj

- u spis