P-2818/2020.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji ovog suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ŽD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zoranu Vulović, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika: ad 1. JD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2. ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Gordanu Loliću, odvjetniku u Supetru, radi utvrđenja bračne stečevine i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 15. svibnja 2025. godine u nazočnosti tužitelja ŽD osobno uz odvjetnika ŠD, tuženika JD osobno uz punomoćnika tuženika ad 1. i ad 2. odvjetnika Gordana Lolića, dana 6. lipnja 2025. godine, donio je i javno objavio

p r e s u d u

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke ugovor o darovanju nekretnine između ČD kao darovatelja i JD kao obdarenika proveden kod Općinskog suda Split, Stalna služba u Supetru, pod brojem Z-8995/20 u svezi dijela bez izraženog suvlasničkog udjela označeno u katnoj podjeli crvenom bojom što u naravi predstavlja cijelo prizemlje (podrum) upisano u podulošku BI u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1566 k. o. [katastarska općina] za udio od 1/2 idealnog dijela cjeline istog.

2. Ovlašćuje se tužitelj ŽD na upis prava vlasništva na opisanom dijelu iz točke 1. ove tužbe za udio od 1/2 idealnog dijela cjeline istog uz istodobni izbris tog prava za navedeni udio sa imena tuženika pod 1. JD, sve u roku od 15 dana.

3. Ovlašćuje se tužitelj ŽD na upis prava vlasništva na dijelu bez izraženog suvlasničkog udjela u katnoj podjeli označeno kao prvi kat sve upisano pod c) 1 jednosobni stan koji se sastoji od sobe, dnevne sobe, ulaza i kupaone pod d) 1 soba sa kupaonicom,

pod f) hodnik, upisano u podulošku B1 u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1566 k. o. [katastarska općina] za 1/2 idealnog dijela cjeline istog uz istodobni izbris tog prava za navedeni udio sa imena tuženice pod 2. ČD, sve u roku od 15 dana.

4. Dužni su tuženici solidarno, ukoliko se usprotive ovoj tužbi, naknaditi tužitelju nastali parnični trošak, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom a koja se kamata obračunava primjenom prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 (tri) postotna poena određene čl.29. st.2. ZOO-a, koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate.“

II. Tužitelju se nalaže da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 2.750,00, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su tužitelj i tužena ad 2. supružnici, a tuženik pod 1. da je njihov sin, tuženica pod 2. da je tuženiku pod 1. darovala dio nekretnine opisane u točki 1. tužbe i to darovnim ugovorom bez znanja i suglasnosti tužitelja, da je tuženica pod 2. upisana i na nekretnini opisanoj u točki 3. tužbe. Nadalje, da navedena imovina, a s obzirom da je stečena u braku, predstavlja bračnu stečevinu pa da tuženica pod 2. nije mogla bez znanja i suglasnosti tužitelja raspolagati sa istom, te da iz navedenih razloga tužitelj traži uknjižbu i na ostalom dijelu koji predstavlja bračnu stečevinu, pa se sukladno navedenom predlaže kao u izreci presude.

2. U odgovoru na tužbu tuženici se istoj u cijelosti protive navodeći prvenstveno da tužitelj i tužena pod. 2. nisu supružnici, jer da je bračna zajednica stranaka prestala prije više od 20 godina, pa da je samim time tužitelj prekludiran u postavljanju bilo kakvih zahtjeva, te da je nastupila zastara u pogledu bilo kakvog utvrđenja iz odnosa koji je prestao prije više desetljeća. Nadalje da su predmetnu nekretninu tuženici stekli vlastitim sredstvima prije više od 30 godina te da samim time nema govora o bračnoj stečevini. Brak između tužitelja i tužene ad. 2. da je zaključen prema pravilima Zakona o braku i porodičnim odnosima, a bračna zajednica je prestala i prije stupanja na snagu Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 162/1998), zbog čega sve i da se ne radi o vlastitoj imovini tuženika, da nema govora o presumpciji bračne stečevine, kako se promašeno postavlja tužbeni zahtjev, već da se na temelju člana 281. (287.) kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a da se „ostavština“ tužitelja prema tuženicima, sastoji u tome da je tuženik pod. 1., od svojih maloljetničkih dana, izložen (u markama/eurima) milijunskim dugovanjima, zelenaškim ugovorima, te mu je dan danas ugrožena ne samo egzistencija, već i zdravlje, a da tuženik od navedenih zaduženja, koja i danas podmiruje praktički nije „vidio ni kune“. Uslijed navedenog, ako bi itko imamo ikakav zahtjev u odnosu stranaka, ima ga tuženik ad. 1. spram tužitelja. Tuženici navode da tužitelj osporenom tužbom, između ostalog, traži i utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, da je ništetnost pravnog posla „najteži“ oblik nevaljanosti te da nastupa isključivo u zakonom precizno definiranim i taksativno nabrojanim okolnostima, a da se prvenstveno radi o pravnim poslovima protivnima Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a da tužba ne sadrži niti ovu, generalnu konstataciju, niti bi se iz njenog historijata moglo zaključiti zašto bi darovanje majke spram djeteta bilo protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: ugovor o darovanju nekretnine od 7. veljače 2020.g., pismo namjere od 24. listopada 2019.g., sporazum o otplati duga od **.**.2018., BD, ND, KD, UD, LD, GD, PD, te parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom I. odnosi se na utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine od 7. veljače 2020. godine, zaključenog između ČD kao darovatelja i JD kao obdarenika. Nadalje, pod točkom II. zahtjeva tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1566 k. o. [katastarska općina], za ½ dijela s osnova bračne stečevine.

6. Nije sporno da je tužena ad 2. ČD Ugovorom o darovanju nekretnine darovala sinu stranaka, tuženiku ad 1. JD nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi cijelo prizemlje (podrum) upisano u podulošku BI u zgradi sagrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1566 k. o. [katastarska općina], te da se tuženik temeljem istog uknjižio kao etažni vlasnik s neodređenim omjerom.

6.1. Između stranaka nije sporno niti to da su tužitelj ŽD i tužena ad 2. ČD živjeli u bračnoj zajednici od 1981. godine do 1999. godine kada je tužena napustila bračnu zajednicu i odselila u [adresa], što znači da je faktički njihova bračna zajednica prestala pred 26 godina.

7. U vezi zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju treba reći da obveznopravni ugovori proizvode pravne učinke ako su ispunjene zakonske pretpostavke predviđene za njihov nastanak i valjanost. To su poslovna sposobnost suugovaratelja, suglasnost njihovih volja, dopustivost i mogućnost činidbe i, ako se zahtijeva određeni oblik, postojanje tog oblika (forme). Ništetni ugovori (čl. 322. do 329. ZOO-a) imaju takve nedostatke u bitnim pretpostavkama za sklapanje ugovora koji čine povredu javnog poretka zbog čega takvi ugovori nemaju pravnih učinaka, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (čl. 322. st. 1. ZOO-a). Prema odredbama ZOO-a, ništetnim ugovorima smatraju se: a) ugovori za koje zakon predviđa sankciju ništetnosti, bez obzira na to jesu li oni svojim sadržajem protivni načelima javnog poretka ili nekoj drugoj imperativnoj zakonskoj zabrani, te b) ugovori koji su svojim sadržajem protivni načelima javnog poretka, iako sankcija njihove ništetnosti nije zakonom izričito predviđena, jer cilj povrijeđenog pravila o zabranjenoj protivnosti s javnim poretkom ne ukazuje na neku drugu sankciju nego na ništetnost. Kao razlozi ništetnosti javljaju se: a) potpuna poslovna nesposobnost, b) neke mane volje, c) nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe, d) nedopuštenost pobude za sklapanje ugovora, e) povreda pravila o obliku (formi) ugovora, f) protivnost javnom poretku i prisilnim propisima te g) nedopušteni odnosno nemogući uvjeti. U konkretnom slučaju predmetni ugovor o darovanju zaključili su tuženici ad 1. i ad 2., koji su u potpunosti poslovno sposobni, njihova očitovanja na predmetnom ugovoru sukladna su njihovoj stvarnoj volji, odnosno prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije uporabljena sila, ne radi se o školskom primjeru ugovora, niti o nesporazumu isto kao što se ne radi o prividnom ugovoru.

7.1. Opću odredbu o ugovorima protivnima javnom poretku sadrži odredba čl. 322. st. 1. ZOO-a, koja glasi: “Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Predmetni ugovor o darovanju nije protivan Ustavu RH, odnosno nije protivan ustavnim načelima, njegovim konkretnim odredbama, niti je u suprotnosti s prisilnim propisima te je u cijelosti valjan, zbog čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

8. Kako je brak između tužitelja i tužene ad 2. ČD zaključen 1981. godine a faktički je prestao 1999. godine kada je tužena ad 2. trajno napustila bračnu zajednicu, za odlučivanje o ovoj pravnoj stvari mjerodavne su odredbe tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima. Odredbom čl. 279. ZOBPO propisano je da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari iz te imovine. Odredba čl. 281. propisuje da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. Članak 285. propisuje da će se kod diobe zajedničke imovine svakom bračnom drugu uračunati u njegov dio ono što duguje u zajedničku imovinu. Kao dug koji tereti zajedničku imovinu uračunat će se i potraživanja trećih osoba koja su nastala radi povećanja ili održavanja postojeće zajedničke imovine, iako ta potraživanja terete samo jednoga bračnog druga kao njegov dug. Nenamireni dugovi iz stava 2. ovoga člana neće se uzeti u obzir prilikom određivanja udjela u zajedničkoj imovini, ako bračni drug kojega ne tereti dug pruži osiguranje da će prilikom isplate duga namiriti odgovarajući dio.

9. Tužitelj u tužbi osim predloženog dokaza saslušanjem svjedoka, nije iznio činjenice na kojima temelji svoj zahtjev niti je predložio dokaze kojima bi se utvrdio njegov doprinos u stjecanju predmetne nekretnine, kako je to predviđeno odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku.

10. Svjedok BD, naveo je da cijeli život živi u [adresa] u kući koja se nalazi 50 metara od predmetne kuće, radio je u PZ Postira kao vozač kada ga je tužitelj više puta angažirao za prijevoz kamena, za koji posao mu je tužitelj uredno platio. Poslovi su se obavljali početkom 80-ih, u svrhu izgradnje predmetne kuće zbog čega je vjerovao da je tužitelj ŽD vlasnik iste, s tim da mu nisu poznati odnosi u obitelji u vezi ove nekretnine. Na upit pun. tužitelja je li ikada na nekretnini viđao tužiteljevu suprugu odnosno tuženu ČD na gradilištu svjedok navodi da je sigurno dolazila ali da na gradilištu nije radila, nije njega plaćala i nije je nikada vidio s "mašklinom" u rukama odnosno radnim alatom. Na daljnji upit je li radove obavljao itko osim tužitelja ŽD svjedok navodi da mu je poznato da je ŽD angažirao majstore, no da bi radove vodio netko drugi nema saznanja. Na upit pun. tuženika što u naravi predstavlja prizemlje predmeta spora koje gleda prema moru svjedok navodi da predstavlja kafić TD, do njega suvenirnicu, bankomat i prostor od cca 100m2. Na daljnji upit tko upravlja prizemljem svjedok navodi da prizemljem upravlja tuženik JD kojeg je vidio da u tom prostoru radi s majstorima. Na daljnji upit ima li tužitelj brata ili sestru svjedok navodi da ima Ž, J, i sada pok. ŽDM, a na upit je li brata i sestru viđao u vrijeme kada je tužitelju pružao usluge na gradilištu svjedok navodi da su oni tada bili u [adresa], imali su svoje brodove, odnosno bavili su se svojim poslovima te ih nikada nije vidio u radnoj odjeći. Na daljnji upit je li tužitelj bio u radnoj odjeći svjedok navodi da jeste, da je sudjelovao u radovima na gradilištu. Na upit pun. tuženika od kada je TD drži kafić u navedenom prostoru navodi da je to od prije 2 godine, da je prije tamo bila trgovina "Studenac".

11. Svjedokinja ND kći ŽD, kći tužitelja i tužene ČD te sestra tuženog JD, navela je da cijeli život živi u [adresa], trenutno radi u Splitu. Navodi da se unutar obitelji oduvijek znalo da je predmetna nekretnina majčino ( tužena ad 2. ) vlasništvo, a da se sva imovina podijelila, s tim da ona nije ništa dobila jer je, kako joj je otac rekao, žena, a i radi toga da očeva izvanbračna kći nakon njegove smrti ne bi imala što naslijediti. Navodi da je predmetna nekretnina od prvog dana uknjižena na mamu, te da se da je bila majčino vlasništvoa i prije nego se izgradila. Na upit pun. tužitelja je li na zemljištu postojala kuća svjedokinja navodi da nije, a na daljnji upit tko je gradio navodi da su je svi zajedno gradili odnosno mama, teta ŽDM, barba Č i naravno ŽD, nikada mu nitko to nije osporavao. Na upit pun. tuženika je li predmet spora bio opterećen dugovima svjedokinja navodi da su ne samo predmet spora već i cijela kuća su bili blokirani kreditima tužitelja od kojih majka nikada ništa nije imala, nije ni kune vidjela. Na upit jesu li krediti otplaćeni svjedokinja navodi da nisu jedino što je otplaćeno je kredit na predmetu spora kojeg je isplatio JD. Na upit kada je mama bratu darovala predmet spora, je li to bilo prije ili nakon isplate kredita svjedokinja navodi da ne može to točno odrediti ali da je to oduvijek bio sastavni dio dogovora da će JD isplatiti kredit i zauzvrat dobiti predmetnu nekrentinu. Na upit kako danas živi majka svjedokinja navodi da živi doslovno kao socijalni slučaj jer zbog tate nema nikakvih prihoda, nikada nije vidjela cijelu svoju plaću a ni danas mirovinu. Na upit je li ona ikada živjela u toj kući svjedokinja navodi da i sada živi na prvom katu koje je mamino vlasništvo, a koji je također opterećen kreditom a korisnik kredita je brat LD. Na daljnji upit pun. tužitelja živi li majka u toj kući svjedokinja navodi da ne od njene 15-16 godine kada ih je otac ostavio, bez novaca i gladne, a kada su ona i braća ostali bez struje a nakon dvije godine i bez vode su se odselili u predmetnu kuću. Na daljnji upit je li tužitelj ŽD, njen otac bio suglasan sa darovanjem koje je predmet spora, navodi da se majka konzultirala s njom, dapače da je ona potencirala da se to daruje JD a je li ŽD dao suglasnost ne zna, majka s njim ni ne priča jer on ni ne zaslužuje da se s njim komunicira. Napominje kako se u obitelji oduvijek znalo da je to majčino. Na upit je li majka otišla s njima živjeti u predmetnu kuću svjedokinja navodi da je majku ponašanje oca u tom trenutku dokrajčilo, da je i na njene brojne nagovore ostavila oca i otišla živjeti u [adresa] kod svoje majke. Na upit tužitelja je li tužena ČD u 22 godine od kada ne živi u [adresa] bila u predmetnoj kući svjedokinja navodi da je nekoliko puta dolazila u posjet.

12. Svjedok KD, naveo je da mu je poznato da se u ovom predmetu radi se o kući na "Ratu" koja je u prizemlju imala restoran. U tom je restoranu u razdoblju od nekih 10-ak godina svirao, a angažirao ga je tužitelj ŽD i za to mu isplaćivao naknadnu. Upitan da li poznaje tuženu ad. 2 ČD navodi da je poznaje, posljednji put ju je vidio pred 5-6 godina a nije mu poznato gdje je tada boravila. Poznato mu je da tužitelj i tužena ad 2. već dugi niz godina ne žive zajedno. Posebno upitan od strane pun. tuženika je li tužena ad. 2 bila u [adresa] u vrijeme kada je on svirao u restoranu, svjedok navodi da vjeruje da nije bila.

13. Svjedok UD, pok. Š, star 74 godine, daljnji rođak stranaka, naveo je da nema saznanja o tome od kada tužitelj i tužena ad 2 ne žive zajedno niti želi imati saznanja o tuđim osobnim stvarima. Navodi da je na kući u [adresa] po nalogu tužitelja od početka izgradnje kuće pa do pred nekoliko mjeseci na toj kući vršio građ. radove i to keramičarske radove, izolacije, skaline u kamenu, isto tako i ograde na balkonu u kamenu. Za sve te radove plaćao mu je tužitelj i to uvijek na vrijeme. Upitan je li što radio u prizemlju kuće navodi da je u tom dijelu radio kuhinju i wc i to keramiku i izolaciju zidova, kao i stepenište na ulazu u restoran sa tri skale. Također je na toj kući za tužitelja radio mnogo drugih poslova ali preko firme u kojom je radio PZ Zadruga Postira, a ti radovi su se svi odnosili na završne radove. Posebno upitan od strane pun. tužitelja navodi da mu za radove nitko osim tužitelja nije plaćao. Predmetna kuća sastoji se od prizemlja, 3 kata i potkrovlja u jednom dijelu. Posebno upitan od strane pun. tuženika je li sudjelovao u izvođenju radova na predmetnoj kući u razdoblju od 1980.-1990. navodi da nije jer se u to vrijeme kuća gradila, a on je na toj kući radio samo završne radove.

14. Svjedok LD, sin ŽD, iz [adresa], star 42 godine, sin tužitelja i tužene ad 2. i brat tuženika ad 1., istakao je da je njihova majka tužena ad 2. ČD zaključila sa tuženikom ad 1. ovaj predmetni ugovor o darovanju bez da je prethodno ikoga obavijestila ili se o tome konzultirala. Po njegovom mišljenju je o tome trebala tražiti mišljenje njihovog oca ŽD, a također smatra da su o tom ugovoru trebali biti upoznati i on i sestra, osobito jer je i on sam sudjelovao u izgradnji kuće, a osobito zbog toga što je tu kuću izgradio njihov otac svojim sredstvima. O darovnom ugovoru saznao je tek nakon što se tuženik uknjižio. Tuženici su ovaj ugovor zaključili sa namjerom da tuženik ad 1. isti proda a o tome ga je obavijestio VD kojem je tuženik ad 1. ovaj prostor u prizemlju prodavao za 600.000 eura. Ne smatra da je pošteno da tuženik proda taj dio nekretnine jer se otac mučio kako bi je izgradio.

15. Svjedok GD, pok. B, iz [adresa], star 44 godine, nećak tužitelja i prvi rođak tuženika ad 1., naveo je da su predmetnu kuću u [adresa] na rivi gradili zajednički njegova pok. majka ŽDM zajedno sa PD i tužiteljem ŽD. Kada kaže da su zajednički radili kuću tada misli na prizemlje kuće. Upitan na koji je način njegova majka sudjelovala u izgradnji prizemlja kuće navodi da je ona za tu svrhu tužitelju dala 100.000 eura koje joj on nikada nije vratio. Upitan jesu li se njegova majka, tužitelj i PD dogovarali o tome na koji način će se podijeliti vezano uz predmetnu kuću navodi da mu to nije poznato, s tim da zna da niti njegova majka niti PD od tužitelja nisu nikada ništa tražili. Poznato mu je da je tužitelj tu kuću uknjižio na svoju suprugu i djecu. Upitan je li u vrijeme gradnje kuće tužitelj bio oženjen za ČD navodi da su oni u to vrijeme bili u braku s time da je ona otišla negdje 1999. - 2000. godine. Na dalje pitanje navodi da koliko je njemu poznato da sporni dio kuće u prizemlju u naravi predstavlja restoran sa svim pripadajućim dijelovima. Koliko mu je poznato predmetni prostor je dan u najam od strane tuženika ad 1., s tim da je predmeta nekrentina opterećena nekim kreditima, Poznato mu je da su se krediti dizali da bi se kuća dovršila i opremila.

16. Svjedok PD, pok. N, [adresa], star 68 godina, brat tužitelja i stric tuženika ad 1., naveo je da je predmetna kuća izgrađena je na zemljištu na kojem se ranije nalazila marangunija, a inicijator toga projekta bio je brat ŽD. U izgradnji kuće sudjelovali su sestra ŽDM, on i tužitelj. Upitan na koji je način ŽDM sudjelovala i je li tužitelju dala neki novac navodi da mu je poznato da mu je dala neki novac a je li to bilo za kuću nije mu poznato. Iako je sudjelovao u izgradnji te kuće isto kao i sestra ŽDM, ni jedan ni drugi nisu zainteresirani za nju niti išta traže. Poznato mu je da su kao vlasnici prizemlja upisani ČD i djeca. Posebno upitan od strane tužitelja navodi kako je istina da je tužitelju bio dao 30.000 maraka za zatvore kuće u prizemlju. Poznato mu je da je na kući bilo nekih tereta zbog kredita ali mu nisu poznati iznosi. Posebno upitan od strane tužitelja na koji način je sudjelovao u izgradnji navodi da je fizički sudjelovao u izgradnji kuće, "nalivali" su zajedno s "teracu" i radili sve druge građevinske poslove.

17. Svjedoci su iskazivali iskreno i uvjerljivo, s tim da su saslušani svjedoci koji su članovi obitelji stranaka u svoje iskaze unijeli svoj osoban, subjektivan stav prema događajima o kojima su svjedočili, zbog čega ih je sud na takav način i cijenio.

18. Tužitelj ŽD u svom iskazu je naveo da se tužena ad 2., njegova supruga ČD, uknjižila kao vlasnica predmetne kuće u [adresa]. g. u vrijeme kada je bio teško bolestan i operiran i kada su svi vjerovali da mu je preostalo mjesec dana života, otišla je kod javnog bilježnika Ervina Kuzmanića i njemu je rekla da želi sa njoj pripadne etaža kuće u prizemlju i prvi kat a drugi i treći kat uknjiženi su kao etažno vlasništvo sinova JD i OD. Ističe kako je kupio zemljište na kojem je izgradio kompletnu kuću, tri – četiri godine prije nego se oženio za ČD 1980. g., odnosno u trenutku kad se oženio za ČD već je bilo izgrađeno prizemlje i prvi kat a nakon toga su izgrađeni drugi i treći kat. Upitan radi zbog čega je pristao na to da se ČD uknjiži na cijelu kuću navodi da mu je ona bila supruga i da mu je to bilo normalno. Dodaje kako je u to vrijeme imao toliko novaca da je mogao sagraditi pet kuća, pa se nije ni brinuo zbog toga da mu je supruga uknjižena na kući za cijelo. Dodaje kako je imao 14 operacija a da ga nitko od braće, sestara, supruga ni djeca nisu posjećivali. Supruga ČD napustila ga je 1999. godine kada je otišla živjeti u [adresa]. Navodi da je supruga ČD imala problem s alkoholom zbog čega se teško mogla brinuti za djecu. Na posebno pitanje pun. tužitelja navodi da je ČD darovala sinu JD prizemlje i kat prije četiri godine i to kada je JD odlučio prodati svoj dio trećoj osobi, nakon čega je podnio tužbu u ovom predmetu. Navodi da sada već sedam godina živi u neuvjetnoj prostoriji, više štali bez kuhinje i bez kupatila. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika u kakvim je odnosima bio sa svojom suprugom ČD navodi da je bio u odličnim odnosima dok 1984. g. nije rodila kćer ND i tada je počela piti. Navodi da se nisu nikada svađali ni tukli a ona bi samo pila i spavala, i nije se ni o čemu brinula. Na daljnje pitanje navodi da se nije upisao kao vlasnik kuće jer je tada bio vlasnik nekoliko kuća i 23 broda koja nikada nisu bili upisani kao njegovo vlasništvo, već je sve bilo knjiženo na brata, sestru i druge ljude, zato što su mu u to vrijeme prijetili da će mu uzeti imovinu jer je imao previše, jer je u Jugoslaviji postojalo ispitivanje porijekla imovine. Osim toga se bavio i trgovinom cvijeća. Na daljnje pitanje zbog čega nije ranije podnio ovu tužbu odgovara da je vjerovao da je njegova žena normalna osoba koja neće dopustiti da sin proda imovinu koju je stekao i radio s njom na način da je u prizemlju držao restoran 40 godina. Na daljnje pitanje je li se zaduživao tijekom svog radnog vijeka navodi da je odlučio sa ČD u banci podignuti kredit u iznosu od 60.000 eura samo kako ne bi svi mislili da imaju previše novaca, a isto to je radio sa LD i sa JD. Te kredite je uzeo iako mu nisu trebali i isto tako ih je otplaćivao. Kredite je uzimao na ime sinova nakon što su postali punoljetni. Navodi da se on osobno preko ID nije zaduživao. Na daljnje pitanje navodi kako su SD i ID njegovoj supruzi ČD posudili neke novce a ona je s tim novcem kupila kuću. Navodi da je supruzi ČD davao novac koji bio ona vraćala vjerovnicima, svaki put je odlazila u Split, a onda su ga oni počeli obavještavati o tome da je ČD počela piti i da nije vratila cjelokupan iznos. Na daljnje pitanje tko koristi prizemlje kuće navodi da ga koristi JD. Na daljnje pitanje navodi da je JD nešto uređivao u prizemlju ali nije o tome vodio računa. Prije par mjeseci je vidio da je JD porušio cijelo prizemlje. Na daljnje pitanje u kojem je trenutku ostao bez imovine tužitelj odgovara da na to pitanje ne želi odgovoriti i da možda ima i 5 milijuna eura s time da prima 1.000 kuna penzije a troškovi lijekova iznose 2.000 kuna.

19. Iskaz tuženika ad 1. JD sud je u cijelosti uvrstio u obrazloženje ove presude jer njegov iskaz u cijelosti i obrazlaže odnose u obitelji stranaka i to u odnosu na predmetnu nekretninu i šire. Tuženik ad1. JD prvenstveno je istakao da je zemljište na kojem je izgrađena kuća kupila njegova majka 1984. g. svojim vlastitim sredstvima i to sredstvima koje je ostvarila poslujući sa cvijećem i brodovima jednako kao i njegov otac s time da je ona svoju zaradu štedjela i ulagala. Predmetnu kuću je zajednički gradila cijela obitelj JD tako da bi svatko od njih imao pravo tražiti svoj dio na toj kući, a upitan zbog čega to oni ne traže navodi da je to zato jer znaju da ista vlasništvo njegove majke. Ističe kako je etažiranje kuće izvršeno uz sudjelovanje tužitelja, njegovog oca, sjeća se točno da je pohađao četvrti ili peti razred osnovne škole, kad su roditelji došli po njih, pa su svi zajedno, brat LD, sestra ND i roditelji otišli u ured Javnog bilježnika gdje je izvršena podjela kuće. Upitan zbog čega se sjeća tog davnog događaja navodi da mu je to ostalo u sjećanju jer je tog dana postao vlasnik kata kuće zbog čega se osjećao važnim. Navodi da je 2007. g. sa majkom zaključio ugovor kojim ga je ovlastila da sljedećih 15 godina može samostalno raspolagati sa prizemljem kuće koje je u tom trenutku bilo u fazi roh-bau. U prizemlju je uz pomoć kredita Volksbake, u iznosu od 480.000 švicarskih franaka, uredio restoran koji nije dobro radio jer su ga otac i brat sabotirali. Ističe također kako ga je njegov otac na njegov 18-ti rođendan odveo u Erste banku kako bi na njegovo ime podigao kredit u iznosu 110.000 eura kojim je uređen poslovni prostor brata LD te mu je bilo rečeno da će u njemu moći raditi i tako vraćati kredit, što mu otac i brat nisu dopustili, a njegova namjera je bila da zaradom iz tog poslovnog prostora otplaćuje kredit, međutim kako mu to nisu omogućili taj je kredit vratio prije godinu dana i to sredstvima koje je ostvario prodajom nekretnine. Dodaje da mu je pola godine nakon što je na nagovor oca podigao taj kredit, djevojka ostala trudna a kada je o tome obavijestio oca on je rekao neka pobaci kao što je rekao i djevojci njegovog brata. Dijete se rodilo a otac ga nikad nije htio vidjeti. 2007. g. kada je imao 21 godinu suglasno po dogovoru u obitelji, podigao je kredit u iznosu od 480.000 švicarskih franaka koji je potrošio za uređenje prizemlja koje je mu je pripalo, jer inače ne bi ni podigao kredit na svoje ime. U tom trenutku su još vjerovali da će u tom prostoru raditi svi zajedno kao obitelj. Cijelo to vrijeme, u svim tim dogovorima sudjelovao je i njegov otac, on je sa svim bio upoznat, a cijelo to vrijeme je manipulirao s njim i bratom, tako da je u to vrijeme ocu vjerovao, dao mu je punomoć da može podizati novac u banci. Rate kredita je trebao otplaćivati njegov otac iz njegovih ( tuženikovih ) novaca na njegovom računu, za koji je ocu izdao punomoć, a te novce je zaradio iznajmljujući apartmane. U početku je otac plaćao te rate sa njegovim novcima a kasnije je prestao plaćati, zbog čega mu je banka otkazala kredit, protiv njega je podnijela tužbu, krediti u CHF su „podivljali“ tako da ga je taj kredit koštao ukupno 700.000 eura. 2010. g. zaposlio se u FINA-i, zbog dugovanja mu je račun blokiran, zbog čega ga do danas ne može koristiti. 2018. g. blokada računa mu je bila u iznosu od 5.462.000 kuna a cijeli taj dug je otplatio sam. U razdoblju od 2015.-2019. g. je bio u pregovorima s bankom zbog čega je odlazio u Zagreb bar 30 puta kako bi se dogovorili o načinu otplate duga. Dodaje da je njegov otac manipulator, propalica, nasilnik i zlostavljač. Cijeli život je majku tukao, opijao i drogirao je. U alkohol joj je stavljao Lexaurine, silio je da pije, čupao je za kosu i tako vukao po podu. Oni, njena djeca su je molili da ode iz kuće, tako da su sretni smo što je konačno 1999.napustila oca i na taj način spasila svoj život jer da je ostala više ne bi bila živa. Susjedi su joj pomogli kupiti kartu jer nije imala novca. Otac nije nikada htio da se imovina koju je imao uknjiži na njegovo ime jer je u to vrijeme djevojci od 16 godina napravio dijete, pa kako to dijete bi ništa naslijedilo, a ta djevojčica sada ima 44 godine. Također je točno da je otac bio u bolnici i da ga majka nije posjećivala isključivo radi toga jer joj je on to zabranio jer je imao ljubavnicu koja ga je u bolnici posjećivala. Također, dodaje kako je njegov otac, uz pomoć Centra za socijalnu skrb i djelatnice AD, koja je za to potpisala suglasnost, organizirao da se zaduži kod kamatara ID i SD, koji su pravi kriminalci, na iznose od 69.000 maraka, 120.000 maraka i 194.000 maraka. Danas se u vezi tog dugovanja vode parnice radi isplate, zbog čega je već izgubio jednu kuću. Navodi da je otac majci prijetio pištoljem više puta. Majka i njih troje djece nisu živjeli u novoj kući već su živjeli u staroj kući, sa bakom o kojoj se trebalo brinuti a u koju kuću bi otac dolazio samo izudarati majku. Nisu imali nikakvih sredstava za život, struja im je bila isključena jer su prethodno njegov otac i njegova sestra ostali dužni za struju 7.000 kuna, zbog čega im je struja isključena. Iako su u ljetnim mjesecima, kao obitelj odlično zarađivali, majka nije imala dovoljno novca za podmiriti dugovanja jer je sav novac uzimao otac a ona se nije usudila uzeti ni pitati. Za školu je učio pod svijećom voštanicom koje su u trgovini uzimali na dug. Prijatelj mu je kupio tenisice jer su njegove imale rupe na potplatima, a otac mu ih je uzeo i nosio ih. Bili su gladni jer nisu imali novaca od koje bi kupili hranu. Osim spomenuta dva kamatara otac se zadužio kod još pet kamatara koja dugovanja su svi zajedno podmirivali i još ih vraćaju. Otac nije niti jedan dug napravio na svoje ime već na ime svoje djece i svog brata. Cijeli se život bojao svog oca, ranije je prijetio da će ga ubiti i da će mu netko u Splitu polomiti ruke i noge, tek ga se prije nekoliko godina prestao bojati. Navodi da njegov sin sada ima 19 godina te da ne može zamisliti da bi to dijete prolazilo ono što je on prolazio sa svojim ocem, koji je upropastio živote članova njihove obitelji. Sad kada je riješio dugove koji su postojali na prizemlju kuće i koje je sada u potpunosti uređeno sa njegovim vlastitim sredstvima, otac je odlučio i to oduzeti u ovom postupku. Na posebno pitanje pun. tužitelja navodi da tužitelju ne pripada niti jedan suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini. Na posebno pitanje zamj. pun. tuženika navodi da njegovoj majci nitko nikada nije osporavao pravo na predmetnoj nekretnini a tužitelj je to potvrdio time da je pristao biti jamac prilikom podizanja kredita za uređenje prizemlja u iznosu od 480.000 CHF, od čega je jedan dio uzeo otac a dio je on uložio u njegovo uređenje. Upitan zbog čega je njegov otac rekao da je on kockar navodi da je točno da je u jednom periodu nakon što se oženio odlazio u kockarnicu kada je izgubio 8.000 kuna zbog čega se kasnije ispričao supruzi i njenoj obitelji i nakon čega više nikada nije kockao a što jasno proizlazi iz toga što je otplatio sve dugove i danas živi bez dugova. Na daljnji upit svog punomoćnika da navede što mu je majka rekla kad mu je darovala predmetno prizemlje tuženik navodi da mu je majka rekla da mu to daje zbog svega što je prošao u životu, da je to jedino što ima i da to nije dovoljno.

20. Tužena ad 2. ČD u svom je iskazu navela kako se za tužitelja udala 1980. godine, a bračna zajednica prestala je postojati 1999.g., Navodi da je predmetna nekretnina bila njeno isključivo vlasništvo, te da ju je stekla svojim vlastitim sredstvima. Zemljište je kupljeno 1981. godine a kasnije je na njemu izgrađena kuća sa tri kata, u prizemlju je poslovni prostor. Početkom 1990.tih su se u obitelji podijelili na način da je njoj pripalo prizemlje kuće, i prvi kat, drugi kat je pripao sinu JD a treći kat sinu LD. Ističe kako tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na takvu podjelu da je pače to bila njegova ideja tako da su zajedno otišli kod javnog bilježnika. Navodi da je 2007.g. njen sin JD trebao podignuti krediti kako bi uredio poslovni prostor u prizemlju kuće, za što je ona taj dio kuće založila, a s tim je tužitelj bio upoznat, te je u tom prostoru uređen restoran. Godine 2016. imala je nesreću na radu od kada se sin JD intenzivno o njoj brine i osobno i financijski, zbog čega mu je odlučila darovati predmetnu nekretninu, a da je unutar obitelji i postojao dogovor da će ona svoj dio darovati onome koji se o njoj bude brinuo. Posebno upitana navodi da je tužitelju bilo poznato da je ona sinu JD darovala predmetnu nekretninu a tek sada kada je JD otplatio sva dugovanja sjetio se da bi mogao tužiti s osnova bračne stečevine. Upitana na koji je način kupila zemljišta na kojem je kasnije izgrađena kuća navodi da je svojim radom zaradila određeni iznos kada se ukazala prilika kupila je zemljište. Ističe kako tužitelj nikada nije bio uknjižen niti kao vlasnik zemljišta niti, kasnije kao vlasnik kuće.

21. Tuženik ad 1. je na okolnost svojih navoda iz odgovora na tužbu priložio Pismo namjere Sberbanke od 24.10.2019.g. kojim se Sberbanka obvezuje povući ovršni prijedlog i izdati brisovno očitovanje za založno pravo u iznosu od 387.000 CHF upisano na predmetnoj nekretnini č. zgr. upisano na čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1566 k. o. [katastarska općina], ako se kumulativno ispune slijedeći uvjeti: da bude na račun banke isplaćen iznos od 160.000,00 EUR, Nakon što ovršenici ČD i JD dostave pisane izjave da neće potraživati troškove ovršnih postupaka te nakon što ČD povuče tužbu koju je pokrenula radi nedopuštenosti ovrhe P-1285/2018. Ispunjenjem tih uvjeta prestaje važiti Sporazum o otplati duga od dana 19.4.2018.g..Sporazumom o otplati duga JD kao dužnik i Sberbanka kao vjerovnik, točkom 2. utvrđeno je da dužnik JD na dan sklapanja tog sporazuma ima prema banci dospjelo potraživanje u iznosu od 3.368.722,72 kuna, na koji se dodaju zakonske zatezne kamate kao i troškovi ovršnog postupka. Člankom 4. dužnik se obvezao vjerovniku isplatiti predmetni dug u tri rate i to 46.550,00 EUR do 1.12.208.g., 70.000,00 EUR do 1.12.2019.g. i 75.000,00 EUR do 1.12.20202.g..

22. Iz svih izvedenih dokaza, prvenstveno iz Pisma namjere Sberbanke od 24.10.2019.g., Sporazuma o otplati duga od dana 19.4.2018.g., iz kojih proizlazi da su ulaganja tuženika ad 1. JD i tužene ad 2. ČD u predmetnu nekretninu, višestruko premašili doprinos tužitelja u stjecanju te imovine, obzirom da niti jedan kredit kod banke, podignut za potrebe izgradnje i uređenja predmetne kuće, nije zaključen na ime tužitelja ŽD, već se krediti u jako velikim iznosima podizani na ime djece i supruge tužitelja, ( koje kredite je otplatio tuženik ad 1., boreći se s njihovim otplatama dugi niz godina ), a tužitelj je na taj način osigurao svoju imovinu od prisilnih naplata, nadalje iz iskaza saslušanih svjedoka iz kojih proizlazi da su u gradnji kuće sudjelovali svi članovi obitelji ŽD isto kao i tužitelj, te iz kojih nadalje proizlazi da se tužena ad 2. ( iz povijesnog zk izvatka proizlazi da je zemljište na kojem je kasnije izgrađena kuća bilo od početka uknjiženo na ČD, tuženu ad 2. ) uknjižila kao vlasnica posebnog dijela kuće koji je kasnije darovala svome sinu JD, temeljem dogovora sa tužiteljem. Također sam tužitelj navodi da je u to vrijeme mogao kupiti 25 kuća, toliko je novaca imao, dok su mu supruga i djeca živjeli na rubu egzistencije, pa se može postaviti pitanje, nije li tužena ad 2. ČD, mogla osnovano postaviti zahtjev za utvrđenje vlasništva s osnova bračne stečevine, obzirom da je nakon gotovo 20 godina braka otišla od supruga tužitelja, bez ikakvih sredstava te sada ovisna o pomoći sina JD, kojemu je zauzvrat darovala predmetnu nekretninu, za što je bila i ovlaštena.

23. Slijedom svega navedenog, a nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka tužba je odbijena te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tuženicima priznat trošak kako slijedi; za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od dana 25.11.21.g., 25.3.2022.g., 8.9.2022.g., 9.11.2022.g., 7.2.2023.g., 14.4.2023.g., 11.2.2025.g., 6.3.2025.g., 15.5.2025.g., sve po 100 bodova, ukupno 1000 bodova, što pomnoženo s 2,00 EUR, koliko iznosi vrijednost boda, iznosi 2.000,00 EUR EUR, a uvećano za 200,00 EUR na ime 10% za zastupanje više stranaka, te 550,00 EUR na ime 25% PDV-a, iznosi ukupno 2.750,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Supetru, dana 6. lipnja 2025. godine

Sutkinja

Katarina Heinrich

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja odvj. ŠD, [adresa]

2. pun. tuženika odvj. Gordan Lolić, Supetar