- 1 -              Revd 3155/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3155/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz S. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika C. B. d.o.o., Z., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnica V. K.-M., odvjetnica iz B., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1205/2021-2 od 26. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1711/19-220 od 28. travnja 2021. na sjednici održanoj 23. kolovoza 2023.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1205/2021-2 od 26. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1711/19-220 od 28. travnja 2021. radi pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga navodeći da se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju prihvaćenom od strane revizijskog suda i predlaže da se odbaci kao nedopušten.

 

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je zaključio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. Prva tri pitanja kako ih u prijedlogu postavlja tužitelj ne izlazi iz okvira prigovora postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka i ne predstavljaju postupovnopravno pitanje zbog kojeg bi bila dopuštena revizija u smislu odredbe čl. odredbe čl. 385.a ZPP-a.

 

5. Za preostala pitanja koja se odnose na određenje efektivnog radnog vremena vozača autobusa i vremena provedenog u svojstvu suvozača (raspoloživosti), načinu računanja radnog vremena, te prekovremenog rada kod obračuna plaće, treba reći da je ovaj revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje i uspostavio ujednačenu sudsku praksu u odnosu prema ovim pravnim pitanjima (u odlukama ovog suda broj Revr-804/06 od 23. siječnja 2008., Revr 1761/09 od 9. ožujka 2008., Revr 53/09 od 3. studenog 2009.,. Revr 93/10 i dalje). Odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda, pa nema mjesta za dopuštenje revizije i intervenciju Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

6. Pitanje koje se odnosi na primjenu mjerodavnog prava postavljeno je na način da odstupa od sadržaja pobijane presude u kojoj je sud jasno naveo da se u ovom sporu primjenjuje Zakon o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/08, koji je bio na snazi u vrijeme na koje se odnosi zahtjev za isplatom naknade plaće, dok je Zakon o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 u pobijanoj drugostupanjskoj presudi citiran samo u kontekstu prijelaznih i završni odredaba koje upućuju na primjenu propisa koji je bio na snazi u vrijeme kada je nastalo potraživanje koje je predmetom spora.

 

7. Isto tako, ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

 

8. Naime, s obzirom na vrijeme nastanka obveze i vrijeme pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji, ne primjenjuje se odredba čl. 2. toč. 1. Direktive 2003/88, Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, prema kojoj se za potrebe Direktive „radno vrijeme” određuje kao „vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom“. U tom smislu za rješenje ovog spora nije odlučno pravno shvaćanje u objedinjenoj odluci Europskog suda broj C-397/01 do C-403/01 od 5. listopada 2004. i dalje, na koje se tužitelj poziva u prijedlogu.

 

9. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

10. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 23. kolovoza 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                            Renata Šantek, v.r.