REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-210/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije iz [adresa], zastupana po punomoćnici Morisi Mikić, odvjetnici u Donjem Miholjcu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2025., poslovni broj: P-9326/2021-45, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2025., poslovni broj: P-9326/2021-45.
II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„I. Utvrđuje da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu br: 528-50-3560823 ovjerenog kod Javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OU-1441/06, dana 08.07.2006. godine zaključenog između tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 1. Ugovora o kreditu br: 528-50- 3560823 ovjerenog kod Javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OU- 1441/06, dana 08.07.2006. godine zaključenog između tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora, kojim je ugovorena valutna klauzula švicarski franak CHF koji glasi: "Kunska protuvrijednost CHF 37.838,79 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja." i članak 7. Ugovora o kreditu br: 528-50-3560823 ovjerenog kod Javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OU-1441/06, dana 08.07.2006. godine zaključenog između tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora, kojim je ugovorena valutna klauzula švicarski franak CHF koji glasi: "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća".
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska c. 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici TF iz [adresa], T [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 1.485,74 eur, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama ima vratiti tužiteljici, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. godine prema stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 76/96, 72/02 i 153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:
– na iznos od 8,83 eur, počev od 1. prosinca 2007. godine, pa do isplate,
– na iznos od 8,78 eur, počev od 1. siječnja 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 8,94 eur, počev od 1. veljače 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 9,03 eur, počev od 1. ožujka 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 9,18 eur, počev od 1. travnja 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 8,96 eur, počev od 1. svibnja 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 13,41 eur, počev od 1. lipnja 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 13,57 eur, počev od 1. srpnja 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 13,33 eur, počev od 1. kolovoza 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 13,34 eur, počev od 1. rujna 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 13,54 eur, počev od 1. listopada 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 14,58 eur, počev od 1. studenog 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 13,85 eur, počev od 1. prosinca 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 14,78 eur, počev od 1. siječnja 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 14,93 eur, počev od 1. veljače 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 14,99 eur, počev od 1. ožujka 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,66 eur, počev od 1. travnja 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,72 eur, počev od 1. svibnja 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,30 eur, počev od 1. lipnja 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 21,99 eur, počev od 1. srpnja 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,07 eur, počev od 1. kolovoza 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,23 eur, počev od 1. rujna 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,22 eur, počev od 1. listopada 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,05 eur, počev od 1. studenog 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,36 eur, počev od 1. prosinca 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,61 eur, počev od 1. siječnja 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,96 eur, počev od 1. veljače 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 22,88 eur, počev od 1. ožujka 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,36 eur, počev od 1. travnja 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,27 eur, počev od 1. svibnja 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,44 eur, počev od 1. lipnja 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,97 eur, počev od 1. srpnja 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,66 eur, počev od 1. kolovoza 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 25,62 eur, počev od 1. rujna 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 25,29 eur, počev od 1. listopada 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,75 eur, počev od 1. studenog 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 26,26 eur, počev od 1. prosinca 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 27,31 eur, počev od 1. siječnja 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 26,30 eur, počev od 1. veljače 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 26,65 eur, počev od 1. ožujka 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 26,20 eur, počev od 1. travnja 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 26,28 eur, počev od 1. svibnja 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 28,20 eur, počev od 1. lipnja 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 28,39 eur, počev od 1. srpnja 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 28,69 eur, počev od 1. kolovoza 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 27,90 eur, počev od 1. rujna 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 27,04 eur, počev od 1. listopada 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,71 eur, počev od 1. studenog 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,65 eur, počev od 1. prosinca 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,02 eur, počev od 1. siječnja 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,33 eur, počev od 1. veljače 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,37 eur, počev od 1. ožujka 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,16 eur, počev od 1. travnja 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,30 eur, počev od 1. svibnja 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,40 eur, počev od 1. lipnja 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,24 eur, počev od 1. srpnja 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,28 eur, počev od 1. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,15 eur, počev od 1. rujna 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,88 eur, počev od 1. listopada 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,17 eur, počev od 1. studenog 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,31 eur, počev od 1. prosinca 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,21 eur, počev od 1. siječnja 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,66 eur, počev od 1. veljače 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,13 eur, počev od 1. ožujka 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,27 eur, počev od 1. travnja 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,99 eur, počev od 1. svibnja 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,41 eur, počev od 1. lipnja 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,40 eur, počev od 1. srpnja 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,03 eur, počev od 25. srpnja 2013. godine, pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska c. 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici TF iz [adresa], T [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 4.200,60 eur, koji se novčani iznos zbog ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužiteljici, kao i zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta počev od uplate svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. godine prema stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 76/96, 72/02 i 153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:
– na iznos od 3,17 eur, počev od 1. rujna 2006. godine, pa do isplate,
– na iznos od 0,99 eur, počev od 1. listopada 2006. godine, pa do isplate,
– na iznos od 0,45 eur, počev od 1. studenog 2006. godine, pa do isplate,
– na iznos od 15,31 eur, počev od 1. studenog 2008. godine, pa do isplate,
– na iznos od 20,05 eur, počev od 1. siječnja 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 23,46 eur, počev od 1. veljače 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 25,00 eur, počev od 1. ožujka 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 20,76 eur, počev od 1. travnja 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 21,57 eur, počev od 1. svibnja 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 15,07 eur, počev od 1. lipnja 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 10,29 eur, počev od 1. srpnja 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 11,56 eur, počev od 1. kolovoza 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 14,08 eur, počev od 1. rujna 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 13,86 eur, počev od 1. listopada 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 11,31 eur, počev od 1. studenog 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 16,09 eur, počev od 1. prosinca 2009. godine, pa do isplate,
– na iznos od 19,93 eur, počev od 1. siječnja 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 25,38 eur, počev od 1. veljače 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 24,13 eur, počev od 1. ožujka 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 31,53 eur, počev od 1. travnja 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 30,13 eur, počev od 1. svibnja 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 32,87 eur, počev od 1. lipnja 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 56,56 eur, počev od 1. srpnja 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 51,68 eur, počev od 1. kolovoza 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 66,58 eur, počev od 1. rujna 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 61,43 eur, počev od 1. listopada 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 53,15 eur, počev od 1. studenog 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 76,57 eur, počev od 1. prosinca 2010. godine, pa do isplate,
– na iznos od 92,85 eur, počev od 1. siječnja 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 77,11 eur, počev od 1. veljače 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 82,63 eur, počev od 1. ožujka 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 75,61 eur, počev od 1. travnja 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 76,87 eur, počev od 1. svibnja 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 106,67 eur, počev od 1. lipnja 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 109,57 eur, počev od 1. srpnja 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 134,46 eur, počev od 1. kolovoza 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 121,68 eur, počev od 1. rujna 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 107,68 eur, počev od 1. listopada 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 106,18 eur, počev od 1. studenog 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 105,10 eur, počev od 1. prosinca 2011. godine, pa do isplate,
– na iznos od 111,78 eur, počev od 1. siječnja 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 117,60 eur, počev od 1. veljače 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 118,38 eur, počev od 1. ožujka 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 114,35 eur, počev od 1. travnja 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 117,07 eur, počev od 1. svibnja 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 118,93 eur, počev od 1. lipnja 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 115,80 eur, počev od 1. srpnja 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 116,62 eur, počev od 1. kolovoza 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 114,28 eur, počev od 1. rujna 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 109,21 eur, počev od 1. listopada 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 114,61 eur, počev od 1. studenog 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 117,20 eur, počev od 1. prosinca 2012. godine, pa do isplate,
– na iznos od 115,39 eur, počev od 1. siječnja 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 105,19 eur, počev od 1. veljače 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 113,85 eur, počev od 1. ožujka 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 116,37 eur, počev od 1. travnja 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 111,21 eur, počev od 1. svibnja 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 100,66 eur, počev od 1. lipnja 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 100,39 eur, počev od 1. srpnja 2013. godine, pa do isplate,
– na iznos od 102,34 eur, počev od 25. srpnja 2013. godine, pa do isplate,
sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se prigovor prijeboja koji je istaknuo tuženik.
VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.344,59 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv presude suda prvog stupnja tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP).
2.1. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljici da mu naknadi parnični trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe uvećan za pripadajući PDV i sudsku pristojbu za žalbu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Tuženik u žalbi sadržajno ističe da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje i na procesnu jednakost iz razloga što je prvostupanjski sud njegove navode i dokazne prijedloge zanemario, međutim uvidom u spis i obrazloženje prvostupanjske presude proizlazi da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem osobnog bankara tužiteljice, te da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze koje je tuženik predložio, osim saslušanja javnog bilježnika na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi koji dokazni prijedlog je pravilno odbio obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora nije mogao tužiteljici objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka i ugovaranja promjenjive kamatne stope. Naime, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavka 1. i 2. ZPP-a), a sudska praksa je u odnosu na dokazni prijedlog za saslušanje javnih bilježnika koji su solemnizirali ugovor o kreditu, zauzela stav da iste nije potrebno saslušavati jer su ugovori o kreditu koji su inače privatne isprave, solemnizirani što znači da za njih vrijedi presumpcija istinitosti dok se ne dokaže suprotno, kao i iz razloga što je uloga javnih bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, pa tako i ugovora o kreditu, ocijeniti jesu li ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao toga posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, što je javni bilježnik koji je ovjeravao predmetni ugovor i učinio što dokazuje potvrda o solemnizaciji bez upozorenja u smislu odredbe članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. (presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., presuda Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.) Napose saslušanje javnih bilježnika, nepotrebno je i zbog zauzetih pravnih shvaćanja Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda RH da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnosti ništetnosti ugovornih odredbi uzimajući u obzir direktan, izravan i obvezujući učinak presude donesene u kolektivnom sporu. (rješenje Vrhovnog suda RH broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., odluka Ustavnog suda RH broj U-III- 2233/2019 od 10. lipnja 2020. i U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.)
5.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije počinio niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 190. ZPP-a. Točno je da je tužiteljica zatezne kamate na svaki pojedeno utuženi mjesečni iznos odredila u podnesku od 27. ožujka 2024. nakon provođenja dokaza financijskim vještačenjem sukladno nalazu vještaka, kojoj preinaci se tuženik nije protivio nego se na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. prosinca 2024. upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, pa se na temelju odredbe članka 190. stavka 4. ZPP-a smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe.
6. Dakle, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a i člankom 190. ZPP-a, kao niti povrede iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, budući su u obrazloženju pobijane presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima tako se presuda može ispitati, a nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, a teret dokaza da je korisnik kredita bio valjano informiran o svim aspektima promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, na način razumljiv prosječnom potrošaču, da bi prosječni potrošač, a što je bila i korisnica kredita u konkretnom slučaju, uopće mogla dati informirani pristanak na sklapanje Ugovora o kreditu, je bio na tuženiku, što tuženik u postupku nije dokazao. Na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu i naložio isplatu utuženih iznosa kako je pobliže navedeno u izreci pobijane presude.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno da ja kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (tuženika), te kojim je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF, te zahtjev da joj tuženik radi ništetnosti tih odredbi Ugovora, po osnovi stjecanja bez osnove isplati iznos od 1.485,74 eura zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznos od 4.200,60 eura zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
7.1. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire VF, dipl. oec. iz [adresa], kojem je prvostupanjski sud poklonio vjeru kao stručnom i obrazloženom, uručen je uz rješenje suda od 16. veljače 2024., punomoćnici tužiteljice 19. veljače 2024., a punomoćniku tuženika 20. veljače 2024., što je razvidno iz potvrda o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena koje priliježu spisu, na očitovanje u roku od 30 dana, a kako niti tužiteljica niti tuženik nisu imali primjedbi na nalaz vještaka, visina utuženog iznosa nije sporna.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio slijedeće činjenično stanje:
- da su 7. srpnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj: 528-50-3560823, solemniziranom po Javnom bilježniku Mirjani Borić iz Osijeka, 8. srpnja 2006. pod brojem: OU-1441/06 i to tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, za iznos kredita od 37.838,79 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja,
- da je ugovorena kamata od 5,20% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora,
- da je ugovoren rok otplate kredita 84 mjeseca,
- da se radi o standardnom ugovoru čiji sadržaj je odredio tuženik, te o potrošačkom kreditu koji je odobren tužiteljici radi kupnje novog osobnog vozila u svrhu koja nije namijenjena njezinom zanimanju (veterinar) niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, što je razvidno iz Ugovora o kreditu, a proizlazi i iz iskaza tužiteljice,
- da je ugovoreno da se glavnica otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, te da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,
- da je tuženik mijenjao visinu ugovorene kamatne stope u skladu sa svojim Odlukama, o čemu prethodno nije pregovarao sa tužiteljicom već joj je dostavljao pisane obavijesti o izvršenim promjenama,
- da je tužiteljica kredit otplatila 24. srpnja 2013.,
- da više uplaćeni iznos zbog promjenjive kamatne stope iznosi 1.485,74 eura, a zbog valutne klauzule u CHF iznosi 4.200,60 eura, koji iznosi predstavljaju utužene iznose, kojoj visini tužbenog zahtjeva tuženik nije prigovarao.
9. U žalbenom postupku sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva odnosno pitanja jesu li ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu, jesu li tužiteljici bili jasni i razumljivi uvjeti kredita, ima li tužiteljica pravo na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovornih odredbi i u kojem iznosu, od kada tužiteljica ima pravo na zatezne kamate i je li nastupila zastara potraživanja.
10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je između ostalog da je tuženik od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03; - dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09; - dalje ZZP/07) i to članka 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
10.1. Navedena presuda potvrđena je presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
11. Nadalje, iz presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., proizlazi da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih „proizvoda“ dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.
12. Unatoč tome što je ugovaranje valutne klauzule dopušteno jer tako proizlazi iz članka 22. stavka 1. ZOO-a, odredba u Ugovoru o kreditu prema kojoj se visina anuiteta veže uz tečaj valute švicarski franak u vrijeme plaćanja anuiteta tako da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, ne bi se mogla izuzeti od primjene Direktive 93/13/EEZ i ne može se isključiti ispitivanje njezine nepoštenosti, jer valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavka 1. ZOO-a, nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojih ugovora pa tako niti ugovora o kreditu kao potrošačkih ugovora, kako to smatra i Ustavni sud RH u rješenju broj: U-I-392/2011 od 13. prosinca 2016. Osim toga nepoštenost navedenih ugovornih odredbi utvrđena je već u kolektivnom sporu na koji se pozvao prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.
13. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), tako da je prvostupanjski sud pravilno prihvatio pozivanje tužiteljice na odredbe članka 502.c ZPP-a. Naime, sukladno odredbi članka 502.c ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. istog Zakona (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem uključivši i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nju pozvati. Međutim, to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.
13.1. U tom smislu je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022., zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba za određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.
14. Prvostupanjski sud je izvršio analizu spornih ugovornih odredbi, te je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu, (zaposlenik tuženika nije saslušan jer je tuženik odustao od prijedloga za njegovo saslušanje) iz čijeg iskaza, nasuprot žalbenim navodima tuženika, proizlazi da tuženik tijekom postupka koji je prethodio sklapanju Ugovora nije dao tužiteljici odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i utjecaju osporenih ugovornih odredaba na njezine novčane obveze, pa tako i o parametrima koji utječu na visinu kamatne stope, te rizicima vezanim uz ugovaranje valutne klauzule u CHF, kao i da se u konkretnom slučaju radi o standardnom (tipiziranom) ugovoru o kreditu koji je tuženik unaprijed pripremio, a da je upravo na tuženiku bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu, kao i o parametrima koji utječu na visinu kamatne stope, čime je uzrokovana neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, tako da je prvostupanjski sud vodeći računa i o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka u postupku koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem: Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. ZZP/03 (članak 96. i 97. ZZP/07), a u vezi s člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio ništetnima ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP/03 (članak 102. ZZP/07) i članku 322. ZOO-a.
14.1. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tuženika jer je u postupku utvrđeno da je tuženik kao banka povrijedio prava i interese tužiteljice kao potrošača odnosno korisnice kredita i to na način da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo nego su ponuđene tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika na sadržaj kojih nije mogla utjecati, kao i da te odredbe nisu bile jasne, lako razumljive i uočljive, a nisu joj objašnjeni mogući rizici kredita vezanog za tečaj švicarskog franka i promjenjivu kamatnu stopu, čime je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iako je tvrdio suprotno tuženik nije predlagao dokaze u tom pravcu.
15. Imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi naplatio i primio od tužiteljice ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111 . Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18; - dalje: ZOO) u vezi s člankom 323. stavka 1. ZOO-a, time da je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire VF, dipl. oec., kojem tuženik nije prigovarao, utvrđeno da je tužiteljica na temelju ništetnih ugovornih odredbi preplatila tuženiku iznos od 1.485,74 eura zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznos od 4.200,60 eura zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli.
16. Neosnovano tuženik navodi da je u ovom predmetu trebalo izvršiti prijeboj tzv. negativnih tečajnih razlika, odnosno od ukupno preplaćenih iznosa oduzeti manje plaćene iznose u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita, iako je takav zahtjev tuženik istakao, međutim do zaključenja prethodnog postupka nije specificirao taj prigovor, tako da prvostupanjski sud nije bio dužan o istome niti odlučivati. Za napomenuti je i da takav prigovor prijeboja ne bio ni osnovan jer tuženik nije zatražio utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u vrijeme otplate kredita kod nižeg tečaja CHF, niti se može pozivati na učinke presude donesene u "kolektivnom sporu" jer u konkretnom ugovornom odnosu nema status potrošača, niti se tužiteljica može smatrati nepoštenim stjecateljem jer svojim postupanjem nije prouzročila ništetnost spornih ugovornih odredbi.
17. U odnosu na prigovor tuženika vezan za tijek zakonskih zateznih kamata, ističe se da netočno tuženik smatra da ne bi bio dužan platiti zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose preplate od dana primitka preplate iz razloga što navodno nije nepošten stjecatelj.
17.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj u smislu članka 1115. ZOO-a jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača, jer je sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nametnuo tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate koje teku od dana plaćanja mjesečnih anuiteta, odnosno svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate, a tuženik je kao nesavjestan stjecatelj (tuženik kao financijska institucija je nesavjestan stjecatelj jer se prilikom promjene kamatne stope i njihove naplate, te prilikom naplate većih iznosa glavnice uslijed primjene ništetne valutne klauzule morao rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, a što nije) dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa.
18. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim.
18.1. Naime, člankom 214. stavka 1. i 2. ZOO-a, propisano je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Člankom 215. stavka 1. ZOO-a, propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a člankom 241. ZOO-a, da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način što je propisano člankom 245. stavka 1. i 3. ZOO-a. Prema članku 225. ZOO-a, tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a kako u odnosu na institut stjecanja bez osnove nije određen neki drugi rok zastare to se u ovome slučaju primijenjuje opći zastarni rok.
18.2. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (odluka VSRH Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.) Na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/22-2), izrazio mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja pravnog shvaćanja sa sjednice održane 30. siječnja 2020., te je na toj sjednici utvrđeno da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
18.3. Uobzirujući navedene odredbe o zastari propisane Zakonom o obveznim odnosima, te objedinjena pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, može se zaključiti da je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava koji je vođen pod brojem P-1401/2012, u kojem je tužba podnesena 4. travnja 2012., prekinut tijek zastare do pravomoćnog okončanja toga spora koji je pravomoćno završen donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem promjenjive kamatne stope, odnosno donošenjem presude poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule.
18.4. Dakle od navedenih dana teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007., tako da se primjenjuje zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno od 15. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli (nakon prekida zastara počinje teći iznova a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne uračunava se u tijek zastare), pa obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., podnesena je unutar zastarnog roka od pet godina, tako da zastara u odnosu na restitucijski zahtjev na ime ništetnosti spornih ugovornih odredbi nije nastupila.
18.5. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024. (Su-IV- 123/2024-5) Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je slijedeće pravno shvaćanje: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.”, slijedom čega neosnovano tuženik ističe prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zatezne kamate.
19. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je na temelju članka 1111. i 1115. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu utuženih iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja mjesečnih anuiteta (datume dospijeća navedene u podnesku od 27. ožujka 2024. tuženik nije osporio).
20. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je u cijelosti pobijana prvostupanjska presuda.
21. Na temeljem članka 166. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u stavku II izreke ove presude, jer tuženik nije uspio sa žalbom u drugostupanjskom postupku.
Slavonski Brod, 9. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
