REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-749/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Gjergj Lekaj i Marko Rogić, iz Rijeke, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Marinu Matiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri, pisarnica Rijeka, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici od 15. svibnja 2024., poslovni broj: Pn-39/2020., u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici od 15. svibnja 2024., poslovni broj: 28 Pn-39/2020., u cijelosti.

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Tuženik Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 dužan je tužitelju EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti iznos od 1.773,83 EUR-a, na ime neimovinske štete, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos glavnice teče od 17. prosinca 2019. pa do isplate, a po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi parnične troškove u iznosu 2.890,39 EUR-a, u roku od 15 dana."

2. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu u kojoj navodi da prvostupanjsku presudu pobija u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Ističe kako prvostupanjska presuda nije zakonita, a osobito su sporni osnovanost tužbenog zahtjeva, obzirom da nije provedeno odgovarajuće vještačenje po vještaku specijalisti sudske medicine. Navodi kako je cjelokupna dijagnoza istegnuća vrata postavljena anamnestički temeljem iskaza tužitelja, bez ikakve daljnje objektivne potvrde. Mišljenja je da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje prihvativši nalaz i mišljenje vještaka dr. Majića. Bez ikakvog je temelja vještakova ocjena kako je kod tužitelja zaostalo smanjenje životne aktivnosti, kao i da je tužitelj trpio bolove koji bi trajali mjesec dana. Napominje kako tužitelj ima jedan nalaz KBC Rijeka na dan nezgode i nekoliko kontrola opće prakse. Osporava se i visina dosuđene štete, jer je mišljenja da je ista previsoko dosuđena. Nadalje ističe kako u Zakonu o obveznim odnosima uopće ne postoji pojam „smanjenja životne aktivnosti“, pa stoga nije jasno koje je to materijalno pravne odredbe primijenio prvostupanjski sud. Osporava i odluku o troškovima postupka i to iz razloga jer je prvostupanjski sud odluku temeljio na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je objavljena u Narodnim novinama 138/23, te je vrijednost jednog boda računao po 2,00 eura, umjesto da je do stupanja Izmjena Tarife („Narodne novine“ broj 37/22) i nove Tarife („Narodne novine“ broj 138/23) tužitelju priznao trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kuna, a nakon stupanja na snagu nove Tarife 15,00 kuna, odnosno 2,00 eura. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu ili podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), budući presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama, te se može ispitati.

5.1. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe tuženika, a također i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Neosnovano tuženik žalbenim navodima ukazuje na propust prvostupanjskog suda glede savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, budući je prvostupanjski sud provedene dokaze cijenio po slobodnom uvjerenju, sukladno članku 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja. Pri tome, navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica, ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koja je proizašla iz štetnog događaja od 27. rujna 2019. Štetni događaj dogodio se na način da je osiguranik tuženika prednjim dijelom svog vozila udario u stražnji dio vozila kojim je upravljao tužitelj, a koje vozilo je u trenutku štetnog događaja bilo zaustavljeno u koloni vozila.

8. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je među strankama bio nesporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika, ali je bilo sporno je li tužitelj u štetnom događaju zadobio objektiviziranu tjelesnu ozljedu.

9. Prvostupanjski je sud nakon provedenih dokaza, uvidom u medicinsku dokumentaciju, saslušanjem tužitelja, te nakon što je izveo dokaz medicinskim vještačenjem, utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio tjelesne ozljede i to konkretno dislokaciju, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata u području vrata, da je pregledan na OHBP KBC Rijeka odmah nakon povređivanja, a daljnje liječenje je provodio kod obiteljskog liječnika. Liječnik vještak u svom je nalazu i mišljenju utvrdio kako je tužitelj zbog ozljeđivanja trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od dva dana, te bolove slabog intenziteta u trajanju od 30 dana. Pretrpio je jaki primarni strah u trenutku ozljeđivanja u trajanju od cca 15 do 30 minuta, te sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 7 dana. Osim toga, vještak je naveo da je kod tužitelja zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 3% a radi se o zaostalim posljedicama u vidu povremenih bolova vratne kralježnice i muskulature vrata, te zatezanje vratne musculature.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je u štetnom događaju, za koji je odgovoran osiguranik tuženika, tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavka 2. u vezi s člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje u tekstu: ZOO), kao i da utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 1. ZOO-a.

11. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i ocjenu provedenih dokaza prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika kako je dijagnoza istegnuća vratne kralježnice postavljena anamnestički temeljem iskaza tužitelja bez ikakve daljnje objektivne potvrde, odnosno kako je uopće sporno je li tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu, valja navesti da je iz provedenog vještačenja, kao i priložene medicinske dokumentacije vidljivo da se tužitelj odmah nakon štetnog događaja javio na OHBP KBC Rijeka (lokalitet Sušak) gdje su obavljene dijagnostičke pretrage, postavljena je dijagnoza, ordinirana terapija mirovanjem i analgeticima te mu je preporučeno nošenje Schantzovog ovratnika. Preporučena je kontrola kod obiteljskog liječnika. Iz priloženog kartona ordinacije opće medicine dr. CMP vidljivo je da se tužitelj svojoj liječnici javio već 30. rujna 2019., te je naručen na kontrolu za sedam dana. Iz kartona je međutim vidljivo da se tužitelj obiteljskoj liječnici javio prije proteka sedam dana, odnosno konkretno 3. listopada 2019., kada je liječnica konstatirala da su bolovi u pogoršanju kad skine ovratnik, a pokreti ograničeni, te mu je ordinirana druga terapija. Poslije toga su u zdravstvenom kartonu zabilježena još četiri kontrolna pregleda, gdje se i dalje spominju bolovi u vratu i ramenima. Dakle, ne radi se o postavljanju dijagnoze isključivo na temelju iskaza tužitelja, kako to tvrdi tuženik u svojoj žalbi, već na temelju medicinske dokumentacije koja je priložena u spisu.

12.1. Kada se uzme u obzir način nastanka štetnog događaja, koji se žalbenim navodima ne osporava, a budući se radilo o udarcu vozila osiguranika tuženika njegovim prednjim dijelom u stražnji dio vozila kojim je upravljao tužitelj koji je stajao u koloni vozila, nesporno je da pri takvom srazu (ovisno o brzini kretanja vozila) može doći do ozljeda kakve je u štetnom događaju pretrpio tužitelj. Kada se pri tome dovede u vezu iskaz tužitelja koji je naveo da oba vozila, a pogotovo vozilo osiguranika tuženika nisu bili u voznom stanju nakon štetnog događaja, te podatak iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova PU Primorsko-goranske Policijske postaje Crikvenica od 24. listopada 2019. da je na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] (vozilo osiguranika tuženika) bio oštećen cijeli prednji dio vozila, farovi od vozila i registarska pločica, a na vozilu kojim je upravljao tužitelj zadnji branik, podvozje i zadnja vrata (strana 13. – 14. spisa), neosnovano tuženik u žalbi osporava nastanak tjelesne ozljede koju je zadobio tužitelj. S tim u vezi treba i dodati da je tužitelj u svom iskazu naveo kako je osiguranik tuženika, nakon štetnog događaja, djelatnicima policije rekao da je vozio 70 do 80 km/h i da nije kočio, jer nije shvatio da vozila ispred njega stoje u koloni. Ovom dijelu iskaza tužitelja, tuženik nije prigovarao, odnosno nije ga osporio.

12.2. Sve naprijed navedeno upućuje na zaključak da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio prijedlog tuženika da se odredi novo vještačenje po vještaku sudske medicine, jer je i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, vještačenje pravilno i potpuno provedeno, a vještak je na glavnoj raspravi koja je održana 9. travnja 2024. otklonio sve nejasnoće vezane uz svoj nalaz i mišljenje, kako u pogledu mogućnosti nastanka ozljede, tako i u dijelu u kojem se osporava postojanje trajnih posljedica.

13. Pri ocjeni visine pretrpljene štete prvostupanjski je sud, a na što se također u žalbi upire, utvrdio zasebnu naknadu štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha i smanjenja životne aktivnosti, što nije u duhu naprijed navedenih zakonskih odredbi Zakona o obveznim odnosima, na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud. Utvrđenu naknadu štete bilo je potrebno ocijeniti u jedinstvenom iznosu zbog ukupnosti povrede prava osobnosti. Intenzitet pretrpljenih boli i straha, kao i smanjenje životne aktivnosti samo su kvalifikatorne okolnosti koje, među ostalim, treba imati u vidu kod ocjene visine nastale štete, jer zajedno sa ostalim okolnostima utječu na ocjenu suda o povredi prava osobnosti i visini pravične novčane naknade zbog te povrede, vodeći pritom računa o tome da naknada treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu daje se oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja i što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža. U konkretnom slučaju, iako je prvostupanjski sud u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenio, ipak je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda trebalo jednako odlučiti. To zato što okolnosti slučaja, način nastanka štetnog događaja, dob tužitelja, intenzitet i trajanje bolova i straha, neugodnosti kojima je tužitelj bio izložen tijekom liječenja (nošenje Schantzovg ovratnika), kao i posljedice koje su zaostale od povređivanja, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu koji je utvrdio prvostupanjski sud. Napominje se prvostupanjskom sudu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koje je imao u vidu prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade, nisu puka matematička formula koja se primjenjuje prilikom određivanja visine pravične novčane naknade.

14. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je u odluku o troškovima postupka trebalo obračunati tako da se uzme da je vrijednost boda 1,33 eura/10,00 kuna, odnosno 1,99/15,00 kuna, odnosno 2,00 eura, ovisno o tome kada je svaka pojedina radnja poduzeta. Naime, odluka o trošku postupka donesena je u presudi od 15. svibnja 2024. kada je u primjeni bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika objavljena u Narodnim novinama 138/23, a kojom je u Tbr. 54. vrijednost boda određena u visini od 2,00 eura. Nadalje u Tbr. 50 stavku 3. Tarife/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a, budući je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom. Pri tome je vodio računa i o odredbi članka 155. stavku 1. ZPP-a, jer je tužitelju dosudio troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a koji su obračunati sukladno odredbama Tarife/23.

15. Slijedom navedenog, a temeljem članka 368. stavka 2. ZPP-a, odnosno u odnosu na odluku o troškovima postupka sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

16. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa istom nije uspio. Ova odluka temelji se na članku 166. stavku 1., u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP- a.

Slavonski Brod, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić