REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-41/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 Kapital d.o.o., OIB:57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Buterin & Partneri iz Zagreba, Masarykova 3, protiv tuženice TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Drašku Semrenu, odvjetniku iz Zagreba, Malešnica 31, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 29. kolovoza 2022., poslovni broj: Povrv-153/2020-6, koja je ispravljena rješenjem od 19. rujna 2022. poslovni broj Povrv-153/2020-12, u sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženice TL, preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 29. kolovoza 2022., poslovni broj: Povrv-153/2020-6, koja je ispravljena rješenjem od 19. rujna 2022. poslovni broj Povrv-153/2020-12, u pobijanim točkama I. i III. izreke, te se sudi:

“1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba pod posl.br.Ovrv-52/2017 od 3. siječnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 19.266,44 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 7.746,80 kn koje teku od 3.1.2017. do isplate sve po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

2. Nalaže se tužitelju B2 Kapital da tuženici TL naknadi parnični trošak u iznosu od 1.101,60 eura (slovima: tisućustojedaneuro i šezdeset centi), u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju B2 Kapital da tuženici TL naknadi trošak žalbe u iznosu od 207,38 eura (slovima: dvjestosedameura i tridesetosam centi), u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Djelomično ostaje na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba pod posl.br.Ovrv-52/2017 od 3. siječnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 19.266,44 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos glavnice od 7.746,80 kn koje teku od 3.1.2017. do isplate sve po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od osam dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba pod posl.br.Ovrv-52/2017 od 3. siječnja 2017. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj da tužitelju isplati iznos od 9.986,92 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 12.978,99 kn teku od 28.12.2016. do isplate sve po stopi prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena. III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.928,00 kn u roku od osam dana.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.928,00 kuna u roku od osam dana.“

dok je rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno:

„Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik Mladen Matoš iz Zagreba pod posl.br.Ovrv-52/2017 od 3. siječnja 2017. u dijelu za iznos od 16.837,04 kn."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja od 19. rujna 2022. odlučeno je:

"Ispravlja se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici posl.br.Povrv-153/2020-6 od 29. kolovoza 2022. u toč.III. izreke tako da ista ispravno glasi: ''III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.928,00 kn u roku od osam dana.''

2. Tuženica je pravovremeno podnijela žalbu protiv točke I. i III. izreke presude i to zbog svih žalbenih razloga. Ističe kako je tijekom postupka više puta upozorila i predložila dokaze da se u vezi s tražbinom protiv tuženice vodilo i vodi nekoliko postupaka, da prvostupanjski sud neke od tih postupaka i spominje u pobijanoj presudi, ali iz toga ne izvodi ni potpune ni pravilne zaključke. Navodi kako je sud u ranijem postupku uzeo u obzir činjenicu da tužitelj ili njegovi pravni prednici vode ovršni postupak protiv tuženice i naplaćuju ovu tražbinu na mirovini tuženice i to za vrijeme trajanja ovog postupka. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud se umjesto vještaka bavi vještačenjem i od utuženog iznosa i onog koji proizlazi iz nepotpunog vještačenja sam odbija dotad naplaćeni iznos od mirovine i sudi iznos koji sudi, a da istovremeno ne dopušta tuženici da u spis dostavi dokaz i podatke o tome od HZMO- a, usprkos tome što je prethodno uzeo u obzir upravo dotad poznati ustegnuti iznos od 9.986,92 kuna. Pri tome još i navodi da vještak prilikom vještačenja nije imao, niti je mogao imati dokaz o tom ustegnutom iznosu na mirovini. Taj iznos je znatno veći i iznosi 12.965,82 kuna prema potvrdi koju je tuženica zatražila od HZMO-a tijekom postupka, a koju je dobila tek nakon zaključenja glavne rasprave. Dalje u žalbi navodi kako prvostupanjski sud uzima u obzir činjenicu da se o ovoj tražbini već vode postupci i da se ova tražbina već naplaćuje na mirovini tuženice, čak i sam uzima u obzir obračun ranije poznate ustegnute iznose, ali ne dopušta pribavljanje i provedbu novog, aktualnog podatka o tome od HZMO-a iako zna, ne samo da vještak nije imao uopće te podatke, nego i da je ovrha na mirovini trajala i dalje nakon prethodnog pribavljanja tih podataka u ranijem tijeku postupka. Potom u pobijanoj presudi prvostupanjski sud zamjera tuženici da je to mogla dostaviti i ranije i zaključuje da to tuženica nije dokazala i da ta okolnost ostaje nepoznata. Ovakav postupak i obrazloženje prvostupanjskog suda su, prema navodima žalbe, neobjašnjivi kraj činjenice da je tuženica tijekom postupka već predložila uvid u sve navedene predmete. Tuženica pobija i odluku o trošku. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja na naknadu parničnog troška. Traži i trošak sastava žalbe.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima ističući kako se u žalbi ne mogu isticati nove činjenice, niti predlagati novi dokazi, pa s tim u vezi ukazuje kako očitovanje HZMO-a koja se prilaže uz žalbu predstavlja nedopušteno dokazno sredstvo. U odnosu na navode kako je temeljem odluke u kaznenom postupku na ime oduzete imovinske koristi tuženica uplatila iznos od 5.500,00 kuna, tužitelj ističe kako je navedeni iznos uplaćen u korist državnog proračuna, a ne podmirenja dugovanja tuženice po Ugovoru o tekućem računu. Dalje ističe kako tužitelj nije mogao stupiti u započeti ovršni postupak (Ovrv-2263/99), jer takva mogućnost nije bila predviđena zakonom u to vrijeme, već je morao pokrenuti ovaj postupak. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet potraživanja tužitelja je novčana tražbina koja proizlazi iz Ugovora o tekućem računu koji je tuženica sklopila sa ranijim vjerovnikom Slavonskom bankom d.d. (kasnije Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., sada Addiko Bank d.d.), a koje potraživanje je Addiko Bank d.d. temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 7. rujna 2016. kao cedent prenio na tužitelja kao cesionara. Tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 28.749.93 kuna, što uključuje glavnicu od 7.746,80 kuna i kamate od 21.011,39 kuna.

6. Prvostupanjski je sud tužbeni zahtjev tužitelja smatrao djelomično osnovanim i to za iznos od 19.266,44 kuna. Do navedenog iznosa je došao tako što je od postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 28.749,93 kuna oduzeo iznos od 9.483,49 kuna, koji iznos je ustegnut na mirovini tuženice, a radi se o iznosu koji je ustegnut do slanja obavijesti HZMO 11. siječnja 2019. Pri tome prvostupanjski sud nije utvrdio provodi li se ovrha na mirovini tuženice i dalje, a ako se provodi, koliko je onda stvarno potraživanje tužitelja prema tuženoj po osnovi duga koji proizlazi iz Ugovora o tekućem računu.

7. Osnovano stoga tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, dalje u tekstu: ZPP), budući presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, te se ista presuda ne može ispitati.

8. Kako je međutim bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza, ovaj drugostupanjski sud je unatoč tome što je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, prvostupanjsku presudu preinačio i odluku donio temeljem članka 373.a ZPP-a.

9. Tako iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je predmet potraživanja tužitelja novčana tražbina koja proizlazi iz Ugovora o tekućem računu koji je tuženica sklopila sa ranijim vjerovnikom Slavonskom bankom d.d. (kasnije Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d., sada Addiko Bank d.d.), a koje potraživanje je Addiko Bank d.d. temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 7. rujna 2016. kao cedent prenio na tužitelja kao cesionara;

- da je presudom Općinskog suda u Zagrebu od 29. travnja 1999., poslovni broj V-KO- 676/99 tuženica proglašena krivom za kazneno djelo zlouporabe čeka i kreditne kartice, a koje čekove je izdala bez pokrića i to u ukupnom iznosu od 5.500,00 kuna;

- da je istom odlukom Općinskog suda u Zagrebu od 29. travnja 1999., poslovni broj V-KO-676/99 tuženici oduzeta imovinska korist pribavljena počinjenjem kaznenog djela u iznosu od 5.500,00 kuna;

- da je tuženica u proračun Republike Hrvatske, a temeljem rješenja o ovrsi od 1. lipnja 2000., poslovni broj: Ovrpl-1405/00 uplatila imovinsku korist (priznanice na strani 60. do 62. spisa),

- da iz navoda tužitelja proizlazi da je upravo potraživanje po gore navedenoj osnovi obuhvaćeno tužbenim zahtjevom tužitelja;

- da iz podneska tužitelja od 30. kolovoza 2017. (strana 16. i 17. spisa), kao i iz očitovanja punomoćnika tužitelja na ročištu koje je održano 31. siječnja 2017. (strana 69. spisa) proizlazi kako je raniji vjerovnik Slavonska banka d.d. za istu tražbinu pokrenula ovršni postupak pod poslovnim brojem: Ovrv-2293/99, koji se kasnije vodio pod poslovnim brojem: Ovrpl-742/08, ali da je ta ovrha dovršena 2008.;

- da je tuženica uz podnesak od 18. siječnja 2019. (strana 102. spisa) dostavila obavijest HZMO-a od 11. siječnja 2019. (strana 109. spisa) iz kojeg proizlazi da HZMO vrši ustegu na mirovini tuženice po rješenju o ovrsi poslovni broj:Ovrpl-742/08 (Ovrv- 2263/99) u ukupnom iznosu od 37.781,24, odnosno u mjesečnom iznosu od 688,59 kuna, kako to proizlazi iz Obavijesti o mirovini (strana 105. spisa), te da se sredstva uplaćuju na račun Addiko bank d.d. Iz obavijesti HZMO-a proizlazi da je do tada (11. siječnja 2019.) ukupno ustegnuto 9.483,49 kuna;

- da iz provedenog vještačenja proizlazi kako je na dan otkaza Ugovora o tekućem računu dugovanje tuženice iznosilo ukupno 8.712,28 kuna, a sastojalo se od 7.746,80 kuna dospjelog nepodmirenog glavnog duga i 965,48 kuna dospjelih nepodmirenih zateznih kamata, a da je na dan podnošenja prijedloga za ovrhu u ovom predmetu (2. siječnja 2017.) preostalo dugovanje tuženice po predmetnom tekućem računu iznosilo ukupno 28.758,19 kuna, a sastojalo se od 7.746,80 kuna dospjelog nepodmirenog glavnog duga i 21.011,39 kuna dosjelih nepodmirenih zateznih kamata;

- da vještak prilikom vještačenja nije imao saznanja da je kod HZMO-a u tijeku ustega na mirovini tuženice po rješenju o ovrsi poslovni broj:Ovrpl-742/08 (Ovrv-2263/99), tako da za iznos koji je ustegnut nije umanjio dugovanje tuženice po predmetnom tekućem računu.

10. Prije svega valja navesti da neosnovano tuženica smatra kako je isplatom iznosa od 5.500,00 kuna na ime oduzete imovinske koristi oslobođena obveze plaćanja istog iznosa za koji je tijekom kaznenog postupka utvrđeno da je oštećen prednik tužitelja, a koji se, kako to proizlazi iz stanja prvostupanjskog spisa, sada potražuje u ovom postupku.

10.1. Naime, iz priložene presude Općinskog suda u Zagrebu od 29. travnja 1999. , poslovni broj V-KO-676/99 proizlazi da prednik tužitelja nije postavio imovinskopravni zahtjev kao oštećenik u kaznenom postupku, slijedom čega ima pravo u posebnoj parnici ostvarivati pravo na naplatu štete koja je proizašla iz počinjenja kaznenog djela na štetu prednika tužitelja (VSRH Revr-1275/12-2 od 22. ožujka 2017.).

11. Međutim, iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je, iako je tužitelj tijekom postupka tvrdio da je ovršni postupak radi naplate iste tražbine koji se vodio pod poslovnim brojem: Ovrv-2293/99, a kasnije pod poslovnim brojem: Ovrpl-742/08, obustavljen još 2008., kod HZMO u tijeku ovrha na mirovini tuženice radi naplate novčane tražbine po tom istom rješenju o ovrsi, a radi namirenja iste tražbine koja je predmetom ovog parničnog postupka. Tako naime, proizlazi iz obavijest HZMO-a od 11. siječnja 2019. (strana 109. spisa), što zapravo znači da se u vrijeme pokretanja ovog postupka već provodila ovrha prednika tužitelja za istu tražbinu koju je prednik tužitelja Addiko bank d.d. ustupio tužitelju Ugovorom o ustupu tražbina, a kako to proizlazi iz popisa tražbina na strani 43. i 44. spisa, iz koje dokumentacije je vidljivo da je predmet ugovora o ustupu bila upravo tražbina utvrđena rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovrv-2263/99 na iznos glavnice od 9.586,92 kuna.

12. Predmetni pravni odnos potrebno je sagledati kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO) kojima je reguliran ustup tražbine, dakle kroz članke 80. do 89. ZOO-a.

12.1. Člankom 80. stavkom 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

12.2. Člankom 82. stavkom 1. I 2. ZOO-a propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

13. Predmet spora u ovoj parnici je zapravo pravilnost i zakonitost platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženici naloženo da isplati tužitelju tražbinu, a s tim u vezi i pitanje je li dužnik, odnosno tuženica imala ili nije imala mogućnost izbora kome će, novom ili starom vjerovniku (tužitelju ili Addiko banci) ispuniti svoju obvezu.

14. Iz obavijesti o ustupu potraživanja od 3. studenog 2014. koju je tužitelj uputio tuženici (strana 46. spisa) proizlazi da je tužitelj uredno, sukladno članku 82. ZOO-a tuženicu obavijestio da su mu temeljem Ugovora o ustupanju od strane Hypo-Alpe- Adria-bank d.d. ustupljena sva potraživanja koja je ista imala prema tuženici a temeljem Ugovora o tekućem računu broj ugovora 4050000846, te da je tužitelj novi vjerovnik. Dalje je u obavijesti navedeno da je tuženica u obvezi svoje dospjele obveze na temelju navedenog ugovora ispunjavati prema novom vjerovniku, te je naveden i broj računa na koji je uplate potrebno vršiti uz naznaku da se u protivnom obveze neće smatrati podmirenima.

14.1. U obavijesti o ustupu potraživanja također je navedeno: „Ukoliko ne izvršite plaćanja u skladu s ovom obavijesti na gore navedeni bankovni račun novog vjerovnika, društva B2 Kapital d.o.o., a sredstva za podmirenje potraživanja uplatite na račun Hypo-alpe-Adria-bank d.d., banka će uplate koje je zaprimila od Vas, a u vezi ustupljene tražbine proslijediti novom vjerovniku“.

15. Iz navedene obavijesti koja je upućena tuženici proizlazilo bi da se u konkretnom slučaju zapravo radilo o posebnom slučaju ustupanja tražbine iz članka 88. stavka 2. ZOO-a, tj. o ustupanju radi ispunjenja gdje je, prema članku 88. stavku 4. ZOO-a dužnik imao mogućnost svoju obvezu ispuniti ili ranijem vjerovniku (ustupitelju tražbine) ili novom vjerovniku, odnosno da je tuženica valjano mogla svoju obvezu podmiriti ranijem vjerovniku i time se osloboditi obveze plaćanja cedirane obveze novom vjerovniku. Čak i da se nije radilo o takvoj vrsti cesije, tužitelj je svojom obavijesti ostavio mogućnosti tuženici da uplatu i dalje vrši na račun starog vjerovnika.

16. Stoga, a budući da iz izvedenih dokaza proizlazi da ovrha koju je vodio raniji vjerovnik pod poslovnim brojem: Ovrpl-742/08 (Ovrv-2263/99) nije obustavljena, kako je to tvrdio tužitelj, već se ista provodi ustegama na mirovini ovršenice, to tuženica nije u obvezi istu tražbinu podmiriti i novom vjerovniku, bez obzira na izvršeni ustup tražbine, zbog čega je žalbu tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu na način da je platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

17. S obzirom da je tuženica u sporu uspjela u cijelosti, valjalo je preinačiti i točku III. izreke pobijane presude, te tuženici sukladno članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a dosuditi parnični trošak.

17.1. Trošak tuženice obračunat je prema vrijednosti predmeta spora koja je iznosila 28.749,93 kune, zatim sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 I 37/22 dalje: Tarifa), te prema zatraženom troškovniku. Osnovanim troškom ovaj drugostupanjski sud smatra slijedeći trošak: sastava odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna, prema Tbr. 8 točki 1. Tarife, trošak sastava četiri obrazložena podneska (podnesci od 16. listopada 2017., 8. lipnja 2018., 16. studenog 2018. i 18. siječnja 2019.) u iznosu od po 132,72 eura/1.000,00 kuna svaki, prema Tbr. 8. točki 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima održanim 21. veljače 2019. i 5. srpnja 2022. u iznosu od po 132,72 eura/1.000,00 kuna svako, prema Tbr. 9 točki 1. Tarife. Trošak PDV-a punomoćnik tuženice zatražio je samo za trošak sastava podnesaka od 8. lipnja 2018. i 16. studenog 2018., pa je i navedeni trošak priznat sukladno zatraženom, a u skladu sa Tbr. 42. Tarife u iznosu od 66,36 eura/500,00 kuna. Ovom je trošku dodan zatraženi trošak sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 800,00 kuna, jer je iz spisa vidljivo da je tuženica pozvana na plaćanje sudske pristojbe za prigovor protiv platnog naloga u iznosu od 53,08 eura/400,00 kuna (strana 13. spisa) i pristojbe za žalbu u iznosu od 53,08 eura/400,00 kuna (strana 167.). Ukupni trošak tuženice iznosi 1.101,60 eura/8.300,00 kuna.

17.2. Neosnovan je zahtjev tuženice za naknadu troška zastupanja po punomoćniku na ročištu 13. siječnja 2018., jer navedenog dana nije bilo ročišta, zatim trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, jer punomoćnik tuženice na ročište za objavu nije pristupio, dok je trošak sastava odgovora na žalbu, kao i trošak sastava podneska od 18. siječnja 2018. ocijenjen nepotrebnim.

17.3. Zbog navedenog je u točki I.2. izreke ove presude naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.101,60 eura.

18. Tuženici koja je u cijelosti uspjela sa žalbom pripada i pravo na trošak sastava žalbe i trošak PDV-a u ukupnom iznosu od 207,38 eura, sukladno Tbr. 10 i 42. Tarife. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 2. ZPP-a

19. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer je ovaj trošak bio nepotreban.

20. U nepobijanom dijelu, u točki II. izreke presude, kao i u odnosu na rješenje, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

21. Slijedom navedenog, a temeljem članka 373.a ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić