Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-104/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice SR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužiteljice TR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnici Dobrili Tenžera Kerum, odvjetnici u Sinju, protiv 1. tuženika DR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužene SRO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužene ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužene OR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđivanja stjecanja prava korištenja grobnog mjesta, odlučujući o žalbi 1. – 4. tužitelja i dopuni žalbe izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-829/2024 od 25. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice, 2. tužiteljice, 3. tužitelja i 4. tužiteljice i dopuna žalbe od 9. travnja 2025., kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-829/2024 od 25. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev 1. tužiteljice, 2. tužiteljice, 3. tužitelja i 4. tužiteljice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužiteljice ad.1. i ad.2. kao sunasljednice iza pok. LRO LRO te i iza pok. ZRO korisnice svaka za po 1/5 dijela, a tužitelji ad.3. i ad.4. svaki za po 1/10 dijela te tuženik ad.1. za po 1/5 dijela, a tužene ad. 2. do 4. svaka za po 1/15 dijela grobnog mjesta na groblju [adresa] u [adresa] na kojem je LRO izgradio grobnicu prema rješenju od 09.04.1975.g. oznake: Polje A, Razred 1, Broj 178/A to su tuženici ad.1. do ad. 4. dužni trpjeti prijenos prava korištenja tog grobnog mjesta na tužitelje u evidencijama Čistoće Cetinske krajine d.o.o. za naprijed označene sukorisničke dijelove, a sve temeljem ove presude u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tužiteljica, 2. tužiteljica, 3. tužitelj i 4. tužiteljica (dalje: tužitelji) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi predlažu da drugostupanjski preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, ili podredno da u cijelosti ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 325,00 eura.

2.1. Tužitelju su podnijeli i dopunu žalbe u kojoj dopunjavaju navode iz žalbe.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je nasljednopravni zahtjev kojim tužitelji kao nasljednici zahtijevaju ostavinu od tuženika, pozivom na odredbu čl. 144. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 71/91, 37/94- dalje: ZN/91 ), koja se primjenjuje pozivom na odredbu članka 253. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 - dalje: ZN).

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a i na koje se u svojoj žalbi pozivaju tužitelji.

7. Posebno nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju tužitelji budući je pobijana presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje.

8. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8.1. Tužitelji u tužbi traže da se utvrdi da oni kao zakonski nasljednici imaju pravo korištenja grobnog mjesta broj 178A, koje pravo im pripada po nasljeđivanju iza pokojnog LRO koji je preminuo **.**.1989. Tužitelji tvrde da je LRO bio korisnik grobnog mjesta na groblju u [adresa] koje da mu je dodijeljeno Rješenjem Komunalnog poduzeća od 03. travnja 1975. i na kojem grobnom mjestu je iste godine izgradio grobnicu temeljem Rješenja Općinskog sekretarijata za privredu, komunalne poslove i građenje od dana 09. travnja 1975. Budući da o tom pravu korištenja grobnog mjesta nije bilo odlučeno u ostavinskom postupku iz pokojnog LRO tužitelji su podnijeli prijedlog radi donošenja rješenja o naknadno pronađenoj ostavinskoj imovini, a kako su se tom prijedlogu tuženici, kao sunasljednici, usprotivili upućeni su u parnicu radi ostvarivanja tog prava.

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju posl. broj O-212/89 od 11. kolovoza 1989. iza pokojnog LRO, koji je preminuo **.**.1989., utvrđeno da su njegovim nasljednicima proglašeni supruga ZRO (prednica svih stranaka), sinovi DR i TRO (tuženik i prednik tuženih) te kćeri LR, SR i ĐR (tužiteljice i prednica tužitelja), svi za po 1/6 dijela,

- da predmetnim rješenjem nije raspoređena pravo na korištenje grobnog mjesta kao ostavinska imovina,

- da je Rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ĐR utvrđeno da su njezinim nasljednicima proglašeni suprug VR i djeca ZR i TR, a uvidom u smrtovnicu za VR utvrđeno je da je i on preminuo te da su ga nasljedili djeca ZR i TR (tužitelji u ovom predmetu),

- da je Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita posl. broj O-1843/2022 UPP/OS-55/22 iza pok. TRO utvrđeno da su njegovim nasljednicama u odnosu na sporno grobno mjesto broj 178 proglašene tužene SRO, ČR i OR,

- da iz suglasnih iskaza svjedoka NR, ČRO i CR sud zaključuje da su spornu grobnicu gradila braća DR i TRO, a iz iskaza svjedoka PR da je po Davorovu nalogu napravio spomenik. Njihove iskaze prvostupanjski sud je prihvatio budući ih je ocijenio kao neposredne, uvjerljive i logične,

- da svjedoci AR, BR i UR nemaju osobnih saznanja iz vremena gradnje same grobnice, već su iskazivali o načinu upisa imena korisnika grobnice,

- da iz iskaza svjedoka BR i UR koji su potkrijepljeni dokumentacijom sud prvog stupnja zaključuje da su grobna mjesta 178A i 349B različita grobna mjesta različitih korisnika koja su se pod istim tim brojevima vodila još barem od 1973. , dakle da se radi o dva različita grobna mjesta,

- da iz iskaza svjedokinje AR koja je je trideset godina radila kao pravnica u tvrtki koja upravlja grobljem, proizlazi da je sporno grobno mjesto bilo vođeno kao NN što da znači da se nije znalo tko je nositelj prava raspolaganja, da se grobni očevidnik počeo ustrojavati tek od 2005. kad je obavljeno snimanje i da su se korisnici upisivali temeljem ovjerenih izjava, da je tako i sporna grobnica upisana na imena tuženika 2016. nakon što su podmirena dugovanja od 2000.,

- da iz dokumentacije Čistoće Cetniske krajine d.o.o. proizlazi da su u grobnom očevidniku za grobno mjesto 178/A upisani tuženik DR i prednik ostalih tuženih pok. TRO temeljem izjave od 22. rujna 2016. te da isti podmiruju dužna davanja, za to grobno mjesto, a da je u grobnom očevidniku za grobno mjesto 349/B upisan ŠR pok. S iz [adresa],

- da je tužba u ovom predmetu podnijeta 4. lipnja 2021..

10. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer je zaključio da je pravo tužitelja na zahtijevanje ostavine kao nasljednika zastarjelo i to pozivom na odredbu članka 144. stavak 1. i 2. ZN-a. To iz razloga što je pokojni LRO preminuo **.**.1989., a tužba u ovom predmetu je podnijeta u lipnju 2021., dakle nakon dvadeset godina od smrti zakonskog nasljednika.

11. Naime, odredba članka 144. stavak 1. i 2. ZN/91, koja se u konkretnom slučaju primjenjuje pozivom na odredbu članka 253. stavak 2. ZN-a, glasi: „(1) Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavioca zastaruje prema savjesnom držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke. (2) Prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastaruje za 20 godina.“

12. Tužitelji u ovoj pravnoj stvari zahtijevaju da se utvrdi da su kao sunasljednici iza pok. LRO LRO te i iza pok. ZRO korisnici svaki za po 1/5 dijela, a tužitelji ad.3. i ad.4. svaki za po 1/10 dijela te tuženik ad.1. za po 1/5 dijela, a tužene ad. 2. do 4. svaka za po 1/15 dijela grobnog mjesta na groblju [adresa] u [adresa] na kojem je LRO izgradio grobnicu prema rješenju od 09.04.1975. oznake: Polje A, Razred 1, Broj 178/A kao i da su tuženici dužni trpjeti prijenos prava korištenja tog grobnog mjesta na tužitelje u evidencijama Čistoće Cetinske krajine d.o.o. za naprijed označene sukorisničke dijelove.

13. Pasivno legitimirani su sunasljednici koji su faktično ušli u pravni položaj nasljednika i time onemogućili ostale nasljednike da oni faktično zauzmu pravni položaj koji im pripada na temelju njegovog nasljednog prava. Učinak je zastare nasljedničkog zahtjeva da nasljednik više ne može protiv pasivno legitimirane osobe postići usklađivanje svog faktičnog položaja s pravnim.

14. Budući da tužitelji u ovoj pravnoj stvari zahtijevaju ostavinu kao nasljednici iza pok. LRO umrlog **.**.1989., a tužbu protiv posjednika ostavine su podnijeli 4. lipnja 2021., dakle, po proteku roka od dvadeset godina od smrti ostavitelja, to je zahtjev tužitelja, neovisno o njihovim saznanjima za nasljedno pravo zastario te je neosnovan.

15. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu članka 144. ZN-a jer se radi o tužbi herditatis petititio - nasljedničkoj tužbi, budući da tužitelji zahtijevaju ostavinu kao zakonski nasljednici. U smislu citirane odredbe, a kako se radi o zakonskom obliku nasljeđivanja dužina subjektivnog roka ograničena je objektivnim rokom koji se ne može produljiti, a koji u odnosu na savjesnog držatelja stvari zastarijeva za deset godina u odnosu na nesavjesnog držatelja rok zastare je dvadeset godina.

16. Tvrdnje tužitelja da se radi o vlasničkoj tužbi nisu prihvatljive, jer to ne proizlazi iz činjeničnog supstrata niti iz postavljenog tužbenog zahtjeva, a sud u smislu članka 2. ZPP-a odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva.

17. Pravilna je i odluka o parničnom trošku.

18. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja i dopunu žalbe odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

19. Tužiteljima nije dosuđen žalbeni trošak budući isti nisu uspjeli sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš