Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-362/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po Marku Jaklin, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Eve Lovše 9, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, zastupan po punomoćnicima mr. Dušanki Kuharić i Dejanu Kuhariću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. Dušanka Kuharić i Dejan Kuharić, Vladimira Nazora 1, Ludbreg (ranije tuženik Ergo osiguranje d.d., iz Zagreba, OIB 90874864964, Radnička 80,) uz sudjelovanje umješača Uniqa osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Praška ulica 10, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika i umješača izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-296/2019-83 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbijaju se žalbe tužitelja, tuženika i umješača kao neosnovane, potvrđuju se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-296/2019- 83 od 26. ožujka 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja, tuženika i umješača za naknadu žalbenog troška, kao neosnovani.

III. Odbija se zahtjev umješača za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.961.250,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 3.9.2018. godine, pa do isplate kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.875,00 €, a umješaču iznos od 1.562,50 €, sa zateznom kamatom počevši od donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I Utvrđuje se vps u iznosu od 6.630,00 € u skladu sa čl 40 ZPP. II Dopušta se sudjelovanje umješača UNIQA osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Zagreb, Praška ulica 10, na strani tuženika.“

2. Protiv navedene presude i rješenja u pravovremenom roku žale se tužitelj, tuženik i umješač.

2.1. Tužitelj se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima parničnog postupka. Predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak s uputom prvostupanjskom sudu da u nastavku postupka odredi provođenje novog kombiniranog prometnog- sudskomedicinskog vještačenja i da odredi provođenje medicinskog vještačenja kako bi se utvrdila visina, te da preinači točku II. pobijanog rješenja kojim je dozvoljeno stupanje umješača u postupak na strani tuženika na način da isti prijedlog odbije, a sve sukladno navedenom u žalbi. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 425,25 eura.

2.2. Tuženik se žali protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi, kao o rješenja o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki II. presude na način da naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 42.270,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da ukine točki I. rješenja ili podredno da ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 1.484,58 eura.

2.3. Umješač se žali protiv rješenja o trošku parničnog postupka i rješenja o utvrđivanju vrijednosti prometa spora. Iz svih zakonom propisanih razloga. Predlaže da drugostupanjski sud ukine rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora, a pobijano rješenje sadržano u točki II. Izreke preinači i naloži tužitelju da tuženiku naknadi daljnji prouzročeni parnični trošak u iznosu od 42.640,00 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a podredno oba rješenja ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na odnosno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 1.486,43 eura.

3. Na žalbe tužitelja i tuženika odgovorio je umješač koji u odgovoru na žalbu navodi da je žalba tuženika osnovana, dok smatra da žalba tužitelja nije osnovana. Predlaže da sud uvaži žalbe tuženika i umješača kao osnovane, a da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu, pobijano rješenje o utvrđivanju vrijednosti predmeta spora ukine, rješenje o trošku sadržano pod točkom II. izreke presude preinači, a žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 5.173,41 eura.

4. Žalbe tužitelja, tuženika i umješača su neosnovane.

5. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tužitelja, tuženika i umješača po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud utvrđuje da u donošenju prvostupanjske presude i u postupku koji joj je prethodio nije počinjena niti jedna od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane presude ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koji se sadržajem žalbe poziva tužitelj.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 1.961,250,00 kuna (260.302,61 eura) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od

3. rujna 2018. pa do isplate.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj sa prednikom tuženika (Ergo osiguranje d.d.,) u vrijeme štetnog događaja bio osiguran putem police osiguranja od nezgode broj 672091/0001 uz koju su stranke ugovorile primjenu Općih uvjeta i Tablica invaliditeta, na svotu od tada 2 miliona kuna sa progresijom 400% u slučaju trajnog invaliditeta. Tužitelj navodi da je dana 30. lipnja 2016. stradao kao vozač mopeda [registarska oznaka] (vlasništvo tadašnjeg poslodavca).

10. Također nije sporno da je tijekom postupka došlo do promjene na strani tuženika na način da je sada tuženik Zavarovalnica Sava, zavarovalna družba, d.d., Slovenija, Maribor, Eve Lovše 9, Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, Zagreb, na temelju Ugovora o prijenosu i preuzimanju portfelja od 21. studenoga 2019. preuzeo portfelj Ergo osiguranja dd i kao tuženik stupio u ovu parnicu.

11. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu osigurane svote od tuženika po polici osiguranja od nezgode broj 672091/01 obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, dalje: ZOO), koji se primjenjuje na konkretan slučaj.

12. Tužitelj u žalbi u bitnom prigovara nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka i to prometnog vještaka Igora Jakoplića dipl. ing. i prof.dr.sc. Davor Mayer, spec. sudske medicine po kojima je sud proveo kombinirano sudsko-medicinsko vještačenje, ističući da su imenovani vještaci izašli izvan okvira zadatka koji im je postavo sud, te da su utvrđivali činjenice koje nisu bile sporne, zatim da predmet vještačenja nisu brižljivo razmotrili, te da svoje mišljenje nisu iznijeli savjesno i u skladu s pravilima struke.

13. U odnosu na ovaj žalbeni navod tužitelja potrebno je odgovoriti da su vještaci Jakoplić i Mayer dugogodišnji sudski vještaci sa značajnim iskustvom i znanjem, te su svoje nalaze i mišljenja izradili nepristrano i u skladu s pravilima struke pri čemu su razjasnili sve okolnosti od odlučnog značaja za utvrđenje potpunog i istinitog činjeničnog stanja u konkretnoj pravnoj stvari. Iz njihovog nalaza i mišljenja jasno proizlazi da su se tuženik i umješač na strani tuženika tijekom postupka kao i sada u žalbi sasvim osnovano protivili tužbenom zahtjevu tužitelja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je njihove nalaze ocijenio vjerodostojnima i sačinjenim u skladu s pravilima struke.

14. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke jasno proizlazi da opisanu dinamiku odvijanja navodnog štetnog događaja nije moguće utvrditi na temelju evidentiranih tragova i kazivanja sudionika nezgode i to iz sljedećih razloga:

- da na osobnom vozilu koje je navodno sudjelovalo u prometnoj nezgodi nisu nađena oštećenja niti brisotine koje bi ukazivale na dinamiku kretanja tijela tužitelja kako ju opisuju navodni sudionici prometne nezgode,

- da se prema pokazanom mjestu sudara tužitelj mopedom kretao sredinom svoje prometne trake, što je neuobičajeno, a posebice ako je na raskrižju namjeravao skrenuti udesno,

- da ako je predmetni moped tužitelja nakon sraza pao na lijevi bok, tada tehnički nije moguće da je tužitelj bio odbačen na istu stranu kao i moped, već je morao biti nabačen na prednji lijevi dio vozila, dok na vozilu nisu nađeni bilo kakvi tragovi koji bi potvrđivali da je on tijelom bio u kontaktu s vozilom niti to proizlazi niti iz jednog iskaza,

- da su oštećenja na kacigi tužitelja vrlo neprirodna, izgledaju kao veći broj gusto raspoređenih kratkih ogrebotina, koja se međusobno višestruko preklapaju, a što nije moglo nastati jednostavnim padom na asfaltnu ili betonsku podlogu,

- da se nezgoda doista odvijala na način kako su to opisali navodni sudionici iste, na prednjem lijevom dijelu osobnog vozila morala bi biti nađena oštećenja od kontakta tijela tužitelja s osobnim vozilom, a tijelo tužitelja nikako ne bi moglo biti odbačeno prema naprijed na kolnik kružnog toka za 3,80 metara, a oštećenja na kacigi tužitelja imala bi bitno manji broj ogrebotina koje bi bile uočljivo međusobno razmaknute,

- da se nezgoda doista odvijala na način kako su to opisali navodni sudionici iste, ozljede na tužitelju nastale bi primarno pri kontaktu s osobnim vozilom koje je imalo naletnu brzinu od oko 10 km/h, tj. pri djelomičnom „premještanju“ tijela tužitelja s mopeda na osobno vozilo, a sekundarne ozljede bi nastale daljnjim iskliznućem tužitelja na kolnik preko prednjeg lijevog blatobrana osobnog vozila s visine od oko 0,8 metara.

15. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka sudsko-medicinske struke proizlaze sljedeće bitne činjenice:

- da glava tužitelja u trenutku nastanka ozljede nije bila zaštićena kacigom,

- da uvažavajući jedinu moguću dinamiku nastanka navodne prometne nesreće kakva je utvrđena po prometnom vještaku (odbačaj tijela tužitelja prema naprijed), ozljede tužitelja je moguće tumačiti jedino na način da bi ih on zadobio prilikom pada na kolnik nakon kliznuća s poklopca motora osobnog vozila, ali ni ta varijanta nastanka prometne nezgode nije moguća zbog potpune odsutnosti tragova s tim u vezi na osobnom vozilu, potpune odsutnosti ozljeda koje bi nastale u prvom dijelu takve dinamike (nabacivanjem), kao i neočekivano velikog opsega ozljeda koji bi nastao u drugom dijelu takve dinamike (kliznućem s vozila),

- da međusobni nesklad između ozljeda i utvrđenja prometnog vještaka o načinu odvijanja navodne prometne nezgode otvaraju mogućnost nastanka ozljeda izvan događaja kakav je opisan,

- da opseg inicijalno utvrđenih ozljeda bitno nadmašuje opseg koji bi bio za očekivati kod ovakvog tipa nesreće, odnosno jednostavnim kliznućem s poklopca motora na kolnik,

- da izgled oštećenja na kacigi jasno govori da su ista nastala voljnom ljudskom aktivnošću, a ne akcidentalno, odnosno ne prilikom udara i struganja kacige o asfaltnu podlogu (kako tužitelj tvrdi),

- da izgled oštećenja na odjeći je neuobičajen, odudara od predočenog načina ozljeđivanja i krajnje je upitna povezanost tih oštećenja sa štetnim događajem kakav je prikazan po tužitelju,

- da u slučaju prijema pacijenta s ozljedama kakve su konstatirane inicijalnom obradom oštećenika, i uz iskazane okolnosti nastanka (prometna nesreća), zdravstvena ustanova bila je obvezna nadležnoj policijskoj postaji službenim putem dostaviti obrazac prijave ozljede temeljem kojeg se (zbog postojanja teške tjelesne ozljede) pokreću policijske radnje koje u pravilu rezultiraju kaznenom prijavom, a u nastavku i istražnim postupkom, dok u spisu nema naznaka da se ovaj slijed događaja odvio, što vještak cijeni krajnje neuobičajenim, a svoju ocjenu temelji na opsežnom iskustvu u svojstvu vještaka u kaznenim predmetima.

16. Stoga svi žalbeni navodi tužitelja glede navedenih nalaza i mišljenja sudskih vještaka temelje se isključivo na subjektivnim procjenama samog tužitelja nasuprot pravilnoj ocijeni od strane prvostupanjskog suda.

17. U odnosu na žalbene tvrdnje tužitelja da umješač ne može imati pravni interes da jedna od stranaka u sporu uspije u postupku su pravno neutemeljeni i time neosnovani. Iz podataka u spisu proizlazi da je umješač izjavu o stupanju u parnicu u smislu odredbe članka 206. stavak 1. ZPP-a dao još u podnesku predanom prvostupanjskom sudu 25. svibnja 2021., a činjenica da li je tužitelj takav podnesak zaprimio ili nije, nije od utjecaja na donošenje odluke o dopuštenju miješanja u parnicu posebno kada se ima u vidu činjenica da je umješač zajedno s tužiteljem i ili njegovom punomoćnikom bio prisutan na očevidu održanom dana 10. rujna 2021., kao i na raspravnim ročištima održanim 13. rujna 2023., 8. travnja 2024. i 4. veljače 2025., a prilikom predmetnih pravnih radnji tužitelj se nije protivio sudjelovanju umješača na tim pravnim radnjama, kao niti u predmetnom postupku općenito.

18. Naime, tužitelj se tek sada u žalbi prvi put protivi sudjelovanju umješača u ovom postupku navodeći da umješač nema pravni interes za uspjeh tuženika u sporu, niti da bi ishod ovog postupka imao pravne posljedice za umješača.

19. Suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja pravni interes umješača za sudjelovanje u tuđoj parnici proizlazi iz činjenice da se pravne posljedice presude donesene među parničnim strankama mogu odraziti na njegovu pravnu situaciju, te aktivnost umješača ima za cilj doprinos uspjehu stranke kojoj se pridružuje, a čime se ujedno ostvaruje i zaštita njegovih prava.

20. U konkretnom slučaju, umješač je predočio relevantne dokaze, ukazao na niz spornih okolnosti i iznio sumnje u vjerodostojnost tužiteljeve dokumentacije, te je kroz aktivno sudjelovanje u postupku doprinio utvrđenju činjenica i izradi isprava koje eventualno mogu imati odlučujući utjecaj na njegov pravni položaj, odnosno na ishod parnice koju tužitelj vodi protiv njega pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Pn-3175/2019.

21. Analizom svih provedenih dokaza i ocjenom istih u smislu odredbe članka 8. ZPP-a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio da tužitelj na kojemu je teret dokaza u smislu odredbe članka 219. ZPP-a nije dokazao da se u predmetnom slučaju radi o osiguranom slučaju koji podrazumijeva članak 8. Općih uvjeta, pa nije nastala obveza tuženika na isplatu tužitelju u smislu članka 17. Općih uvjeta koji su sastavni dio predmetnog ugovora o osiguranju – police 672091/01, slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

22. Pravilna je odluka o parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), pa je stoga tužitelj, tuženik i umješač neosnovano osporavaju. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika prvostupanjski sud je pravilno kao vrijednost predmeta spora utvrdio iznos od 6.630,00 eura, u skladu s odredbom članka 40. stavak 4. ZPP- a, budući je tužbeni zahtjev u tužbi i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nerealno visoko postavljen.

23. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, žalbe tužitelja, tuženika i umješača odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu i rješenje potvrditi u cijelosti.

24. Tužiteljima, tuženiku i umješaču nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

25. Umješaču nije dosuđen trošak odgovora na žalbu tužitelja iz razloga je ova postupovna radnja nije bila potrebna niti nužna za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić