Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-53/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnica Vesna Pušić Miličević iz Zagreba, protiv 1. tužene LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene NE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa odvjetnik Marijan Mišević iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama 1. tužitelja, 2. tužitelja i 3. tužitelja, te 1. tužene i 2. tužene, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-1100/2017-34 od 22. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e:
1. Odbijaju se žalbe 1. tužitelja, 2. tužitelja i 3. tužitelja, te žalba 1. tužene i 2. tužene, u odnosu na točku I., II., III., IV., V., i VI. izreke kao neosnovane te se u tom djelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P- 1100/2017-34 od 22. prosinca 2022.
2. Žalba tužitelja djelomično se uvažava u odnosu na odluku o troškovima postupaka sadržanu u točki VII. izreke i rješava se:
"Nalaže se tuženicama da tužiteljima da pored iznosa dosuđenog u točki VII. presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: P-1100/2017-34 od 22. prosinca 2022. na ime parničnog troška plate još i iznos od 744,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 9. lipnja 2025., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena"
3. Odbijaju se 1. tužitelj, 2. tužitelj i 3. tužitelj, te 1. tužena i 2. tužena sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovanim.
4. Odbijaju se 1. tužena i 2. tužena sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Utvrđuje se da je nepostojeći Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12.11.2013. godine, između JE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i AE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao davatelja uzdržavanja, potvrđen pod br. Ov-274/16 kod javnog bilježnika Branka Ranogajca iz Zagreba.
II. Nalaže se brisanje uknjižbe prava vlasništva LE na 25. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-25)-dvosobni stan broj 29, površine 56,71 m2, drugi kat, koji se nalazi u 4-katnom stambenom objektu pod oznakom 10-4/13, popisni broj 20724 u [adresa], koji sadrži 47 stanova, zajedno sa pripadajućim suvlasničkim dijelom zgrade i zemljišta, sagrađeno na zkčbr. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvršene temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između LE i AE dana 24.10.2016. godine, kao pravno nevaljane i uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe tog ugovora u zemljišnim knjigama.
III. Nalaže se brisanje uknjižbe prava vlasništva AE na 25. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-25)-dvosobni stan broj 29, površine 56,71 m2, drugi kat, koji se nalazi u 4-katnom stambenom objektu pod oznakom 10-4/13, popisni broj 20724 u [adresa], koji sadrži 47 stanova, zajedno sa pripadajućim suvlasničkim dijelom zgrade i zemljišta, sagrađeno na zkčbr. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvršene temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju između AE i JE od 12.11.2013. godine, te se uspostavlja zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije provedbe tog Ugovora u zemljišnim knjigama.
IV. Utvrđuje se da nekretnina i to 25. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-25)-dvosobni stan broj 29, površine 56,71 m2, drugi kat, koji se nalazi u 4-katnom stambenom objektu pod oznakom 10-4/13, popisni broj 20724 u [adresa], koji sadrži 47 stanova, zajedno sa pripadajućim suvlasničkim dijelom zgrade i zemljišta, sagrađeno na zkčbr. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavlja ostavinsku imovinu JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
V. Odbija se zahtjev za utvrđenjem da zkčbr. [katastarska čestica] kuća br. 33/20, dvorišta i gospodarske zgrade u [adresa] površine 259 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] površine 384 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] površine 388 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] površine 394 čhv, sve k. o. [katastarska općina] zkul. [broj ZK uloška] upisane kod Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, predstavljaju ostavinsku imovinu JE.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 24.10.2016. sklopljen između pok. AE, kao primatelja uzdržavanja i LE kao davateljice uzdržavanja.
VII. Nalaže se I i II tuženicama da tužiteljima isplate parnični trošak u iznosu od 51.763,50 kn / 6.870,20 eur1, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 22. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tužitelj, 2. tužitelj i 3. tužitelj (dalje: tužitelji), te 1. tužena i 2. tužena (dalje: tužene).
2.1. Tužitelji se žale protiv prvostupanjske presude u odbijenom dijelu pod točkom V., VI. i VII. zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu preostalog zatraženog parničnog troška, ili podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i vrati na ponovnu odluku. Tužitelji potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 1.300,00 eura, + 20 % Tbr.36, 1.560,00 eura, te 390,00 eura na ime PDV-a 25%, trošak sudske pristojbe na žalbe u iznosu od 510,98 eura i trošak sudske pristojbe na drugostupanjsku odluku u iznosu od 510,00 eura.
2.2. Tužene pobijaju presudu u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VII. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način na tužitelje odbije sa tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka tuženima, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje. Potražuju žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 1.961,24 eura.
3. Na žalbu tužitelja odgovorile su tužene koje u svom odgovoru osporavaju žalbene navode tužitelja, te budući žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja u odnosu na ožalbeni dio presude kao ni odluka suda prvog stupnja u tom dijelu, predlažu žalbu tužitelja odbiti i tuženima dosuditi trošak odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 1.573,00 eura.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana samo u dijelu odluke o trošku.
4.1. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 1. ZPP-a.
6. Posebno nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju tuženici, budući presuda nema nedostataka, zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i razumljivi, te utemeljeni na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.
7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, te na temelju činjenica utvrđenih ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a potpuno utvrdio činjenično stanje, koje je pravno relevantno za zakonito presuđenje ovog spora.
9. Predmet spora prema tužbenom zahtjevu iz podneska od 11. siječnja 2019. uređenog podneskom predanom na ročištu 14. studenoga 2022. je zahtjev tužitelja kao pravnih slijednika pok. JE, protiv tuženica kao pravnih slijednica pok. AE, za utvrđenjem:
- da je nepostojeći Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između pok. JE, kao primateljice uzdržavanja i AE, kao davatelja uzdržavanja od 12. studenoga 2013., te utvrđenje da nekretnine koje su bile predmet tog ugovora (upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu i Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini), predstavljaju ostavinsku imovinu iza pok. JE, te da se u zemljišnim knjigama briše uknjižba prava vlasništva AE i uspostavlja zemljišnoknjižno stanje koje je bilo prije provedbe tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnim knjigama,
- brisanje uknjižbe prava vlasništva AE izvršene temeljem tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju između AE i JE od 12.11.2013. te uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe tog Ugovora u zemljišnim knjigama,
- da je nekretnina i to 25. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-25)-dvosobni stan broj 29, površine 56,71 m2, drugi kat, koji se nalazi u 4-katnom stambenom objektu pod oznakom 10-4/13, popisni broj 20724 u [adresa], koji sadrži 47 stanova, zajedno sa pripadajućim suvlasničkim dijelom zgrade i zemljišta, sagrađeno na zkčbr. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],kao i nekretnina zkčbr. [katastarska čestica] kuća br. 33/20, dvorišta i gospodarske zgrade u [adresa] površine 259 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] površine 384 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] površine 388 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] površine 394 čhv, sve k. o. [katastarska općina] zkul. [broj ZK uloška] upisane kod Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini predstavljaju ostavinsku imovinu JE iz [adresa],
- da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 24. listopada 2016. sklopljen između pok. AE, kao primatelja uzdržavanja i LE kao davateljice uzdržavanja, te u zemljišnim knjigama brisanje kao pravno nevaljanog upisa koji je proveden temeljem tog ugovora i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (u slučaju da se kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je nepostojeći Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između pok. JE, kao primateljice uzdržavanja i AE, kao davatelja uzdržavanja od 12. studenoga 2013. godine), da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između pok. JE, kao primateljice uzdržavanja i AE, kao davatelja uzdržavanja od 12. studenoga 2013.,
- brisanje uknjižbe prava vlasništva LE izvršene temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između nje i AE dana 24.10.2016., kao pravno nevaljane i uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe tog ugovora u zemljišnim knjigama.
10. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12. studenoga 2013. nije niti nastao, odnosno da je nepostojeći smatrajući da pok. JE nije potpisala sporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 12. studenoga 2013., a niti je dana 21. siječnja 2016. bila zbog svog psihičkog statusa bila sposobna razumjeti sadržaj i posljedice Izjave za koju tuženice tvrde da ju je dala pred javnim bilježnikom. Ovdje valja reći da sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništavosti navedenog ugovora s obzirom da je prihvatio glavni zahtjev da je taj ugovor nepostojeći, odnosno da nije nastao.
11. Odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 24.10.2016. sklopljen između pok. AE i CE zaključujući da u dokaznom postupku nije utvrđena niti jedna okolnost, koja bi dala osnovu za zaključak da davateljica uzdržavanja nije imala namjeru voditi brigu o pok. AE i pomagati mu, već naprotiv iz uvjerljivih iskaza obje tuženice zaključuje ida se I tužena i prije smrti JE pomagala i njoj i AE, dok su još zajedno živjeli, a nastavila se brinuti i pomagati ocu u njegovoj bolesti i nemoći nakon AO smrti. Također niti su utvrđene okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je jedina pobuda kod sklapanja ugovora bila lišiti tužitelje nasljedstva, niti da bi takva pobuda bitno utjecala na odluku primatelja uzdržavanja da sklopi ugovor, a da bi to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, zbog čega bi ugovor bio ništav i bez učinka.
12. Odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenjem da zkčbr. [katastarska čestica] kuća br. 33/20, dvorišta i gospodarske zgrade u [adresa] površine 259 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] površine 384 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] površine 388 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] površine 394 čhv, sve k. o. [katastarska općina] zkul. [broj ZK uloška] upisane kod Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini, predstavljaju ostavinsku imovinu JE.
13. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:
- da je dana 21. siječnja 2016. javnobilježnički prisjednik Domagoj Ranogajec izvršio solemnizaciju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 12. studenoga 2013. godine između pok. JE (prednice tužitelja), kao primateljice uzdržavanja i AE (prednika tuženica), kao davatelja uzdržavanja,
- da se temeljem navedenog ugovora prednik tuženica AE se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnina i to: - dvosobnog stana br. 29. površine 56,71 m2 na drugom katu, etažno vlasništvo (E-25), koji se nalazi u 4-katnom stambenom objektu pod oznakom 10-4/3, popisni broj 20724 u [adresa] u [adresa], koji je sagrađen na zkčbr. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; - zkčbr. [katastarska čestica] kuća br. 33/20, dvorišta i gospodarske zgrade u [adresa] površine 259 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] površine 384 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] površine 388 čhv, zkčbr. [katastarska čestica] vrt u [adresa] površine 394 čhv, sve k. o. [katastarska općina] zkul. [broj ZK uloška] upisane kod Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini,
- da su podnesene dvije odvojene tužbe sa istim predmetom spora, činjeničnim tvrdnjama i zahtjevom, s tim da je tužbu u predmetu P-1236/16-3 podnio DE - unuk pok. JE, a tužbu u predmetu P-966/17 su podnijeli PE i ME – unuk i sin pok. JE. Sud je na prijedlog tužitelja raspravnim rješenjem od 28. ožujka 2019. izvršio spajanje tih predmeta zbog ekonomičnosti u postupanju, odnosno kako bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi, a sve imajući u vidu članak 313. ZPP-a,
- da je tijekom postupka bilo sporno je li pok. JE (pravna prednica tužitelja), sklopila sa sada pok. AE Ugovor o doživotnom uzdržavanju 12. studenoga 2013.,
- da je radi utvrđenja ove činjenice provedeno je grafološko vještačenje po vještaku Marijanu Krajini, kojim je utvrđeno da potpisi na Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 12. studenoga 2013. nisu potpisi napisani rukom JE,
- da je sud nalaz i mišljenje vještaka Marijana Krajine, kako pisani, tako i njegovo usmeno očitovanje prihvatio kao stručno, objektivno, jasno i detaljno obrazloženo, te je iz istog utvrdio kako JE nije potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primateljica uzdržavanja dana 12. studenoga 2013.,
- da se vještak Krajina očitovao na prigovore tuženica i usmeno na ročištu 17. veljače 2015. navodeći da su potpisi sa kartona OI kod MUP-a bitni pri analizi dostavljenog nespornog materijala, jer je nastao pred službenom osobom i isti je uzet u obzir kao temelji referentni materijal u odnosu na sporni potpis iz 2013. ; očitovao se da bi rezultat vještačenja bio isti da je vještačenje vršio samo temeljem tog potpisnog kartona MUP-a, bez ostalog što je cijenio kao nesporni materijal, jer su analizom tog materijala sa spornim materijalom uočene strukturne razlike u rukopisu. Medicinsku dokumentaciju pok. JE nije cijenio kao relevantnu, jer je za njega relevantan samo rukopis, odnosno potpisi skriptora i njihova kvaliteta.
- da su tuženice ustrajale na prigovoru na nalaz i mišljenje vještaka grafologa u pogledu nespornog materijala koji je korišten za potrebe vještačenja, osim potpisnog kartona MUP-a za pok. JE (čestitke, dopisnice), koji prigovor je prvostupanjski sud ocijenio kao irelevantan s obzirom da se vještak jasno očitovao da je kao referentan materijal za svoj nalaz i mišljenje koristio upravo potpisni karton MUP- a za pok. JE iz 2012. i njega dovodio u vezu sa spornim materijalom, te da bi rezultat njegovog nalaza i mišljenja bio identičan da je samo taj potpisni karton imao kao jedini nesporni materijal za usporedbu,
- da je tijekom postupka bilo sporno i to da je JE dana 21. siječnja 2016. kod javnog bilježnika priznala potpis na ugovoru o doživotnom uzdržavanju iz 2013. kao svoj, što je javni bilježnik konstatirao (što proizlazi iz potvrde javnog bilježnika Branka Ranogajca od 21. siječnja 2016.) budući da tužitelji tvrde da pok. JE zbog svog zdravstvenog stanja u kojem se nalazila u ustanovi nije bila u mogućnosti to učiniti, a sve i da je, da nije bila sposobna niti shvatiti značenje te pravne radnje,
- da je sud na tu okolnost proveo dokaze uvid u dopis i dokumentaciju Specijalne bolnice za produženo liječenje Duga Resa i vještačenje po vještaku vještaka prof. dr. Darka Breitenfelda, neurologa,
- da iz dopisa i dokumentacije Specijalne bolnice za produženo liječenje Duga Resa proizlazi da JE nije napuštala Specijalnu bolnicu za produženo liječenje u razdoblju od 5. studenoga 2015. do smrti **.**.2016., te da je dana 21. siječnja 2016. bila u toj bolnici,
- da iz opisa navedene ustanove od 7. studenoga 2016. proizlazi da prema konzilijarnom nalazu psihijatra, protokol 2015000100 i 2015000403 ona nije bila sposobna samostalno donositi odluke, niti razumjeti dokumente koje potpisuje,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. Darka Breitenfelda, neurologa od 8.7.2020. proizlazi da pok. JE imala psihičke i kognitivne promjene verificirane u pregledima psihijatra 11. svibnja 2015. i 29. prosinca 2015. u smislu psihoorganskog sindroma, uz zaključak da nije sposobna adekvatno razumjeti dokumente koje potpisuje, kao i preporuku da se odmah pokrene postupak skrbništva za posebne potrebe kod nadležnog Centra za socijalnu skrb. Kako se radi o kroničnim promjenama s medicinskog stanovišta očekivano je perzistiranje ili eventualno pogoršanje psihičkog i kognitivnog statusa i nije logično za očekivati da bi se psihički/kognitivni status popravio od 22. siječnja 2016. na dalje. Stoga vještak zaključuje da pok. JE dana 21. siječnja 2016. nije bila sposobna prihvatiti pravne posljedice ugovora o doživotnom uzdržavanju,
- da se vještak očitovao na prigovore tuženica na nalaz i mišljenje vještaka na način da je ostao da kod svog pisanog nalaza i mišljenja da JE na dan 21.1.2016. zbog kognitivnih i psihičkih promjena u smislu psihoorganskog sindroma nije bila sposobna adekvatno razumjeti dokumente koje potpisuje. Nakon uvida u zdravstveni karton pok. JE koji mu je uručen od strane punomoćnice tužitelja na tom ročištu, vještak je citirao nalaz liječnika obiteljske medicine od 19. listopada 2015. u kojem se uz dijagnozu zloćudne bolesti navodi: "Pacijentica gotovo nepokretna, teško komunicira, kahektična, potrebna njega 5 puta tjedno, pojačana zdravstvena njega bolesnika sa povećanim potrebama", te idući nalaz od 27.10.2015. u kojem se navodi: "Stanje je sve gore, sada ne izlazi iz kreveta, predala se. Ne želi jesti niti piti, savjet o prehrani, hidraciji, psihološka podrška i savjet." Također je ponovio da bez obzira na njen fizički status, psihički status pok. JE prema med. Dokumentaciji, dana 21. siječnja 2016. je bio takav da nije bila sposobna adekvatno razumjeti dokumente koje potpisuje,
- da je prvostupanjski sud prihvatio kako pisani nalaz i mišljenje, tako i usmeno očitovanje, jer je zaključio da je vještak detaljno, vrlo jasno i objektivno, te stručno, temeljem medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona pok. JE obrazložio isti, te odgovorio na prigovore tuženika, tako da u konačnici u tom smislu nije bilo nikakvih daljnjih prijedloga,
- da upis prava vlasništva AE izvršen temeljem naprijed navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju na navedenim nekretninama nije istinit budući se isti upisao kao vlasnik temeljem naprijed navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju za kojeg je sud prvog stupnja utvrdio da je nepostojeći,
- da su sada pok. AE kao primatelj uzdržavanja i I tužena LE kao davatelj uzdržavanja sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 24. listopada 2016., pred javnim bilježnikom Blankom Žaja u Karlovcu, predmet kojeg je 25. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-25)-dvosobni stan broj 29, površine 56,71 m2, drugi kat, koji se nalazi u 4-katnom stambenom objektu pod oznakom 10-4/13, popisni broj 20724 u [adresa], koji sadrži 47 stanova, zajedno sa pripadajućim suvlasničkim dijelom zgrade i zemljišta, sagrađeno na zkčbr. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Za uzvrat se I tuženica obvezala pružati mu pomoć i skrb, što i čini i u trenutku sklapanja ugovora,
- da je sporno je među strankama je li taj ugovor sklopljen sa nedopuštenom pobudom, te je li isti nemoralan, odnosno je li I tužena bila u dobroj vjeri u trenutku upisa u zemljišne knjige u kojem ju slučaju štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima,
- da je sud na tu okolnost proveo dokaz saslušanjem tužene JE koja je u svom iskazu navela da je njoj tata rekao 2014. godine da je sklopio sa JE Ugovor o doživotnom uzdržavanju, što je njoj bilo normalno jer su oni zajedno živjeli. Na ostavinsku raspravu iza pok. JE ga je ona vozila, nakon ostavinske rasprave joj je rekao da se mora još nešto riješiti za novac, te da joj tata nije ništa govorio da postoji spor među nasljednicima. Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ocem sklopila je zato sto su oboje to htjeli, jer je nakon JE smrti otac ostao sam, bio je bolestan, imao je rak prostate. Razbolio se još dok je JE bila živa, a nakon njene smrti je patio i stanje mu se pogoršavao zbog bolesti. Ona ga je vozila kod doktora i brinula se o njemu i htio je doći živjeti kod nje, jer ima kuću prizemnicu, nema djece, živi sama, ne radi i mogla se o njemu brinuti, dok je II tužena zaposlena, tako da je on htio da se sklopi taj ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ugovor je sklopljen dok je otac još bio u dobrom psihofizičkom stanju. Dok je otac s njom živio ona mu je kuhala, davala lijekove, vozila na dijalizu u Karlovac, posjećivala ga na palijativi u Duga Resi, prala veš i radila za njega sve što je bilo potrebno,
- da je sud povjerovao iskazu I tuženice jer ga je potvrdila i II tuženica njena sestra, a jer je životno logično da se I tuženica brinula za oca kada je ostao sam nakon smrti supruge u bolesti, što nisu osporavali niti tužitelji,
- da je I. tužena u svom iskazu navela da joj nije bilo poznato da bi tužitelji osporavali ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila JE sa njenim ocem AE, jer joj on o tome nije govorio, a navedeno prvostupanjski sud nije mogao zaključiti niti iz iskaza tužitelja, a niti iz jednog provedenog dokaza,
-da iz Zapisnika sa ostavinske rasprave javne bilježnice Štefice Škrinjar od 20. listopada 2016. proizlazi da je na ročištu bio je prisutan samo AE, a ne i LE, dok iz Zapisnika od 8. prosinca 2016., proizlazi da je LE telefonski ispričala svog oca jer da je u bolnici,
- da je nekretnine u k. o. [katastarska općina] AE prodao FE dana 29. travnja 2016., koji se upisao kao vlasnik u zemljišne knjige dana 28. travnja 2017.,
- da je u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 335495 K. o. [katastarska općina] na predmetnom stanu u [adresa] temeljem tužbe od **.**.2016. KE protiv AE zabilježen spor dana 21. prosinca 2016.,
- da je I. tužena LE prijedlog za zabilježbu-uknjižbu ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. listopada 2016. na predmetnom stanu u [adresa] podnijela zk. odjelu ovog suda dana 30. prosinca 2016., te da je tog datuma i uknjižena kao vlasnica.
14. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud utvrđuje i zaključuje da Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12. studenoga 2013. nije niti nastao, odnosno da je nepostojeći jer ga sad pok. JE nije potpisala, a niti je dana 21. siječnja 2016. bila zbog svog psihičkog statusa bila sposobna razumjeti sadržaj i posljedice Izjave za koju tuženice tvrde da ju je dala pred javnim bilježnikom.
15. Prema odredbi članka 579. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Prema odredbi članka 580. ZOO-a ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, a prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena će osoba ugovarateljima pročitati ugovor i upozoriti ih na njegove posljedice.
16. Na žalbene navode tuženica da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12. studenoga 2013. nepostojeći jer nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe 282. ZOO-a, koja propisuje da ugovor ne nastaje kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, valja odgovoriti da iz obrazloženja prvostupanjske presude ne proizlazi da se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke pozvao na naprijed navedenu odredbu ZOO-a., a nit je u obrazloženju pobijane presude naveo da je konkretnom slučaju utvrdio da je postojao nesporazum stranaka.
17. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da ugovor nije niti nastao jer je u provedenom postupku utvrdio da JE nije potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju kao primateljica uzdržavanja dana 12. studenoga 2013., a niti je 21.1.2016. zbog svog psihičkog statusa bila sposobna razumjeti sadržaj i posljedice Izjave koju ju je dala pred javnim bilježnikom, obzirom je u to vrijeme bila smještena u Specijalnu bolnicu za produženo liječenje Duga Resa koju zbog svog zdravstvenog stanja 21. siječnja 2016. nije napuštala.
18. Imajući u vidu nalaz vještaka neurologa iz kojeg proizlazi da je kod primateljice s medicinskog stanovišta očekivano perzistiranje ili eventualno pogoršanje psihičkog i kognitivnog statusa i nije logično za očekivati da bi se psihički/kognitivni status popravio od 22. siječnja 2016. na dalje, ukazuje se neosnovanim i žalbeni navod tuženica koje u žalbi ističu da sud nije cijenio činjenicu da je zaključivanje i potpisivanje ugovora o doživotnom uzdržavanju i solemnizacija potpisa obavljeno sa odmakom od tri godine kroz koje vrijeme je moglo doći do progresije zdravstvenog stanja primateljice uzdržavanja JE. Isto tako, s obzirom na naprijed navedena utvrđenja koja se odnose na zdravstveno stanje davateljice uzdržavanja u navedenom vremenskom periodu nije logično da bi osoba sa takvim dijagnozama mogla neopaženo i bez znanja medicinskog osoblja biti odvedena izvan bolnice kako to neosnovano tvrde tuženice u žalbi.
19. Članak 247. ZOO-a, propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Obzirom iz provedenih dokaza proizlazi da u konkretnom slučaju jedna od ugovornih strana i to primateljica uzdržavanja, isti nije niti potpisala, a niti je zbog svog psihičkog statusa bila sposobna razumjeti sadržaj i posljedice Izjave koju ju je dala pred javnim bilježnikom, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da navedeni ugovor uopće ne egzistira budući da se evidentno ugovorne strane nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju, a cijeneći sve naprijed navedene okolnosti Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 12. studenoga 2013. nije niti sklopljen jer se ugovorne strane nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
20. Budući se AE upisao kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zemljišnoknjižnog odjela u Kutini dana 5.4.2016., odnosno dana 1. travnja 2016. kao vlasnik nekretnine-stana u [adresa] upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, a sve temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji nije nastao, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da niti upis prava vlasništva AE na navedenim nekretninama nije istinit.
21. Temeljem naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje i utvrđuje da u dokaznom postupku nije utvrđena niti jedna okolnost, koja bi dala osnovu za zaključak da davateljica uzdržavanja nije imala namjeru voditi brigu o pokojnom AE i pomagati mu, već naprotiv iz uvjerljivih iskaza obje tuženice zaključuje da je I tužena i prije smrti JE pomagala i njoj i AE, dok su još zajedno živjeli, a nastavila se brinuti i pomagati ocu u njegovoj bolesti i nemoći nakon Emilijine smrti. Također zaključuje da nisu niti su utvrđene okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je jedina pobuda kod sklapanja ugovora bila lišiti tužitelje nasljedstva, niti da bi takva pobuda bitno utjecala na odluku primatelja uzdržavanja da sklopi ugovor, a da bi to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, zbog čega bi ugovor bio ništav i bez učinka. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 24. listopada 2016. sklopljen između pok. AE i CE.
22. Odredbom članka 273. stavak 2. ZOO-a propisano je da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati. Sukladno članku 271. u vezi s člankom 273. stavak 4. ZOO-a, pobuda je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Prema članku 327. st. 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
23. Polazeći naprijed navedenih činjenica utvrđenih tijekom dokaznog postupka, a cijeneći i naprijed navedene zakonske odredbe ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim žalbene navode tužitelja da je sklapanje ugovora bilo nemoralno.
24. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je utvrdio sve činjenice i okolnosti temeljem kojih je mogao zaključiti da ovaj Ugovor nije nemoralan.
25. Pravilno zaključuje sud prvog stupnja da je životno i logično da se I. tuženica brinula za oca kada je ostao sam nakon smrti supruge, a što tijekom postupka nisu osporavali niti tužitelji. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da je I. tuženica sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ocem zato što su oboje to htjeli, jer je nakon Emilijine smrti ostao sam, bolestan, nakon njene smrti je patio i stanje mu se pogoršavao zbog bolesti. Ona ga je vozila kod doktora i brinula se o njemu i htio je doći živjeti kod nje, jer ima kuću prizemnicu, nema djece, živi sama, ne radi i mogla se o njemu brinuti, dok je II tužena zaposlena, tako da je on htio da se sklopi taj ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ugovor je sklopljen dok je otac još bio u dobrom psihofizičkom stanju. Dok je otac s njom živio ona mu je kuhala, davala lijekove, vozila na dijalizu u Karlovac, posjećivala ga na palijativi u Duga Resi, prala veš i radila za njega sve što je bilo potrebno.
26. Na žalbene navode da sud prvog stupnja tijekom prvostupanjskog postupka nije cijenio činjenicu da je AE bio lošeg zdravstvenog stanja te da je ubrzo nakon zaključivanja ugovora umro valja odgovoriti da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi tužitelji nisu do zaključenja prethodnog postupka osporavali sposobnost AE da shvati značenje i posljedice tog ugovora, niti su isticali činjenice koje se tiču njegovog zdravstvenog stanja, a što je i prvostupanjski sud naveo u obrazloženju. Neosnovano pri tome tužitelji ističu da je sud odbio provesti dokaze na okolnost njegovog zdravstvenog stanja kao nepravodoban. To iz razloga što i po mišljenju ovog suda tužitelji te dokaze predložili do zaključenja prethodnog postupka, a niti su iznijeli valjane razloge zbog kojih te činjenice nisu mogli iznijeti ranije. Tako tužitelji tvrde da su o leošem zdravstvenom stanju AE saznali tek iz iskaza II. tužene NE koja je još na ročištu održanom 17. veljače 2020. iskazala da je njen otac bio na palijativi u Dugoj Resi mjesec, dva pred smrt. Na tom ročištu bili su i tužitelji i čuli su njen iskaz i na tom istom ročištu nisu predložili provođenje dokaza na okolnost njegovog zdravstvenog stanja već su predložili da sud provede dokaz vještačenjem po vještaku neurologu na okolnost zdravstvenog stanja JE. Tvrdnju da je pokojni AE bio lošeg zdravstvenog stanja te dokaze kojima to potkrjepljuju tužitelji ističu tek pred zaključenje glavne rasprave 2022. pozivajući se na iskaz II. tužene od 17. veljače 2020. Zbog navedenog, ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno odbio provođenje navedenih dokaza sukladno članku 299. ZPP-a.
27. Sama okolnost da je AE kao primatelj uzdržavanja umro relativno kratko vrijeme nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju (zbog čega postoji mogućnosti da primatelj uzdržavanja stekne u vlasništvo imovinu znatnije vrijednosti od visine troškova koje je imao oko uzdržavanja primatelja uzdržavanja) ne čini taj ugovor ništetnim u okolnostima kada niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je davatelj uzdržavanja sklopio ugovor u namjeri da iskoristi teško stanje primatelja uzdržavanja.
28. Isto tako logično je da na odluku s kim će neka osoba sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju utječe, između ostalog i bliskost s tom osobom. Nadalje, logičan je i zaključak suda prvog stupnja da se I. tuženici ne može predbaciti ponašanje koje bi bilo protivno pravnom poretku i moralu, jer je očekivala da će u slučaju sklapanja ugovora steći određenu imovinu. Ugovor o doživotnom uzdržavanju davatelji uzdržavanja upravo sklapaju s svrhom da steknu imovinu primatelja uzdržavanja, koja je predmet ugovora. Ta namjera ugovaratelja, odnosno očekivani cilj, nije protivan prisilnim propisima ili moralu u smislu članka 322. ZOO.
29. Ovaj sud prihvaća i zaključak suda prvog stupnja da nisu utvrđene okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je jedina pobuda kod sklapanja ovog ugovora bila lišiti tužitelje nasljedstva, niti da bi takva pobuda bitno utjecala na odluku primatelja uzdržavanja da sklopi ugovor, a da bi to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, zbog čega bi ugovor bio ništav i bez učinka. Tako sud prvog stupnja zaključuje da iz iskaza I tužene proizlazi da je njoj tata rekao 2014. godine da je sklopio sa JE Ugovor o doživotnom uzdržavanju, što je njoj bilo normalno jer su oni zajedno živjeli. Na ostavinsku raspravu iza pok. JE ga je ona vozila, nakon ostavinske rasprave joj je rekao da se mora još nešto riješiti za novac, te da joj tata nije ništa govorio da postoji spor među nasljednicima.
30. Budući je utvrdio da je upis AE na predmetnom stanu u [adresa], neistinit, što je I tuženoj trebalo biti poznato s obzirom da je u trenutku kada je ona podnijela prijedlog za zabilježbu odnosno uknjižbu prava vlasništva dana 30.12.2016. , sud prvog stupnja pravilno zaključuje da I tužena nije bila u dobroj vjeri, pa je njena uknjižba prava vlasništva koju je izvela iz neistinitog upisa AE pravno nevaljana , slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud naložio brisanje LE kao zemljišnoknjižne vlasnice, a zatim i AE na nekretninama precizno navedenim u točkama I., II i III. izreke pobijane odluke te uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je bilo prije provedbe tog Ugovora.
31. Pravilan je i zaključak da nekretnine i to 25. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-25)-dvosobni stan broj 29, površine 56,71 m2, drugi kat, koji se nalazi u 4-katnom stambenom objektu pod oznakom 10-4/13, popisni broj 20724 u [adresa], koji sadrži 47 stanova, zajedno sa pripadajućim suvlasničkim dijelom zgrade i zemljišta, sagrađeno na zkčbr. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predstavljaju ostavinsku imovinu JE.
32. Temeljem odredbe članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama, koji je u to vrijeme bio na snazi ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01 i 100/04 – dalje: ZZK) nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. (2) Brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim: - ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno - ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.
33. Odredbom članka 122. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst- dalj u tekstu ZV-a) u st. 1. je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stavkom 2. istog članka je propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a niti u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.
34. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja, te sadržaj odredbe članka 122. stavak 3. ZV-a, sud prvog stupnja pravilno zaključuje s obzirom na upisanu zabilježbu ovog spora u zemljišnim knjigama prije nego je I tužena podnijela prijedlog za zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju da nije bila u dobroj vjeri, jer je imala razloga posumnjati da bi predmetni stan pripadao njenom ocu. Naime, upravo se zabilježbom spora čini vidljivim da se glede nekog knjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak koji bi mogao utjecati na uknjižbu, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava (čl. 81 Zakona o zemljišnim knjigama).
35. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o neosnovanosti prigovora zastare, odnosno prekluzije za brisanje koji su istakle tuženice. To stoga što stjecatelji, odnosno LE i AE nisu bili u dobroj vjeri, odnosno bili su nesavjesni stjecatelji, pa prema njima zahtjev za brisanje nije vremenski ograničen.
36. Neosnovano tužitelji u pobijaju odluku suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtijeva u odnosu na nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini. To stoga što I i II tuženice u odnosu na taj zahtjev nisu pasivno legitimirane, s obzirom je kao vlasnik tih nekretnina dana 28.4.2017. godine upisan FE temeljem Ugovora o kupoprodaji koji je sklopljen između njega kao kupca i AE kao prodavatelja dana 29.4.2016. Pri tome valja reći da iz zemljišnoknjižnog izvatka za tu nekretninu ne proizlazi da bi u trenutku upisa FE bila upisana zabilježba spora kojom bi se dovodio u pitanje upis AE .
37. Stoga je sud prvog stupnja, nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise te o svemu dao jasne razloge.
38. Navedena činjenična utvrđenja i pravne zaključke suda pravog stupnja kao pravilne i zakonite u cijelosti prihvaća i ovaj sud, jer je sve utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, koju ocjenu tuženi neosnovano osporavaju i preocjenjuju provedene dokaze u svom subjektivnom smislu, suprotno pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda.
39. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelji i tuženi svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova pravna stajališta.
40. O troškovima postupka sud je pravilno odlučio primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 46.452,98 eura, kao i okolnost da su predmeti spojeni radi zajedničkog raspravljanja, kao i troškovnik tužitelja. Ovaj sud je suglasan s stavom suda prvog stupnja da su tužitelji uspjeli sa 70% svog zahtjeva , što znači da su s druge strane tuženici u sporu uspjeli u omjeru od 30%. Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika, dobije se omjer od 40% u kojem je omjeru su tuženici dužan naknaditi troškove postupka tužiteljima, a imajući u vidu činjenicu da su tužitelji prema tuženicama istaknuli više nenovačnih tužbenih tužbeni zahtijeva koje su tuženice osporavale .
41. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud tužiteljima nije priznao trošak sastava više od 4 obrazložena podneska jer iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud priznao tužiteljima trošak sastava tri obrazložena podneska i to od 12. rujna 2017., 20. ožujka 2018., 11. siječnja 2019. u iznosu od 995,42 eura, za svako po Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa). Isto tako neosnovano tuženici u žalbi neodređeno ističu da je prvostupanjski sud pogrešno priznao puno radnju za određena ročišta na kojima se nije raspravljalo o glavnoj stvari, jer isto ne proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke o trošku. Neosnovano tužitelji u žalbi ističu da im je sud trebao priznat trošak sastava tužbe u spojenom predmetu obzirom su tužitelji doista odmah mogli podnijeti jednu tužbu , a na što upućuje i činjenica da je do spajanja predmeta došlo na njihov prijedlog. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio trošak sastava podneska koji se ne nalazi u spisu i trošak pristupa na ročište koje nije održano. Sud prvog stupnja o troškovima odlučuje sukladno članku 164. ZPP-a, te je stranka dužna jasno i određeno navesti troškove koje traži. Iz navedenog proizlazi da se neosnovano tužitelj poziva na grešku u pisanju kada je u troškovniku naveo datume podneska i ročišta koje se ne nalaze u spisu jer sud nije ovlašten mijenjati i usklađivati taj zahtjev sa stanjem prvostupanjskog spisa.
42. Osnovano tužitelji ističu da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. ZPP-a, budući im nije kao potreban priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude te im je ukupno dosuđeni trošak valjalo primjenom odredbe 36 Tarife uvećati za 20 %, a ne 10 % obzirom je punomoćnik zastupao tri tužitelja. Nadalje, prema odredbi članka 335. ZPP-a ovisno o pristupu na ročište za objavu presude, ako su strane bile pravovremeno obavještene o održavanju istog, teku i rokovi za žalbu, pa se stoga taj trošak ima smatrati potrebnim u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a. Dakle, tužiteljima je pored dosuđenog iznosa od 11.447,34 eura, na ime troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku trebalo dosuditi i trošak pristupa na ročište za objavu presude od 22. prosinca 2023. po Tbr 9. st.3. Tarife u iznosu od 66,36 eura, a što ukupno sa već priznatim troškovima iznosi 11.513.70 eura. Navedeni iznos je potrebno uvećati za 20 % slijedom čega konačni trošak, uvećan za PDV, iznosi 17.270,56 eura. Navedenom trošku potrebno je zbrojiti i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 357,02 eura (koliko tužitelji potražuju), a što iznosi ukupno 17.627,58 eura. S obzirom na uspjeh tužitelja od 40%, tužiteljima je dosuđen trošak za naprijed navedene radnje u iznosu od 7.051,03 eura. Navedenom iznosu treba dodati trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, te trošak medicinskog vještačenje u iznosu od 364,99 eura i to u cjelokupno plaćenom iznosu, jer su isti bili potrebni za utvrđenje odlučnih činjenica koje su tuženice osporavale. Dakle, tužiteljima je valjalo dosuditi parnični trošak u ukupnom iznosu od 7.615,10 eura.
43. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbe tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu potvrditi, osim u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka u kojem djelu je valjalo žalbu tužitelja djelomično usvojiti i odluku o troškovima preinačiti temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a.
44. Kako tužene nisu uspjele u ovom žalbenom postupku, dok su tužitelji uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu, isti su odbijeni sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP-a). Tužene su odbijene sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog parničnog postupka (članak 155. ZPP-a).
U Gospiću, 9. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Milka Vraneš