Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-359/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, sa sjedištem u Zagrebu, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5706/2022-13 od 2. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5706/2022-13 od 2. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati na ime naknade štete svotu od 71.431,14 kn / 9.480,54 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe. do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke određenoj u skladu sa stavkom 2 članka 29 ZOO-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka, sve u roku od 8 dana.''
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu kao osnovanu, te da preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja budući se na visinu štete primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju.
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi. Prema tome, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se sadržajem žalbe poziva tužitelj.
7. Nisu osnovani žalbeni prigovori tužitelja u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa obiteljske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. travnja 2020. do 30. lipnja 2022. u iznosu od 9.480,54 eura obitelji osiguranika CJ koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. kolovoza 1979., a koja ozljeda se tretira kao ozljeda izvan rada.
9. Pravilno je prvostupanjski sud u postupku utvrdio:
- da predmet postupka predstavlja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom novčanog iznosa od 9.480,54 eura sa pripadajućim kamatama kao sporednim potraživanjima, pri čemu zahtjev temelji na materijalno pravnoj osnovi u vidu odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 115/18, dalje ZOMO),
- da u postupku nije sporno da se 7. kolovoza 1979. dogodila prometna nesreća koju je uzrokovao osiguranik tuženika ŽJ i u kojoj je nastupila smrt osiguranika tužitelja CJ,
- da tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, zatim aktivnu kao niti pasivnu legitimaciju, odnosno činjenicu da je vozilo kojim je nastao štetni događaj bilo kod njega osigurano policom automobilske odgovornosti,
- da nije sporno da je tužitelj uslijed činjenice smrti osiguranika TJ u predmetnom nespornom štetnom događaju, 12. ožujka 1980. donio rješenje kojim je obitelji pokojnog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu, te da je razdoblju od 1. travnja 2020 do 30. lipnja 2022. na ime obiteljske mirovine isplatio iznos od 9.480,54 eura.
10. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP/05), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju ( u vrijeme kada su vršene isplate obiteljske mirovine obitelji osiguranika tuženika ).
11. I prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja-prometne nezgode.
12. Naime, tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen člankom 8. stavkom 1. ZOOP, koja glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“
13. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
14. Budući prema članku 27. ZOOP-a, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, to je u svakom pojedinom slučaju potrebno utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.
15. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev 137/2017-3 od 23. studenoga 2021., Rev 68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev 1437/21-20 od 5. siječnja 2020., Rev 909/21-3 od 8. rujna 2022., Rev 66/22-2 od 1. veljače 2022., Rev 12/22 od 12. siječnja 2022., Rev 866/2022-2 od 30. kolovoza 2022. kao i Rev 235/23-2 od 4. travnja 2023.
16. Kako je istovjetno pravno shvaćanje koje je zauzeto u ovom predmetu, zauzeto u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske te iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 235/2023-2 od 4. travnja 2023. ujedno proizlazi da je takvo shvaćanje „prihvaćeno u suđenju već i sa značajem suđenja u skladu sa stabilnom, ustaljenom i dosljednom sudskom praksom“ (točka 8. obrazloženja te odluke), to su neosnovani žalbeni navodi da je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbe ZOMO, te s time u vezi pozivanje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 1177/2023 od 21. ožujka 2023..
17. Nadalje, kako je u pravilu obiteljska mirovina zbog smrti izvan rada uvijek manja od one zbog ozljede na radu jer se ona zbog smrti izvan rada određuje temeljem stvarno ostvarenog mirovinskog staža, a ona zbog ozljede na radu temeljem 40 godina mirovinskog staža, koji u praksi osiguranici rijetko ostvare, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da je radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo potrebno provesti financijsko vještačenje na okolnost razlike između mirovine određene rješenjem i one koja bi bila određena u slučaju ozljede na radu.
18. Budući tužitelj u konkretnom slučaju nije predložio nije dokazao postojanje štete, odnosno visinu štete u smislu članka 27. stavka 3. ZOOP-a, niti je u tom smislu predložio dokaze kojima bi se takva šteta mogla utvrditi, a na tužitelju je sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a teret dokazivanja, to je prvostupanjski sud sukladno članku 221. a ZPP-a donio pobijanu odluku.
19. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.
20. Kako tužitelj odluku o troškovima postupka određeno niti ne pobija a ovaj sud, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a na povrede materijalnog prava u odluci o troškovima, ne pazi po službenoj dužnosti, to ta odluka ostaje neizmijenjena.
21. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 9. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Milka Vraneš
