Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-278/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VG (ranije MG) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun Kazimiru Ferenčiću, odvjetniku iz Crikvenice, protiv tuženika MG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun Predragu Dželajliji, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva/suvlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-194/2019 od 13. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-194/2019 od 13. prosinca 2024. i u spis se vraća na ponovno suđenje, s time da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

II. Odluka o žalbenom trošku ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica suvlasnik u 4036/13316 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 84 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je ovlaštena temeljem ove presude ishoditi uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, a što je tuženik dužan trpjeti.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 25.888,90 EUR-a, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku odluku ili podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je suvlasnik u 4036/13316 dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine 84 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te ovlaštenje da temeljem presude ishodi uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, a što je tuženik dužan trpjeti.

6. Opravdano tuženi u žalbi navodi da je prvostupanjski sud u predmetnoj pravnoj stvari pogrešno utvrdio činjenično stanje, te je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, a počinio je i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), budući pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama nisu jasni i određeni, već su isti proturječni stanju spisa. Opravdano tuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjska presuda proturječna i nerazumljiva, te kontradiktorna i u potpunosti u suprotnosti sa provedenim dokazima.

7. Naime, tuženik u žalbi tvrdi da tužiteljica u vrijeme i za trajanja postupka nije bila aktivno legitimirana pokrenuti postupak utvrđenja suvlasništva, budući sa tuženikom, odnosno njegovim pravnim prednikom nije bila u nikakvom obvezno- pravnom odnosu.

8. Nadalje, opravdano tuženik u žalbi ističe da sud prvog stupnja odabranom vještaku nije povjerio zadak da utvrdi u kojem je omjeru tužiteljica stekla suvlasništvo na nekretnini koja je po tvrdnji tuženika posebna imovina tuženika stečena nasljeđivanjem od njegovog pokojnog oca (umrlog **.**.2014.) temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-162/14, UPP-OS-49/14 od 16. rujna 2014..

9. Prije svega sud prvog stupnja trebao je po službenoj dužnosti provjeriti aktivnu legitimaciju tužiteljice, a što nesporno nije učinio.

10. Pored toga prvostupanjski sud nije sa sigurnošću utvrdio da li su navodne uplate svjedokinje AG na račun ovdje tužiteljice utrošene na povećanje imovine tuženika.

11. Odredbom članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) propisano je, da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine.

12. Naime, adaptacijom, dogradnjom i nadogradnjom objekta koji je u suvlasništvu, na zajedničkom ili tuđim zgradama, u pravilu ne stječe stvarno-pravni već eventualno samo obvezno-pravni zahtjev. međutim, ako su u pitanju znatniji adaptacijski radovi dogradnja i nadogradnja, nakon kojih prvobitni objekt u pretežnom dijelu prestaje postojati ili kad je to među strankama ugovoreno, ne može se isključiti izmjena stvarno-pravnih odnosa tako da sudionik adaptacije stekne suvlasništvo objekta u skladu sa svojim doprinosom njegovoj adaptaciji.

13. Iz stanja spisa nije razvidno da li je eventualno postojao sporazum stranaka o ulaganju tužiteljice u posebnu imovinu tuženika, tim više što su stranke bračni drugovi od 22. ožujka 1997., a koja bračna zajednica je prema navodima u tužbi prestala 18. travnja 2015., kada je tužiteljica uslijed trajno narušenih bračnih odnosa odselila kod svojih roditelja.

14. Naime, tužiteljica u tužbi tvrdi da je tijekom 2010. a za vrijeme trajanja bračne zajednice uložila 274.700,00 kuna u dogradnju nekretnine označen ka k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište, površine 84 čhv, te da je novac za nadogradnju stekla darovanjem od svoje majke AG i to isplatama putem tekućeg računa. Dogradnjom su izgrađene dvije dječje sobe približne površine 16 m2, jedna spavaća soba približne površine 9 m2, blagovaonica približne površine 12 m2, ostava približne površine 2 m2, proširena je kupaonica za približno 2 m2 i dnevni boravak za približno 4 m2, te sveukupno povećanje površine stambenog prostora iznosi otprilike 45 m2. Prijašnja površine zgrade bila je oko 65 m2, tako da je omjer starog i dograđenog 60:40.. Dogradnja je obuhvatila sve građevinske, obrtničke, stolarske i ostale radove potrebne za dovođenje nekretnine u stanje podobno za stanovanje.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik tijekom čitavog postupka osporavao tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, posebno u dijelu u kojem tužiteljica navodi da je tijekom 2010. uložila znatna imovinska sredstva u dogradnju obiteljske kuće tuženika. Naime, u navedeno vrijeme nekretnina koja je sada u vlasništvu tuženika, bila je u vlasništvu njegovog oca pok. UG. Dakle, iz navedenog bi proizlazilo da tužiteljica prema tuženiku, čak i kada bi njeni navodi gleda ulaganja financijskih sredstava u nekretninu bili točni nema nikakav obvezno-pravni zahtjev, kojim bi tuženik istoj trebao omogućiti stjecanje suvlasništva predmetne nekretnine u naravi obiteljske kuće, budući je obiteljska kuća posebna imovina tuženika koju je on stekao, kako je već naprijed navedeno, nasljeđivanjem od svog pokojnog oca UG.

16. Dokazi koje je tužiteljica tijekom postupka predložila i koje je sud proveo u prilog njenim tvrdnjama da je uložila znatna sredstva u povećanje posebne imovine tuženika, kao što su saslušanje svjedoka, te izvodi iz tekućeg računa kojim se navodno dokazuju uplate njene majke na račun tužiteljice, istovremeno sa sigurnošću ne potvrđuju njenu tvrdnju da je upravo taj novac iskorišten radi dogradnje i uređenja posebne imovine tuženika.

17. Tijekom postupka tuženik nije osporavao da je tijekom 2008. i dijelom 2009. izvršena djelomična rekonstrukcija obiteljske kuće, ali je rekonstrukciju i uvećanje te imovine u najvećem dijelu financirao njegov pok. otac NG dok je tek manjim dijelom financirao tuženik osobno.

18. Točno je, prema navodima tuženika, da je tužiteljica u pogledu rekonstrukcije posebne imovine tuženika imala kontakt s nekim majstorima i izvođačima radova jedino u pogledu njene prisutnosti za vrijeme izvođenja radova, budući je tuženik zbog prirode posla i potrebe osiguranja nužnih sredstava za obitelj, uključujući i tužiteljicu, manje kontaktirao s radnicima i izvođačima. Tuženik nadalje tvrdi da je većinu radova financirao iz sredstava svog pok. oca, ali i iz svoje osobne imovine na način da je plaćao radnike i izvođače.

19. Prema tome tuženik osporava da bi tužiteljica ikada bilo koji dio darovanih sredstava od svoje majke uložila u povećanje vrijednosti njegove posebne imovine.

20. Upravo radi navedenog, a zbog činjenica da je sam tuženik neznatno svojim sredstvima sudjelovao u rekonstrukciji kuće, tuženik smatra da niti taj neznatni dio ne može biti podoban za utvrđenje da je dogradnja, odnosno rekonstrukcija kuće financirana iz zajedničkih sredstava parničnih stranaka za trajanja faktične bračne zajednice.

21. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da prvostupanjski sud svoju odluku zbog pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora nije utemeljio na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a niti na odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje.

22. Pogrešno, nepotpuno i netočno činjenično stanje dovelo je do povrede postupovnih odredbi, a posljedično tome i pogrešne primjene materijalnog prava.

23. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbe tužene temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, tijekom kojeg će sud pravilnim pristupom predmetu spora otkloniti naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, tj. prvenstveno će raspraviti prigovor promašene aktivnu legitimaciju tužiteljice za postavljanjem predmetnog tužbenog zahtjeva, a potom će pravilnim pravnim pristupio predmetu spora ponovno sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ocijeniti sve provedene dokaze i nakon toga donijeti pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku.

24. O žalbenom trošku tuženika odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

25. Temeljem odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić