Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-705/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukelić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jajaš & Vukelić iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Terešak & partneri iz Zagreba, uz sudjelovanje Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ilijevski i Cibralić iz Pule, kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi umješača izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Pn- 210/2019-36 od 19. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbijaju se žalba tuženika i žalba umješača kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, stalne službe u Delnicama poslovni broj Pn- 210/2019-36 od 19. siječnja 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o. da na ime naknade štete na vozilu isplati tužitelju ED iznos od 25.688,83 kn (dvadeset pet tisuća šesto osamdeset osam kuna i osamdeset tri lipe) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zatezna kamata potražuje za razdoblje od **.**.2019. pa do 19. siječnja 2022.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 13.949,14 kn (trinaest tisuća devetsto četrdeset devet kuna i četrnaest lipa) u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana presuđenja pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u ostalom dijelu se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija, dok se zahtjev tuženika i umješača za naknadu troškova odbija u cijelosti."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tuženik i umješač na strani tuženika.

2.1. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. i III. presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti, a da tuženiku dosudi parnični trošak sukladno troškovniku priloženom na glavnoj raspravi 9. prosinca 2021. ili podredno da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 165,90 eura.

2.2. Umješač na strani tuženika se žali protiv presude u dijelu pod točkama I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže tužitelja da umješaču naknadi parnični trošak prema troškovniku u smislu. potražuje žalbeni trošak u iznosu od 207,28 eura i trošak sudske pristojbe po nalogu suda.

3. Na žalbu tuženika i umješača nije odgovoreno.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koja je nastala u štetnom događaju od **.**.2019., u 18,45 sati, na autocesti A6, km oznaka 72+400, dok je upravljao svojim osobnim vozilom marke Audi A4, reg. oznake [registarska oznaka], kada mu je istrčala mačka te udarila u prednji donji postroj vozila, uslijed čega je na vozilu tužitelja došlo do oštećenja prednjeg branika, maske, svjetla za maglu s lijeve strane te zaštite motora.

5. Tuženik je tijekom prvostupanjskog i žalbenog postupka osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor odgovornosti treće osobe ,prigovor odgovornosti tužitelja, odnosno da odgovornost leži na NN vlasniku mačke koji je istu pustio da se slobodno kreće bez nadzora, podredno ukoliko je riječ o napuštenoj životinji odgovornost leži na jedinici lokalne samouprave u čijoj je nadležnosti skupljanje napuštenih ili izgubljenih životinja sukladno Zakonu o zaštiti životinja (NN 102/17, 32/19, dalje u tekstu: ZZŽ).Osporava svoju krivnju jer je u cijelosti postupio sukladno čl. 20. Pravilnika o održavanju pri čemu ukazuje da je ophodarska služba na dan nastanka štetnog događaja uredno izvršila svoje obveze.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2022, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a i na koje se tuženik i umješač pozivaju u žalbi.

6.1. Posebno nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se pozivaju tuženik i umješač budući presuda, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je **.**.2019. u večernjim satima, na autocesti A6, kod km oznake 72+400 m, izvan naselja Čavle, na cesti za jednosmjerni tok prometa, sa tri prometne trake širine 3,5 odnosno 3,7m, ograničenjem brzine 100km/h i isprekidanom uzdužnom razdjelnom crtom došlo do štetnog događaja na način da je tužitelj, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], prednjim dijelom istog naletio na mačku kojom prilikom su na vozilu istog nastala oštećenja,

- da je tuženik pasivno legitimiran sukladno odredbama Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23- dalje ZC ) prema kojima je tuženik pravna osoba koja upravlja, gradi, rekonstruira i održava autoceste (čl. 2. i 3.),

- da nije poznato stanje zaštitne ograde u vrijeme štetnog događaja, osim što je prvostupanjski sud utvrdio sud da se radilo o nižoj ogradi nego što je sadašnja, s obzirom na navedene iskaze svjedoka kao i s obzirom na činjenicu da je nekoliko mjeseci nakon štetnog događaja na snagu stupio novi Pravilnik te je bilo potrebno dotad postojeću zaštitnu ogradu uskladiti sa zahtjevima novog Pravilnika,

- da dolazak mačke ili bilo koje druge životinje na kolnik autoceste ne predstavlja iznenadan događaj kojeg tuženik nije mogao predvidjeti već upravo suprotno da se radi o predvidivom događaju a što po mišljenju prvostupanjskog suda proizlazi i iz odredbi Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" br. 33/05., 64/05., 155/05., 14/11., 25/15., 92/19.) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, koji postavljanje zaštitne ograde predviđa upravo da bi se spriječio ulazak divljači i drugih životinja unutar autoceste,

- da tužitelj svojim ponašanjem (prebrzom vožnjom i sl.) nije uzrokovao nastanak štete niti je doprinio visini iste. Naime, prema utvrđenju prometnog vještaka, tužitelj se kretao brzinom od oko 80-90 km/h što je unutar granica ograničenja brzine na tom dijelu autoceste (na fotografijama je vidljiv i prometni znak ograničenja brzine na 80 km/h), odnosno kretanje tužitelja znatno manjom brzinom (do 52 km/h) kada bi postojala mogućnost kočenja, nije bilo opravdano, prednje uz notornu činjenicu da su brzine kretanja osobnih vozila na autocestama znatno veće nego primjerice na državnim i drugim cestama,

- da je prometni vještak je u dopunskom očitovanju ispravio utvrđenje o visini štete na način da ista iznosi 25.688,83 kn, pri čemu su uzeti u obzir podaci iz izvida štete kao i to da je izvidom utvrđeno da neki oštećeni dijelovi vozila nisu originalni dijelovi,

- da je na tuženiku bio teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje,

- da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti temeljem kojih bi bio oslobođen krivnje jer nailazak životinje unutar autoceste u noćnim uvjetima ne predstavlja iznenadan i nepredviđen događaj,

- da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale na odgovornosti treće osobe kao vlasnika mačke ili eventualno odgovornosti jedinice lokalne samouprave.

Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju tuženik odgovara za nastalu štetu po načelu pretpostavljene krivnje temeljem članka 1045. ZOO-a (st. 1. i 2.).i da je na njemu teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje.

9. Obrazlažući svoju odluku sud prvog stupnja ističe da je, obzirom na naprijed navedenu odredbu ZOO-a, na tuženiku bio teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje, a istaknutim prigovorima te provedenim dokazima nije utvrđeno postojanje okolnosti temeljem kojih bi tuženik bio oslobođen krivnje jer kao što je već navedeno, nailazak životinje unutar autoceste u noćnim uvjetima ne predstavlja iznenadan i nepredviđen događaj niti je u bilo kojem dijelu nastanku i visini štete doprinio tužitelj. Također, sud zaključuje da se ne radi ni o odgovornosti treće osobe kao vlasnika mačke ili eventualno odgovornosti jedinice lokalne samouprave temeljem ZZŽ jer je to tuženik nije dokazao.

10. Pravilno sud zaključuje da odlučujuću činjenicu u ovoj pravnoj stvari predstavlja to što se mačka, usprkos postojanju zaštitne ograde, našla unutar trase autoceste te uzrokovala oštećenja na vozilu tužitelja. Upravo je tuženik bio taj koji je trebao poduzeti radnje i mjere radi sprječavanja ulaska mačke unutar autoceste, a što isti evidentno nije učinio (bez obzira što je prema priloženim dnevnicima ophodnja vršena u skladu s pravilnicima), pri čemu, suprotno žalbenim navodima umješača na strani tuženika, nije odlučno niti to na koji je način mačka ušla (preskakanjem ograde, provlačenjem ispod iste ili prolaskom kroz eventualno postojeće oštećenje na ogradi). Tuženika na prednje postupanje obvezuju odredbe zakona i pravilnika

11. Naime, odredbom članka 6. Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24. dalje ZSPC) propisano je da se ceste moraju projektirati, izgrađivati, opremati, održavati i štititi tako da odgovaraju svojoj namjeni i zahtjevima sigurnosti prometa u skladu s odredbama posebnog zakona i propisima donesenim na temelju tog zakona (stavak 1.), a osobe nadležne za održavanje ceste dužne su voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa (stavak 2.).

12. Posebni zakon u konkretnom slučaju je ZC te pravilnici i odluke doneseni na temelju istog. U vrijeme nastanka štetnog događaja na snazi je bio Pravilnik o prometnim znakovima koji u članku 2. propisuje što čini opremu ceste, dok čl. 89. do 95. istog propisuje vrste ograda i to zaštitnu ogradu (članak 89.), ogradu protiv zasljepljivanja (članak 91.), zaštitnu žičanu ogradu (članak 93.) te pješačku ogradu (članak 95.). Prema članku 93. i 94. Pravilnika o prometnim znakovima, zaštitne žičane ograde su one namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja te ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka, a iste se postavljaju uz autoceste, brze ceste i ostale ceste prema potrebi.

13. Upravo činjenica da se na autoputu našla mačka ukazuje na propust tuženika pri postavljanju zaštitne ograde jer prema članku 93. i 94. Pravilnika o prometnim znakovima, zaštitne žičane ograde su one namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja te ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka, a iste se postavljaju uz autoceste, brze ceste i ostale ceste prema potrebi. Dakle, zaštitna ograda služi da spriječi dolazak životinja na kolnik autoceste i činjenica da se mačka našla na autocesti znači da je prošla kroz neku rupu, a što samo po sebi ukazuje na propust u postavljanju te ograde.

14. Dakle, propust tuženika se očituje u stanju njegove zaštitne žičane ograde uz cestu koja je na neki, tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom, točno neutvrđeni način, na ovom dijelu autoceste zbog njenog oštećenja ili izvedbe, ostala propusna za mačku. Propusnost žičane ograde manjih razmjera (za mačku) ophodarska služba zasigurno ne može utvrditi prilikom ophodnje, posebno ne u večernjim i noćnim satima kada se i dogodila nezgoda. Zato tvrdnje tuženika i umješača na strani tuženika o provedbi stalne ophodnje na javnoj cesti jedino potvrđuje da je ophodnja vršena, a ne i kako je vršena, i po ocjeni ovog suda ne mogu popraviti pravni položaj tuženika u ovoj pravnoj stvari.

15. Neosnovano stoga tuženik i umješač u žalbama ukazuju da je tuženik dokazao da je postupio sukladno svim zakonskim i podzakonskim propisima koji su bili na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja i da unatoč provedenim mjerama on nastanak konkretnog događaja nije mogao unaprijed predvidjeti, izbjeći ili otkloniti.

16. Sud prvog stupnja se suprotno žalbenim navodima tuženika nije pozvao na odredbe novog Pravilnika o prometnim znakovima (NN 92/19 ) već je samo ukazao da je taj novi Pravilnik detaljnije nego ranije važeći Pravilnik, regulira postavljanje zaštitnih ograda i da je do promjene ograde na mjestu nastanka štetnog događaja došlo s obzirom na činjenicu da je nekoliko mjeseci nakon štetnog događaja na snagu stupio novi Pravilnik, te je dotad postojeću zaštitnu ogradu bilo potrebno uskladiti sa zahtjevima novog Pravilnika.

17. Neosnovani su i žalbeni navodi i pogledu visine štete, pri čemu je sud dopustio preinaku tužbe povećanjem postavljenog tužbenog zahtjeva iz razloga što u trenutku podnošenja tužbe (s obzirom da vozilo tada još nije bilo popravljeno) tužitelj nije mogao imati saznanje o konačnoj visini štete. Slijedom navedenog nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi s člankom 190. stavak 2. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik, jer je tek provedenim vještačenjem utvrđena visina novčanog zahtjeva na temelju koje je tužbeni zahtjev povećan.

18. Odredbom članka 1090. ZOO-a propisano je da će se naknada štete dosuditi u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se u situaciji kada oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa, naknada određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a što u ovom slučaju predstavlja visina vrijednosti zamijenjenih dijelova te PDV na isto, neovisno o tome što tužitelj u konkretnom slučaju ne raspolaže računom (popravak vozila izvršen u drugoj državi). Navedeno je i u skladu sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. prosinca 2013. br. Su-IV-127/13-9 prema kojem oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost.

19. Suprotno žalbenim navodima umješača iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je sud o visini tužbenog zahtjeva odlučio temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka koji je u u dopunskom očitovanju ispravio utvrđenje o visini štete na način da je utvrdio da ista iznosi 25.688,83 kn, pri čemu je uzeo u obzir podatke iz izvida štete kao i to da je izvidom utvrđeno da neki oštećeni dijelovi vozila nisu originalni dijelovi.

20. Stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kad je tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, osim u pogledu početka tijeka zatezne kamate koja je dosuđena od dana donošenja presude i to sukladno članku 1089. stavak 2. ZOO-a, odnosno kako tužitelj nije dostavio dokaz da je još samim događajem sam otklonio nastalu štetu niti dokaz da je to učinio u razdoblju od štetnog događaja pa do donošenja presude, isti ne može pravo na zateznu kamatu ostvarivati za ranije razdoblje.

21. Sud prvog stupnja je za naprijed navedena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženik i umješač svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

22. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

23. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

24. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a, odbiti žalbu tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

25. Tuženiku i umješaču nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš