Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-116/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja HE, [adresa], Bana [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andriana Vukoja, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika Krka Belvedere d.o.o. Skradin, Dubravice, Kovilići 1, OIB: 44389874471, kojeg zastupa punomoćnica Suzana Malenica, odvjetnica u Šibeniku, radi nedopuštenosti otkaza, raskida ugovora i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj proti presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr- 110/2023 od 16. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-110/2023 od 16. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 01.09.2013. godine, što ga je tuženik Krka Belvedere d.o.o., Kovilići 1., Dubravice, Skradin, OIB: 44389874471, dao tužitelju HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 25.11.2021. godine, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije niti prestao.

2. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.09.2013. godine kojim je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika na radnom mjestu voditelja poslovanja u ugostiteljskom objektu Odmorište Krka AC A1 ZG-ST, s danom donošenja prvostupanjske presude.

3. Nalaže se tuženiku Krka Belvedere d.o.o., Kovilići 1, Dubravice, Skradin, OIB: 44389874471, da tužitelju HE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu štete u iznosu od 61.702,27 kn, što odgovara iznosu od sedam ugovorenih mjesečnih plaća radnika, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku na ime parničnog troška iznos od 2.304,00 EUR, u roku od 8 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji predmetnu žalbu i preinači presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova, računajući i žalbene troškove. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 312,50 eura.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje nedopuštenim otkaza Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. rujna 2013., Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 25. studenog 2021. koji je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije ni prestao, nadalje da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu i naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i naknada štete zbog sudskog raskida ugovora radu.

5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Posebno nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelji budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje. Suprotno žalbenim navodima tužitelja iz obrazloženja je jasno vidljivo na temelju kojih dokaza i činjenica je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud budući isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

8. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlenik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na mjestu voditelja poslovanja u ugostiteljskom objektu Odmorište Krka AC A1 Zg-St od dana 1. rujna 2013.,

- da je prethodno tužitelj bio zaposlenik društva Krka-Commerce d.o.o.Šibenik od 15.veljače 2008. na radnom mjestu konobara,

- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. studenoga 2021. proizlazi sljedeće:

- da je zbog saznanja poslodavca da u poslovnoj jedinici Odmorište Krka u kojem je radnik Voditelj poslovanja ima određenih problema u redovnom odvijanju poslovanja (toleriranje alkoholiziranosti pojedinih radnika, protežiranje nekih djelatnika u odnosu na druge), direktor društva NE odlučila uvesti određene organizacijske promjene vezane za poboljšanje funkcioniranja radnog procesa,

- da je za početak rada je održan sastanak sa djelatnicima i voditeljima poslovanja gdje im je to i nagoviješteno,

- da je tuženik dana 25. studenoga 2021. donio odluku u izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju iz razloga što je 15. studenoga 2021. na početku druge smjene u 15,05 sati u izvanrednoj kontroli poslovanja od strane direktorice poslodavca uočeno da na self service liniji restorana nedostaje djelatnika, pa je naloženo djelatnici koja je trebala drugu smjenu započeti na šanku da tu smjenu odradi na liniji, nakon čega se voditelj poslovanja, pred ostalim prisutnim radnicima, tome usprotivio uz vikanje i osobito drsko ponašanje prema nadređenoj osobi izjavivši da je odrađivanje smjena njegov posao i da mu se nitko neće miješati u posao pa ni direktor i da je on do daljnjega na bolovanju, te je napustio radno mjesto,

- da je sve to izazvalo popriličnu nelagodu i zbunjenost direktorice poslodavca NE, jer nije očekivala da bi se netko od radnika usprotivio njenoj odluci, pogotovo stoga što se njena odluka nije izravno ticala radnika,

- da je radnik (ovdje tužitelj) odbio postupiti po nalogu nadređene osobe poslodavca, odnosno usprotivio se nalogu nadređene osobe, a koji je bio dat u cilju boljeg funkcioniranja poslovanja restorana za koji je isključivo odgovorna direktorica poslodavca, te je istu drsko verbalno napao i napustio radno mjesto i ciljano, kako je i nagovijestio otvorio bolovanje od 16. studenoga 2021.,

- da je takvim ponašanjem radnik počinio osobito tešku povredu iz ugovora o radu, obzirom da je svojim postupanjem doveo u pitanje autoritet direktorice pred ostalim radnicima, odnosno svojim postupanjem je izgubio povjerenje poslodavca, zbog čega nastavak radnog odnosa nije više moguć pa je stoga donesena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu radniku HE, ovdje tužitelju,

- da poslodavac istom nije onemogućio pravo na obranu jer su iznesene činjenice nesporne i poznate objema ugovornim stranama i iznošenje obrane radnika ne bi moglo dovesti u povoljniji položaj i utjecati na promjenu odluke poslodavca, s time da se napominje da kod poslodavca nije formirano radničko vijeće, a niti djeluje sindikat, pa se poslodavac nije mogao savjetovati s tim tijelima.

10. Imajući u vidu gornja utvrđenja, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2013. godine.

11. Odredbom članka 116. stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. S obzirom da odnosi između tužitelja i tuženika regulirani ugovorom o radu, koji ugovor obvezuje i jednu i drugu stranu, očito je da je tužitelj prilikom spornog događaja imao sasvim pogrešnu percepciju odnosa radnika i poslodavca u pogledu organizacije poslovanja i načina organizacije rada poslodavca, a što proizlazi, kako iz iskaza tužitelja, tako i njegovih žalbenih navoda.

13. Glede onemogućavanja iznošenja obrane tužitelju za zaključiti je da u konkretnom slučaju zaista nije bilo opravdano očekivati od tuženika da omogući tužitelju iznošenje obrane obzirom na tijek događaja od 15. studenoga 2021. i činjenicu da je tužiteljevo ponašanje sporne prirode bilo omalovažavajuće i lišeno bilo kakvog poštovanje prema osobi ZZ tuženika, kao i poslodavcu, pa stoga sasvim logično nije bilo opravdano da će tuženik tužitelju omogućiti iznošenje obrane, posebno kada se ima u vidu činjenica da je tužitelj dan nakon spornog događaja otišao na bolovanje, a razlog tom bolovanju sasvim sigurno nije bila ozljeda leđa koja se prema navodima tužitelja dogodila dan prije spornog događaja, dakle 14. studenoga 2021., budući je tužitelj 15. studenoga 2021. došao na posao i radio sve do sukoba sa ZZ tuženika.

14. Tužitelj je, dakle sporne prigode vikao na ZZ tuženika, odbio provesti njenu poslovnu odluku, odnosno otvoreno je doveo u pitanje njen autoritet, tim više što se sve to događalo ispred nekoliko konobara, radnika i gostiju, a što svakako predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i što je dovelo do potpunog narušavanja povjerenja poslodavca u tužitelja, uslijed kojeg nastavak radnog odnosa više nije bio moguć.

15. Nadalje, ovdje posebno treba imati u vidu da je djelatnost kojom se bavi tuženik uslužna djelatnost, a čitav događaj se odigrao ne samo pred konobarima, već i gostima, čime je narušen autoritet ZZ tuženika osobno među radnicima, već i pred gostima restorana, a čime je nedvojbeno nanesena štetu ugledu, odnosno poslovanju tuženika.

16. Slijedom svega navedenog, suprotno svim navodima tužitelja prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka pravilno zaključio i utvrdio da ponašanje tužitelja predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a i sama činjenica tužiteljeva odbijanja postupiti po radnom nalogu direktorice tuženika je takva da se i to ponašanje tužitelja može okarakterizirati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa, odnosno drugom osobito važnom činjenicom zbog kojih, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije bio moguć.

17. Naime, ovakvim ponašanjem tužitelja koji odbija postupati po nalogu svog poslodavca nedvojbeno je narušen ugled i dignitet poslodavca i sasvim je logično da je zbog toga poslodavac izgubio povjerenje u radnika u toj mjeri da nastavak radnog odnosa nije moguć, što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora i to bez da mu se prethodno omogući obrana. Nespornim proizlazi, a što potvrđuju i same parnične stranke, da se oko povratka IE vodilo više rasprava i da je tužitelj jako dobro bio upoznat s činjenicom da ZZ tuženika želi da se radnica IE postavi na mjesto konobarice, pa samim time, sve i da su u potpunosti opravdane bojazni tužitelja da je za istu bolje radno mjesto na self service liniji, tužitelj je bio dužan postupati u skladu sa naredbom tuženika.

18. Sasvim je očito, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud da se tužitelj osjetio uvrijeđenim rušenjem njegovog autoriteta pred ostalim kolegama međutim istovremeno ne razmišlja o rušenju autoriteta direktorice tuženika. Ukoliko se odluka ZZ tuženice pokaže pogrešnom i na štetu poslovanju društva tuženika, odgovornost za to opet ima isključivo ZZ tuženika tako da se tužitelj ne može opravdano na to pozivati. U postupku nije sporno da je tužitelj bio marljiva osoba međutim dojam koji se provlači kroz cijeli postupak je da je promjena u neposredno nadređenoj osobi bila okidač za ponašanje tužitelja obzirom da se prethodni ZZ tuženika nije protivio odluka tužitelja koji je kao takav imao potpuno slobodu rukovođenja.

19. Tužitelj i ZZ tuženika su se nekoliko puta svega susreli, što decidirano navodi i sam tužitelj, iz čega doista ne proizlazi da bi ZZ tuženika imala bilo kakvi osobni animozitet prema njemu. Nije sporno da je tužitelj odbio postupiti po nalogu sebi nadređene osobe što demonstrira izostanak volje za suradnju uz stav da nije otvoren za razgovor što bi značilo da mora biti kako on kaže ili neće bit nikako te samim time, prvostupanjski sud pravilno prihvaća ovaj razlog opravdanim za donošenje odluke za izvanredan otkaz.

20. Dakle, u situaciji kada radnik postupka na navedeni način poslodavac s pravom gubi povjerenje u njega. Poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika koji se ne pridržava naloga svog poslodavca u kojeg iz tog razloga gubi povjerenja. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je dopuštena, prema pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda. Pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća navode tuženika sumnjivom otvaranju bolovanja obzirom da su svjedoci upoznati sa nastankom ozljede i sve je potkrijepljeno medicinskom dokumentacijom koja nije osporena. Uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Tužitelj je postupao po vlastito odabranim pravilima ignorirajući odluke nadređene osobe. U postupanju tužitelja ne primjenjuje se kajanje i eventualno preispitivanje svog ponašanja već ustrajnost da je takvom odlukom zadirano u njegovo dignitet i autoritet u odnosu njega i njemu podređenih bez da povuče paralelu njegova ponašanja prema ponašanju osobe koja je njemu nadređena, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

21. Ovaj sud u cijelosti prihvaća naprijed navedena činjenična utvrđenja i pravna stajališta suda prvog stupnja, za koja je isti dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta. Prema tome, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke, kako po osnovu tako i po visini, pravilno je obrazložena i kao takva utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 164. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).

23. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

24. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga što ista nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš