Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-357/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Adrijani Antičević, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Adela Budinić-Kušeta, Adrijana Antičević i Lucije Kušeta iz Malog Lošinja, protiv tuženika Grada Malog Lošinja, Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, zastupanog po punomoćniku Damiru Kralju-Anzelu, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i Partneri d.o.o. iz Rijeke, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P- 817/2024-8 od 26. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P-817/2024-8 od 26. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj HH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji je sukladno Geodetskom elaboratu broj :2024- 014,od dana 22.02.2024. godine, izrađenom od strane U.O.I.G Vidmar d.o.o. za geodetsku djelatnost i trgovinu, Ravna Gora, po ovlaštenom arhitektu CH, geod.teh.,potvrđenom i ovjerenom od strane Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Mali Lošinj, Klasa: 932-06/2024- 02/127, Ur.broj: 541-19-07/1-24-3, dana 06.05.2024. godine, dobio posebnu oznaku nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća za odmor površine 17 m2 i dvorište površine 335 m2.

Ovlašćuje se tužitelj HH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], da na temelju ove presude i Geodetskog elaborata broj :2024-014, od dana 22.02.2024. godine, izrađenog od strane U.O.I.G Vidmar d.o.o. za geodetsku djelatnost i trgovinu, Ravna Gora, po ovlaštenom arhitektu CH, geod.teh., potvrđenog i ovjerenog od strane Područnog ureda za katastar Rijeka, Odjel za katastar nekretnina Mali Lošinj, Klasa: 932-06/2024-02/127, Ur.broj: 541-19- 07/1- 24-3, dana 06.05.2024. godine, u zemljišnoj knjizi zatraži i izrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća za odmor površine 17 m2 i dvorište površine 335 m2, sa imena tuženika na svoje ime u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 562,11 € zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počevši od dana donošenja ove presude psa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1.kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, sve u roku od 15 dana, a u odnosu na preostale troškove ovog parničnog postupka, svaka strana snosi svoje troškove."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu tužitelju na naknadu parničnog troška ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 62,50 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu po odluci suda.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

6. Nije počinjena povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju također sadržajem žalbe ukazuje tuženik, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. U odnosu na predmetnu nekretninu iz povijesti promjena na katastarskim česticama utvrđeno je kako je od revizije i prijepisa katastra općine [katastarska općina]. k. č. [katastarska čestica] pašnjak površine 5451 m2 i šuma površine 5451 m2 bila upisana u [broj] [adresa], u cijelosti, 1970.godine cijepana je na više katastarskih čestica između ostalih i na ovdje predmetnu č. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 796m2, 1972. č. zem. [katastarska čestica] mijenja površinu sa dosadašnje pašnjak površine 796m2 u novu pašnjak površine 691 m2, 1973. prelazi u korist [obrt], [adresa] u 1/3 dijela, [obrt] H, [adresa] u 1/3 dijela i ŠH rođ. C, [adresa] u 1/3 dijela i potom je 2020. [katastarska čestica] cijepana na katastarske čestice č. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 564m2 i č. zem. [katastarska čestica] pašnjak površine 20 m2

9. U okviru činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja potrebno je navesti i ona koja proizlaze iz povijesti promjena na katastarskim česticama koja se odnosi na predmetnu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Naime, iz povijesti promjena na katastarskim česticama utvrđeno je kako je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] upisana kao pašnjak površine 564 m2, kao vlasništvo tuženika, u cijelosti, a uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je kako su kroz zemljišne knjige bila provedena cijepanja i promjena kulture, a u skladu sa povijesti promjena u katastru, dalje iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi kako je upis Društvenog vlasništva izvršen u zemljišnoknjižnom predmetu Z-161/69 i to temeljem rješenja Skupštine općine Mali Lošinj, Odsjeka za financije od 21. svibnja 1969. u koje rješenje je sud izvršio uvid.

10. Uvidom u citirano rješenje o nasljeđivanju utvrđeno je da se isto odnosi na ostavinski postupak iza pok. LH, koju su temeljem zakona naslijedili sinovi i to ovdje tužitelj HH i FH, a ovjerenom izjavom od **.**.2021. FH izjavljuje da ne polaže nikakva prava na predmetnoj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je izvanknjžni vlasnik navedene nekretnine isključivo njegov brat ovdje tužitelj HH, zbog čega da izričito dozvoljava da pokrene i u svoje ime i za svoj račun vodi parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj pred nadležnim sudom i potom da se upiše kao vlasnik cjeline navedene nekretnine, a čime je tužitelj dokazao da je nasljednik i pravni slijednik svoje majke sada pok. LH, pa tako i aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe.

11. U odnosu na potvrdu ČH od 8. siječnja 1971. na koju se tužitelj poziva u tužbi s lista 4 spisa ta potvrda pisana je rukom i datirana sa 8. siječnja 1971., radi se o neovjerenoj potvrdi, a sam sadržaj i potpis ČH tuženik nije osporio, a koja osoba je ispitanim svjedocima poznata, što je dokaz da ta isprava doista u naravi predstavlja kupoprodajni ugovor i u istoj stoji potvrda da je primio 4.000 za vikend kućicu, čamac s motorom i inventarom u [adresa].

12. Nadalje, očevidom na licu mjesta utvrđeno je kako je prijepor smješten u uvali [adresa] i u naravi se radi o betoniranom platou sa prizemnim objektom drvene konstrukcije, tužitelj je pokazao granice prijepora, a donju granicu prema morskoj obali pokazao je uz betoniranu stazu, gledajući s morske obale desnu granicu u naravi je pokazao mjesto, stup električnog voda, kao gornju granicu je pokazao površinu ogradnih zidova okućnica susjednih nekretnina- kuća, a lijevo gledajući s morske obale pokazuje rub stepenica koje vode do prijepora prizemnog objekta drvene gradnje i susjednih kuća kbr. 11 i 12, tako da stepenice ne ulaze u prijepor; gledajući s morske obale desno u blizini navedenog stupa zatečeno je vozilo tužitelja i na tom mjestu da inače parkira svoje vozilo. Vještak je identificirao prijepor, a u svojem nalazu i mišljenju je prijepor prikazao na skici lica mjesta uz prikaz na digitalnoj ortofoto karti, uz fotografije lica mjesta, a usporedbom stvarnog stanja na terenu temeljem geodetske izmjere s kopijom katastarskog plana utvrdio je da stvarno stanje na terenu ne odgovara kopiji katastarskog plana i da je za usklađenje katastarskog plana, katastarskog operata i zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem na terenu svakako potrebno izraditi Geodetski elaborat u svrhu evidentiranja stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih čestica. U odnosu na neusklađenost stvarnog stanja, katastarskog operata i zemljišnoknjižnog stanja vještak se dodatno očitovao pisanim putem dopunom od 24.11.2023. u kojem navodi kako je u konkretnom slučaju razlika između upisane površine i površine prijepora veća od 20% te da je svakako bilo potrebno izraditi geodetski elaborat parcelacije, što je bio razlog da je sud bio odredio prekid ovog parničnog postupka i po zaprimljenom ovjerenom geodetskom elaboratu prethodne provedbe određen je nastavak ovog parničnog postupka, u koji geodetski elaborat dostavljen od strane tužitelja je sud izvršio uvid i utvrdio kako je tužbeni zahtjev postavljen upravo u skladu s tim ovjerenim geodetskim elaboratom, na koji tuženik nije imao prigovora.

13. Iz iskaza svjedoka DH proizlazi da mu je poznata predmetna lokacija od 1962., od kada da je njegov otac kupio drvenu baraku od stolara iz Zagreba i to da je u naravi bio isti objekt kao od tužitelja, a od 1972. njegov otac da je stalno živio na toj lokaciji do smrti 1981., dok da svjedok osobno kontinuirano dolazi u [adresa] sve ove godine od 1962. do danas i svjedoku da je poznata činjenica da su na toj lokaciji bile 3 iste barake, prizemni drveni objekti, a jedna od tih da je upravo danas od tužitelja, tako da je stanje na terenu neizmijenjeno što se tiče barake od 1959. do danas, u isto vrijeme kada je bila postavljena baraka da je bio betoniran plato koji da i danas egzistira. U odnosu na nekretninu tužitelja da se nikad nije ništa pomicalo i mijenjalo do danas, tužitelj da koristi prostor za parkiranje s desne strane nekretnine gledajući s morske obale, a u odnosu na preostali pokazani prijepor izvan betoniranog platoa da je stanje uvijek neizmijenjeno, tužitelj da je to znao čistiti i urediti, a teta LH, majka tužitelja da je posadila 2 oleandra; posjed tužitelja kako je pokazan na očevidu da nije nikada ograđen u odnosu na susjedne nekretnine, sa gornje strane da postoji ogradni zid okućnice susjednih kuća. Iskazao je da PH ima kuću na adresi [adresa] koja je u neposrednoj blizini odnosno da graniči s prijeporom i tu kuću da je naslijedio iza oca, a tužitelj, svjedok kao i vlasnici kuće kbr.11 da imaju zajednički prilaz stepenicama, kako je to prilikom očevida sudac i opisao; svjedoku je poznato stanje 1958. kada da su u prosincu te godine bile postavljene 3 drvene barake, montažne, jedna vlasništvo oca svjedoka, druga vlasništvo oca ranije ispitanog svjedoka u ovom predmetu, dok da je treća bila od prednika tužitelja, gospodina Š iz [adresa] i od te 3 tada postavljene drvene barake prizemna objekta do danas da je isključivo ova od tužitelja ostala neizmijenjena, u neizmijenjenim gabaritima do danas, a koju da tužitelj koristi u ljetnim mjesecima za potrebe ljetovanja; od 1970. da je obitelj tužitelja u posjedu tog objekta, da je taj objekt kupljen od ČH koji da je pak kupio od prvog vlasnika [obrt]; svjedoku nije poznato da je netko pored tužitelja i njegove obitelji i ranije navedenih prednika tužitelja na bilo koji način koristi niti taj prizemni objekt, niti zemljište-teren kojeg je tužitelj prilikom očevida pokazao; nije mu poznato da bi tužitelju netko osporavao posjed, njegovoj obitelji, niti njegovim prednicima.

14. U odnosu na ispitane svjedoke u ovom predmetu radi se o svjedocima starije životne dobi, vlasnicima susjednih kuća kbr.11 i 12, pa im je činjenično stanje zasigurno vrlo dobro poznato, nesrodni su sa strankama pa nemaju interesa da bilo koja od stranaka uspije u ovom sporu, iskazi svjedoka međusobno se podudaraju, dopunjuju i potvrđuju činjenicu poštenja posjeda tužitelja i njegovih prednika, što je sve razlog da je sud prihvatio njihove iskaze istinitim i vjerodostojnim, a također valja istaknuti da je prijepor smješten na vidljivom mjestu i da je netko tužitelju ili njegovim prednicima osporavao posjed to bi zasigurno svjedocima bilo poznato i utvrđeno u tijeku ovog postupka. U prilog istinitosti ispitanih svjedoka jest i činjenica da tuženik u ovom postupku nije isticao, niti dokazao da bi tuženik ili njegov pravni prednik do podnošenja ove tužbe ikada poduzeli bilo kakve pravne radnje u smislu rješavanja imovinskopravnih odnosa u odnosu na prijepor, pa je očito da niti danas tuženik, niti njegov pravni prednik nikada nije polagao bilo kakva prava na prijeporu, a nepoduzimanjem nikakvih pravnih radnji tuženik i njegov prednik očito su priznavali pravo vlasništva i posjeda kako sada tužitelju, tako i ranije njegovim pravnim prednicima, slijedom čega se posjed tužitelja ima smatrati samostalnim, kontinuiranim, isključivim i poštenim (članak 18. stavak 3. ZV) od 1958. kada su bile postavljene 3 drvene barake od strane prednika tužitelja, Š iz [adresa], stoga je odlučeno kao u izreci i to sukladno odredbi članka 159. stavak 1., 3. i 4. i članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 103/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 3/09., 153/09., 143/12., 152/14.; ZV).

15. Pravna stajališta navedena u osporenoj prvostupanjskoj presudi, u dijelu kojim sud utvrđuje da su ostvarene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, zasnivaju se na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme. Sud je polazeći od činjeničnih utvrđenja iz provedenog dokaznog postupka obrazložio svoja stajališta, za koja je prema motrištu ovog suda nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja, niti pogrešne primjene mjerodavnog materijalnog prava. Istovremeno neupitno je prema motrištu ovog suda diskreciono ovlaštenje suca da u okviru operativne slobode izvođenja i ocjene provedenih dokaza slobodnom ocjenom odredi redoslijed provođenja dokaza i na osnovu njih donosi zaključke, jer slobodna ocjena dokaza garantira slobodu zaključivanja u okviru činjeničnog i pravnog razmišljanja, obvezujući ga istovremeno na iznošenje odgovarajuće pravne argumentacije koja u ovom slučaju nije izostala.

16. Ovaj sud u cijelosti podržava stajalište prvostupanjskog suda za uzeto u pobijanoj presudi, a to je da je posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika isključiv, pošten i kontinuiran od 1958., kad su bile postavljene tri drvene barake od strane prednika tužitelja, Š iz [adresa].

17. Iz povijesnog posjedovnog lista jasno je vidljivo da je tijekom vremena dolazilo do promjena oblika i površine nekretnine od koje je cijepanjem nastala nekretnina, koja je predmet tužbenog zahtjeva, ali isto tako da je ta nekretnina uvijek bila u faktičnom posjedu i izvanknjižnom vlasništvu fizičkih osoba, sa kojih se i dalje prenosila. Iz povijesnog posjedovnog lista također je vidljivo da je na zahtjev pravnog prednika tužene, Općine Cres-Lošinj zatražena promjena površine i oblika č. zem. [katastarska čestica], od kojih je cijepanjem nastala nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva i to čak 1970.godine, 1972. godine i 2020.godine, ali nitko nije tada tužitelju, niti njegovim pravnim prednicima osporavao pravo na posjed predmetne nekretnine, kao niti kasnije.

18. U prilogu toj činjenici idu i iskazi saslušanih svjedoka, koji su osobe starije životne dobi i koji su jednako okolnosno svjedočili, te potvrdili činjenične navode iz tužbe. Tuženik nije dokazao postojanje pravnog osnova na kojem bi osporio mirni posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika. Uzevši u obzir vrijeme posjedovanja od 1958. godine, proizlazi da su već 1998. godine, protekom roka od 40 godina, samostalnog, poštenog i kontinuiranog posjeda, ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

19. U rok za dosjelost, protivno navodima tuženika, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije 08. listopada 1991. godine, u prilog kojem shvaćanju ide i pravno shvaćanje izneseno u odlukama Europskog suda za ljudska prava („Trgo protiv Hrvatske“, „Radomilja protiv Hrvatske“ i „Jakeljić protiv Hrvatske“) koje se odnosi na primjenu i učinke odredbe članka 388. stavka 4 ZV-a, prema kojim se u rok za stjecaje dosjelošću nekretnina, koje su na dan 08. listopada 1991. godine, bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Citirane sudske odluke obvezuju hrvatske sudove da uzmu u obzir cjelokupno razdoblje dosjelosti, uključujući i ono prije 8. listopada 1991., pod uvjetom da su ispunjeni zakonski uvjeti, kao što je riječ u ovom slučaju. Stoga tvrdnja žalitelja da se dosjelost može računati isključivo od 8. listopada 1991., nije u skladu sa pravnom praksom i obvezujućim međunarodnim standardima.

20. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika nalazi u kvalificiranom posjedu sporne nekretnine od 1958., dakle i prije 8. listopada 1991., da kroz cijelo vrijeme posjedovanja eventualna vlasnička prava trećih osoba kroz posjed tužitelja nisu smetana te da se u rok za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu u konkretnom slučaju uračunava i razdoblje prije 8. listopada 1991., to su na strani tužitelja prema stavu ovoga suda ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 159. stavak 3. i 4. ZV-a za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću jer je od ulaska prednika tužitelja te nastavno tužitelja u posjed sporne nekretnine pa do podnošenja tužbe, 22. listopada 2021., protekao rok čak od pedeset godine poštenog posjedovanja nekretnine koja je predmet ovog spora.

21. Odredbom članka 159. stavak 4. ZV-a je propisano da je na nekretninama koje se nalaze u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba za stjecanje prava vlasništva potreban neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle pošten posjed u trajanju od 40 godina.

22. Iz tih razloga, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, žalba tuženika, u tom dijelu, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana na način kako je to odlučeno u točki I. izreke ove presude.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. st. 1. i članka 155. ZPP-a u opsegu koji je pravilno utvrdio prvostupanjski sud i u skladu s uspjehom tužitelja u ovom sporu, s time da je tužitelj ostvario pravo i na troškove revizije, na način kako je to odlučeno u točki II. izreke prvostupanjske presude.

24. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga što isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić