REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj P-216/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja VČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Kruni Liscu, odvj. iz Ivanić-Grada, protiv tuženika HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Radovanu Dožudiću, odvj. iz Čazme, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti stranaka osobno uz punomoćnike, objavljene 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelju RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 4.000,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. svibnja 2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod Raiffeisen Bank d.d; u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa preostalim iznosom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog u iznosu od 5.356,00 EUR; kao neosnovanim.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi od 15. svibnja 2025. navodi da je dana 19.09.2023. godine pozajmio tuženiku 9.356,00 EUR te se tuženik obvezao pozajmljeni iznos vratiti tužitelju do 10.12.2023. godine, sukladno Ugovoru o zajmu / pozajmici kojeg su ugovorne strane potpisale. Nadalje navodi da je tužitelj u više navrata tražio od tuženika da vrati dug, putem SMS poruka od 16.01.2024., 31.01.2024., 20.02.2024. i 26.03.2024. godine, u kojoj prepisci tuženik nije osporio postojanje duga niti njegovu visinu. Tužitelj je predlagao tuženiku da vrati barem dio duga da pokaže dobru volju ako već ne može isplatiti dug u cijelosti, međutim tuženik je odugovlačio s isplatom, pravdajući se da čeka isplatu mirovine, a iz navedene prepiske proizlazi da je tuženik obećao isplatiti novac tužitelju dobiven od prodaje drvne građe iz šume ili čitave šume. Punomoćnik tužitelja je dana 25.04.2024. godine poslao Opomenu pred tužbu tuženiku sa zahtjevom da tuženik u roku 15 dana od primitka predmetne opomene podmiri naprijed navedeno potraživanje tužitelju. Opomena je poslana putem pošte preporučeno s povratnicom, međutim, tuženik premda obaviješten dana 30.04.2024. godine, nije preuzeo pošiljku, čime se oglušio na zahtjev tužitelja. Nadalje, zajmoprimac/tuženik je doveo u zabludu zajmodavca/tužitelja o svojim materijalnim prilikama prilikom sklapanja ugovora o zajmu/pozajmici. Člankom 502. stavak 1. ZOO- a propisano je da zajmodavac može odbiti predaju ugovorenih stvari ako u vrijeme sklapanja ugovora nije znao da su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno hoće li biti u stanju vratiti zajam. Da je zajmodavac/tužitelj znao kakve su materijalne prilike zajmoprimca, odnosno da je imao razloga sumnjati u poštenje zajmoprimca/tuženika, ne bi uopće pristao na sklapanje ugovora o zajmu/pozajmici. Stoga je i pravna osnova za sklapanje ugovora o zajmu otpala sukladno predmetnom stavku 3. članka 1111. ZOO-a, već naprijed navedenom članku 4., članku 8. i članku 9. ZOO-a. Čak i da je zajmodavac/tužitelj znao da nije dužan isplatiti zajam odnosno da je imao razloga sumnjati u poštenje i materijalne prilike zajmoprimca/tuženika odnosno njegove mogućnosti povrata zajma, već predmetnim ugovorom o zajmu/pozajmici zadržao je pravo povrata, sukladno članku 1112. stavkom 1. ZOO-a. S obzirom da tuženik uopće nije pokazao dobru volju da podmiri barem dio duga, već je samo zavlačio, a zavlači i dalje s podmirenjem svojih obveza, smatra se nepoštenim od dana stjecanja, a najkasnije od 11.12.2023. godine jer je rok dospijeća bio 10.12.2023. godine. Tuženik uopće nije namjeravao vratiti dug. Člankom 1115. ZOO- a propisana je obveza stjecatelja bez osnove vratiti plodove i zatezne kamate od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te navodi da dug nije veći od 4.000,00 EUR, da je za dug nastupila zastara jer je od ranije, tj. od 2015. godine. Također navodi da je potpisao papir koji mu je dao tužitelj, nije znao što potpisuje.

3.1. U toku dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, izvršen je uvid i pročitan je Ugovor o pozajmici od 19. rujna 2023. (list 5), preslika SMS poruka (list 6- 10) evidencija pozajmica dostavljen od strane tužitelja (list 68-69) te su saslušane stranke.

3.2. Iz Ugovora o pozajmici utvrđuje se da ista nosi datum 19.9.2023. te sadržajno HČ obvezuje se vratiti iznos od 9.356,00 EUR RČ.

3.3. Iz ispisa SMS poruka od 16. siječnja do 26. ožujka (ne vidi se godina) proizlazi da je tužitelj požurivao tuženika ''rješavati'', a tuženik je obećavao da će ''riješiti'' pomalo.

3.4. Iz dostavnice koju je zaprimio HČ proizlazi da mu je dostavljena opomena za tužbu 30. travnja 2024.

3.5. Iz tzv. obračuna, tj. raznih papirića koje je sudu u kopiji te originalu predao tužitelj, vidljiv je ispis različitih brojeva, nigdje ne piše da se radi o novcu i kojoj valuti, na jednom listiću je ime tuženika i broj mobitela.

3.6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on dugi niz godina tuženiku pozajmljivao manje svote novca, npr. za lijekove, benzin. Bili su jako dobri prijatelji, znali su se godinama. U odnosu na iznos naznačen u tužbi navodi da ga je tuženik tražio da mu pozajmi oko 6.000,00 EUR jer treba riješiti kredit kada bi mu novac vratio te mu je pozajmio još ostatak od 3.356,00 EUR kada je rekao da će prodati šumu. Budući da novac nije vraćao, napisao je ovaj ugovor o pozajmici, tuženik je diktirao svoje podatke i potpisao ga. Na pitanja suda odgovara da je iznos od oko 6.000,00 EUR pozajmio 2,5 godine prije potpisa ugovora. Ostatak od 3.356,00 EUR pozajmio mu je prilikom potpisivanja ovog ugovora. Navodi da vezano uz potpis ugovora nije bilo pregovora, već ga je tuženik nazvao i molio novac, našli su se za dan-dva, tuženik nije bio u alkoholiziranom stanju. Također navodi da nije bilo problema vezano uz rok vraćanja te je on sebi zapisivao u svoju bilježnicu ranije sve što je periodično pozajmljivao. Na ponovno postavljeno pitanje odgovara da je tog dana kada je potpisan ugovor 19.9.2023. tuženiku pozajmio 700,00 EUR. Navodi i to da su on i tuženik vodili spor za 2.000,00 kn koji je vodio sada pok. odvjetnik Zlatko Kušan, a taj iznos uračunat je u ovaj ugovor. Na pitanja odgovara kako je točno da je njemu i njegovoj kćeri tuženik popravljao vozila i to u dva navrata te je platio više nego što je koštao stvarni popravak. Tada kada mu je platio, tuženik mu je također bio dužan, ali je platio jer tuženik nije imao novca. Odgovara da je pozajmljivanje trajalo još dok je pok. supruga ČČ bila živa pa ju je npr. vozio na vlak i te vožnje, tj. usluge upisivao u dugovanje.

3.7. Iz iskaza tuženika proizlazi da su netočni navodi tužitelja. Tvrdi da su bili prijatelji preko 30 godina te je on tužitelju bez plaćanja, kao prijatelju, popravljao sva njegova vozila, nabraja šest vozila, vario blatobrane, radio arnjeve za prikolice, a on je samo platio dijelove te mu je dao i svoje vozilo da se s njim koristi. Točno je da je i tužitelj njemu pomagao, npr. više puta mu je dovezao naftu kada je izvažao drva iz šume, gorivo za košnju dvorišta i sl. Navodi da je točno da je njegovu suprugu vozio možda 10-ak puta jer su inače on i djeca imali po 3 vozila. Točno je da je 2015. pozajmljivao novac od tužitelja u više navrata kada mu se razboljela supruga, sin se školovao na ETF, supruga je umrla 2016., nakon toga je bio često pod utjecajem alkohola i primao od mirovine svega 1.100,00 kn. Točno je da mu je ovog dana kad mu je potpisao ugovor tužitelj pozajmio 200,00 EUR jer je trebao podići nekakav kredit. Idući dan ga je molio još 100,00 EUR, ali mu je dao 50,00 EUR. Prilikom potpisivanja ugovora bio je u teško alkoholiziranom stanju. Od kada se razboljela supruga, tj. unazad 10 godina priznaje da je tužitelju dužan ukupno 4.000,00 EUR jer mu je tužitelj znao nešto pozajmiti, doista je vozio suprugu kad se je razboljela jer je taksirao, a i njega je znao voziti u nekoliko navrata. Navodi da nije pročitao ugovor, ali da ga je potpisao.

4.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka, brižljivom savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno iz svih dokaza zajedno, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (N/N 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023; u daljnjem tekstu ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP, odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

4.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih, cijenio dovodeći ih u međusobnu vezu te uz odlučne činjenice koji je tužitelj, s obzirom na osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir sve izvedene dokaze kao valjane, istinite i objektivne; osim što je utvrdio da je iskaz tužitelja djelomično konfuzan pa samim tim i djelomično neistinit. Naime, na početku svog iskaza tužitelj navodi da ga je tuženik tražio 6.000,00 EUR te još 3.356,00 EUR na dan kada je potpisan ugovor, tj. 19. rujna 2023., da bi u drugom dijelu iskaza rekao da je na dan potpisivanja ugovora pozajmio tuženiku 700,00 EUR. Isto tako tužitelj je sam naveo da je u utuženi iznos uračunat iznos od 2.000,00 kn iz spora kojega je vodio pok. odvjetnik Zlatko Kušan, a za sud je notorno da je odvjetnik Kušan umro 2010. godine. Također je njegov iskaz kontradiktoran u dijelu u kojem navodi da je ponekad vozio pok. suprugu tuženika, ponekad pozajmljivao gorivo te mu je ponekad tuženik popravljao vozila.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa kojega je navodno tuženik pozajmio od tužitelja, a prema Ugovoru o pozajmici od 19. rujna 2023.

6. Nesporno je da tuženik priznaje dug tužitelju u iznosu od 4.000,00 EUR, ali ne temeljem spornog Ugovora o pozajmici, već tvrdeći da mu je tužitelj pozajmljivao novac od 2015. godine kada se je razboljela njegova supruga i umrla, kada je sam školovao dijete na fakultetu, novac za vrijednost vožnje supruge od strane tužitelja.

7. Sporno je da li je tuženik dužan platiti tužitelju preostali utuženi iznos.

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je da su stranke godinama bili prijatelji, da je tužitelj doista pozajmljivao manje iznose novca tuženiku, vršio taksi uslugu prijevoza njegove bolesne supruge, dovozio mu i davao gorivo kad mu je zatrebalo. Nadalje je sud utvrdio da je tuženik doista bio u teškoj životnoj i financijskoj situaciji, tj. kada mu se razboljela i umrla supruga, on se je odao alkoholu, a imao je izuzetno male prihode te je školovao sina. Obzirom na sve izloženo te osobito obzirom na izvedene dokaze, tj. iskaz tužitelja, priložene ''papiriće'' na kojima se ne može utvrditi što spomenute brojke predstavljaju, sud nije našao ni na koji način utvrđenim i dokazanim da li tuženik duguje i koji iznos tužitelju preko priznatog iznosa duga od 4.000,00 EUR. Pritom se osobito naglašava okolnost da tzv. Ugovor o pozajmici od 19. rujna 2023. nema potrebne podatke iz kojih bi se moglo vidjeti i utvrditi kada je nastao iznos od 9.356,00 EUR duga, a koji se tuženik navodno obvezao vratiti do 10.12.2023. Čak štoviše, sud je našao nedvojbeno utvrđenim da su određeni iznosi o kojima govori sam tužitelj u zastari, tako npr. iznos od 2.000,00 kn za kojega je spor vodio odvjetnik Kušan i koji je svakako morao biti prije 15 godina obzirom da je odvjetnik umro 2010. godine. Isto tako sam tužitelj u svom iskazu navodi da je iznos od 6.000,00 EUR pozajmio tuženiku oko 2,5 godine prije potpisa ugovora, a ugovor je potpisan 19. rujna 2023., dakle, ukoliko je i bila pozajmica je bila tijekom travnja 2021. godine te je suspektno da li je i za koji iznos nastupila zastara. Pritom se osobito naglašava kako u dostavljenim ''papirićima'' nigdje nisu upisani decidirano ovi iznosi pozajmica koje opisuje tužitelj, već su zbrajani manji iznosi, npr. 20+50+30+50… Slijedom svega naprijed izloženog sud nije našao dokazanim da bi tuženik dugovao tužitelju ukupno utuženi iznos, a preko onoga kojega je tuženik sam priznao pa je stoga tužitelj odbijen s preostalim tužbenim zahtjevom u iznosu od 5.356,00 EUR kao neosnovanim. Samo se napominje kako sud vjeruje tuženiku da isti nije pročitao ovaj ugovor koji je potpisao te da je prilikom potpisivanja bio u teškom alkoholiziranom stanju pa stoga spomenuti ugovor ne može proizvoditi prava i učinke. Dodaje se da spomenuti Ugovor nema obvezne sastojke iz čl. 499. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – u daljnjem tekstu ZOO).

9.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP te Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023).

9.2. Utvrđuje se da je tužitelj djelomično izgubio ovu parnicu, odnosno da su svaka stranka djelomično uspjele u sporu pa je stoga odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka, a koji se odnose na troškove punomoćnika.

10. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 9. lipnja 2025.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik P

3. DNA:

- Pun. tužitelja Kruno Lisac, odvj. iz Ivanić-Grada

- Pun. tuženika Radovan Dožudić, odvj. iz Čazme

4. Sredi spis

5. Kal. 15 dana