Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-28/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Mariji Grgešić kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika "Planmedia" d.o.o. Koprivnica, OIB: 64292010696, Florijanski trg 15/1, zastupani po punomoćniku odvjetnicima iz ZOU Krunoslav Kunštić i Zoran Kurcinak iz Koprivnice, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku PLANMEDIA d.o.o., OIB: 64292010696, Florijanski trg 15/1, Koprivnica trajno ukloniti članak objavljen dana 24. studenog 2023. godine na web portalu „Podravski.hr“ na web stranici www.podravski.hr pod naslovom „Čiminu prekipjelo: Press konferencija je pokazala svu bahatost OU „direktora svemira“ na poveznici https://podravski.hr/ciminu-prekipjelo-press-konferencija-je- pokazala-svu-bahatost-renata-labazana-direktora-svemira/, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku PLANMEDIA d.o.o., OIB: 64292010696, Florijanski trg 15/1, Koprivnica trajno ukloniti članak objavljen dana 24. studenog 2023. godine na web stranici društvene mreže „Facebook“ na profilu „Podravski list“ pod naslovom „Čiminu prekipjelo: Press konferencija je pokazala svu bahatost OU „direktora svemira“, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku PLANMEDIA d.o.o., OIB: 64292010696, Florijanski trg 15/1, Koprivnica isplatiti tužitelju OU, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadu štete u iznosu od ukupno 5.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 24. studenog 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine stopa zateznih kamata određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.644,68 EUR-a, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je po punomoćnici podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete u kojoj navodi da je na web portalu "Podravski.hr", kojemu je tuženik naknadnik na stranici www.Podravski.hr, dana 24. studenoga 2023.g., objavljen tekst naslova: "Čiminu prekipjelo: Press konferencija je pokazala svu bahatost OU "direktora svemira", nepotpisanog autora. Tužitelj tvrdi da je tuženik u spornom članku objavio niz netočnih, uvredljivih i štetnih informacija i to:

- " FU prekipjelo": Press konferencija je pokazala svu bahatost OU "direktora svemira",

- "Jučerašnja Press konferencija pokazala je svu bahatost OU "direktora svemira", .- kako ga nazivaju neki među njemu najbližim suradnicima",

- "Baš osobno (prvi među drugima), podupirem sve turističke "izlete", koje Koprivnički turizam stvara, tražeći win-win situacije, ne obazirajući se pri tom na neistine koje se u tim prigodama domaćim i stranim turistima serviraju kao gotova stvar

- " [adresa] nije nastala na Trgu Dr. Leandera Brozovića",

- "Usput rečeno naš grad niti po koprivi nije dobio ime već po potoku",

- Prosječnom čitatelju i pratitelju kulture i turizma može se tako činiti da je naivna umjetnost nastala čak i prije renesanse za koju direktor niti ne zna kada u Hrvatskoj počinje",

- "Ali, direktor nije čovjek s kojim s nešto dogovara, to u [adresa] znaju već mnogi. Zakazali smo dogovor za ponedjeljak, nismo stigli 2 puta izmijenili telefonske pozive u utorak prije podne i posljednji (neuspješan), s moje strane upućen prema direktoru istog dana oko podneva. Povratnog odgovora nema, ali zato 2 dana kasnije direktor saziva presicu u kojima između ostalih iznosi brojne bedastoće;

- Odakle direktoru pravo da u program sajma navede "Besplatan razgled Muzeja Grada Koprivnice… "

- isti taj direktor zabrinut je za izlagače na niskim temperaturama ali uopće nije zabrinut za muzejske djelatnike, ostavlja tu odgovornost na ravnatelju (meni), jer su vjerojatno muzejalci otporni na svekojake atmosferalije dužni su trpjeti smrzavicu i samog direktora:

- "kakvo srednjovjekovno tiskarstvo ? Pa [adresa] nije imala Utemberga. Zašto nemamo srednjovjekovno lončarstvo i košaraštvo koja su uz rijeku Dravu stoljećima postojala ?"

- "Ne, ovako ne može dalje, ne dozvoljavam!".

1.1. Tužitelj navodi da je gore navedeni naslovi navodi u članku su koncipirani na izuzetno difamacijski način za tužitelja, te tužitelj tvrdi da se temelje na potpuno neosnovanim i neistinitim informacijama, bez kritičke prosudbe i navođenja izvora, te smatra da su teško povrijeđeni, čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, te da mu je nanesena velika šteta.

Tužitelj tvrdi da su potpuno proizvoljno, na temelju neistinitih i neprovjerenih informacija kroz naslov teksta i sam tekst, zlonamjerno, manipulativno i uvredljivo iznesene neistinite informacije i konstrukcije kojima se tužitelj portretira kao samovoljnog vođu, diktatora, "Direktora svemira", s kojim dogovori nisu mogući, koji nema nikakve sposobnosti niti znanja za obavljanje svog posla, a što su sve vrlo ozbiljne i uvredljive informacije objektivno podobne nanijeti štetu.

1.2. Tužitelj tvrdi da mu je ovakovim postupkom novinara, urednika i u konačnici naknalnika portala "Podravski,hr", počinjena nemjerljiva šteta i to teškom i trajnom povredom prava na ugled – profesionalnu čast i dostojanstvo, te pravo na dobar glas, sve u smislu odredbe čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), te članka 7. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13), te članka 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

1.3. Tužitelj ističe da je od tuženika sukladno članku 40. Zakona o medijima (Narodne novine" br. 59/04, 84/11, 81/13), u odnosu na sporne informacije zahtijevao objavu ispravka informacije sljedećeg sadržaja:

„Poštovani,

ovim putem obraćam Vam se sa zahtjevom za ispravak netočnih informacija kako slijedi;

Na web portalu podravski.hr, te Facebooku, Podravski list, te tiskovini Podravski list dana 24./27. studenog 2023. godine objavljen je tekst pod naslovom: „ FU prekipjelo: Ravnatelj Muzeja FU oštro se obrušio na direktora turizma OU“, nepotpisanog autora.

Sadržaj objavljenog članka koncipiran je na difamacijski način za mene osobno te se temelji na jednostranom, nekritičkom prenošenju informacija jedne strane, i to potpuno neosnovanim, neistinitim i štetnim informacijama, stoga se ovime traži ispravak netočnih informacija.

Potpuno proizvoljno, podravski.hr, Facebook, Podravski list i tiskovina Podravski list prenio je čitav niz osobnih stavova utemeljenih na neistinitim i neprovjerenim informacijama i osobnoj netrpeljivosti gosp. FU prema meni, koji je na zlonamjeran i uvredljiv način govorio o meni i o mojem radu kao direktoru koprivničke Turističke zajednice.

Predmetnim se člankom portretiram kao samovoljni vođa, diktator, „direktor svemira“ s kojim dogovori nisu mogući, koji nema nikakve sposobnosti niti znanja za obavljanje svog posla, a što su sve vrlo ozbiljne i uvredljive informacije objektivno podobne nanijeti štetu.

Meni je ovakvim postupkom novinara, urednika i u konačnici nakladnika web portala podravski.hr, te Facebooka Podravski list i novina Podravski list počinjena nemjerljiva šteta i to teškom i trajnom povredom prava na ugled –profesionalnu čast i dostojanstvo, te pravo na dobar glas, sve u smislu odredbi članka 35. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), članka 7. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13) te članka 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

1.4. Tužitelj ističe da je u smislu čl. 22., čl. 40. 41. i 42. Zakona o medijima, zahtijevao da se bez odgode na istovjetnom mjestu i na istovjetan način objavi ovaj ispravak netočnih informacija uvažavajući u cijelosti sadržaj članka. Tužitelj je opovrgnuo neistinite činjenične tvrdnje iznesene na web portalu Podravski.hr, Facebooku Podravski list, te tiskovini "Podravski list", dana 24/27. studenoga 2023.g. u članku naslova "Ravnatelj muzeja FU oštro se obrušio na direktora turizma OU", nepotpisanog autora.

"U tekstu je navedeno: „jučerašnja press konferencija pokazala je svu bahatost OU, „direktora svemira“ – kako ga nazivaju neki među njemu najbližim suradnicima“

Netočno je i uvredljivo me podrugljivo nazivati „direktorom svemira“, pritom se pozivajući na moje „najbliže suradnike“, budući da navedeno nije točno niti istinito. Svi moji suradnici, redom vrlo pristojni i stručni ljudi, oslovljavaju i obraćaju mi se s „direktore“ ili „ OU“, s time da se posebno napominje da se radi o suradnicima koje sam osobno odabrao tokom 20 godina i otada, zajedno s njima, uspješno gradim prepoznatljive turističke projekte.

Nadalje je u tekstu navedeno: „Baš osobno (prvi među drugima) podupirem sve turističke „izlete“ koje koprivnički turizam stvara, tražeći win-win situacije, ne obazirući se pritom na neistine koje se u tim prigodama domaćim i stranim turistima serviraju kao gotova stvar“.

Ponovo se radi o podrugljivom i omalovažavajućem nazivanju turističkih projekata i priča o [adresa] „izletima“ pod znacima navodnika, kao i navođenju da se turistima namjerno serviraju neistine. Naime, turizam nije znanstvena kategorija, nego upravo, povezivanje povijesnih zanimljivosti i činjenica u priče zanimljive turistima, a cilj i svrha turističke zajednice nije objavljivanje znanstvenih radova, već privlačenje i briga o tome da svaki turist ima lijepo i zanimljivo iskustvo od posjete gradu [adresa]. Na ovaj način omalovažen je čitav rad tisuća ljudi koji godinama doprinose stvaranju originalnih turističkih proizvoda, renomiranih tvrtki i institucija koji doprinose koprivničkom turizmu novčana sredstva, kao i više od pola milijuna posjetitelja koje su privukli projekti turističke zajednice.

Iako se turizam nije dužan, poput Muzeja, strogo pridržavati dokazanih povijesnih istina, kako bi priče imale što točniju podlogu u povijesnim činjenicama, redovito sam se konzultirao s uglednim koprivničkim povjesničarima, bez obzira što sam i sam povjesničar po struci.

U nastavku teksta navodi se : „ [adresa] nije nastala na Trgu dr. Leandera Brozovića“.

Čak niti najugledniji povjesničari upućeni u poviiest grada [adresa], ne mogu točno potvrditi gdje su udareni prvi temelji [adresa], a utemeljena je njihova pretpostavka da je upravo Trg Leandera Brozovića najstariji znani trg u [adresa], što niti sam gosp. FU, čije se riječi navodno prenose ovim člankom, to nije osporio prije tri godine, kada sam pokrenuo Srednjovjekovni božićni sajam. Sve do sada, nikada ovu povijesnu činjenicu nije osporavao.

Priče o [adresa] koje se od strane Turističke zajednice nude turistima kao i projekti, plod su upravo kreativnog marketinškog razmišljanja mene osobno, ispreplićući povijesne činjenice, priče o gradu, stare obrte, marketing u turizmu na atraktivan način i u konačnici prezentacije i stvaranja jedinstvenih suvenira i funkcionalnih proizvoda, najviše na bazi koprive.

Daljnje riječi gosp. FU koje se navodno prenose u tekstu su: „Usput rečeno, naš grad niti po koprivi nije dobio ime, već po potoku..“

Potpuno je izlišno raspravljati po čemu je grad [adresa] dobio ime, odnosno je li po koprivi, ili po potoku koji je dobio ime po koprivi, kao što je to slučaj i u desetak gradova u slavenskim zemljama s istim imenom i istoimenim potokom uz njih. Primjerice Češka ([adresa]) [adresa] također je dobila ime po koprivi, koju ima i u svom grbu. Jedini smisao ovakvog navoda jest difamacija mene osobno i profesionalno te pokušaj prikazivanja istoga kao nekoga tko ne zna niti osnovne stvari a direktor je Turističke zajednice Koprivnica.

Daljnja sporna prenesena informacija glasi: „Prosječnom čitatelju i pratitelju kulture i turizma može se tako činiti da je naivna umjetnost nastala čak i prije renesanse, za koju direktor niti ne zna kada u Hrvatskoj počinje“.

Neistinito je i uvredljivo navesti da direktor turističke zajednice ne bi znao kada je nastala naivna umjetnost, tako važna za [adresa]. Jedini cilj ovakvog navoda ponovo je pokušaj prikazivanja mene neznalicom. Po logici gosp. FU, na Renesansnom sajmu ne bi mogli biti uključeni niti slikari naive (koji su uključeni upravo na njihovu inicijativu), niti više od polovice obrtnika niti tvrtki, te bi se takva manifestacija pretvorila u znanstveni skup a ne turističku atrakciju.

U nastavku teksta navodi se: „Ali, direktor nije čovjek s kojim se nešto dogovara, to u [adresa] znaju već mnogi. Zakazali smo dogovor za ponedjeljak, nismo stigli, dva puta izmijenili telefonske pozive u utorak prijepodne i posljednji (neuspješan) s moje je strane upućen prema direktoru istog dana oko podneva. Povratnog odgovora nema, ali zato dva dana kasnije direktor saziva presicu na kojoj, među ostalim, iznosi brojne bedastoće.“

Osim što se koristi uvredljivim riječima za sadržaj press konferencije („bedastoće“), u tekstu se navodi za mene da „direktor nije čovjek s kojim se nešto dogovara, to u [adresa] znaju već mnogi“, što je neistinita i subjektivna konstrukcija, štetna za mene. Gosp. FU nije bio pozvan na press konferenciju jer je u periodu prije održavanja iste opstruirao suradnju s Turističkom zajednicom Koprivnice iz vlastitog animoziteta prema meni, što je od njega kao ravnatelja muzeja izuzetno neprofesionalno. Naime, Turistička zajednica slala je gosp. FU službene e- mailove u kojima je tražila da im se pošalju programski elementi s kojima Muzej planira sudjelovati u Srednjevjekovnom sajmu, na koje nije nikada odgovoreno. Na dogovoreni sastanak gosp. FU nije došao, niti je ispričao svoj nedolazak. Unatoč tome sam s Gradskom upravom uspio ostvariti dogovor oko uloge Muzeja na Sajmu, te je zamjenica Gradonačelnika, kao predstavnica Grada, osnivača Muzeja, sudjelovala i na press konferenciji.

Isto tako, ja osobno i Turistička zajednica kojoj sam na čelu dogovorili smo tisuću sudionika Renesansnog festivala, stotinjak renomiranih tvrtki sudionika, i niz institucija koje financijski podržavaju ovaj projekt, kao i praćenje medijskih kuća koje besplatno izvještavaju o ovoj i drugim manifestacijama Turističke zajednice. Stoga je potpuno promašen i difamacijski navod iz teksta kako ja ne bi bio za dogovor i isključivi cilj takvog navoda je narušavanje časti i mojeg profesionalnog ugleda. Dalje u tekstu stoji: „Odakle direktoru pravo da u program sajma navede „besplatan razgled Muzeja grada Koprivnice“…“

U prisustvu zamjenice Gradonačelnika, najavio sam besplatan ulaz, kao što je to bila i dosadašnja dobra praksa prethodnih godina. Kako nije bilo adekvatne suradnje gosp. FU kao ravnatelja Muzeja, nikada nikakav e-mail ili bilo koji drugi službeni dopis Muzeja nije bio poslan koji bi naveo drugačiju informaciju.

U tekstu se također navodi: „Isti taj direktor zabrinut je za izlagače na niskim temperaturama, ali uopće nije zabrinut za muzejske djelatnike. Ostavlja tu odgovornost na ravnatelju (meni), jer su vjerojatno muzealci otporni na svakojake atmosferilije, dužni su trpjeti smrzavicu i samog direktora“.

Radi se o netočnim i iskonstruiranim navodima, s posebnim naglaskom malicioznu informaciju kako su „muzealci“ dužni trpjeti i samog direktora, odnosno mene. Naime, dogovor o produženju trajanja Sajma na traženje Grada Koprivnice (osnivača Muzeja) postignut je zajedno s obrtnicima koji izlažu, netom uoči same press konferencije. Istome su se prilagodili svih stotinjak sudionika, među kojima i ljudi iz inozemstva i drugih dijelova Hrvatske, volonteri i organizatori, jedino Muzej nije mogao organizirati nekoliko dežurnih djelatnika. Pritom djelatnici Muzeja, za razliku od zaposlenika Turističke zajednice, brojnih volontera, obrtnika i ostalih izlagača NISU dužni biti na otvorenom, niti se smrzavati, a nisu dužni niti obvezni niti komunicirati sa mnom. Dapače, gosp. FU, kao ravnatelj Muzeja, nije bio voljan volonterima i aktivistima koji vode radionice s djecom osigurati grijanu prostoriju, te je Turistička zajednica morala osigurati zagrijavanje prostorije u kojoj će se boraviti s djecom. Također je od strane ravnatelja odbijeno i korištenje muzejskog toaleta, pa je i to samostalno organizirala Turistička zajednica u vidu mobilnih toaleta. Dodatno se napominje da svu struju koja se potroši za vrijeme trajanja Sajma plaća Turistička zajednica.

Također, u tekstu se navodi: „Kakvo srednjevjekovni tiskarstvo? Pa [adresa] nije imala Gutenberga. Zašto nemamo srednjovjekovno lončarstvo i košaraštvo, koja su uz rijeku Dravu stoljećima postojala?“

Pomalo je nevjerojatno da se gosp. FU upušta u kreiranje sadržaja Sajma, kojem ni na koji način nije želio pomoći, a odražava i njegovu nestručnost u istome. Naime, od prvog dana Renesansnog festivala i Srednjevjekovnog božićnog sajma ističe se kako je on napravljen na povijesnim zasadama [adresa] i okolice, cijele Hrvatske i srednje Europe iz koje je dolazilo najviše utjecaja, pa u tom smislu se predstavlja i srednjevjekovno tiskarstvo.

Što se pak lončarstva i košaraštva tiče, od prvih su dana uvršteni u sve aktivnosti, pa su tako koprivnički majstori starih zanata prikazivali svoje vještine ne samo na Sajmu renesanse u [adresa] nego i na brojnim manifestacijama diljem Hrvatske, Slovenije, Njemačke i Mađarske. Upravo na moj poticaj prije 20 godina i pokrenuta revitalizacija starih, srednjovjekovnih zanata, što je prepoznato i u Europi, pa je u više navrata upravo u tu svrhu i povučen novac iz EU fondova, s čime bi gosp. FU morao biti upoznat, i ne obmanjivati javnost zlonamjernim konstrukcijama na moj račun. U konačnici, u tekstu se navodi: „Ne, ovako ne može dalje, ne dozvoljavam!“ Nejasno je koju je ulogu sebi dodijelio gosp. FU, te na temelju čije odluke je on cenzor koji odlučuje o sadržaju, što „može dalje“ a što ne, i kojim on mehanizmima raspolaže? U ovoj rečenici sadržana je sva subjektivna netrpeljivost gosp. FU spram marljivog rada Turističke zajednice i mene osobno, koja je putem ovog teksta nekritički dospjela u javnost.“

Ovisno o poštivanju ovog Zahtjeva za ispravak, odlučit ću o opsegu i sadržaju daljnjih radnji koje po Zakonu o medijima imam pravo poduzeti. „

1.6. Tužitelj ističe da do danas tuženik nije objavio traženi ispravak informacija, niti je sukladno čl. 42. st. 5. Zakona o medijima pisano obavijestio tužitelja o razlozima neobjavljivanja ispravaka u roku propisanom za objavu ispravka.

Tužitelj ističe da je tuženik i na svojem Facebook profilu, na kojem ima 45. tisuća pratitelja dana 24. studenoga 2023.g., objavio sporni članak. S obzirom na veliki interes javnosti za predmetu temu, pratitelji Facebook profila "Podravski list", objavili su niz komentara kao npr.

„ More mu se biti kad mi obrtnici moramo placati harac takvim parazitima nazalost ima ih vise koji prodaju maglu i to masno naplacaju videl bi ja da iz svog depa placaju te svoje mertefluke kak bi to onda zgledalo“

„Čimin je ok. ostalo, sranje.“

1.7. Tužitelj navodi da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Tužitelj ističe kako predmetni članak predstavlja napad na njegovu osobnost, ugled, čast, profesionalnu karijeru i rad koji su do objave sporne informacije bili besprijekorni. Tužitelj ističe da je u spornom tekstu opisan kao neugodna, nestručna, neobrazovana i nesposobna osoba koja koristi svoju poziciju direktora Turističke zajednice Grada Koprivnice za provođenje samovolje, što je u javnosti stvorilo vrlo negativnu percepciju o tužitelju, zbog čega je on u svojoj sredini postao predmet omalovažavanja, jer su informacije u članku u javnosti uzete kao točne. Tužitelj ističe da se je morao osim bliskim osobama i sugrađanima opravdavati i kolegama i poslovnim suradnicima iz područja turizma u RH. O tome se je očitovao i sam gradonačelnik Grada Koprivnice. Tužitelj navodi da objava predmetnih klevetničkih i neistinitih informacija izaziva zgražanje u javnosti, a tužitelja i danas prati loš glas, te se neistinita i senzacionalistička informacija koju je objavio tuženik proširila po Gradu Koprivnici i šire.

Tužitelj navodi da autor članka nije poduzeo niti jednu mjeru radi provjere točnosti objavljenih podataka, pa smatra da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, već isključivo u cilju postizanja senzacionalizma. Tužitelj navodi da novinar ne samo da nije poduzeo sve potrebne mjere radi provjere utuženih štetnih navoda iz članka, već nije poduzeo niti onu najosnovniju po kodeksu novinarske etike, a to je kontaktirati obje strane.

Tužitelj navodi da za niti jednu objavljenu informaciju u utuženom članku nije bio kontaktiran, ništa od objavljenih informacija nije mu bilo predočeno prije objave na očitovanje, niti pisanim niti usmenim putem, radi čega po punomoćniku podnosi ovu tužbu i predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

2. Sud je ovosudnim rješenjem br. Pn-28/24-7 od 7. listopada 2024.g., donio rješenje kojim se ovosudno rješenje br. Pn-22/2024-3 od 11. ožujka 2024..g, stavlja izvan snage, a temeljem čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP), se ovosudni spis br. Pn-22/24 spaja radi zajedničkog raspravljanja na ovosudni predmet br. Pn-28/24, (str. 51 i 52 spisa).

3. Sud je ovosudnim rješenjem br. Pn-28/24-1 od 27. ožujka 2024.g., pozvao tuženika da u roku od 30 dana može podnijeti pisani odgovor na tužbu koja mu je dostavljena u privitku uz upozorenje iz odredbe čl. 331. B, ZPP-a, čl. 284. st. 3. čl. 285 st. 1. ZPP-a, čl. 299 st. 1 i 2. i čl. 299. st. 3. ZPP-a, ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP).

3.1. Tuženik je po punomoćniku dostavio pisani odgovor na tužbu dana 2. svibnja 2024.g., u kojem odgovoru se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovanost i visinu predmetne tražbine, pravodobnost podnesene tužbe, osobito u odnosu na nenovčani dio postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da nije jasno što je predmet ovog postupka, da li je zahtjev iz točke III. tužbenog zahtjeva za nadoknadom štete iz medija, ili zahtjevi iz točke I. i točke II. tužbenog zahtjeva, kao ni okolnost smatra li onda sud da bi se u odnosu na točke I. i II. tužbenog zahtjeva radilo o zahtjevu za objavu ispravka objavljene informacije. Tuženik dalje navodi da, ako se raspravlja o zahtjevu za objavu ispravka objavljene informacije, da postoje smetnje za vođenje ovog postupka u vidu promašene pasivne legitimacije, nepravovremenosti i neurednosti tužbe, radi čega istu treba odbaciti. Ističe da u sudskom postupku radi objave ispravka objavljene informacije pasivno je legitimiran temeljem Zakona o medijima glavni urednik, a takva tužba se temeljem odredbe čl. 46. st. 2. Zakona o medijima može podnijeti u roku od 30 dana od proteka roka za objavu traženog ispravka, a koji je prošao. Tuženik nadalje ističe da ukoliko bi se raspravljalo samo o nenovčanom dijelu tražbine iz tužbe kao o nekoj drugoj vrsti zahtjeva izvan zahtjeva za objavu ispravka objavljene informacije, smatra da je isti neosnovan jer pravna osnova za isto u sporovima protiv medija nikakvim propisom, pa tako ni Zakonom o medijima nije predviđena, kao iz razloga što su objavljene informacije utemeljene na izvoru za koji tuženik nije imao razloga sumnjati da su točne, ili se eventualno odnose na iznesene vrijednosne sudove.

Tuženik stavlja prigovor litispedencije (istodobnog vođenja dva postupka o istome između sitim strankama) te smatra da tužbu treba odbaciti. U odnosu na obavljeni članak, tuženik navodi da se radi o tekstu koji je uobličen u novinarsku formu temeljem, e-mail dopisa kojeg je za javnost, za sve gradske novinske redakcije, pa tako i za tuženika, poslao u to vrijeme ravnatelj Muzeja Grada Koprivnice – FU.

Tuženik navodi da je tužitelj kao direktor Turističke zajednice Grada Koprivnice održao tiskovnu konferenciju na koju gospodin FU kao ravnatelj Muzeja nije bio pozvan, da je bio revoltiran zbog tužiteljevog novog plana koji se odnosi na rad druge gradske ustanove u blagdanske dane s kojim ravnatelj te ustanove nije bio upoznat te je na gradske novinske redakcije odaslao svoj osvrt na tu tužiteljevu konferenciju.

U istom je FU iznio svoje stavove koje je tuženik prenio u cijelosti te kojeg je prilagodio novinarskoj formi bez izmjene sadržaja i stavova, tako da praktički ništa od pisanog nije djelo niti stav tuženikovih novinara ili urednika.

U oblikovanju navedenog teksta sudjelovala je novinarka Podravskog lista HU, te je upravo radi navedenog tekst potpisan s Podravski list, tj. nema konkretnog autora. Tuženik tvrdi da tekst nije objavljen proizvoljno niti na temelju neistinitih i neprovjerenih informacija niti su zlonamjerno, manipulativno i uvredljivo iznesene neistine, već je samo prenesen osvrt FU kao čelnika jedne gradske ustanove na javno poduzete radnje tužitelja kao čelnika druge gradske ustanove.

Tuženik tvrdi da je objavljen članak i kod drugih lokalnih medija – "e.Podravina, "Drava. info., Glas Podravine ".Tuženik smatra da je nejasno iz čega tužitelj izvodi zaključak da je tuženiku bila namjera narušiti njegov ugled i čast. Tuženik se poziva na odredbu čl. 40. st. 1. Zakona o medijima te upućuje da je jedino glavni urednik medija ovlašten odjaviti ispravak objavljene informacije. Upućuje i na odredbu čl. 22. st. 2. Zakona o medijima, te predlaže sudu tužbu odbaciti odnosno odbiti. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da se radi o manjem, lokalnom mediju te visina tužbenog zahtjeva ničim nije potkrijepljena niti objektivizirana.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao tužbu (list 6 do 15), izvršio uvid u dokumentaciju (list 16 do 40), a podneska tužitelja od 24.4.2024.g. (list 44 i 45), odgovor na tužbu tuženika po punomoćniku od 2.5.2024.g. (list 46 do 49), ovosudno rješenje br. Pn-28/24 od 7. listopada 2024.g. (list 51 i 52), presliku tužbe u predmetu Pn-22/2024, (listovi 54 do 58) rješenje od 11. ožujka (list 92), odgovor na tužbu u predmetu br. Pn-22/24, (list 99 do 105), ovosudno rješenje od 7. listopada 2024.g. (list 106), podnesak tužitelja (list 109), zapisnik od 19. studenoga 2024.g. (list 117) dokumentacija priložena po tužitelju (list 119 do 127), zapisnik od 3. prosinca, dokumentacija (list 130 do 139), iskaz tužitelja (list 140 do 143), iskaz z.z. tuženika (list 143 i 144), svjedoka TU (list 146 ), AU (148 i 149), te iskaz svjedoka FU, te HU.

5. U ovom postupku nije sporno da je na web portalu "Podravski. hr" kojemu je tuženik nakladnik dana 24. studenoga 2023. objavljen tekst naslova: "Čiminu prekipjelo: Press konferencija je pokazala svu bahatost OU "direktora svemira", nepotpisanog autora, a isti tekst je objavljen i na Facebooku "Podravski list", te tiskovini Podravski list dana 24./27.studenoga 2023. U ovom postupku je sporno da li su objavljene informacije netočne, uvredljive i štetne za tužitelja, odnosno da li su te informacije teško povrijedile čast, ugled i dostojanstvo tužitelja, te da li je tužitelju nanesena šteta.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7.Uvidom u članak objavljen na web portalu "Podravski.hr." na web stranici www.podravski.hr, dana 24. studenoga 2023. pod naslovom: "Čiminu prekipjelo:

Press konferencija je pokazala svu bahatost OU "direktora svemira", nepotpisanog autora, a članak je istog sadržaja objavljen i na Facebooku profilu tuženika", te tiskovini Podravski list dana 24./27.studenoga 2023.

7.1.Iz iskaza tužitelja kao stranke kao i uvidom u zahtjev za objavu ispravka informacije, tužitelj je sukladno čl. 40. Zakona i o medijima (Narodne novine broj: 59/04, 84/11, 81/13), zatražio od tuženika objavu ispravka informacija u kojem se obraća tuženiku sa zahtjevom za ispravak netočnih informacija, navodeći da je objavljeni članak koncipiran na difamacijski način za tužitelja te gdje tužitelj tvrdi da se radi o jednostranom, nekritičnom prenošenju informacija jedne strane i neosnovanim, neistinitim i štetnim informacijama za tužitelja, radi čega se traži objava ispravka netočnih informacija, koje su potpuno proizvoljno i objavljene na web portalu "Podravski Facebooku "Podravski list", te tiskovini Podravski list a gdje tužitelj tvrdi da je izneseno niz osobnih stavova temeljenim na neistinitim i neprovjerenim informacijama i osobnoj netrpeljivosti gospodina FU prema tužitelju, da je FU na zlonamjeran i uvjerljiv način govorio o tužitelju i njegovom radu kao direktoru Turističke zajednice Grada Koprivnice.

Tužitelj je u zahtjevu za objavu ispravka informacija naveo kako se u spornom članku on, dakle tužitelj portretira kao samovoljni vođa, diktator, "direktor svemira" s kojim dogovori nisu mogući, koji nema nikakve sposobnosti niti znanja za obavljanje svoje posla, da su to ozbiljne i uvredljive informacije koje su objektivno pogodne nanijeti mu štetu. Tužitelj je dalje naveo kako mu je objavom članka počinjena nemjerljiva šteta i to teškom i trajnom povredom prava na ugled - profesionalnu čast, dostojanstvo te pravo na dobar glas sve u smislu čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90,135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) te čl. 7. Zakona o medijima (Narodne novine broj: 59/04, 84/11, 81/13) te čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

7.2. Tužitelj je sukladno čl. 22., čl. 40., 41. i 42. Zakona o medijima zahtijevao da se bez odgode na istovjetnom mjestu i i na istovjetan način objavi ispravak netočnih informacija uvažavajući u cijelosti sadržaj članka, te je opovrgnuo neistinite činjenične tvrdnje iznesene na web portalu "podravski. hr. Facebooku podravski list, te tiskovini Podravski list dana 24./27. studenoga u članku naslova " Ravnatelj Muzeja FU oštro se obrušio na direktora turizma OU " nepotpisanog autora. U tekstu je navedeno da: "jučerašnja Press konferencija pokazala je svu bahatost OU " direktora svemira" - kako ga nazivaju neki među njemu najbližim suradnicima".

Tužitelj je naveo da je netočno, uvredljivo i podrugljivo nazivati ga " direktorom svemira" pozivati se na njegove najbliže suradnike, te tužitelj tvrdi kako to nije točno niti istinito. Tužitelj ističe u zahtjevu za objavu ispravaka informacija da su njegovi suradnici pristojni i stručni ljudi koji ga inače oslovljavaju i obraćaju mu se s "direktore" ili " OU" te tužitelj napominje da se radi o suradnicima koje je osobno odabrao tijekom 20 godina i da od tada, zajedno s njima uspješno gradi prepoznatljive turističke projekte.

Tužitelj dalje ističe da se radi o podrugljivom i omalovažavajućem nazivanju turističkih projekata i priča o [adresa] nazivajući to "izletima" kao i da se turistima namjeno serviraju neistine.

Tužitelj ističe da turizam nije znanstvena kategorija nego upravo povezivanje povijesnosti zanimljivosti i priče zanimljive turistima, a cilj i svrha turističke zajednice nije objavljivanje znanstvenih radova već privlačenje i briga o tome da svaki turist ima lijepo i zanimljivo iskustvo o posjeti gradu [adresa]. Tužitelj ističe da je na taj način omalovažen radi tisuća ljudi koji godinama doprinose stvaranju originalnih turističkih proizvoda renomiranih tvrtki i institucija koje doprinose malo koprivničkom turizmu novčanih sredstva kao i veliki broj posjetitelja koji su privukli projekti turističke zajednice. Tužitelj dalje navodi da se turizam nije dužan poput velikog muzeja, strogo pridržavati dokazanih povijesnih istina, kako bi priče imale što točniju podlogu u povijesnim činjenicama te ističe da se je redovito konzultirao s uglednim koprivničkim povjesničarima bez obzira što ej i sam povjesničar po struci. Tužitelj dalje u svom zahtjevu komentira i dio članka pod naslovom " [adresa] nije nastala na trgu dr. BU" navodeći da ni najugledaniji povjesničari upućeni u povijest Grada Koprivnice ne mogu točno utvrditi gdje su udareni prvi temelji [adresa] te dalje se referira i na dio teksta spornog članka: " usput rečeno, naš grad niti po koprivi nije dobio ime, već po potoku.." Tužitelj ističe kako je izlišno raspravljati po čemu je Grad Koprivnica dobio ime, da li po koprivi ili po potoku, te dalje navodi da sporna informacija: "Prosječnom čitatelju i pratitelju kulture i turizma može se tako činiti da je naivna umjetnost nastala čak i prije renesanse, za koju direktor niti ne zna kada u Hrvatskoj počinje."

Tužitelj ističe da je neistinit o i uvredljivo navesti da kao direktor turističke zajednice ne bi znao kada je nastala naivna umjetnost tako važna za [adresa], te smatra kako je jedini cilj tih navoda pokušaj pokazivanja njega kao neznalice. U nastavku teksta: "Ali, direktor nije čovjek s kojim se nešto dogovara, to u [adresa] znaju već mnogi…" tužitelj ističe da se radi o uvredljivim riječima da ga se naziva "direktor nije čovjek s kojim se nešto dogovara, to u [adresa] znaju već mnogi" te ističe kako je to neistinita i subjektivna konstrukcija koja je štetna za njega, dakle za tužitelja.

Tužitelj dalje ističe da je kao direktor turističke zajednice slao gospodinu FU službene e-mailove u kojima je tražio da mu se pošalju programski elementi s kojima Muzej Grada Koprivnice planira sudjelovati na Srednjovjekovnom sajmu a koje mu nije odgovoreno. Na dogovoreni sastanak gospodin FU nije došao niti je ispričao svoj nedolazak.

Isto tako tužitelj komentira i dio spornog teksta: "Odakle direktoru pravo u program sajma navede besplatan razgled Muzeja Grada Koprivnice… " na koji dio teksta tužitelj ističe da je i u prisustvu zamjenice gradonačelnika najavio besplatan ulaz u razgledavanje Muzeja Grada Koprivnice, a što se tiče dio teksta: " isti taj direktore zabrinut je za izlagače na niskim temperaturama, ali uopće nije zabrinut za muzejske djelatnike, ostavlja tu odgovornost na ravnatelju (meni) jer su vjerojatno muzejalci otporni na svakojake atmosferalije, dužni su trpjeti smrznalicu i samog direktora. "

Tužitelj ističe da se radi o netočnim i iskonstruiranim navodima, a u spornom tekstu: "kakvo srednjovjekovno tiskarstvo ? pa [adresa] nije imala R. Zašto nema srednjovjekovno lončarstvo i košaraštvo, koja su uz rijeku Dravu stoljećima postojala ???"

Tužitelj ističe da je nevjerojatno da se gospodin FU upušta u kreiranje sadržaja Srednjovjekovnog božićnog sajma kojem ni na koji način nije želio pomoći, da su od prvih dana Renesansnog festivala i Srednjovjekovnog božićnog sajma uvršteni koprivnički majstori starog zanata koji su pokazivali svoje vještine ne samo na Renesansnom festivalu nego i nad drugim menifestacijama diljem RH, Slovenije, Njemačke i Mađarske. U odnosu na sporni tekst u kojem se navodi da: "Ne, ovako ne može dalje, ne dozvoljavam!", tužitelj ističe da je nejasno kakvu je ulogu sebi dodijelio gospodin FU, te na temelju čije odluke je on cenzor koji odlučuje o sadržaju "što može dalje a što ne" i s kojim on mehanizmima raspolaže. Tužitelj tvrdi da je u toj rečenici sadržana sve subjektivna netrpeljivost gospodina FU spram marljivog rada Turističke zajednice i njega osobno, a koja je putem tog teksta nekritički dospjela u javnost."

8. Iz iskaza tužitelja sud je dalje utvrdio da tuženik do danas nije objavio traženi ispravak informacija niti je sukladno čl. 42. st. 5. Zakona o medijima pisano obavijestio tužitelja o razlozima neobjavljivanja ispravka u roku propisnom za objavu ispravka.

Tužitelj u svom stranačkom iskazu kao i u podnesku od 24. travnja 2024. godine navodi da kako postavljenim tužbenim zahtjevom predlaže ukloniti članak na web portalu: podravski.hr, na Facebooku profilu Podravski list, te da mu tuženik naknadi pretrpljenu štetu.

Tužitelj dalje pojašnjava, te se poziva na Zakon o medijima, te ističe kako je uklanjanje članka legitiman način popravka štete, da se uobičajeno ističe uz zahtjev za naknadu štete, a nipošto u posebnom postupku koji i nije predviđen Zakonom o medijima. Tužitelj pojašnjava da u tužbenom zahtjevu nije istaknuo objavu ispravka informacije u smislu čl. 46. i. 47. Zakona o medijima, odnosno da je imao tu namjeru, to bi bio dužan, sukladno odredbi 46. Zakona o medijima učiniti u roku od 30 dana od proteka roka za objavu informacije.

Kao što je u ranijem dijelu obrazloženja ove presude navedeno da je sud ovosudnim rješenjem broj Pn-28/2024-7 od 7. listopada 2024. (str. 51 i 52 spisa) ovosudno rješenje Pn-22/2024-3 od 11. ožujka 2024. stavio izvan snage, a temeljem čl. 313. st. 1. ZPP-a da je ovosudni predmet broj Pn-22/2024 spojen radi zajedničkog raspravljanja na ovosudni predmet Pn-28/2024. Radi navedenog neosnovan je prigovor tuženika u odgovoru na tužbu o istodobnom vođenju dva postupka o istome i među istim stranaka, tj. prigovoru litispedencije, te da bi tužbu trebalo odbaciti, budući da se radi o vođenju jednog parničnog postupka po tužbi tužitelja od 23. veljače 2024. godine kojom tužbom traži da se tuženiku naloži da trajno ukloni članak objavljen 24. studenoga 2023. na web portalu "Podravski.hr", na web stranici www.podravski.hr. pod naslovom " FU prekipjelo: Press konferencija je pokazala svu bahatost GU " direktora svemira" na poveznici https://podravski.hr/ciminu-prekipjelo-press-konferencija-je-pokazala-svu-bahatost- renata-labazana-direktora-svemira-", te tužitelj nadalje tužbom traži da se tuženiku naloži da trajno ukloni članak objavljen dana 24. studenoga 2023. na web stranici društvene mreže "Facebook", profilu, "Podravski list" pod naslovom " FU prekipjelo: "Press konferencija je pokazala svu bahatost OU "direktora svemira."

9.Tužitelj nadalje u točki III. tužbenog zahtjeva traži od tuženika naknadu štete u iznosu od 5.000,00 € sa sporednim potraživanjima kao i naknadu prouzročenog mu parničnog troška, te su neosnovani navodi odgovora na tužbu tuženika od 23. veljače 2024. da tužitelj tužbenim zahtjevom traži objavu ispravka objavljene informacije, jer to tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži, te je iz tih razloga neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika, te gdje se tuženik poziva na odredbu čl. 22. st. 2. Zakona o medijima predlažući da se tužba tužitelja odbaci.

10. Na pripremnom ročištu od 3. prosinca 2024. (str. 128. i 129), sud je odredio izvođenje dokaza i to saslušanjem tužitelja kao stranke, saslušanje glavnog urednika tuženika - z.z tuženika JU, saslušanje svjedoka UU, AU, SU, FU, kao i uvida u priloženu dokumentaciju uz tužbu (str. 16-40), odgovora na tužbu s priloženom dokumentacijom, uvid u dokumentaciju od stranice 119-125, kao i medicinsku dokumentaciju za tužitelj ( str. 126 i 127 spisa) nakon čega je zaključio prethodni postupak.

Na glavnoj raspravi od 4. veljače 2025. sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka te na osnovu iskaza tužitelja utvrđeno da isti obnaša funkciju direktora Turističke zajednice Grada Koprivnice od 2004., tužitelj je ponovio da je 24.studenoga 2023. na web portalu "Podravski.hr" na web stranici www.podravski.hr objavljen sporni članak, a sporni članak je obavljen i na Facebook profilu "Podravski list", kao i u tiskovini Podravski list. Tužitelj je naveo da je od stranke istog tuženika i prije ovog kritičnog događaja doživljavao situacije da se o njemu pisalo i da su se iznosile neistine, no da nije poduzimao pravne korake, međutim da je objavom spornog članka 24. studenoga 2023. učinjen još jedan napad na njega, usmjeren da ga se degradira, a onda i smijeni. Tužitelj ističe da je objavu članka doživio izuzetno teško, da ga je objava članka potaknula da zatraži pravnu zaštitu jer su i on i njegova obitelj bili izloženi velikoj nelagodi. Tužitelj je tako naveo da je nakon objave članka imao više upita od strane osoba s kojima se privatno druži ili poslovno surađuje, vezano za sadržaj članka, da je to izgledalo kao da se opravdava pred osobama koje su ga za to pitale. Tužitelj ističe kako su sve informacije koje su iznesene u tom članku neistinite, neosnovane, zlonamjerne i uvredljive kako za njega osobno tako i za članove njegove obitelji.

Nakon objave članka tužitelj tvrdi da je imao problema sa spavanjem, osjećao se nelagodno, često je razmišljao o tom događaju, naveo je kako je cijeli grad o tome "brujao" što je kod njega izazvalo nelagodu tim više što je dugo godina direktor Turističke zajednice Grada Koprivnica koja ostvaruje jako dobre rezultate. Tužitelj je priložio i liječničku dokumentaciju budući da je imao i psihičkih problema u koju je sud izvršio uvid (str. 126 i 127 spisa).

Iz iskaza tužitelja dalje sud utvrđuje da prije objave članka nitko od djelatnika tuženika nije kontaktirao tužitelja, odnosno tražio njegovo mišljenje ili komentar, no da je tužitelj sačinio pisani zahtjev za objavu ispravka od 21. prosinca 2023. (str. 79-84 spisa) kojega je uputio tuženiku putem preporučene pošiljke, no da tuženik nikada nije objavio taj zahtjev.

Iz iskaza tužitelja sud je dalje utvrdio da obnaša funkciju dir. Turističke zajednice Grada Koprivnice od 2004.g., te da je nevezano za sporni članak i ranije, od strane tuženika doživljavao slične situacije na način da je tuženik o njemu pisao i iznosio neistine, no da nije poduzimao nikakove pravne radnje, ali vezano za objavu predmetnog članka dana 24. studenoga 2023.g., od strane tuženika, da je takvo ponašanje tuženika shvatio kao jedan od napada usmjeren na njega, dakle tužitelja u cilju da ga se degradira a u konačnici i smijeni.

Što se tiče posljedica koje na njega ostavila objava predmetnog članka, tužitelj je naveo da su i on i njegova obitelj bili izloženi velikoj nelagodi, da ga je više osoba pitalo, a s kojima se druži privatno i poslovno, o čemu se radi, da je svima objašnjavao, da je to izgledalo kao da se opravdava, da su u članku iznesene neistine da je članak bio zlonamjeran i uvredljiv za njega i članove njegove obitelji radi čega se odlučio na podizanje ove tužbe.

Tužitelj je naveo da je imao i psihičkih problema radi kojih je zatražio liječničku pomoć a o čemu je dostavio i medicinsku dokumentaciju. Naveo je da je imao problema sa spavanjem, da se osjećao nelagodno, da je često razmišljao o tom događaju, da je znao da cijeli grad o tome "bruji", što mu je dodatno izazvalo nelagodu, budući da dugo godina radi kao dir. Turističke zajednice Grada Koprivnice, a koja ostvaruje dobre rezultate. Tužitelj je pojasnio da prije objave članka nitko od djelatnika tuženika nije od njega tražio mišljenje odnosno komentar. Vezano za svoje zdravstveno stanje u kritično vrijeme tužitelj je naveo da je dobio odgovarajuću terapiju, da je tu terapiju koristio, da je bio na bolovanju 2 tjedna, no da i nakon proteka bolovanja mu je bilo vrlo teško i nije mogao normalno funkcionirati niti na poslu, a niti u obitelji. Tužitelj je naveo da su ga nakon objave članka telefonom zvali ljudi s obzirom da poznaje veliki broj ljudi, da je stalno objašnjavao i opravdavao se te da je ta situacija za njega trajala više mjeseci računajući od vremena objave članka. Tužitelj je objasnio da je predmetni članak objavljen ne samo u "Podravskom listu" nego i u drugim medijima, no budući da je imao puno upita ljudi za konkretan događaj te su mu svi rekli da su o tome čitali u "Podravskom listu" kao najčitanijoj tiskovini na području Grada odnosno županije, te kako je u spis predmeta prije zaključenja prethodnog postupka dostavio više članaka koji su objavljeni u Podravskom listu, (str. 119 do 125), te da je "Podravski list" nastavljao objavljivati članke protiv njega, odnosno tužitelja, da se je odlučio na podizanje ove tužbe upravo protiv tuženika.

Tužitelj je naveo kako su tvrdnje, koje su iznesene protiv njega u predmetnom članku neistinite, da ga nitko od djelatnika tuženika prije objave članka nije kontaktirao niti zatražio njegov komentar, da je podnio pisani zahtjev tuženiku za objavu ispravka informacije, no da tuženik taj zahtjev nije objavio te da su sve to razlozi radi kojeg se odlučio na podizanje tužbe protiv tuženika jer smatra da su objavljene informacije neosnovane i neistinite, objavljene bez kritičke prosudbe i navođenja izvora, da su tim informacijama teško povrijeđeni njegova čast, ugled i dostojanstvo i da mu je na taj način pričinjena šteta.

10.1. Na osnovu iskaza svjedoka TU (str. 146 spisa), sud je utvrdio da je svjedok zaposlen u Turističkoj zajednici Grada Koprivnice i da mu je tužitelj neposredno nadređeni, da na tom radnom mjestu radi 17 godina, i da ima jako dobru komunikaciju i poslovnu suradnju s tužiteljem, da je upoznat sa sadržajem članka kojeg je tuženik objavio 24. studenoga 2023.g., te da mu je poznato da je taj članak loše utjecao na sve zaposlene u Turističkoj zajednici Grada Koprivnice, a posebno na tužitelja. Svjedok je naveo da se loše osjećao da je bio ogorčeni i revoltiran tekstom iz razloga što su ti navodi neistiniti. Svjedok ističe kako smatra da je najteže bilo tužitelju, koji umjesto da svu energiju usmjeri na projekt koji je bio u realizaciji, a to je bila organizacija "Srednjovjekovnog Božićnog sajma u Gradu [adresa]", isti je morao objašnjavati i trpjeti posljedice iznošenja neistina. Svjedok je naveo da je Podravski list najčitaniji medij u Gradu, te da da je radi toga apsurdno što je objavljen tekst spornog sadržaja, a da prije objave nisu bile provjerene činjenice. Svjedok je naveo kako je tužitelj nakon objave spornog teksta podnio zahtjev za ispravak informacije, no da on nije objavljen.

Svjedok IU, naveo je kako ne neistina da je tužitelj kao dir. Turističke zajednice Grada Koprivnice bahat, da je uvredljivog da ga se naziva u spornom tekstu Direktorom Svemira", a ovo iz razloga što s tužiteljem surađuje 17 godina, on vodi uspješne projekte, u tim projektima sudjeluje veliki broj ljudi, kao što je "Renesansni festival", koji okuplja brojne skupine iz zemlje i iz inozemstva. Svjedok je pojasnio kako tužitelj kao dir. Turističke zajednice ulaže napore i surađuje i s ljudima koji su ostali bez posla, daje im mogućnost rada u Turističkoj zajednici kao vanjskih suradnika, okuplja ih na određenim manifestacijama, te oni budu trgovci, nositelji starih zanata i na taj način im omogućava da zarade, a istovremeno ih uključuje u društveni život Grada Koprivnice. Svjedok je potvrdio kako je tužitelj nakon objave spornog članka zatražio psihijatrijsku pomoć, da je bio na bolovanju.

Svjedok je potvrdio tvrdnje tužitelja vezano za organizaciju Press konferencije, i organizaciju Srednjovjekovnog Božićnog sajma, te da je nakon te Press konferencije, ravnatelj Gradskog muzeja bio revoltiran zato što na tu konferenciju nije bio pozvan, nakon toga da je objavljen sporni tekst kako od strane tuženika tako i drugih portala, no da je poseban revolt kod tužitelja izazvala objava članka od strane Podravskog lista s obzirom da je to najčitaniji medij u županiji.

10.2. Svjedok AU naveo je da je jedno vrijeme radio u Turističkoj zajednici da je unazad 10 godina vanjski suradnik Turističke zajednice Grada Koprivnice te da je uključen u različite manifestacije koje organizira Turistička zajednica na čelu s tužiteljem, te je naveo da je sudjelovao i na Renesansnom festivalu i na Srednjovjekovnom Božićnom sajmu i da je predstavljao stari zanat, odnosno da je bio kovač. Vezano za objavu spornog članka, svjedok je naveo da ga je pročitao i da je bio iznenađen jer taj tekst "Ne drži vodu", odnosno da je po njegovom mišljenju neistinit. Svjedok je naveo da poznaje tužitelja i da zna da tužitelj nije bahat, niti je "Direktor svemira", jer u protivnom s njom ne bi surađivao dugi niz godina. Svjedok je naveo kako je upoznat sa sadržajem cijelog članka, te tvrdi kako su ti navodi netočni.

Napomenuo je kako su i drugi sudionici koji su sudjelovali u projektima Turističke zajednice bili iznenađeni i komentirali su u smislu što se to događa u Turističkoj zajednici, a i tužitelj je bio ljutit na sve ono što se o njemu pisalo. Svjedok je isto tako objasnio da je nakon 32 godine rada u poduzeću "Bilokalnik" ostao bez posla, da se je prijavio na Zavod za zapošljavanje, no kako je imao 50 godina, da ga nitko nije želio zaposliti, no da je kroz javne radove počeo surađivati sa Turističkom zajednicom, a ta suradnja da traje i dalje. Svjedok AU također je naveo da je cijelo vrijeme kako je vanjski suradnik Turističke zajednice njegova komunikacija i suradnja s tužiteljem bila dobra.

11. Z.z. tuženika PU u svom iskazu je naveo kako je točno da je na web portalu "Podravski.hr", dana 24. studenoga 2023.g., objavljen tekst koji je predmet ove tužbe, i da je točno kako je tuženik u tom članku prenio stavove i mišljenja gosp. FU koji je u kritično vrijeme bio ravnatelj muzeja Grada Koprivnice. Tuženik je naveo kako su tu izjavu prenijeli i drugi mediji i da mu nije jasno iz kojeg razloga je tuženi u ovom postupku. Naveo je kako tužitelj odbija komunikaciju i suradnju s "Podravskim listom" odnosno s medijima koji su povezani s nakladnikom, da je tuženik primio tekst od strane tužitelja nakon objave spornog članka, odnosno zahtjev za objavu ispravka informacije, no da tuženik taj tekst nije objavio jer je smatrao da si tužitelj nije kritički osvrnuo na navode iznesene u tekstu koji je objavljen, a koji je iznio gosp. FU.

Z.z. tuženika PU u svom iskazu je naveo da su u zahtjevu za ispravak informacije izneseni podaci o radu Turističke zajednice "Hvalospjevi" "Trabunjanje o povijesti [adresa]", i da je smatrao da to nije osvrt na raniji tekst, odnosno da to nije ispravak netočnih informacija, radi čega tuženik taj zahtjev tužitelja nije objavio.

Z.z. tuženika PU dalje je naveo da njegovi mediji propitkuju rad Turističke zajednice Grada Koprivnice i Županije i da tvrde kako je turizam u Gradu Koprivnici mrtav. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik tvrdi kako se ne ostvaruju rezultati koji bi se trebali ostvarivati vezano za rad Turističke zajednice, a tiču se fiskaliziranih računa, te da je turizam kao gospodarska grada u periodu kako je tužitelj dir. Turističke zajednice grada Koprivnice, loš. Smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neutemeljen jer je više medija objavilo isti tekst, a tužitelj je podnio tužbu samo protiv tuženika.

Dalje u svom iskazu z.z. tuženika PU navodi da mu je bilo poznato da je prije prenošenja priopćenja gosp. FU, gosp. FU bio nečim revoltiran, odnosno da je tužitelj odlučio imati nešto u Muzeju, a da FU kao ravnatelja muzeja nije uopće pitao, te je z.z. tuženika PU naveo kako smatra da je Srednjovjekovni Božićni sajam u [adresa] "Srednjovjekovno sranje" (str. 144 spisa). Nadalje, u iskazu navodi da kako je tužitelj odbijao komunikaciju s tuženikom odnosno dati intervju, a kako je obijao komentirati članak, da je odlučio ne objaviti pisani odgovor, odnosno demantij. Do teksta gosp. FU tuženik je došao na način da je gosp. FU poslao očitovanje putem elektroničke pošte odnosno maila.

12. Iz iskaza svjedokinje HU sud utvrđuje da je ista zaposlenica tuženika, te da je dobila putem maila, tekst gosp. FU, te u dogovoru sa urednikom je taj tekst objavljen u cijelosti i to na web portalu, "podravski.hr", kao i u novinama. Navela je da se radilo o priopćenju gosp. FU, te da oni u redakciji prije objave nisu tražili komentar samog tužitelja. Nakon objave priopćenja svjedokinja je navela da je telefonom tražila tužitelja u smislu njegovog komentara, a da je tužitelj naveo da zašto tuženik stalno propitkuje rad Turističke zajednice, a ne rad Gradskog muzeja koji ima 17 zaposlenika. Ista je navela da kao zaposlenica tuženika nije dobila od strane tužitelja zahtjev za objavu ispravka informacije na ranije objavljeno priopćenje gosp. FU i da ne zna da li je to netko od tuženika dobio.

Svjedokinja HU je navela da njoj kao novinarki za objavu određenog sadržaja odobrenje daje urednik, a konkretno to je PU koji joj je dao odobrenje i za objavu spornog članka. Svjedokinja je navela da nema saznanja da li je urednik PU dobio od tužitelja zahtjev za objavu ispravka informacije, a onda da ga tuženik odnosno urednik PU ne bi želio objaviti.

Svjedokinja je pojasnila da je 2 uvodna odlomka koja se tiču spornog članka napisala ona, a ostalo je sadržaj koji im je poslao gosp. FU. Ispod članka nema potpisa autora jer je tekst objavljen onako kako ga je posao gosp. FU. Svjedokinja je potvrdila kako je priopćenje gosp. FU otišlo i na druge gradske redakcije koje su ga objavile. Povod tom priopćenju bila je press konferencija na koju gosp. FU kao ravnatelj gradskog muzeja nije bio pozvan, a ticalo se rada Gradskog muzeja, što je kod FU izazvalo revolt.

Svjedokinja je navela kako nije imala razloga posumnjati u istinitost navoda napisanih u priopćenju, budući da je tekst napisan od strane napisan od strane doktora znanosti. U odnosu na pojam "Direktor svemira", svjedokinja je navela da je taj pojam čula više puta, te da su još 2 osobe u Gradu Koprivnici tako nazivane. nadalje, svjedokinja je navela da ništa od navoda iz priopćenja nije provjeravala prije objave, budući da je priopćenje posao Ravnatelj muzeja.

13. Svjedok FU saslušan na glavnoj raspravi od 8. svibnja 2025.g. (str. 154) spisa naveo je da je u kritično vrijeme radio kao Ravnatelj muzeja Grada Koprivnice, da je tužitelj sazvao press konferenciju na koju kao Ravnatelj muzeja nije bio pozvan, da je bilo potrebno dogovoriti se oko organizacije Srednjovjekovnog Božićnog sajma u Gradu Koprivnici i da je kao ravnatelj muzeja više puta inicirao sastanak sa tužiteljem, no da do toga nije došlo.

Svjedok je naveo kako je kroz medije došao do informacija koje su iznesene na toj press konferenciji, nakon čega je napravio pisani osvrt na izrečeno na toj press konferenciji. Naveo je da je njegov osvrt poslan svim lokalnim medijima, te kada je svjedoku prezentiran sporni članak na str. 7 sudskog spisa, svjedok je naveo da je on to napisao, a što je objavilo više medija, a onda i tuženik. Naveo je kako je članak napisao u svrhu zaštite digniteta Gradskog muzeja čiji je bio ravnatelj u kritično vrijeme. Svjedok je pojasnio kako je cijela situacija nastala iz razloga što se nije dogovorio sa tužiteljem, odnosno da je 8 godina radio kao ravnatelj muzeja Grada Koprivnice i da je u više navrata komunicirao sa tužiteljem kao dir. Turističke zajednice, ali da je u više navrata dolazilo do toga da tužitelj nije poštovao raniji dogovor, odnosno da njihova suradnja nije bila najbolja. Svjedok je naveo da je bio dir. Muzeja grada Koprivnice do 31.3.2024.g.

Isto tako je naveo da je članak pisao dan nakon održane press konferencije, da je u tom članku iznio informacije koje su po njegovom mišljenju točne i istinite, odnosno da je doktor znanosti i da je u svom radu istraživao najstariju povijest Grada Koprivnice. Naveo je kako je tužitelj press konferenciju sazvao u svojstvu organizatora Srednjovjekovnog Božićnog sajma Grada [adresa] i to u svojstvu Direktora Turističke zajednice Grada Koprivnice.

Svjedok je naveo kako je tužitelja u tom članku nazvao "Direktorom Svemira", a do te informacije da je došao od strane najbližih suradnika tužitelja, no da ne želi navoditi njihova imena. Iz daljnjeg sadržaja iskaza svjedoka proizlazi da je članak koji je napisao i poslao svim medijima, a nakon što je bila održana press konferencija koju je sazvao tužitelj kao dir. Turističke zajednice Grada Koprivnice, vezano za organizaciju Srednjovjekovnog Božićnog sajma u Gradu Koprivnici, bio rezultat loše suradnje tužitelja i svjedoka kao ravnatelja Muzeja grada Koprivnice, ta kako vezano za organizaciju i održavanje Turističkih manifestacija u Gradu Koprivnici imaju različit pristup i mišljenja.

14. Iz odredbe čl. 21. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11, 81/13"), proizlazi da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprečavanje njezina povećanja (materijalna šteta), te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

Iz stavka 3. istog članka proizlazi da na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o Obveznim odnosima, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Iz odredbe čl. 22. Zakona o medijima, proizlazi da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno Općim propisima obveznog prava.

Iz stavka 2. istog članka proizlazi da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno Općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

Iz odredbe čl. 23. Zakona o medijima proizlazi da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

Tužitelj je postupio u smislu odredbe čl. 40. Zakona o medijima, te je u zakonskom roku od 30 dana podnio zahtjev za ispravak objavljene informacije, koji zahtjev je podnio tuženiku u pisanoj formi, zahtjev je obrazložio i potpisao. Iz iskaza tužitelja i z.z. tuženika proizlazi da zahtjev za objavu ispravka od 21. prosinca 2023.g. tuženik nije objavio.

Iz odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o medijima proizlazi da se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovjetnom mjestu programskog prostora i na isti ili istovjetan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije odnosno od dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez suglasnosti podnositelja ne smije objaviti među reagiranjima i pismima čitatelja odnosno gledatelja ili slušatelja. Sud nije prihvatio tvrdnje z.z. tuženika JU kao glavnog urednika koji je na glavnoj raspravi od 4. veljače 2025.g., (str. 143), naveo da tuženik nije objavio zahtjev za ispravak informacije koji je primio od tužitelja zato što se u tom tekstu tužitelj nije kritički osvrnuo na navode iznesene u prijašnjem tekstu odnosno spornom članku, odnosno mišljenju koje je tuženik prenio, a koje je iznio gosp. FU. Sud smatra da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 42. st. 4. Zakona o medijima, a iz kojeg proizlazi da je glavni urednik dužan objaviti ispravak, izuzev ako:

- se traženi ispravak ne odnosi na informaciju na koju se poziva zainteresirana osoba,

- u traženom ispravku nisu navedene činjenice niti okolnosti u vezi s navodima o informaciji…

Isto tako sud smatra da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 42. st. 5. Zakona o medijima, jer tuženik nije objavio traženi ispravak informacija, niti je pisano obavijestio tužitelja o razlozima ne objavljivanja ispravka u roku propisnom za objavu ispravka.

Naime, iz iskaza z.z. tuženika JU kao glavnog urednika tuženika proizlazi da je on za tužitelja iznio niz pojmova, a koji se tiču rada Turističke zajednice Grada Koprivnice o kojima je pisao u svom zahtjevu za objavu ispravka informacije tužitelj, nazivajući da su to "hvalospjevi", "trabunjanje o povijesti Koprivnice", da je Srednjovjekovni Božićni sajam "srednjovjekovno sranje", a koji su po mišljenju suda uvredljivi. Isto tako glavni urednik je naveo u svom stranačkom iskazu da je tužitelj odbijao komunikaciju odnosno dati intervju, a kako je odbijao komentirati članak, da je onda on, dakle glavni urednik odlučio ne objaviti njegov pisani odgovor (str. 144 spisa).

15. Tuženik je mogao objaviti zahtjev za ispravak informacija koje mu je uputio preporučenom pošiljkom tužitelj od 21. prosinca 2023.g., a koje je tuženik primio 23.12.2023.g. (list 26 do 36 spisa), ispričati se tužitelju, no međutim tuženi to nije učinio niti je u bilo kojem dijelu tužitelju naknađena šteta.

Sud smatra da je tuženik u spornom članku objavio niz netočnih, uvredljivih i štetnih informacija, bez kritičke prosudbe i navođenja izvora, te je na taj način povrijeđena čast, ugled i dostojanstvo tužitelja. To sud utvrđuje na temelju iskaza tužitelja koji je naveo da ga je objava spornog članka uznemirila, izazvala nelagodu, da nije mogao spavati, da je imao upite od velikog broja ljudi s kojima privatno i poslovno komunicira koji su tražili objašnjenja, pa kad im je davao objašnjenja, kao da se je pravdao, da je taj tekst za njega bio uvredljiv, da je bio na bolovanju, da je zatražio liječničku pomoć, no i po povratku s bolovanja da se je teško koncentrirao na projekt koji mu je bio u tijeku, a to je bila organizacija Srednjovjekovnog Božićnog sajma u Gradu Koprivnici, odnosno da smatra kako mu je pričinjena šteta i da je tuženik postupio suprotno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o medijima iz kojeg proizlazi da svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti, a isto tako da je tuženik postupio i suprotno odredbi čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, tj. da je na njegovu štetu povrijeđeno pravo na ugled – profesionalnu čast i dostojanstvo te pravo na dobar glas.

Sud smatra neosnovanim prigovore tuženika iznijetih u pisanom odgovoru na tužbu i to prigovor litispedencije, prigovor pravodobnosti podnesene tužbe, kako je to već ranije navedeno, kao i gdje tuženik osporava i osnovanost i visinu predmetne tražbine, s obzirom da osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva sud temelji na odredbi čl. 7. Zakona o medijima, čl. 19. Zakona o obveznim odnosima, i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, čl. 42. st. 5. Zakona o medijima, te čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima.

16. Iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), proizlazi da će sud u slučaju prava osobnosti, sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Uvidom u sporni članak objavljen na web portalu "Podravski.hr", na stranici www.podravski.hr, dana 24. studenoga 2023.g., pod naslovom: "Čiminu prekipjelo:

Press konferencija je pokazala svu bahatost OU direktora Svemira", nepotpisanog autora, zatim na Facebook profilu Podravski list, te u tiskovini Podravski list, nadalje na osnovu iskaza tužitelja kao stranke, te na osnovu iskaza svjedoka CU, AU, sud je utvrdio da su u predmetnom članku izneseni neprovjereni i uvredljivi navodi prema tužitelju, te sud smatra da tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada zatražena pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, radi čega je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

17. Sud smatra da težina povrede, te okolnosti ovog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, radi povrede prava osobnosti u novčanom iznosu od 5.000,00 EUR-a, s obzirom da tužitelju šteta nije naknađena, iako je tuženik mogao objaviti zahtjev za ispravak informacija i ispričati se tužitelju, no to nije učinio, a upitan na glavnoj raspravi iz kojih razloga to nije učinio, glavni urednik PU naveo je da se tužitelj nije kritički osvrnuo na sporni tekst, a u nastavku svog izlaganja naveo je niz uvredljivih navoda koji se odnose na tužitelja i njegov rad kao direktora Turističke zajednice, (str. 143 i 144 spisa).

Nadalje, na osnovu iskaza tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelj i ranije bio komentiran od strane istog tuženika u tiskovini "Podravski list" od 13. rujna 2021.g., (str. 119 spisa), te iako je sporni članak objavljen i u drugim medijima, da se je odlučio na podnošenje ove tužbe upravo protiv tuženika iz razloga što je to najčitaniji medij u Gradu i Županiji.

Iz gore navedenih razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je postupanjem tuženika došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, te s obzirom da tužitelju nije naknađena prouzročena šteta npr. objavom ispravka te isprikom kako to proizlazi iz odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o medijima, to ovaj sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u kojem tužitelj traži da se naloži tuženiku da trajno ukloni objavljeni članak od 24. studenoga 2023.g., kako na web portalu "Podravski.hr" tako i da se trajno ukloni članak objavljen od 24. studenoga 2023.g. na web stranici društvene mreže Facebook", profilu "Podravski list pod naslovom: Čiminu prekipjelo, press konferencija je pokazala svu bahatost OU direktora Svemira", te da tužitelju s osnova povrede prava osobnosti, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja, pripada i pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 EUR-a, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 24. studenoga 2023.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a od 1. siječnja 2024.g., stopa zateznih kamata određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 % poena.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, te je tuženik dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 1.644,68 EUR-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćnici odvjetnici prema važećoj Odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe od 23. veljače 2024.g., u iznosu od 200,00 EUR-a, za sastav podneska od 24. travnja 2024.g, u iznosu od 200,00 EUR-a, za pristup na ročište od 19.11.2024.g., u iznosu od 100,00 EUR-a, za zastupanje na ročištu od 3.12.2024.g. u iznosu od 100,00 EUR-a, za zastupanje na glavnoj raspravi od 4. veljače 2025.g. u iznosu od 200,00 EUR-a, zastupanje na raspravi od 5.3.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR-a, zastupanje na raspravi od 8.5.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR-a, što iznosi 1.200,00 EUR-a, pripadajući PDV od 25 %, koji iznosi 300,00 EUR- a, te nadalje trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 48,23 EUR-a, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 96,45 EUR-a, odnosno ukupni parnični trošak u iznosu od 1.644,68 EUR-a, a sve temeljem Tbr. 7. točka 1. OT, u svezi Tbr. 9. točka III. OT, (Narodne novine br. 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23).

Koprivnica, 9. lipnja 2025.

Sutkinja

Marija Grgešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana dostave presude ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvj. Zrinka Bojanić, Zagreb.

2. ZOU ŠU i ŽU, [adresa].