REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

74. P-1710/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o., Zagreb, Janka Rakuša 1, OIB: 54189804734 (pravni slijednik VODOOPSKRBA I ODVODNJA VRBOVEC d.o.o., Vrbovec, Kolodvorska 29, OIB: 91957102141), kojeg zastupa punomoćnik Danijel Kardum, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Fallerovo šetalište 22, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 57, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 05. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 09. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Mijenja se ugovorna cijena iz Ugovora o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. godine i to na način da je tuženik VODOOPSKBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 dužan obračunati jediničnu cijenu vode najviše do iznosa od:

- 0,09 EUR/m3 za 2016. godinu od 14. travnja 2016.,

- 0,09 EUR/m3 za 2017. godinu,

- 0,09 EUR/m3 za 2018. godinu,

- 0,10 EUR/m3 za 2019. godinu do 17. srpnja 2019.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

"Mijenja se ugovorna cijena iz Ugovora o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. godine i to na način da je tuženik VODOOPSKBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 dužan obračunati jediničnu cijenu vode najviše do iznosa od:

- 0,10 EUR/m3 za 2013. godinu,

- 0,11 EUR/m3 za 2014. godinu,

- 0,09 EUR/m3 za 2015. godinu,

- 0,09 EUR/m3 za 2016. godinu do 13. travnja 2016."

III/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi:

" Utvrđuje se ništetnim dio Ugovora o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. godine kojim je određena cijena za isporuku vode izvršenu i to u dijelu u kojem ta cijena prelazi:

- za 2013. godinu iznos od 0,10 EUR/m3,

- za 2014. godinu iznos od 0,11 EUR/m3,

- za 2015. godinu iznos od 0,09 EUR/m3,

- za 2016. godinu iznos od 0,09 EUR/m3,

- za 2017. godinu iznos od 0,09 EUR/m3,

- za 2018. godinu iznos od 0,09 EUR/m3,

- za 2019. godinu iznos od 0,10 EUR/m3.".

IV/ Odbija se tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku VODOOPSKBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 da tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o. ZAGREB, Janka Rakuše 1, OIB: 54189804734 temeljem neosnovano naplaćene cijene za isporučenu vodu po Ugovoru o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. godine u roku 8 dana isplati iznos od 1.146.067,15 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja:

- na iznos od 29.740,03 EUR teče od 25.06.2013. godine

- na iznos od 14.215,93 EUR teče od 25.06.2013. godine

- na iznos od 27.532,81 EUR teče od 01.08.2013. godine

- na iznos od 45.283,81 EUR teče od 01.09.2013. godine

- na iznos od 48.028,08 EUR teče od 26.09.2013. godine

- na iznos od 27.070,34 EUR teče od 18.10.2013. godine

- na iznos od 36.536,74 EUR teče od 20.11.2013. godine

- na iznos od 35.392,22 EUR teče od 21.12.2013. godine

- na iznos od 37.966,11 EUR teče od 21.01.2014. godine

- na iznos od 32.589,85 EUR teče od 19.02.2014. godine

- na iznos od 31.551,50 EUR teče od 27.03.2014. godine

- na iznos od 33.150,15 EUR teče od 18.04.2014. godine

- na iznos od 29.963,13 EUR teče od 20.05.2014. godine

- na iznos od 33.823,53 EUR teče od 19.06.2014. godine

- na iznos od 38.609,20 EUR teče od 17.07.2014. godine

- na iznos od 35.946,50 EUR teče od 19.08.2014. godine

- na iznos od 36.599,32 EUR teče od 19.09.2014. godine

- na iznos od 38.115,73 EUR teče od 22.10.2014. godine

- na iznos od 43.703,29 EUR teče od 19.11.2014. godine

- na iznos od 34.013,72 EUR teče od 23.12.2014. godine

- na iznos od 35.061,33 EUR teče od 20.01.2015. godine

- na iznos od 46.455,89 EUR teče od 18.02.2015. godine

- na iznos od 36.766,53 EUR teče od 21.03.2105. godine

- na iznos od 39.179,28 EUR teče od 21.04.2015. godine

- na iznos od 33.123,43 EUR teče od 21.05.2015. godine

- na iznos od 32.367,11 EUR teče od 19.06.2015. godine

- na iznos od 28.889,13 EUR teče od 21.07.2015. godine

- na iznos od 31.979,37 EUR teče od 20.08.2015. godine

- na iznos od 37.011,00 EUR teče od 25.09.2015. godine

- na iznos od 36.654,68 EUR teče od 22.10.2015. godine

- na iznos od 33.787,07 EUR teče od 24.11.2015. godine

- na iznos od 17.093,11 EUR teče od 24.12.2015. godine

- na iznos od 12.906,90 EUR teče od 24.12.2015. godine

- na iznos od 19.919,24 EUR teče od 26.01.2016. godine

- na iznos od 15.041,09 EUR teče od 26.01.2016. godine

do 31.07.2015. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.".

V/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku u roku 15 dana prouzročeni parnični trošak u iznosu od 170.267,50 € zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 09. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja.

VI/ Odbija se djelomično zahtjev tuženika na naknadu parničnog troška u iznosu od 26.858,61 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate kao neosnovan.

r i j e š i o  je

Odbacuje se djelomično tužba kao nedopuštena u dijelu koji glasio:

"Utvrđuje se da zakonita cijena vode za ljudsku potrošnju koju je tuženik VODOOPSKBA I ODVODNJA d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 isporučivao tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE d.o.o. ZAGREB, Janka Rakuše 1, OIB: 54189804734 temeljem Ugovora o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. godine:

- za 2013. godinu iznosi 0,10 EUR/m3,

- za 2014. godinu iznosi 0,11 EUR/m3,

- za 2015. godinu iznosi 0,09 EUR/m3,

- za 2016. godinu iznosi 0,09 EUR/m3,

- za 2017. godinu iznosi 0,09 EUR/m3,

- za 2018. godinu iznosi 0,09 EUR/m3,

- za 2019. godinu iznosi 0,10 EUR/m3.".

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 14. travnja 2016. podnio tužbu u kojoj u kratkom navodi kako su stranke javni isporučitelji vodnih usluga u smislu čl. 202. Zakona o vodama (Narodne novine 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14; dalje u tekstu: ZoV) te obavljaju djelatnosti javne vodoopskrbe u smislu čl. 201. ZoV-a s time da tuženik isporučuje vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji tužitelju kao drugom isporučitelju vodne usluge u smislu čl. 208. st. 1. ZoV-a, obzirom da on nema dostatne količine pitke vode za pokriće potreba distributivnog područja iz vlastitih izvora, stoga je s tuženikom sklopio Ugovor o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. na obrascu tuženika, a u kojem je ugovorena neposredna primjena Zakon o vodama. Prema čl. 3. istog ugovora obračun i plaćanje isporučenih količina pitke vode se vrši mjesečnim fakturama na temelju očitanja vodomjera, uz primjenu važećih osnovnih jediničnih cijena isporučitelja, dok je čl. 4. Ugovora ugovoreno kako primatelj pristaje na promjenu ugovorenih osnovnih jediničnih cijena prema važećem cjeniku isporučitelja. Prema Zakonu o izmjenama Zakona o vodama iz Narodnih novina 56/13, a koji je stupio na snagu dana 18.05.2013. izmijenjen je čl. 208. st. 1. prema kojem isporučitelj vodne usluge koji isporučuje vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji drugom isporučitelju vodne usluge ne može odrediti cijenu vode u iznosu većem od troška proizvodnje vode ili nabave vode od trećeg isporučitelja koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevine javne vodoopskrbe, stoga smatra kako je cijena koju je odredio tuženik protivna prisilnim propisima te kao takva ništetna pri čemu se poziva na odredbe čl. 322. i čl. 270. Zakone o obveznim odnosima). Napominje kako je tužitelj dužan osigurati isporuku pitke vode na svom uslužnom području te da bez tuženikove isporuke vode tužitelj nije bio u mogućnosti osigurati dostatne količine pitke vode, a nije u mogućnosti pribaviti nedostajuću količinu vode od nekog druga pa je ugovora ništetan i sukladno čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Nakon izmjena ZoV iz 2013. tužitelj je u više navrata poziva tuženika da formira novu kategorija cijene vode ili da se sklopi aneks, no isto nije postignuto pa je tužitelj mora podignuti tužbu. Napominje da je neformalno dogovoreno kako će cijena biti 2,53 kn/m3 po kojoj cijeni se isporučuje Vodoopskrbi i odvodnji Zagrebačke županije d.o.o. Prema tužiteljevim izračunima zakonita cijena vode bi iznosila 2,18 kn/m3 odnosno maksimalno 2,22 kn/m3, a tuženik je kroz utuženo razdoblje obračunavao vode po cijeni od 4,68 kn/m3 sve do računa za studeni 2015., kada je ispostavio račun po cijeni od 4,21 kn/m2 za građanstvo, odnosno 4,68 kn/m3 za gospodarstvo pri čemu je tuženik sam napravio procjenu odnosa domaćinstva (60%) i privrede (40%). Tužitelj je vratio račun broj 22645654 na iznos od 128.721,97 kn tražeći ispostavu novog računa sa cijenom od 4,21 kn/m3. Tuženik je potom tužitelju uputio prijedlog ugovora sa cijenom od 3,26 kn/m3, što je tužitelju neprihvatljivo obzirom da zna kako Vodoopskrbi i odvodnji Zagrebačka županija d.o.o. isporučuje po cijeni od 2,53 kn/m3, dok je tuženiku donesena privremena mjera po prijedlogu javnog isporučitelja Dukom d.o.o. prema kojoj je određena cijena na iznos od 2,08 kn/m3. Slijedom navedeno tužitelj traži da se utvrdi kako je ništetan dio Ugovora u odnosu na određenu cijenu za isporuku vode, kao i da se izmjeni ista odredba, uz povrat preplaćenog dijela cijene za isporučenu vodu za period od izmjena čl. 208. ZoV do podnošenja tužbe.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev te je naveo kako stranke nisu sklopile ništetan ugovor 2003. Isti nije bio protivan prisilnim propisima te je tuženik ponudi tužitelju sklapanje novog ugovor o isporuci vode s cijenom izračunatom prema izmijenjenom čl. 208. ZoV iz 2013. te da tuženik nije u obvezi vraćanja ikakvih novčanih sredstava jer je tužitelj plaćao ugovorenu cijenu. Izmjena čl. 208. ZoV iz 2013. koja je stupila na snagu 18.05.2013. ne znači nikakvu ništetnost, što je razvidno iz st. 3. koji daje mogućnost nezadovoljnoj strani tražiti od suda u parničnom postupku da izmijeni ugovornu cijenu. Napominje kako čl. 208. ZoV-a upućuje i na načela iz čl. 197. ZoV-a prema koje djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje se obavljaju učinkovito, ekonomično i svrhovito, na način da se osigura njihov održiv razvitak i stalno povećanje kakvoće vodnih usluga, da se komunalne vodne građevine održavaju trajnom u stanju funkcionalne sposobnosti te da se cijene određuje prema načelima punog povrata troškova. Spori cijene izračunate od strane tužitelja. Napominje kako su ulaganjem tuženika u 2015. smanjeni troškovi crpljenja i transporta vode iz vodocrpilišta Petruševec u odnosu na 2014. za 14,12% te su stručne službe tuženika izračunale cijenu vode u 2016. prema čl. 208. ZoV-a u iznosu od 3,26 kn/m3. Nadalje, napominje kako se ovdje ne može primijeniti cijena vode prema Vodoopskrbi i odvodnji zagrebačke županije d.o.o. po cijeni od 2,53 kn/m3 jer se voda isporučuje iz drugoj cjevovoda koji je u puno boljem stanju od onog iz kojeg se isporučuje ovdje tužitelju. Smatra kako ugovor između stranaka nije ništetan te da isplate po njemu nisu bile bez osnove, a ako dođe do izmjene cijene vode u sudskom postupku da ona vrijedni pro futoro, a ne retroaktivno. Nadalje, smatra da tužitelj nema pravo na povrat iznosa koje je plaćao po ugovoru jer nije prilikom plaćanja računa tuženika obavijestio da zadržava pravo na povrat niti je iste račune platio radi prisile, pa nema pravo na povrat ni po čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Napominje kako se prisila ne može tumačiti ugovornom prijetnjom raskida ugovora ili utuženja ili pokretanja ovrhe. Tijekom postupka je pojasni kako čl. 208. ZoV ne govori o ništetnosti ugovora već ostavlja ugovornim stranama mogućnost izmjene cijene

3. Tužitelj je kasnije tijekom postupka naveo kako je ugovor postao ništetan naknadno uslijed izmijene zakona. Navodi da tužitelj nije znao prilikom plaćanja da je cijena nepravilna i da je to sazna tek po javnoj objavi privremene mjere Dukom d.o.o. dana 21.05.2015. pa se tužitelj 26.05.2015. obratio Vijeću za vodne usluge radi ocjene zakonitosti cijene vode gdje je saznao samo za sumnju u nepravilnost iste. Također navodi da tužitelj ima pravo na povrat preplaćenog dijela čak i ako sud ne utvrdi da je ugovor ništetan jer prema čl. 208. ZoV-a javni isporučitelj ne može odrediti cijenu u iznosu većem od onog kako je propisano u tom članku. Stoga tuženikov propust da postupi po zakonskoj obvezi predstavlja štetu radnju uslijed koje je tužitelju nastala u visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Smatra kako se cijene vode treba odrediti sukladno čl. 208. st. 1. ZoV i Pravilniku o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe (Narodne novine 28/11, 16/14). Smatra kako se na isporuku vodnih usluga jednog javnog isporučitelja drugom javnom isporučitelju ne primjenjuje načelo punog povrata troškova, nego načelo učinkovitosti, ekonomičnosti i svrsishodnosti iz čl. 2. čl. 197. ZoV, dok se načelo punog povrata troškova odnosi samo na formiranje cijene krajnjim potrošačima sukladno čl. 197. st. 4. ZoV.

4. Tijekom postupka raniji tužitelj Vodoopskrba Vrbovec d.o.o. je pripojen Vodoopskrbi i odvodnji Zagrebačke županije d.o.o. te brisan iz sudskog registra pa je sud rješenjem od 05.01.2017. odredio prekid postupka, a rješenjem od 01.02.2017. je postupak nastavljen s pravnim prednikom Vodoopskrba i odvodnji Zagrebačke županije d.o.o.

5. Nadalje tijekom postupka tužitelj je u više navrata mijenja tužbeni zahtjev. Na ročištu dana 13. rujna 2017. je naveo kako se točka II tužbenog zahtjeva, a kojom se mijenja ugovorna cijena iz Ugovora o isporuci pitke bode za Grad Vrbovec mijenja počevši od 18.05.2013., no međutim podneskom od 31.07.2018. je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je ranije navedenu točku tužbenog zahtjeva uredio na isti način kao u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u tužbi (odnosno bez dijela počevši od 18.05.2013.) te je nadodao novu točku tužbenog zahtjeva u kojem potražuje da se utvrdi kako je zakonita cijena vode za ljudsku potrošnju koju tuženik isporučuje tužitelju počev od 18.05.2013. godine pa nadalje iznosi 1,51 kn/m3 ili podredno cijena koja će se utvrditi u parničnom postupku, a uzimajući u obzir odredba čl. 208. ZoV-a.

6. Članak 190. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) propisuju kako tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

7. U ovom postupku prethodni postupak zaključen je na ročištu dana 19.02.2018. godine. Tuženik se nije posebno očitovao u odnosu na ovako izvršene preinake tužbe, stoga je sud dopustio istu preinaku obzirom da je mišljenja kako je ta preinaka tužbe bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka pa je sud dopustio preinaku tužbe rješenjem od 21. studenog 2024. sukladno čl. 190. ZPP-a.

8. Nadalje, tužitelj je dana 02.02.2021. izmijenio tužbeni zahtjev na način da potražuje da se utvrdi zakonita cijena vode za period od 18.05.2013. do 17.07.2019. u iznosu od 2,18 kn/m3, a sukladno nalaz i mišljenju vještaka, da se utvrdi u ranije navedenom periodu ništetnost ugovora u odnosu na ugovorenu cijenu vode te da se isti ugovor u tom dijelu izmjeni na način da se cijena vode utvrdi u iznosu od 2,18 kn/m3 te da se naloži povrat preplaćene vode u periodu od svibnja 2013. do ožujka 2016. Tužitelj pojašnjava da je tužbeni zahtjev u odnosu na vremenski period do 18.07.2019. jer je tog dana prestao važiti čl. 208. Zakon o vodama (Narodne novine 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18).

9. Tuženik se takvoj preinaci tužbenog zahtjeva protivio, navodeći kako je zaključen prethodni postupak, no ovaj sud je rješenjem od 08.07.2021. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, a sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) obzirom da je mišljenja kako je to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka (VS RH Revt-370/13, VTS RH Pž-897/2020, Pž-847/16, Pž-441/08). Naime, valja napomenuti kako tužitelj nije mogao predvidjeti da će doći do izmijene Zakona o vodama, pa nije mogao ranije na taj način urediti vremenski tijek na koji bi se odnosio tužbeni zahtjev. Također tužitelj nije mogao urediti iznos cijene vode prije provođenja vještačenja pa je preinakom tužbenog zahtjeva zapravo uskladio svoj tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka.

10. Dana 25.07.2023. tužitelj je ponovno preinačio tužbeni zahtjev na načina da potraživao da se sada utvrditi zakonita cijena vode za ljudsku potrošnju za svaku pojedinu godinu od 2013. do zaključno 2019., da se utvrdi ništetnim dio Ugovora sklopljen između stranaka u odnosu na ugovorenu cijenu vode te da se isti ugovor u tom dijelu izmjeni na način da se cijena vode utvrdi u iznosu od 0,08 €/m3 za 2013., 0,40 €/m3 za 2014 i 0,09 €/m3 za period od 2015. do 2019. te da se naloži povrat preplaćene vode u periodu od lipnja 2013. do kolovoza 2019.

11. Tuženik se ovakvog preinaci tužbenog zahtjeva protivio navodeći kako nije jasno na temelju čega i na koji način je tužitelj došao do novih iznosa koje potražuje jer da je razlika između dva postavljena zahtjeva 7.872.024,79 kn, a također je u tužbi naveo kao prvi datum dospijeća od kojeg teku kamate 15.05.2013., a preinačenom tužbom od 25.07.2023. je prvi datum dospijeća 28.06.2013.

12. Tužitelj je naveo kako je tužbeni zahtjev u odnosu na povrat preplaćenog dijela uređen na način da potražuje istu od 18.05.2013. (kada je stupio na snagu Zakon o vodama) do 19.07.2019. odnosno do njegova važenja. Također je naveo kako je Vijeće za vodne usluge donijelo privremenu mjeru dana 21.07.2016., a kojom je određena cijena vode u visini od 2,18 kn/m3, a koja je donesena sukladno ranijem čl. 208. ZoV i koja je na snazi do donošenja odluke od strane suda kojom se određuje cijena vode. Napomenuo je kako je tuženik po toj cijeni fakturirao tužitelju cijenu vode te je po toj cijeni tužitelj dalje od donošenja privremene mjere plaćao vodu tuženiku.

13. Tuženik je i dalje ostao kod prigovora na preinaku tužbenog zakona, a također je istaknuo i prigovor zastare kako za veći iznos za prvotno utuženi period tako i za novo utuženi period. Također je naveo kako i dalje nije jasno nepodudaranje datuma iz prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva i preinačenog.

14. Tužitelj se očitovao navodeći da je ispušten samo prvi iznos koji se potraživao kod povrata pretplate jer se odnosio na travanj 2013. koji je bio prije donošenja ZoV dok je za preostale iznose potraživao zatezne kamate od dana kada je tužitelj izvršio plaćanje računa.

15. U odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev tuženik je stavio prigovor apsolutne nenadležnosti u odnosu na točke I. i III. tužbenog zahtjeva, jer da je Zakonom o vodnim uslugama (Narodne novine 69/19, dalje u tekstu: ZoVU) propisano kako Vijeće za vodne usluge nadzire zakonitost odluke o cijeni usluga te da je u to vijeće ovlašteno donijeti odluku o obustavi od primjene nezakonite odluke o cijeni vodnih usluga odnosno nezakonite odluke o naknadi za razvoj (čl. 67. i čl. 68.), a čl. 105. propisana je mogućnost da Vijeće odredi privremenom odlukom cijenu vodne usluge. Napominje kako stupanjem na snagu ZoVU i Zakona o vodama (Narodne novine 66/19; dalje u tekstu ZoV-19), prestaje važiti raniji ZoV, a u prijelaznim i završnim odredbama ne postoji odredba da će se sudski postupci započeti o ZoV dovršiti prema odredbama tog zakona.

16. U odnosu na isto valja navesti kako je prigovor neosnovan obzirom da je tužitelj uredio tužbeni zahtjev u odnosu na točku I/ i III/ tužbenog zahtjeva za period do stupanja na snagu ZoV-19.

17. Ovdje valja napomenuti kako ZoV-19 stupio na snagu 18.7.2019. te je odredbom čl. 253. ZoV-19 propisano kako na dan stupanja ZoV-19 prestaje važiti ZoV, dok odredba čl. 250. ZoV-19 propisuje kako upravni postupci započeti do dana stupanja na snagu ZoV-19, po odredbama ZoV-a dovršit će se po odredbama ZoV-a i provedbenih propisa donesenih na temelju njega.

18. Stupanjem na snagu ZoV-19 kao i Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine 69/19, dalje u tekstu: ZoVU) prestao je važiti ZoV te je tuženik upravu kad navodi da u prijelaznim i završnim odredbama ZoV-19 i ZoVU nije nigdje propisano da će se sudski postupci započeti prema odredbama ZoV dovršiti prema odredbama toga zakona. Međutim kao što je već navedeno postoji odredba koja se tiče upravnih postupaka. Dakle, u tom pogledu u navedenim zakonima postoji pravna praznina obzirom da nije propisano što se događa s pokrenutim sudskim postupcima. Valja napomenuti kako je predmetni ZoV važio u periodu od 18.05.2013. do 17.07.2019., a za koji vremenski period tužitelj potražuje od suda da uredi cijenu za isporuku vode sukladno čl. 208. u tom periodu važećeg zakona Đ. Iako je isti zakon prestao važiti stupanjem na snagu zakona ZoV-19 to ne znači da sud nije ovlašten dovršiti započeti postupak. Slijedom navedeno sud je cijenio neosnovani prigovor tuženika apsolutne nadležnosti suda. Naime, odredba čl. 67. ZoVU propisuje kako je Vijeće za vodne usluge nadležno nadzirati zakonitost odluke o cijeni vodnih usluga kao i određivanja cijena posebnih isporuka vode te je ovlašten donijeti odluku o obustavi od primjene nezakonite odluke o cijeni vodnih usluga odnosno nezakonite odluke o naknadi za razvoj (čl. 68), dok je čl. 105. ZoVU dana u nadležnost Vijeću privremenom odlukom o cijeni vodne usluge odrediti cijenu vodne usluge javne vodoopskrbe drugim isporučiteljima, a da je javni isporučitelj vodnih usluga koji pruža vodnu uslugu javne vodoopskrbe drugom isporučitelju dužan zatražiti suglasnost od Vijeća za vodne usluge na zasebnu odluku o cijeni vodnih usluga, dakle zakonodavac je ocjenu zakonitosti kao i izmjenu cijene vode stavio u nadležnost Vijeća, no međutim kao što je navedeno ove odredbe stupaju na snagu tek 18.07.2019. slijedom čega se te odredbe ne mogu primijeniti na ovaj predmet jer se predmet odnosi na vremenski period prije stupanja na snagu tog zakona.

19. Nadalje, tuženik navodi kako bi točke II/ i IV/ trebao odbiti jer Izmjena i dopuna Zakona o vodama (Narodne novine 55/2013) ne znači nikako ništetnosti ugovora sklopljenog među strankama te je zakonodavac odredio samo i isključivo mogućnost izmjene cijene u parničnom postupku putem suda za odnose ex nunc i pro futuro, a ne intervenciju u valjanost odnosno utvrđenje ništetnosti prethodnog valjanog ugovora.

20. Sud je o istoj preinaci odlučio rješenjem od 21. studenog 2024. te ju djelomično dopusti u odnosu na točke I/, II/ i III/ tužbenog zahtjeva, dok u odnosu na točku IV/ tužbenog zahtjeva nije dopustio preinaku u cijelosti obzirom da tražio povrat preplaćene cijene vode učinjene u daljnjem vremenskom periodu (iako je prvotno potraživao od 2013. do ožujka 2016.) sve do prestanka važenja ZoV-a, čime je povećao tužbeni zahtjev jer sad potražuje povrat preplaćenog djela i za daljnji period do srpnja 2019., što ranije tijekom postupka nije potraživao. Kako navedena preinaka nije tražena neposredno nakon prestanka važenja ZoV-a i izvršenih isplata za taj period (pa tako ni u podnesku od 02.02.2021. kojim je preinačio tužbu upravo radi izmjena Zakona o vodama) sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u tom dijelu koja je učinjena ovim podneskom čak 4 godine nakon prestanka važenja predmetnog ZoV-a te izvršenih plaćanja obzirom da nije bilo nikakvog razloga zbog kojeg tužitelj nije mogao isto potraživati ranije tijekom postupka. U odnosu na potraživanje povrata preplaćenog djela za period od 18.05.2013. do ožujka 2016. sud je dopustio preinaku obzirom da se radi o preinaci na koju utječe cijena vode utvrđena vještačenjem, obzirom da se plaćena voda treba staviti u korelaciju s utvrđenom cijenom vode temeljem vještačenja. Slijedom navedenog u tom dijelu sud je dopustio preinaku tužbe rješenjem od 21.11.2024.

21. Nadalje, tužitelj je podneskom od 11. listopada 2024. ponovno izvršio preinaku tužbe kojoj se tuženik protivio i to na način da se preinaka tužbe u odnosu na točke I/, II/ i III/ tužbenog zahtjeva zapravo odnosi na usklađenje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka koje tužitelj nije mogao ranije urediti jer se vještačenje i provodilo radi utvrđenja iznos cijene vode, dok je točka IV/ tužbenog zahtjeva također preinačena ponovno na način da se potražuje povrat preplaćene vode za daljnji period do srpnja 2019. odnosno prestanka važenja ZoV-a. Sud je o istoj preinaci odlučio rješenjem od 21. studenog 2024. te ju djelomično dopusti i to u odnosu na točke I/, II/ i III/ tužbenog zahtjeva, dok u odnosu na točku IV/ tužbenog zahtjeva nije dopustio preinaku u cijelosti. Naime, točkom IV. je tražio povrat preplaćene cijene vode učinjene u daljnjem vremenskom periodu (iako je prvotno potraživao od svibnja 2013. do ožujka 2016.) sve do prestanka važenja ZoV-a, čime je povećao tužbeni zahtjev jer sad potražuje povrat preplaćenog djela i za daljnji period do srpnja 2019., što ranije tijekom postupka nije potraživao, kako navedena preinaka nije tražena neposredno nakon prestanka važenja ZoV-a i izvršenih isplata za taj period (pa tako ni u podnesku od 02.02.2021. kojim je preinačio tužbu upravo radi izmjena Zakona o vodama) sud nije dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u tom dijelu koja je učinjena ovim podneskom čak 5 godina nakon prestanka važenja predmetnog ZoV-a te izvršenih plaćanja obzirom da nije bilo nikakvog razloga zbog kojeg tužitelj nije mogao isto potraživati ranije tijekom postupka. Također je istim podneskom tužitelj postavio i točku IV.a tužbenog zahtjeva kao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, a koja se odnosi također na isplatu kao i točka IV/ tužbenog zahtjeva, a koje su točke što se tiče iznosa i tijeka zateznih kamata identične te je jedina razlika u tome što se točka IV/ tužbenog zahtjeva potražuje s osnova neosnovano naplaćene cijene za isporučenu vodu, dok se točka IV.a potražuje na ime naknade štete. Sud je utvrdio kako se ne radi o eventualnom tužbenom zahtjevu obzirom da su točka IV/ i IV.a tužbenog zahtjeva ista točka i jedina razlika je po kojoj pravnoj osnovi tužitelj traži isplatu, no pravna osnova ne utječe na potraživanje tužitelja, a potraživanje po točkama IV/ i IV.a je isplata točno određenog (istog) iznosa. U odnosu na potraživanje povrata preplaćenog djela za prvotno utuženi period sud je dopustio preinaku obzirom da se radi o preinaci na koju utječe cijena vode utvrđena vještačenjem, obzirom da se plaćena voda treba staviti u korelaciju s utvrđenom cijenom vode temeljem vještačenja. Slijedom navedenog u tom dijelu sud je dopustio preinaku tužbe rješenjem od 21.11.2024.

22. U dokaznom postupku ovaj sud izvršio je uvid u ugovor o o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec (list 12-14 spisa), sudska praksa (list 15-18, 784-786, 1162-1179 spisa), prijedlog za utvrđivanje cijene vode (list 19 spisa), zahtjev za ocjenu zakonitosti prodajne cijene vode (list 20 spisa), obavijest o promjeni cijene usluge isporuke pitke vode (list 21 spisa), dopis (list 22 spisa), zaključak (list 23-24, 87 spisa), Odluka o cijenama vodnih usluga (list 25-28 spisa), vraćanje računa (list 29-31 spisa), elaborat (list 32-44, 244-258 spisa), nabava vode i izračun razlike (list 45-47 spisa), mail korespondencija s prijedlogom Ugovora o isporuci pitke vode (list 48-51 spisa), odgovor (list 52 spisa), privremeno rješenje (list 53-56, 111- 114, 115-118, 181-183, 240-243 spisa), zahtjev za promjenu strukture obračuna vode krajnjih potrošača (list 57-58 spisa), račun (list 59 spisa), realizacija za 2011. (list 60-61 spisa), financijska kartica dobavljača (list 62-74, 1022-1024, 1025-1031, 1032-1039 spisa), kalkulacija cijene (list 85 spisa), Odluka o izmjenama odluke o cijenama vodnih usluga (list 86 spisa), Nalaz i mišljenje (list 97-108 spisa), dopuna nalaz i mišljenja (list 109-110 spisa), Izvješće o obavljenoj reviziji (list 119-155 spisa), Izvješće o obavljenoj provjeri (list 156-169 spisa), karta (list 199, 213 spisa), presliku građevinske dozvole (list 200-203, 204-206, 207- 208 spisa), financijski izvještaj (list 209-212 spisa), prijedlog zakona o izmjenama i dopunama zakona o vodama (list 218-220 spisa), izvještaj neovisnog revizora (list 221-233 spisa), primjedbe na elaborat o izračunu cijene vode (list 259-268 spisa), odgovor na primjedbe (list 269-274 spisa), Nalaz i mišljenje (list 292-312 spisa), recenzija vještva Građevinskog fakulteta (list 385-386 spisa), prijedlog zakona o vodama (list 403-736 spisa), zapisnik s ročišta u predmetu Povrv-1258/20 ovog suda (list 775-777 spisa), mišljenje o elaboratu (list 778-780, 781-783 spisa), tablica osnovni podaci za CVU javne vodoopskrbne drugom isporučitelju (list 805-815 spisa), zapisnik s ročišta u predmetu Povrv-8254/16 ovog suda (list 816-821 spisa), privremena odluka o cijeni vodne usluge obrazloženje (list 822- 845 spisa), metodologija za određivanje cijene javne vodoopskrbe drugom isporučitelju vodnih usluga (list 846-849 spisa), račun (list 850 spisa), isporučene količine vode (list 851 spisa), obračun Petruševec radnici-crpljenje i sinteza (list 887-908 spisa), obračun amortizacija (list 909-911 spisa), godišnje izvješće (list 912-935 spisa), godišnji financijski izvještaj (list 936-1019 spisa), obračun (list 1020-1021 spisa), pregled svih ispostavljenih računa (list 1040-1042, 111-1140 spisa), količina crpljenja vode (list 1080 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 1105-1110 spisa), proveo vještačenje po Sveučilištu u Zagrebu, Građevinskom fakultetu u Zagrebu (list 351-374, 388, 737-738, 742-765, 767-770, 1045- 1053, 1054-1062, 1069-1071, 1076-1077, 1081-1089 spisa), izvršio je uvidu u spis ovog suda Povrv-1258/2020.

23. Tužitelj je na ročištu dana 11. rujna 2024. odustao od dokaznog prijedloga saslušanja svjedoka ĐN, FN, ZN i MN, slijedom čega sud iste nije saslušao.

24. Sud je na ročištu dana 09. svibnja 2024. odbio prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja povrata preplate cijene vode, obzirom da je isti dokazni prijedlog predložen nakon zaključenja prethodnog postupka.

25. U ovoj je pravnoj stvari tužitelj potražuje utvrđenje zakonite cijene vode, utvrđenje ništetnosti dijela Ugovora o isporuci pitke vode kojim je određena cijena za isporuku vode, da se promijeni ugovorna cijena iz Ugovora o isporuci pitke vode te da tuženik isplati tužitelj iznos neosnovno naplaćene cijene za isporuku vode po Ugovoru o isporuci pitke vode u periodu od svibnja 2013. do ožujka 2016.

26. Na temelju odredbi Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 66/19, 84/21 i 47/23) koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019., više ne postoji mogućnost zahtijevati od suda izmjenu ugovorne cijena za isporuku vode za koju se smatra da ne odgovara propisanim uvjetima iz članka 43. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama, jer na tu cijenu prema navedenom Zakonu prethodnu suglasnost daje Vijeće za vodne usluge. Međutim, kako je predmetni postupak pokrenut za vrijeme važenja ranije zakona ZoV-a prema kojemu je postojala mogućnost da cijenu vode utvrdi sud te kako je tužbenim zahtjevom obuhvaćeno razdoblje od 2013. pa stupanja na snagu Zakona o vodama(„Narodne novine“ broj: 66/19, 84/21 i 47/23), to je sud u ovom postupku odluku donio na temelju ZoV-a.

27. Između stranaka je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva, a posebice je sporna cijena vode po kojoj je tuženik isporučivao vodu tužitelju u periodu od 2013. do 2016., kao i je li nastupila zastara.

28. Uvidom u Ugovor o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec razvidno da su ga dana 29. prosinca 2003. sklopili tuženik kao isporučitelj i Komunalac Vrbovec d.o.o. kao primatelj te da su predmet istog ugovora uvjeti i način isporuke pitke vode iz vodoopskrbnog sustava isporučitelja za potrebe primatelja na njegovom distributivnom području. Isporučitelj se obvezuje da će vršiti isporuku pitke vode primatelju, a isporučena voda biti će preuzeta od strane primatelja u vodomjernom oknu izvedenom na magistralnom vodoopskrbnog cjevovoda u području Božjakovina-Prikraj u ulici Ivanićgradska-Stanka Vraza, a gdje su ugrađeni glavni vodomjeri i to vodomjer marke Meincke ø 9467552-03 na glavnom vodu i vodomjer serijskog broja [broj vodomjera] na mimovodu. Člankom 3. Ugovora ugovoreno je da će se obračun i plaćanje isporučenih količina plitke vode vršiti mjesečnim računima koje će isporučitelj ispostavljati temeljem stanja očitanja na vodomjeru uz primjenu važećih osnovnih jediničnih cijena isporučitelja prema strukturi potrošača (domaćinstvo i ostali korisnici), a za koju će strukturu primatelj dostaviti Izjavu odmah po potpisu ovog ugovora. Porez na dodanu vrijednost posebno će se iskazivati. Naknade koje se obračunavaju i naplaćuju temeljem propisa kojima je uređeno područje vodnog gospodarstva obračunava, ispostavlja računa i naplaćuje primatelju. Člankom 4. ugovoreno je kako primatelj potpisom ugovora pristaje na promjene ugovorenih osnovnih jediničnih cijena prema važećem cjeniku isporučitelja do kojih može doći u toku trajanja ugovora sukladno čl. 18. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00 i 59/01). Člankom 6. ugovoreno je da će se na sve odnose koji nisu posebno ugovoreni primjenjivati odredbe Zakona o obveznim odnosima, Zakona o komunalnom gospodarstvu te Zakona o vodama, a eventualne sporove iz ovog ugovora stranke će prvenstveno pokušati riješiti sporazumno, a ako ne uspiju ugovorena je nadležnosti suda u Zagrebu.

29. Iz Obavijesti o promjeni cijene usluge isporuke pitke vode od 28.12.2007. razvidno je da tuženik obavještava Komunalac Vrbovec d.o.o. kako u skladu sa čl. 4. ranije navedenog Ugovora i prema Odluci o cijenama usluge vodoopskrbe i odvodnje od 27.11.2007. cijena vode za domaćinstvo iznosi 4,361 kn/m3, a za ostale korisnike 7,4733 kn/m3, a koje cijene su iskazane bez PDV-a te da se iste cijene primjenjuju od 01.01.2008.

30. Iz Zahtjeva za promjenu strukture obračuna vode krajnjih potrošača od 28.10.2011. razvidno je da je Komunalac Vrbovec d.o.o. tražio do tuženika da izvrši promjenu strukture krajnjih potrošača i to tako da se potrošnja vode obračuna na način da se je udio fizičkih osoba 60%, a pravne osobe 40%.

31. Iz Odluke o cijenama vodnih usluga od 01.03.2012. razvidno je kako je tuženik obavijestio Komunalac Vrbovec d.o.o. o izradio Odluke o cijenama vodnih usluga te im dostavljaju predmetnu Odluku iz koje proizlazi kako je utvrđena cijena vodnih usluga za kućanstva i to za kućanstva i ostale korisnike za varijabilni dio cijene (opskrba vodom) u visini od 4,68 kn/m3, dok za socijalno ugrožene građene ista iznosi 2,808 kn/m3.

32. Uvidom u Zahtjev za ocjenu zakonitosti prodajne cijene vode od 26.05.2014. razvidno je da je Vodoopskrba i odvodnja Vrbovec d.o.o. od Vijeća za vode usluge tražila da se izvrši kontrola cijene vode, koju im tuženik naplaćuje u visini od 4,68 kn/m3.

33. Uvidom u Prijedlog za utvrđivanje cijena od 26.11.2015. sukladno čl. 208. st. 1. ZoV- a razvidno je da je Vodoopskrba i odvodnja Vrbovec d.o.o. (pravni slijednik Komunalac Vrbovec d.o.o.) tuženiku navela kako on svaki mjesec ispostavljaju račun temeljem ranije navedenog ugovora po cijeni vode koja nije sukladna čl. 208. st. 1. ZoV-a, a koji propisuje da isporučitelj vodne usluge koji isporučuje vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji drugom isporučitelju vodne usluge ne može odrediti cijenu u iznosu većem od troška proizvodnje vode ili nabave vode od trećeg isporučitelja koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevine javne vodoopskrbe, a ako takvih korisnika nema obvezan je odrediti cijenu vodne usluge sukladno načelima iz čl. 197. st. 5. ZoV-a (prema načelima punog povrata troškova kako je utvrđeno zakonom kojim se uređuje financiranje vodnog gospodarstva, socijalne prihvatljivosti cijene vode i zaštite od monopola). Navodi da zakonom nezadovoljna strana ima pravo tražiti od suda u parničnom postupku da izmijeni ugovornu cijenu vode te da do odluke suda nezadovoljna strana može tražiti da Vijeće za vodne usluge privremenom mjerom odredi cijenu vode. Nadalje, navodi se kako je naručen elaborat izračunu stvarnog troška isporuke vode te da je utvrđeno kako dosadašnja cijena nije u skladu sa člankom 208. ZoV-a, pa da je napravljen i izračun pretplaćene cijene vode te da predlažu da se u mirnom postupku odredi nova nabavna cijena vode.

34. Iz dopisa od 21.12.2015. razvidno je da Vodoopskrba i odvodnja Vrbovec d.o.o. vraća račun tuženiku za mjesec studeni 2015., a koji je podijeljen na dvije kategorije i to kategoriju domaćinstva s fakturiranom cijenom od 4,21 kn/m3 i kategoriju ostali korisnici sa cijenom od 4,68 kn/m3, a obzirom da je ranije tuženik izdavao račune s jedinstvenom cijenom (a što je razvidno i uvidom u račun na listu 30-31 spisa) te traže da se ispostavi račun sa cijenom 4,21 kn/m3.

35. Iz tablice nabavne vode razvidno je da je Komunalac Vrbovec d.o.o. od tuženika u 2013. nabavljao vodu po jediničnoj cijeni od 4,68 kn/m3 odnosno u ukupnom iznosu od 3.004.588,12 kn, da je pravni slijednik Vodoopskrba i odvodnja Vrbovec d.o.o. tijekom 2014. i 2015. nabavlja vodu od tuženika po jediničnoj cijeni vode od 4,68 kn/m3, odnosno da je za vodu u 2014. isplatio 4.359.915,89 kn, a tijekom 2015. iznos od 4.215.607,00 kn, a da je u 2016. nabavljao vodu po dvojnoj jediničnoj cijeni 4,68 kn/m3 i 4,21 kn/m3 odnosno da je isplati 633.280,92 kn.

36. Iz e-mail korespondencije razvidno je kako su Vodoopskrba i odvodnja Vrbovec i tuženik pregovarali tijekom 2016. oko sklapanja ugovora o isporuci vode. Tuženik je u travnju 2016. dostavio tužitelju Ugovor na pregled i mišljenje. U prijedlogu istog ugovora predložena je cijene vode od 3,26 kn/m3. Vodoopskrba i odvodnja Vrbovec d.o.o. je potom 11.04.2016. tuženiku potvrdila da je načelno voljna prihvatiti, ali uz uvjet da se otklone nedostaci. Naime, cijena od 3,26 kn/m3 je previsoka jer tuženik Vodoopskrbi i odvodnji zagrebačke županije d.o.o. isporučuje vodu po cijeni od 2,53 kn/m3 te da nisu u mogućnosti prihvatiti klauzulu po kojoj tuženik jednostrano određuje eventualne promjene cijena. Također podsjeća da je Privremenom mjerom Vijeća za vodne usluge po prijedlogu društva Dukom d.o.o. određena cijena vode u iznosu od 2,08 kn/m3. Slijedom čega predlaže da se cijena korigira na iznos od 2,53 kn/m3 te da se korigira čl. 3. st. 2. Ugovora na način da se ugovorna cijena može mijenjati samo i isključivo sporazumno.

37. Iz Izvješća o obavljenoj reviziji Državnog ureda za reviziju od kolovoza 2013. razvidno je da je napravljena revizija ekonomske opravdanosti cijena javnih vodnih usluga tuženika za 2012. Istom reviziju utvrđene su nepravilnosti i propusti koji se odnose na sustav unutarnje kontrole, računovodstvenog poslovanja i planiranja, kao i u odnosu na cijenu vodnih usluga, a što se tiče amortizacije, zaposlenih, obračuna vodnih usluga, gubitaka vode, naplate potraživanja, naknade koje se obračunavaju uz cijenu vodnih usluga i cijenu usluga pročišćavanja otpadnih voda te nadzori obavljeni od drugih tijela. Napomenuto je kako iz poslovnih knjiga i pomoćnih knjiga tuženika nije vidljivo na temelju čega su utvrđeni ukupni troškovi cijene vode i njihova struktura jer tuženik nema ustrojenu evidenciju iz koje je vidljivo koji dio troškova se odnosi na cijenu vodnih usluga, a koji dio na druge usluge. Također nije vidljivo koji troškovi se odnose na fiksni dio, a koji na varijabilni dio cijene vodnih usluga. Državni ured za reviziju je predložio da se od Vijeća za vodne usluge zatraži tumačenje strukture fiksne i varijabilne cijene vodnih usluga, kao i mišljenje vezano za trošak amortizacije te da se nakon dobivenog mišljenja ustroji evidencija troškova na način koji omogućava utvrđivanje fiksnog i varijabilnog dijela cijene vodnih usluga sukladno s propisima. Nadalje, navedeno je da tuženik ima visok trošak zaposlenih i to najvećim dijelom zaposlenih na administrativno upravnim poslovima i tehničkim poslovima, da se obračun potrošnje vode najvećim dijelom obavlja procjenom, a ne prema količini isporučene vode, što povećava broj prigovora, što zahtjeva dodatnu obradu i dodatne troškove. Također je navedeno da je tuženik tijekom 2012. smanji broj zaposlenih, ali da su se dvostruko povećali troškovi zapošljavanja putem agencije. Nadalje, utvrđeno je da tuženik ima najveću količinu gubitka vode u Republici Hrvatskoj te da treba poduzeti mjere radi smanjenja gubitaka vode. Također je utvrđeno kako na cijenu vode utječe i neučinkovita naplata potraživanja, da je tuženik obračunavao naknadu za zaštitu voda i korisnicima vodnih usluga koji nisu priključeni na pročistač, što nije u skladu s Uredbom o visini naknade za zaštitu voda i rješenja društva Hrvatske vode d.o.o. Također je utvrđeno da je tuženik obračunavao i naknadu za pročišćavanje koju plaćaju krajnji korisnici suprotno čl. 205. st. 2. Zakona o vodama. U istom Izvješću su dana preporuke tuženiku.

38. Iz Izvješća o obavljenoj provjeri izvršenja danih preporuka za posebnu reviziju ekonomske opravdanosti cijene javnih vodnih usluga tuženika od listopada 2015. razvidno je da je Državni ured za reviziju ocijenio prethodnom revizijom kako cijene vodnih usluga nisu dovoljno ekonomski opravdane i nisu u skladu s načelima nove politike gospodarenja vodama, prema kojima se iz cijena vodnih usluga ne može pokrivati neekonomično i neučinkovito gospodarenje isporučitelja vodnih usluga. Ranijom revizijom su utvrđene nepravilnosti i propusti koji se odnose na sustav unutarnjih kontrola, računovodstveno poslovanje i planiranje (računovodstveno poslovanje, evidentiranje poslovnih događaja vezanih uz pročišćavanja otpadnih voda, planiranje) te na cijenu vodnih usluga (troškovi amortizacije, zaposlenih, obračun vodnih usluga, gubitci vode, naplata potraživanja te naknade koje se obračunavaju uz cijenu vodnih usluga i cijenu usluga pročišćavanja otpadnih voda). Dane su preporuke za otklanjanje nepravilnosti i propusta. Vezano za cijenu vodnih usluga navedeno je da je preporučeno da se ustroji evidencija troškova kako bi se omogućilo utvrđivanje fiksnog i varijabilnog dijela vodnih usluga, zatim utvrditi troškove amortizacije koji su uključeni u cijenu vodnih usluga, preispitivati korištenje sredstava amortizacije s obzirom da su ulaganja u održavanje i gradnju vodoopskrbnog sustava iz sredstava amortizacije u 2012. i ranijim godinama znatno manja od troškova amortizacije koji su teretili cijenu vodnih usluga, provesti reorganizaciju poslovanja u cilju povećanja učinkovitosti poslovanja te smanjenja cijene vodnih usluga, izvršiti analizu unutarnje organizacije i donijeti sistematizaciju radnih mjesta s potrebnim brojem zaposlenih i potrebnim znanjima i vještinama, preraspodjele zaposlenika, smanjiti broj zaposlenih preko agencije, utvrditi mjesečne akontacije vodnih usluga na temelju polugodišnjih ili godišnjih očitanja, odnosno potrošnje vode te odrediti praćenje potraživanja prema dospjelosti i vrstama, odrediti postupke vezane za naplatu, preispitivati opravdanost korištenja odvjetničkih usluga za postupak naplate. Navedene preporuke su djelomično izvršene. Nadalje, utvrđeno je da je preporučeno da se utvrdi gubitak vode i donesen akcijski plan za smanjenje i svođenje na realnu i ekonomsku prihvatljivu visinu koja preporuka nije izvršena, dok su preporuka obračuna naknade za zaštitu voda u skladu s Uredbom o visini naknade za zaštitu voda i rješenjem društva Hrvatske vode kao i da naknadu za pročišćavanje trebalo obračunavati korisnicama koji koriste usluge pročišćavanja otpadnih voda, a koje su preporuke izvršene.

39. Uvidom u Elaborat: Izračun cijene vode koju društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb isporučuje društvu Vodoopskrba i odvodnja Vrbovec d.o.o. od rujan 2015. izrađen od EDC d.o.o. iz Zagreb razvidno je kako isti određuje stvarni iznos troška isporuke vode. U istom se navode podaci o količini vode, prema godišnjem financijskom izvješću Vodoopskrbe i odvodnje Vrbovec d.o.o. za 2014. te se poziva na članak 208. ZoV-a i navodi se kako troškovi proizvodnje vode čine troškove nastale na crpilištu Petruševec što predstavlja troškove dizanja vode (svodi se na trošak električne energije i uračunat je u trošak provoda vode), troškova zaposlenih (prema pravilniku o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe za kapacitet od 51-200 l/s je potrebno imati 2 VSS zaposlenika i 4 tehničara te je izračunato da je to trošak od 0,068 kn/m3 uz dodatni trošak od 0,04 kn/m3 odnosno ukupno 0,72 kn/m3) i trošak tretmana vode (kloriranjem vode koji trošak iznosi 0,02 kn/m3 i cijena uklanjanja mangana u iznosu od 0,01 kn/m3), slijedom čega je izračunat trošak vode u iznosu od 0,75 kn/m3. Nadalje, navedeno je kako troškovi provoda vode obuhvaćaju trošak električne energije i da prema iskazu troškova električne energije iz računa dobiti i gubitka tuženika konto 40100, trošak električne energije iznosi 32.943.879,26 kn za 2014, a kako je u 2014. iz vodocrpilišta Petruševec podignuto 30.987.900 m3, što čini 27,54% ukupno proizvedene vode u sustavu tuženika (ukupno 112.5823.704 m3), stoga je električna energija za vodocrpilište Petruševec izračunata u iznosu od 9.072.744,35 kn godišnje (27,54 % od ukupnog troška električne energije za 2014.), od čega trošak električne energije za podignutu vodu na vodocrpilištu Petruševec za Vodoopskrbu i odvodnju Vrbovec d.o.o. iznosi 317.546,05 kn godišnje odnosno 0,38 kn/m3. U odnosu na trošak zaposlenika utvrđeno je da je sukladno ranije navedenom Pravilniku predviđen 1 radnik na svakih 50 km vodoopskrbe mreže, a na svakih 200 km 1 tehničar pa trošak uzimajući u obzir prosječne bruto plaće (4.500 kn/mj za NKV radnike i 9.500 kn/mj za tehničare) iznosi 0,15 kn/m3 što uz vezana troškove od 0,04 kn/m3, ukupno iznosi 0,19 kn/m3. Stoga troškovi provoda vode iznosi 0,57 kn/m3 (trošak električne energije 0,38 kn/m3 i trošak zaposlenih 0,19 kn/m3). Troškovi održavanja procijenjeni su na 0,37 kn/m3 sukladno kontu 40 iz RDG Vodoopskrbe i odvodnje Zagreb te konta 41 istog računa dobiti i gubitka, a prema kontu 43 su procijenjeni troškovi amortizacije u iznosu od 0,49 kn/m3, slijedom čega je izračunata cijena vode u ukupnom iznosu od 2,18 kn/m3. Također je izvršena alternativna metoda obračuna putem izvoda iz računa dobiti i gubitaka tuženika te u njemu sadržanih troškova, raspoređenih na količinu vode proizvedenu za potrebe snabdijevanja Vodoopskrbe i odvodnje Vrbovec, a kojom metodom je izračunata cijena vode u iznosu od 2,22 kn/m3. Slijedom čega se u elaboratu navodi kako bi cijena vode trebala biti unutar intervalan od 2,18 kn/m3 do 2,22 kn/m3.

40. Iz kalkulacije cijene isporuke vode za distributivno područje Vrbovec razvidno je da ga je sačinio tuženik na dana 15.03.2016. U istom je obračunata cijena vode u iznosu od 3,26 kn/m3 uz navođenje da materijalni troškovi (sirovine i materijali, el. energije, rezervni dijelovi za održavanje infrastrukture) iznose 641.160,00 kn, troškovi usluge (održavanje pumpi, elektromotora, vodocrpilišta, vodosprema, troškovi vozila i strojeva) iznosi 304.804,00 kn, troškovi zaposlenih iznosi 861.356,00 kn te trošak amortizacije 799.324,00 kn, što sveukupno iznosi 2.606.644,00 kn, dok je u 2015. ukupno prodana količina vode iznosila 799.985,00 m3. Iz Zaključka od 30.10.2015. razvidno je da je dana suglasnost tuženiku od strane gradonačelnika Grada Zagreba na Odluku o izmjenama Odluke o cijenama vodenih usluga od 29.10.2015. koja će se primjenjivati od 01.11.2015.

41. Uvidom u Privremeno rješenje Vijeća za vodne usluge od 21.05.2015. razvidno je kako je isto odredilo privremenom mjeru cijenu vode koju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1 isporučuje Dukomu d.o.o., Dugo Selo, Josipa Zorića 70 u visini od 1,51 kn/m3 isporučene vode te je određeno kako će se rješenje ukinuti ako nakon provedenog vještačenja bude potrebno izmijeniti cijenu ili ako se iz drugih razloga izmjene činjenice poznate u vrijeme donošenja tog rješenja.

42. Uvidom u Privremeno rješenje Vijeća za vodne usluge od 01. listopada 2015. razvidno je kako je isto odredilo privremenom mjeru cijenu vode koju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1 isporučuje Dukomu d.o.o., Dugo Selo, Josipa Zorića 70 u visini od 2,08 kn/m3 isporučene vode što se mora uvećati za PDV te je određeno kako će se rješenje ukinuti ako se izmjene činjenice poznate u vrijeme donošenja tog rješenja, a koje bi dovele do drugačijeg rješenja i kada sud u parničnom postupku donese pravomoćnu odluku o cijeni. Navedenim rješenjem ukinuto je rješenje Vijeća za vodne usluge od 21.05.2015.

43. Iz Privremenog rješenja Vijeća za vodne usluge od 08.03.2018. razvidno je kako se ista odnosi na cijenu isporuke vode koju tuženi isporučuje tužitelju na mjernom mjestu Novo Svibje za potrebe vodoopskrbnog područje Ivanić Grad koja se određuje u visini od 1,71 kn/m3 isporučene vode što se mora uvećati za PDV te da će se to rješenje ukinuti ako se provede vještačenje i ako nakon provedenog vještačenja bude potrebno izmijeniti tu cijenu vode ili ako se iz drugih razloga izmjene činjenice poznate u vrijeme donošenja tog rješenja, a koje bi dovele do drukčijeg rješenja i kad sud u parničnom postupku donese pravomoćnu odluku o cijeni vode.

44. Navedena rješenja ne odnose se na utvrđenje cijene vode koju je tuženik isporučio tužitelju za područje Vrbovec.

45. Uvidom u Privremeno rješenje Vijeća za vodne usluge od 21.07.2016. razvidno je kako je isto odredilo privremenom mjeru cijenu vode koju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1 isporučuje Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. Vrbovec, Kolodvorska 29, Vrbovec u visini od 2,18 kn/m3 isporučene vode što se mora uvećati za PDV te je određeno kako će se rješenje ukinuti ako nakon provedenog vještačenja bude potrebno izmijeniti cijenu, ako se iz drugih razloga izmjene činjenice poznate u vrijeme donošenja tog rješenja, a koje bi dovele do drugačijeg rješenja i kada sud u parničnom postupku donese pravomoćnu odluku o cijeni.

46. Uvidom u Nalaz i mišljenje Ive Hrvata, Stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije i ovlašteni revizor razvidno je da je isti radio izračun u kolovozu 2015. za potrebe Vijeća za vodne usluge, a radi izračuna cijene vode koju društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb isporučuje Dukomu d.o.o., Dugo Selo te je istim nalazom i mišljenjem utvrđena cijenu u iznos od 2,08 kn/m3. Isti nalaz i mišljenje navodi podatke vodocrpilišta Petruševec, uz navođenje kako udjel Petruševca u ukupnom podignutoj vodi je 27,54 %, a da udio troškova na vodocrpilištu koji se odnose na društvo Dukom d.o.o. je 10%. Sukladno navedenim udjelima se vršio obračun cijene vode. Iz dopune nalaz i mišljenja Ive Horvata Stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije i ovlašteni revizor od rujan 2015. razvidno je kako isti navodi da cijena jednog kubičnog metra vode koju tuženik isporučuje Dukom d.o.o. ne bi trebala prelaziti iznos od 2,08 kn, bez poreza na dodanu vrijednost. Navedeni nalaz i mišljenje kao i dopuna nalaza i mišljenja ne odnose se na utvrđenje cijene vode koju je tuženik isporučio tužitelju za područje Vrbovec.

47. Iz građevinskih dozvola dostavljenih u spis razvidno je da se iste odnose na magistralni cijevni vod vodovoda Zagreb-istok od Sesvetskog Kraljevca do Dugog Sela, kao i od Dugog Sela do Božjakovine, dok karte prikazuje na kojem području se nalazi cjevovod zagrebačke vodoopskrbe i to linija Petruševec- Dubrava-Sesvete-Dugo Selo.

48. Uvidom u Elaborat: Izračun cijene vode koju društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb isporučuje društvu Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o. područje ureda Ivanić Grad od 03.07.2017. nije razvidno tko je točno kreator navedenog elaborata. U istom se navode podaci o količini isporuke vode izvršene od strane tuženika prema tužitelju i to tijekom perioda od rujna 2016. do zaključno siječnja 2017. U istom elaboratu poziva se na članak 208. Zakona o vodama te se navodi kako troškovi proizvodnje vode čine troškove nastale na crpilištu Petruševec što predstavlja troškove zahvaćanja vode (a koji se svodi na trošak električne energije i uračunat je u trošak provoda vode), troškova zaposlenih (prema pravilniku o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe za kapacitet od 51-200 l/s je potrebno imati 2 VSS zaposlenika te je izračunato da je to trošak od 0,18 kn/m3 uz dodatni trošak od 0,04 kn/m3 odnosno ukupno 0,22 kn/m3) i trošak tretmana vode (kloriranjem vode koji trošak iznosi 0,02 kn/m3). Nadalje, navedeno je kako troškovi provoda vode obuhvaćaju trošak električne energije (da je crpilište priključeno na SN mrežu nazivnog napona 20 kV, srednja vrijednost tarife el. energije za SN mrežu iznosi max. 0,635 kn/kWh, da potrošnja el. energije iznosi 0,456 kWh/m3, a da udio troška za angažiranu snagu za vodoopskrbu Ivanić Grad iznosi 0,02 kn/m3, pa da ukupna cijena el. energije iznosi 0,32 kn/m3), trošak zaposlenika (da je predviđen sukladno ranije navedenom Pravilniku 1 radnik na svakih 50 km vodoopskrbe mreže, a na svakih 200 km 1 tehničar pa je trošak uzimajući u obzir prosječne bruto plaće 0,08 kn/m3, odnosno da su troškovi provoda vode 0,40 kn/m3. Troškovi održavanja procijenjeni su na 0,36 kn/m3 sukladno kontu 40 iz RDG Vodoopskrbe i odvodnje Zagreb te konta 411 i 412 istog računa dobiti i gubitka, a prema kontu 43 su procijenjeni troškovi amortizacije u iznosu od 0,47 kn/m3, slijedom čega je izračunata cijena vode u ukupnom iznosu od 1,51 kn/m3. Također je izvršen alternativna metoda obračuna putem izvoda iz računa dobiti i gubitaka tuženika te u njemu sadržanih troškova, raspoređenih na količinu vode proizvedenu za potrebe snabdijevanja Vodoopskrbe i odvodnje Zagrebečke županije ureda Ivanić Grad, a kojom metodom je izračunata cijena vode u iznosu od 1,52 kn/m3. Slijedom čega se u elaboratu navodi kako bi cijena vode trebala biti unutar intervala od 1,51 kn/m3 do 1,52 kn/m3. Navedena cijena je obračunata isporuku vode za područje zagrebačke županije-Ivanić Grad, a ne područje Vrbovec.

49. Iz Primjedbi na Elaborat o izračunu cijene vode sastavljen od tuženika 01.02.2018. razvidno je da isti prigovora ranije navedenom elaboratu jer da isti ne određuje stvarni trošak isporuke vode te da se u nedostatku realnih podataka za potrebe izrade Elaborata posluživalo Pravilnikom o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe koji propisuje minimalni potreban broj radnika određenih kvalifikacija koji nije realan obzirom na veličinu sustava tuženika, da se za izračun amortizacije primijenio podatak o ukupno zahvaćenim količinama vode i cijelom sustavu, a za izračun troškova zaposlenih za proizvodnju vode je primijenio podatak od 380.000 m3 vode koju približno mjesečno kupuju uredi tužitelj sa crpilišta Petruševec što nije točno jer svi uredi, pri čemu se misli i na pridružene urede Dukom i Vrbovec, zajedno ne kupuju mjesečno toliko vode, uz napomenu da je predmet Elaborata cijena vode za područje Ivanić Grada. Zaključno navode da Elaborat sadrži niz paušalnih podataka i nekonzistentnih pristupa izračuna pojedinih elemenata cijena, a nije obuhvatio niz troškova relevantnih za izračune cijene vode. U istom prigovoru tuženik prikazuje gubitke po IWA metodologiji za 2016., analizira količinu zahvaćene vode, analizira zahvaćenu i isporučenu količinu sa utvrđenim udjelom količina vodocrpilišta Petruševec i količina isporučenih tužitelju, analizira troškove proizvodnje vode, troškove tretmana vode, provoda vode, troškova zaposlenih i amortizacije te zaključuje kako je po njihovom izračunu cijena vode 3,29 kn/m3 uz dostavu tablice njihova izračuna.

50. Iz Odgovora na Primjedbe na elaborat razvidno je da je tužitelj naveo kako je tuženik kod izračuna amortizacije primijenio podataka iznosa amortizacije koji se odnosi na ukupno tuženika i ukupno zahvaćene količine vode u sustavu. Napomenuto je kako su crpilišni i transportni kapaciteti za četiri ureda vodoopskrbe isti te da tuženik sada potražuje veću cijenu od tužitelja iako nije povisio cijenu prema krajnjim korisnicima i da se povećane cijene treba primijeniti linearno prema svima. U istom dopisu tužitelj se detaljno očitovao na odgovor tuženika te je izvršio korekciju svog izračuna cijene navodeći kako bi ista iznosila prema njima 1,71 kn/m3.

51. Također je tužitelj u spis dostavio nalaze i mišljenja Građevinskog fakulteta koji su rađeni za potrebe predmeta pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-5254/2016, a vezano utvrđivanje cijene koju tuženik isporučuje tužitelju sukladno ugovoru koji je sklopilo društvo Dukom d.o.o. s tuženikom, a društvo Dukom d.o.o. se kasnije pripojilo ovdje tužitelju, dakle za ugovorni odnos koji se ne tiče ovog ugovornog odnosa između stranaka u ovom postupku.

52. U ovom predmetu potrebno je bilo prvenstveno odrediti cijenu isporučene vode tužitelju od strane tuženika. Za odlučivanje u ovom predmetu mjerodavne su odredbe Zakona o vodama (Narodne novine 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14; dalje u tekstu: ZoV), koji je bio na snazi u utuženom periodu od 2013. do 2019.

53. Odredbom čl. 208. ZoV-a propisano je kako isporučitelj vodne usluge koji isporučuje vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji drugom isporučitelju vodne usluge ne može odrediti cijenu vode u iznosu većem od troška proizvodnje vode ili nabave vode od trećeg isporučitelja, koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevine javne vodoopskrbe, a ako takvih korisnika nema obvezan je odrediti cijenu vodne usluge sukladno načelima iz članka 197. stavka 5. ovoga Zakona. Osoba koja isporučitelju vodne usluge isporučuje tehnološku ili drugu vodu, koja nakon kondicioniranja može služiti ljudskoj potrošnji određuje njezinu cijenu sukladno načelima iz članka 197. stavka 5. ovoga Zakona. Nezadovoljna strana ima pravo tražiti da sud u parničnom postupku izmijeni ugovornu cijenu iz stavka 1. i 2. ovoga članka. Do odluke suda nezadovoljna strana može tražiti da Vijeće za vodne usluge privremenom mjerom odredi cijenu vode.

54. Članak 197. st. 5. ZoV-a propisuje kako se cijene vodnih usluga određuju prema načelima punoga povrata troškova kako je utvrđeno zakonom kojim se uređuje financiranje vodnog gospodarstva, socijalne prihvatljivosti cijene vode i zaštite od monopola, dok st. 6. propisuje kako isporučitelji vodnih usluga moraju poslovati sukladno mjerilima propisanim propisom iz članka 203. stavka 6. ZoV-a, odnosno uredbom koja propisuje mjerila učinkovitog poslovanja isporučitelja vodnih usluga.

55. Kako iz dostavljene dokumentacije nije bilo moguće utvrditi cijenu vode sukladno čl. 208. ZoV-a tako je sud proveo vještačenje po Građevinskom fakultetu u Zagrebu.

56. U svojem nalazu i mišljenju Građevinski fakultet po UN, dipl. ing. građ., dipl. ing. geot. naveo kako je isto izrađeno sukladno odredbama čl. 87., 197. i 208. ZoV-a, kao i Pravilnika o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe (Narodne novine 28/11, 16/14, dalje u tekstu: Pravilnik) koji zahtijevaju da se djelatnost javne vodoopskrbe obavlja učinkovito, ekonomično i svrhovito te da sukladno tome prilikom utvrđivanja cijene isporučene vode nije prihvatljivo uključivati sve gubitke u vodoopskrbnom sustavu već da su opravdani gubitci vode tzv. neizbježni vodni gubici koji su izravno povezani s upravljanjem sustava, instaliranjem, održavanjem, obnavljanjem i zamjenom vodovodnih cijevi i elemenata, kontrolom tlaka, skrbnom kontrolom procurivanja, a čiji se troškovi u obračunu jedinične cijene vode iskazuju kroz troškove održavanja i amortizacije. Ukupni troškovi koji definiraju cijenu jedinice mjere isporučene vode sastoji se od troškova zaposlenih, troškova crpljenja vode, troškova tretmana vode, troška provoda vode, troška amortizacije i troškova neizbježnih vodnih gubitaka. U odnosu na troškove zaposlenih vještak je iste izračunao sukladno podacima u Financijskim izvještajima tuženika zajedno s Izvještajima neovisnih revizora, a koji su preuzeti sa stranice rgfi.fina.hr, pa pod pretpostavkom da su podaci točni i istiniti, vještak je izračuna udjela troškova zaposlenih u jediničnoj cijeni isporučene vode prema izvještajima te je obračunao sukladno tim podacima da trošak zaposlenih u jediničnoj cijeni isporučene vode za 2013. iznosi 0,066 kn/m3, 2014. 0,475 kn/m3, 2015 iznosi 0,449 kn/m3, 2016. iznosi 0,463 kn/m3, 2017. iznosi 0,478 kn/m3 i 2018. iznosi 0,463 kn/m3. Također je navedeno kako izračun udjela troška zaposlenih u jediničnoj cijeni isporučene vode prema Pravilniku je određeno sukladno čl. 6. koji definira minimalnu stručnu osposobljenost i broj zaposlenika prema kriterijima dužine cjevovoda odnosno kapaciteta izvorišta. Kako je kapacitet izvorišta Petruševec je 2.000 l/s, vještak je sukladno propisanim minimalnim uvjetima Pravilnika utvrdio kako je potrebno angažirati: 16 zaposlenika za potrebe rukovoditelja zahvaćanja, kondicioniranja i isporuke vode te za upravljanje građevinama za javnu vodoopskrbu, 16 zaposlenika za poslove razvoja, jednog zaposlenika s nižom stručnom spremom na poslovima održavanja građevina za javnu vodoopskrbu te 40 zaposlenika sa srednjom stručnom spremom odgovarajućeg tehničkog smjera na poslovima održavanja vodozahvata, crpnih stanica, uređaja za kondicioniranje vode, vodosprema i dr., odnosno ukupan broj zaposlenika iznosio bi 73. Prema dostupnim izvještajima poznati su ukupni troškovi zaposlenih na razini Društva te broj zaposlenih čime je izračunata prosječna bruto plaća zaposlenih sa svim materijalnim davanjima. Vodocrpilište Petruševec u odnosu na ukupno zahvaćenu i isporučenu vodu u odnosu na sva vodocrpilišta sudjeluje prosječno s 31%. Prema Godišnjim izvještajima Društva prikazane su ukupno isporučene količine vode po kategorijama potrošača. U odnosu na ukupnu isporučenu vodu, prema tužitelju je u 2013. godini isporučeno 836.650 m3 (od 56.170.183 m3), 2014. godini isporučeno je 823.148 m3 (od 52.293.456 m3), 2015. godini isporučeno 721.275 m3 (od 56.330.160 m3), u 2016. godini 456.318 m3 (od 57.018.467 m3), u 2017. godini 607.014 m3 (od 57.885.402 m3) te u 2018. godini 651.062 m3 (od 57.323.428 m3). Stoga bi trošak zaposlenih u jediničnoj cijeni isporučene vode prema Pravilniku iznosilo za 2013. 0,08 kn/m3, 2014. 0,679 kn/m3, 2015. 0,499 kn/m3, za 2016. iznosilo bi 0,600 kn/m3, za 2017. iznosilo bi 0,602 kn/m3 i za 2018. iznosilo bi 0,603 kn/m3. 57. U odnosu na troškove crpljenja vode vještak je na temelju dostupnih podataka u analizi troškova crpljenja koristi podatke o ukupnim troškovima električne energije koji se odnose na cijeli sustav Društva. Trošak crpljenja u jediničnoj cijeni isporučene vode stoga za 2013. određen je u iznosu od 0,320 kn/m3, 2014. u iznosu od 0,283 kn/m3, 2015. je određen u iznosu od 0,306 kn/m3, za 2016. u iznosu od 0,301 kn/m3, za 2017. u iznosu od 0,341 kn/m3 i za 2018. u iznosu od 0,369 kn/m3.

58. U odnosu na troškove tretmana vode vještak je naveo kako se isti sastoje od troškova kontrole kvalitete vode (unutarnja i vanjska) te troškova kloriranja. U svrhu utvrđivanja udjela troška tretmana vode, sudskom su vještaku dostupni podaci o troškovima zaposlenih na provođenju unutarnje i vanjske kontrole te troškovi klora za 2014., 2015. i 2016. godinu utvrđenu u pravnoj stvari ovog suda Povrv-5254/2016 te da oni iznose prosječno 0,035 kn/m3 isporučene vode.

59. U odnosu na troškove provode (transporta) vode vještak je naveo kako oni sadržavaju troškove svih radova koji se odnose na dionicu kojom se opskrbljuje tužitelj od mjesta zahvaćanja vode do mjesta preuzimanja. Na temelju dobivenih podloga - evidencija svih radova na održavanju i popravcima (intervencijama) cjevovoda od crpilišta Petruševec do točaka priključenja na kojima se nalaze vodomjeri za očitanje preuzetih količina od strane tužitelja od 2010. do 2016. godine, s priloženim troškovnicima te iznosa troškova tekućeg i investicijskog održavanja, definiran je trošak održavanja transportnih dionica u iznosu 0,02 kn/m3. Međutim, ta cijena sadrži troškove angažmana putem vanjskih izvoditelja. Na razini društva poznati su ukupni troškovi održavanja kompletne vodoopskrbne mreže, no ne postoji egzaktna podjela troškova na magistralne vodove i sekundarnu mrežu. Teoretska je pretpostavka da se glavnina radova na održavanju odvija na sekundarnoj mreži, no vještak je napomenuo kako se ne može precizno utvrditi taj odnos jer ne postoje adekvatni podaci. Istaknuo je da u primjedbama na Nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta u Zagrebu“ od 28. veljače 2018. godine, u pravnoj stvari ovog suda Povrv-5254/2016, tuženik je u točki 2.4. „Troškovi provoda vode“ naveo troškove u iznosu od 22.884.065 kn za 2014. godinu, 21.276.653 kn za 2015. godinu te 27.926.469 kn za 2016. godinu pa se prema analiziranim podacima za navedene godine utvrđuje prosječan iznos od 0,218 kn/m3 isporučene vode (vrijednosti po godinama su redom 0,216 kn/m3, 0,193 kn/m3 i 0,244 kn/m3).

60. U odnosu na troškove amortizacije vještak je naveo kako su mu dostupni ukupni troškovi amortizacije tuženika na razini sektora vodoopskrbe i odvodnje. Uzimajući u obzir činjenicu da se distribucija navedenih troškova ne može prenijeti samo na vodocrpilište Petruševec i dobavni pravac za vodoopskrbu tužitelja, u izračunu udjela troška amortizacije korišteni su podaci koje je Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. dostavila u svojoj „Primjedbi na Nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta u Zagrebu“ od 28. veljače 2018. godine u pravnoj stvari Povrv-5254/2016. Prilikom obračuna troška amortizacije za tri godine, sudski vještak uzima u obzir činjenicu da na temelju Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina (NN 105/15), vodovodne cijevi nisu u potpunosti amortizirane budući da im je održivi vijek korištenja između 25 i 40 godina (prilog 15. Pravilnika). Ukoliko su ugrađene cijevi od kvalitetnijeg materijala, moguć je njihov uporabni vijek do 40 godina, a s obzirom na godinu izgradnje predmetnih transportnih dionica cjevovoda taj period još nije prošao. Također, amortizacija se odnosi i na vodospreme pa se i njihov uporabni vijek mora uključiti prilikom izračuna stope amortizacije koji u konačnici ima utjecaj na cijenu vode. Prilikom izračuna troška amortizacije sudski vještak se pridržava načela da cijena vodnih usluga ne može pokrivati troškove neekonomičnog poslovanja isporučitelja. Iz tog razloga i ovdje se trošak amortizacije dijeli na ukupno zahvaćenu vodu. Prema obrađenim podacima za tri uzastopne godine (2014. do 2016.) utvrđeno je da ukupan godišnji trošak amortizacije koji se odnosi na sva vodocrpilišta i vodospreme iznosi 1/3 ukupnih troškova amortizacije navedenih u financijskim godišnjim izvještajima pa uzimajući u obzir da udio vodocrpilišta Petruševec u odnosu na ukupno provedenu vodu iznosi 31% tako je izračunat trošak amortizacije u jediničnoj cijeni isporučene vode za 2013. u iznosu od 0,037 kn/m3, za 2014. u iznosu od 0,489 kn/m3, za 2015. u iznosu od 0,450 kn/m3, za 2016. u iznosu od 0,489 kn/m3, za 2017. u iznosu od 0,460 kn/m3 i za 2018. u iznosu od 0,467 kn/3.

61. U odnosu na troškove koncesijske naknade vještak je na temelju Godišnjih izvješća utvrdio podatke o koncesijskim naknadama za promatrane godine pa trošak koncesijskih naknadu u jediničnoj cijeni isporučene vode iznosi za 2014. u iznosu od 0,116 kn/m3 i 2015. 0,039 kn/m3. Vještak je napomenuo kako za 2013. nije poznat podatak jer ne postoji podatka o tome u poslovnim izvještajima.

62. U odnosu na troškove neizbježnih gubitaka vode vještak je naveo kako prema IWA/AWWA smjernicama za kontrolu gubitaka postoje četiri osnovne metode (radnje) potrebne za smanjenje gubitaka vode u vodoopskrbnoj mrežu 1. Instalacija održavanje, obnavljanje i zamjena cjevovoda, 2. Brzo i kvalitetno popravljanje cjevovoda, 3. Kontrola/smanjenje tlaka u mreži te 4. Aktivna kontrola curenja iz mreže, (obilaženje mreže, otkrivanje i otklanjanje vodnih gubitaka). U određivanju parametra koji utječe na ukupnu jediničnu cijenu isporučene vode, zbog nedostupnih podataka o broju priključaka na magistralni cjevovod, a na stranu sigurnosti, u proračun se uzeo po jedan priključak na svakih 20 m dionice. Prikazan izraz je dobiven na temelju istraživanja provedenih na različitim vodoopskrbnim sustavima i kao takav je odabran kao mjerodavan od strane IWA organizacije. Također, postoje i izvedenice prikazanog izraza, međutim u praksi se navedeni najčešće koristi. Ovom aproksimacijom se dobiva sljedeća veličina neizbježnih godišnjih stvarnih gubitaka: 55.056 [m3/god.] Slijedom čega za proračunatu vrijednost neizbježnih vodnih gubitaka u iznosu od 55.056 m3 godišnje, povećanje jedinične cijene vode mora se obračunati za sljedeći postotak za 2013. u iznosu od 0,316 kn/m3, za 2014. u iznosu od 0,340 kn/m3, za 2015. u iznosu od 0,315 kn/m3, za 2016. u iznosu od 0,321 kn/m3, za 2017. u iznosu od 0,307 kn/m3 i za 2018. za 0,310 kn/m3. Slijedom navedenog vještak je obračunao kako ukupna cijena vode za 2013. iznosi 0,693 kn, za 2014. iznosi 1.823 kn, za 2015. iznosi 1,550 kn, za 2016. iznosi 1.546 kn, za 2017. iznosi 1.659 kn i za 2018. iznosi 1.695 kn.

63. Na ovako dostavljen nalaza stranke su dostavile svoja očitovanja i prigovore te je tužitelj dostavio u spis Recenziju vještva Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izrađene od EDC d.o.o. 29.01.2021., a koji je dostavio tužitelj u spis razvidno je kako isto društvo nema primjedbu na izračun troškova crpljenja vode, tretmana vode, provoda vode, amortizacije i koncesijske naknade, a kako je sve prikazano u Vještvu te da nema primjedbi na izračun troškova gubitke vode, no da ima primjedbi na trošak zaposlenik te da bi jediničnu cijenu vode koju tuženik isporučuje tužitelju, a koje je izračunata u Vještvu trebalo umanjiti za 0,2 kn/m3 zbog neadekvatne metode izračuna troškova zaposlenih te da bi jedinična cijena vode trebala iznositi 1,5 kn/m3.

64. Na ovako dostavljene prigovore vještak se očitovao da je točno da bi se najprecizniji podatak o troškovima zaposlenih dobio ili dostavom podatka od strane tuženika ili neposrednim uviđajem na licu mjesta te da ukoliko se sud i stranke slažu da će vještak u nazočnosti sudske komisije obaviti neposredna uviđaj prilikom kojeg se može utvrditi točan broj zaposlenih na vodocrpilištu Petruševec te da potom vještak može izvršiti korekciju nalaza i mišljenja. U odnosu na troškove provoda (transporta) vode vještak je naveo da bi se dobio točan podataka za svaku godinu je potrebno dostaviti iskaze troškove svih intervencija za dionicu magistralnog cjevovoda od vodocrpilišta Petruševec do mjesta preuzimanja vode od strane tužitelja, dakle da su potrebni precizni podaci upravo za predmetnu dionicu te da nije prihvatljivo dostavljanje podataka o troškovima intervencije bez točne prostorne identifikacije mjesta intervencija.

65. U odnosu na prigovore tuženika vještak je naveo kako je on koristio javno dostupne podatke sa stranice FINE te da pretpostavlja da su isti podaci relevantni i točni. Cijenu vode obračunao je sukladno čl. 208. ZoV-a te sukladno tome nije uzeo u obzir troškove voznog parka, računovodstvene troškove, troškove pravnih poslova, troškove osiguranja stvari i osoba i slično jer ti troškovi ne spadaju u trošak proizvodnje kao niti u razuman trošak provoda vode. Vezano za trošak zaposlenih ponovnio je kako je isti odredio sukladno podacima iz Godišnjih izvješća te Revizornih izvješća neovisnog revizora, s obzirom da je ista metodologija sporna tužitelju i tuženiku, vještak je predložio da se komisijski utvrdi broj zaposlenih na vodocrpilištu Petruševec s točnim podacima o njihovima primanjima i svim materijalnim pravima za svaku pojedinu godinu. U odnosu na trošak električne energije naveo je kako je koristio metodologiju prosječnog troška električne energije na razini društva tuženika koju je podijelio na ukupno zahvaćenu količinu vode, no međutim ukoliko se dokažu troškovi i vidu plaćanih računa za električnu energiju za vodocrpilište Petruševec za sve relevantne godine kao i za zakup snage, da nije problem izvršiti obračun električne energiju u jediničnoj cijeni vode, slijedom čega predlaže dostavu transparentnih podataka. U odnosu na način izračuna gubitaka vode vještak je naveo kako je došlo do pogreške u izračunu za 2016. godinu te da bi točan obračun za 2016. iznosi 0,311 kn/m3, obzirom da je krivo obračunat udio vode koja se zahvaća za potrebe tužitelja i da on zapravo iznosi 4,13%. Slijedom čega je vještak u tom dijelu ispravio svoj nalaz i mišljenje. Također je napomenuo kako treba razlikovati stvarne gubitke i neizbježne godišnje stvarne gubitke. Kako tuženik ne prihvaća znanstveno utvrđenu metodu izračuna vodnih gubitka koji se koriste na svjetskoj razini jedini način je da se dostave mjerenja sa terena. Nadalje, u odnosu na tablicu na strani 23. navedi da je napravljena formalan greška gdje je u prvom stupcu trebalo prikazati postotak, no uz brojčanu vrijednost je napisana kriva oznaka kn, umjesto %, no isto nije utjecalo na konačni obračun jer su ostale računske operacije napravljene točno. Vještak je u spis dostavio ispravljeni nalaz i mišljenje iz kojeg je razvidno da je ispravio trošak amortizacije za 2016. iz 0,489 kn/m3 u 0,490 kn/m3 i za 2017. iz 0,460 kn/m3 u 0,461 kn/m3, kao i troškovi vodnih gubitaka za 2016. iz 0,321 kn/m3 u 0,311 kn/m3. Sukladno izmjenama je obračuna ukupnu cijenu vode za 2013. u iznosu od 0,962 kn/m3, za 2014. u iznosu od 1,827 kn/m3, za 2015. u iznosu od 1,552 kn/m3, za 2016. u iznosu od 1,648 kn/m3, za 2017. u iznosu od 1,662 kn/m3 i za 2018. u iznosu od 1,697 kn/m3.

66. Nadalje, vještak se na ročištu dana 08. srpnja 2021. očitovao dodatno na prigovore stranaka te je ponovio kako je za trošak zaposlenih koristio javno dostupno podatke (godišnja izviješća na stranici FINE) te je sukladno tome izvršio obračun. Prema članku 208. Zakona o vodama navodim da je za izračun troškova zaposlenika potrebno uzeti u obzir troškove crpljenja i troškove distribucije odnosno provoda. Kada se uzima u obzir troškovi crpljenja tada se gleda koliko je zaposlenih na vodocrpilištu te se utvrđuju njihovi troškovi kao i drugi troškovi na tom crpilištu u smislu struje i slično i na taj način se dolazi do troška zaposlenih vezano za crpljenje. Kada se utvrđuje trošak provoda tada se govori o troškovima održavanja magistralnog cjevovoda. U nalazu i mišljenju je obračunavao vrste troškova pa je tako imao obračunate troškove zaposlenih koji obuhvaćaju troškove zaposlenih na vodocrpilištu, a oni su se izračunali na način da se broj zaposlenih množio sa prosječnom plaćom i tako dobiven iznos se dijelio sa iscrpljenom vodom u vodocrpilištu. Isto tako računao je i troškove crpljenja vode koji su zapravo obuhvaćali troškove električne energije koja je utrošena prilikom crpljenja, a isto tako je i posebno izračunao troškove provoda vode, tretmana vode i troškove amortizacije. Vezano za troškove zaposlenih nije imao konkretne podatke koliko je zaposlenih na vodocrpilištu slijedom čega se i koristio javno dostupnim podacima i napravo distribuciju troškova sukladno organizacijskom shemi tuženika. On je znao broj ukupno zaposlenih kod tuženika i to u sektoru vodoopskrbe te je znao koliko ukupno crpe vode, a znao je i koliko crpe vode u ovdje konkretnom vodocrpilištu Petruševec. Sukladno količini vode koja je crpljena u vodocrpilištu u odnosu na ukupnom crpljenju vode koji je tuženik u cijelosti obavio je izračunao i udio troška zaposlenih na vodocrpilištu Petruševec. Dakle, omjer vodocrpljenja vode u Petruševcu u odnosu na ukupnu razinu crpljenja vode cijelog društva je korišten tako da je taj omjer uzet u obzir na ukupni trošak zaposlenih tuženika u Sektoru vodoopskrbe te je na taj način dobio trošak zaposlenih na vodocrpilištu Petruševec. Napomenuo je kako bi se najtočniji trošak zaposlenih dobio kad bi dobio točan podatak koliko je zaposlenih na vodocrpilištu Petruševec te koliko su njihove plaće i na taj način bi se dobio najtočniji podatak troška zaposlenih, no međutim kako on s tim podacima nije raspolagao koristio se sa ranije navedenom metodom. Vezano za samu primjenu načela vodnih usluga (svrsishodnost, učinkovitost i ekonomičnost), naveo je kako to u nalazu i mišljenju nije mogao tvrditi već bi za to trebalo napraviti posebno ekonomsko vještačenje kojim bi se moglo utvrditi je li društvo ima previše ili premalo zaposlenih te je li rentabilno. On je broj zaposlenih kod tuženika preuzeo iz javno dostupnih podataka, no međutim je li taj broj zaposlenih kod tuženika stvarno odgovara načelima vodnih usluga on u to nije ulazio. Prema njegovima saznanjima samo vodocrpilište Petruševec je dosta automatizirano te smatra da broj zaposlenih kako je on to dobio sa ovom metodom, a koja iznosi 73 premašuje realno očekivani broj zaposlenih na takvom vodocrpilištu. Napomenuo je kako tuženik prilikom obračuna isporučene vode i njezine naplate obračunava troškove i po obračunskom mjestu pa tako npr. trošak očitovanja brojila te je jasno da taj trošak ukoliko je na više korisnika je veći nego u ovom slučaju gdje je samo jedan korisnik. On taj trošak nije obuhvatio u obračun troška cijena vode i smatra da je taj trošak zanemariv s obzirom na količinu vode koja se isporučuje tužitelju. Broj zaposlenih u vodoopskrbi je utvrdio da je 361, no u tom broju postoji mogućnost da je dio zaposlenih koji ne rade na vodocrpilištima već se radi o administrativnom osoblju. Administrativno osoblje ne bi trebalo ulaziti u trošak zaposlenih već samo zaposlenici koji rade na vodocrpilištu. S obzirom da nije imao konkretni podatak koliko je zaposlenih na vodocrpilištu Petruševec on tako niti nije mogao provjeriti broj administrativnog osoblja u ukupno utvrđenom broju zaposlenih u sektoru vodoopskrbe. U trošak zaposlenih nije trebalo obuhvatiti i administrativno osoblje, vozače, odnosno druge zaposlenike koji nisu zaposleni na vodocrpilištu jer sukladno članku 208. ZoV-a troška zaposlenih se odnosi samo na zaposlenike na vodocrpilištu. Naime, članak 208. ZoV-a govori da se cijena vode određuje prema trošku proizvodnje vode, a to je upravo trošak na vodocrpilištima pa stoga i trošak zaposlenika na vodocrpilištima koji se može uvećati za razumni trošak provoda vode, kroz građevine javne vodoopskrbe. Stoga uzimajući u obzirom ovaj članak u troškove zaposlenih nikako ne može biti uključen trošak administrativnog osoblja. Troškovi crpljenja vode obuhvaćaju trošak trošenja električne energije, no on nije imao točan iznos utrošene električne energije na vodocrpilištu Petruševec te je isti trošak i izračunao istom metodologijom kao i trošak zaposlenih i to na način da je na ukupan godišnji trošak utrošene električne energije na razini cjelokupnog društva tuženika podijelio sa omjerom crpljenja vode na vodocrpilištu Petruševec u odnosu na crpljenje vode na razini cijelog društva tuženika te je sukladno tome došao i do trošak crpljenja vode po jediničnoj cijeni isporučene vode a vezano za vodocrpilište Petruševec. Napomenuo je kako je moguće da tako izračunati trošak crpljenja odnosno trošak utrošene električne energije obuhvaća i troškove eventualnih ureda, a ne samo troškove vezano za crpljenje vode u vodocrpilištu Petruševec, no on nije imao podatak koliko je točno struje potrošeno na vodocrpilištu Petruševec. Napomenuo je da se ne može očitovati je li se ukupan godišnji trošak električne energije na razini društva u tablici na strani 19 nalaza i mišljenja od 31.05.2021. (list 761 spisa) odnosi samo na sektor vodoopskrbe ili je tu i uključen sektor odvodnje. Ukoliko su uključena oba sektora to je utjecalo i na izračun jedinične cijene, a na iznos jedinične cijene također utječe i trošak električne energije ureda tuženika koji su sigurno uključeni u ukupan godišnji trošak električne energije društva. Napomenuo je kako ova metoda nije stopostotno točna, ali da on nije drugačije mogao doći do jedinične cijene obzirom da nije imao točne podatke koji se odnose na ukupno godišnji trošak električne energije na vodocrpilištu Petruševec. Vezano za troškove gubitaka proučio izviješće od Hrvatskih voda iz prosinca 2016. te je vidljivo da ovdje tuženik ne odstupa po razini troškova gubitaka u odnosu na ostala društva koje se bave vodoopskrbom i odvodnjom, a čak u odnosu na neka društva ovdje tuženik ima čak i manje gubitke. Tako npr. Petrinjski vodovod ima znatno veće gubitke od gubitaka tuženika.

67. Tuženik je nakon očitovanja predložio da vještak izravno kontaktira društvo tuženika te da zatraži točne podatke vezano za vodocrpilište Petruševec u odnosu na zaposlene na tom vodocrpilištu kao i u odnosu na utrošenu električnu energiju na tom vodocrpilištu i zakup snage te da sukladno tome vještak te dvije stavke troškove zaposlenih i troškove crpljenja ponovno obračuna. Također je i tužitelj predložio da se od tuženika pribave podaci vezano za broj zaposlenih, da se pribavi evidencija dolazak na posao odnosno da se isto utvrdi očevidom na licu mjesta.

68. Tužitelj je nakon održanog ročišta u spis dostavio zapisnik iz predmeta Povrv- 1258/2020 od 13.07.2021. koji se tiče izračuna cijene za područje Ivanić Grad, a gdje su stranke potvrdile suglasnost da vještak prilikom izračuna amortizacije koristi podatke u točki 3.3. na strani 36. Izračuna cijene vode od Energetskog instituta Hrvoje Požar, a također dostavlja i Mišljenje o elaboratu Izračun cijena vode koju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagrebu isporučuje Vodoopskrbi i odvodnji Zagrebačke županije d.o.o. izrađenom od Energetskog instituta Hrvoje Požar. Zatim je dostavio Tablicu osnovnih podataka za CVU javne vodoopskrbe drugom isporučitelju, zapisnik u predmetu ovog suda Povrv-5254/2016 od 24.09.2018. na kojem se očitovao vještak na prigovore stranaka na svoj nalaz i mišljenje, Privremenu odluku o cijeni vodne usluge javne vodoopskrbe između isporučitelja vodnih usluga Vodovod -Osijek d.o.o.i isporučitelja vodnih usluga Urednost d.o.o. Čepin iz travnja 2021. (koji se ne odnosi na predmetno distributivno područje, no razvidna je koja se metoda koristila radi utvrđenja elemenata cijene) kao i Metodologiju za određivanje cijene javne vodoopskrbe drugom isporučitelju vodnih usluga donesenu od strane Vijeća za vodne usluge. Iz iste Metodologije je razvidno je kako se ona odnosi na period nakon stupanja na snagu Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine 66/19), a koji zakon se ne primjenjuje na predmetni poslovni odnos obzirom da se ovaj predmet odnosi na utvrđenje cijene vode do stupanja na snagu tog Zakona. Također je tužitelj u spis dostavio i tablicu o isporučenoj količini vode, obračun radnika na vodocrpilištu Petruševec- crpljenje i sinteza, obran amortizacije, Godišnja izvješća za 2022. za tuženika, Godišnji financijski izvještaj za tuženika za godinu završenu na dan 31.12.2022. zajedno s Izvješćem neovisnih revizora, Obračun

69. Također je tužitelj pozvao da vještak obračuna cijenu vode do 17.07.2019., što je utuženi period jer je vještak u svojem nalazu obračunu cijenu zaključno s 2018.

70. Sukladno dostavljenoj dokumentaciji vještak je napravio korekciju nalaz i mišljenja od 18.12.2023. u kojoj navodi kako u dosadašnjem postupku izrade nalaza i mišljenja vještaku nisu bili dostupni adekvatni podaci stoga je vještak cijenu isporučene vode mogao utvrditi samo metodama projekcije dostupnih podataka kako je to prikazano u prethodnom Nalazu i mišljenju. Jedinična cijena isporučene vode se i dalje sastoji od sljedećih stavaka: a) trošak zaposlenih na vodocrpilištu, b) trošak crpljenja vode, c) trošak tretmana vode, d) trošak provoda vode, e) trošak amortizacije, f) trošak koncesijske naknade, g) trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu. U odnosu na trošak zaposlenih na vodocrpilištu, vještak je analizom od dostavljenih obračuna plaća zaposlenika za godine od 2013. do zaključno 2018. koji su locirani na vodocrpilištu Petruševec izračunao da je stavka koja se odnosi na trošak zaposlenih na vodocrpilištu pa jedinici mjere za 2013. iznosi 0,072 kn, za 2014. iznosi 0,086 kn, za 2015. iznosi 0,080 kn, za 2016. iznosi 0,076 kn, za 2017. iznosi 0,069 kn i za 2018. iznosi 0,083 kn. Nije izračunat podatak za 2019. godinu. Isti podaci stavljeni su u korelaciju s podacima dignute vode po crpilištima od 2010. do 2016. godine. U odnosu na trošak crpljenja vode vještak je analizom od strane tuženika dostavljenih podataka o troškovima električne energije i oduzimanjem iznosa koji se odnosi na kanalizacijsku crpnu stanicu na vodocrpilištu Petruševec izračunao stavku koja se odnosi na crpljenja vode za 2013. u iznosu od 0,228 kn, za 2014. u iznosu od 0,240 kn, za 2015. u iznosu od 0,234 kn, za 2016. u iznosu od 0,239 kn, za 2017. u iznosu od 0,228 kn i za 2018. u iznosu od 0,274 kn. Nije izračunat podatak za 2019. godinu. U odnosu na trošak tretmana vode vještak je naveo kako u dosadašnjem postupku utvrđivanja prodajne cijene vode nije bilo primjedbi te je isti obračunata za 2013. u iznosu od 0,036 kn, za 2014. u iznosu od 0,036 kn, za 2015. u iznosu od 0,035 kn, za 2016. u iznosu od 0,035 kn, za 2019. u iznosu od 0,036 kn, za 2019. u iznosu od 0,036 kn i za 2019. u iznosu od 0,036 kn. U odnosu na trošak provoda vode također je utvrdio da nisu bili prigovori te ih je utvrdio za 2013. u iznosu od 0,216 kn, za 2014. u iznosu od 0,216 kn, za 2015. iznos od 0,193 kn, za 2016. iznos od 0,244 kn, za 2017. iznos od 0,244 kn, za 2018. iznos od 0,244 kn i za 2019. iznos od 0,244 kn. U odnosu na trošak amortizacije vještak je naveo kako je na temelju dostavljenih računovodstvenih podataka obračunao visina amortizacije po jedinici mjere (m3) vode. Budući da Tužitelj prihvaća prikazane iznose iako je dio upitne opravdanosti, sudski vještak je analizom dostavljenih podataka utvrdio sljedeći trošak amortizacije po m3 vode: za 2013. u iznosu od 0,017 kn, za 2014. u iznosu od 0,017 kn, za 2015. iznos od 0,016 kn, za 2016. iznos od 0,016 kn, za 2017. iznos od 0,015 kn, za 2018. iznos od 0,027 kn i za 2019. iznos od 0,029 kn. U odnosu na trošak koncesijske naknade vještak je naveo kako u dosadašnjem postupku utvrđivanja prodajne cijene vode nije bilo primjedbi na trošak provoda vode stoga se u daljnjem obračunu koriste dosad utvrđeni podaci: trošak koncesijske naknade (kn/m3) za 2013. u iznosu od 0,128 kn, za 2014. u iznosu od 0,128 kn, za 2015. u iznosu od 0,039 kn, dok za godine 2016., 2017., 2018. i 2019. 0,000 kn. U odnosu na trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu vještak je naveo kako je računao neizbježni godišnji stvarni gubitak, a koji predstavlja količinu stvarnih gubitaka koja uključuje i utjecaj hidrodinamičkog tlaka unutar vodoopskrbne mreže. Oni zapravo predstavljaju curenja vrlo malog intenziteta uslijed pojave manjih pukotina i propuštanja na spojevima i zasunima (tzv. pozadinska curenja). Definirani su empirijskim jednadžbama koje uključuju sljedeće relevantne parametre: duljinu cjevovoda, broj priključaka, duljinu cjevovoda kućnih priključaka i prosječan hidrodinamički tlak unutar sustava. U određivanju ovog parametra koji utječe na ukupnu jediničnu cijenu isporučene vode, zbog nedostupnih podataka o broju priključaka na magistralni cjevovod, a na stranu sigurnosti, u proračunu se uzelo po jedan priključak na svakih 20 m dionice. Ovom aproksimacijom se dobila sljedeća veličina neizbježnih godišnjih stvarnih gubitaka u iznosu od 18.761 m3/god, dok je primjenom druge formule dobiven iznos od 37.522 m3/god, a primjenom FAVAD metode uzimajući da je gubitak na cjevovodima 20 l/km/h, na priključnim vodovima od cjevovoda do ruba posjeda 1,5 l/priključak/h te gubitak na priključnom vodu od ruba posjeda do vodomjera 0,0396 l/priključak/h, dana neizbježni godišnji stvarni gubitak iznos 9.189,24 m3/god. Od navedene tri veličine uzeo je najveća te je utvrdio da neizbježni gubici na predmetnoj dionici iznose 37 522 m3 godišnje. U odnosu na prethodni Nalaz i mišljenje, u ovom nalazu i mišljenju je vještak dao korekcija zbog pogreške koja se pojavila u Excel tablici u stupcu „Povećanje troška gubitaka u jediničnoj cijeni isporučene vode (%)“. Kako je prikazanim izračunom dobiveno, neizbježni gubitak vode u vodoopskrbnom cjevovodu iznosi najviše dnevno 102,8 m3, odnosno 37 522 m3 godišnje, a budući da tuženik ima primjedbu na ovako utvrđeni način izračuna gubitaka te tvrdi kako su stvarni gubici značajno viši, sudski vještak se očitovao da su gubici vode izravno povezani s održavanjem cjevovoda, ugradnjom novih cijevi i fasonskih komada, redovitim monitoringom itd. te da su takvi troškovi sadržani u obliku amortizacije i troškova provoda vode, a da se primijenjenim metodama u ovom nalazu, na temelju svjetski objavljenih istraživanja, dolazi do iznosa gubitaka koji su neizbježni (kod npr. potpuno novih cjevovoda i redovito održavanih). Neizbježan gubitak vode uzimajući u obzir samo količinu vode koja se isporučuje tužitelju na godišnjoj razini u predmetu P-1258/2020 (što je za tužitelja najpovoljnije): 37.522 / 2.373.420 = 1,58 %. U odnosu na paušalno uvećanje na ime neizravnih troškova u visini od 10%, vještak je naveo kako je tuženik sukladno ranijim navodima iz podneska od 28.02.2022. godine kao i metodologiji Vijeća za vodne usluge predložio da se ukupno utvrđeni pojedinačni direktni troškovi uvećaju za paušalno 10% na ime svih neizravnih troškova koji uključuju trošak rada zajedničkih službi, trošak javnih usluga (režije) te ih sudski vještak uvrštava u konačan izračun. Sukladno tome vještak je napravio konačni izračun jedinične cijene vode po godina uz napomenu da se za godine za koje nisu dostupni pojedini podaci koristio prosječan izračun na temelju dostupnih podataka, a takvim se izračunom ne dobiva značajnije odstupanje u konačnoj cijeni vode. Za 2019. godinu preuzeti su najviši iznosi od svih godina. Sukladno navedeno vještak je izračunao jediničnu cijenu vode za 2013. u iznosu od 0,778 kn, za 2014. u iznosu od 0,807 kn, za 2015. u iznosu od 0,667 kn, za 2016. u iznosu od 0,682 kn, za 2017. u iznosu od 0,662 kn, za 2018. u iznosu od 0,741 kn i za 2019. u iznosu od 0,748 kn. Slijedom navedenog vještak je izračunao kako cijena vode za 2013. iznosi 0,778 kn, za 2014. iznosi 0,807 kn, za 2018. iznosi 0,667 kn, za 2016. iznosi 0,682 kn, za 2017. iznosi 0,662 kn, za 2018. iznosi 0,741 kn i za 2019. iznosi 0,748 kn.

71. Na ovakav nalaz i mišljenje je tuženik imao prigovore te je naveo da je vještak napravio nalaz i mišljenje temeljem dokumentacije koju je sastavio sam tužitelj i da tužitelj nije dostavio u spis dokumentaciju iz predmeta ovog suda pod poslovnim brojem Porvr- 1258/2020 za koju tužitelj tvrdi da je poslužila kao temelj privatnog izračuna. Smatra kako je vještak trebao provjeriti dokumentaciju tužitelja. Nadalje naveo je da nije jasno temeljem čega je vještak utvrdio količinu crpljenja vode za 2017., 2018. i 2019., spori obračune u stavkama amortizacije, troška zaposlenih i troška crpljenje vode, dok za trošak neizbježnih gubitaka vode navodi da je nerealna i da neizbježni gubitak vode nije 1,58 % već za Uredba o visini naknade za korištenje voda (Narodne novine 32/2020) u članku 2.a prihvaća gubitak od 25%. Ovdje valja prvenstveno navesti kako je ranije navedena Uredba donesena 2020. te se odnosi na period koji nije utužen u ovom predmetu.

72. U odnosu na prigovore tuženik vještak se očitovao na ročištu dana 09. svibnja 2024. navodeći vezano za prigovor u pogledu korištenih izvora dokumentacije za izradu nalaza i mišljenja, kako je tijekom ovog postupka na ročištima od tuženika tražio da mu se dostavi dokumentacija koja se tiče plaća radnika na vodocrpilištu Petruševec te isto tako i troškove električne energije, no međutim tuženik u ovaj spis istu dokumentaciju nije dostavio već je tužitelj dostavio vlastitu analizu koja je napravljena prema dostavljenoj dokumentaciji od strane ovdje tuženika u predmetu pred ovim sudom Povrv-1258/2020. Napomenuo je da je ovu dokumentaciju koju je on tražio da se dostavi u ovom predmetu od tuženika, tuženik dostavio u predmet Povrv-1258/2020, a u kojem predmetu je on također izradio nalaz i mišljenje. Ovaj zadnji nalaz i mišljenje sastavio je sukladno analizi tužitelja koju je provjeravao s dokumentacijom koja je dostavljena u predmetu Povrv-1258/2020, a koja mu je bila dostupna jer je u tom predmetu također sastavljao nalaz i mišljenje. On nije mogao sastaviti nalaz i mišljenje bez da je izvršio uvid u ovu dokumentaciju u predmetu Povrv- 1258/2020 iako je nalaz i mišljenje mogao napraviti bez analize koju je dostavio tužitelj. Nadalje, naveo je kako od tuženika nije dobio podatak o crpljenju vode za 2019. godinu, dok je za 2017. i 2018. imao podatke s time da sada na ročištu se ne može očitovati da li je iste podatke o crpljenju vode izvukao od podataka koje je pribavio od FINE ili se radi o podacima iz dokumentacije dostavljene u spisu Povrv-1258/2020. U odnosu na 2019. godinu on je prepisao podatke o crpljenju iz 2018. i temeljem toga je izvršio obračun cijene vode uz primjenu komforne metode na način da je isto povećao za linearni rast iz prethodnih godina. Također nije imao ni podatke o plaćama radnika za 2019. godinu pa je i tu prepisao iznose koji je imao za 2018. godinu uz primjenu komforne metode na način da je isto povećao za linearni rast iz prethodnih godina. Vezano za trošak amortizacije isti je sastavio sukladno dokumentaciji dostavljenoj u spis Povrv-1258/2020. U odnosu na trošak neizbježnih gubitaka vode u odnosu na vodoopskrbnom cjevovodu napominjem kako je opće poznato kako u Gradu Zagrebu je gubitak vode procijenjen na cca 51%. Pri tome taj podatak se odnosi kako na magistralni cjevovod tako i na sekundarnu mrežu gdje se nalaze priključci za krajnje korisnike i gdje zapravo najviše dolazi do gubitaka vode. U odnosu na magistralni cjevovod ovdje gubitak vode je puno manji i ne može se priznati u postotku od 51%. naime kada dolazi do gubitka vode na magistralnom cjevovodu ne može doći do kapanje vode jer je radi o cjevovodu velikog profila i u njima voda putuje pod velikim tlakom. Stoga kada dolazi do puknuća takvog cjevovoda ne dolazi do kapanja vode nego dolazi do ogromnog isticanja vode pod velikim tlakom, a između ostalog dolazi i do gubitka tlaka u cjevovodu. U takvim slučajevima dolazi do iznimne količine isticanja vode koje su jasno vidljive i na samoj površini zemlje. Do gubitka na magistralnim cjevovodima može doći i zbog eventualne krađe vode ili zbog loše baždarenih vodomjera. Napomenuo je da tuženik ima vodomjere i može mjeriti koliki je gubitak vode na ovdje konkretnom magistralnom cjevovodu, a vezano za isporuku vode tužitelju, no međutim tuženik te podatke nije dostavio u spis, a on nije mogao do njih doći iz njemu dostupne druge dokumentacije slijedom čega je zajedno sa kolegom RN izračunao koliki bi bio neizbježan gubitak vode na predmetnom magistralnom cjevovodu temeljem saznanja koja imaju i istraživanja koja su do sada obavili. Sukladno tome došli su do toga da bi neizbježni gubitak vode iznosio 1,58%. Valja napomenuti kako je tuženiku priznao ulaganja u magistralni cjevovod sukladno dostavljenoj dokumentaciji od strane tuženika te mu je priznao paušalno uvećanja na ime neizravnih troškova u visini od 10% kao i amortizaciju u odnosu na zamijenjene cjevovode. Također je ispravio netočan podataka u nalazu i mišljenju na strani 8 (list 1061 spisa) gdje se pozivam na predmet P-1258/2020, a radi se o predmetu Povrv-1258/2020. Naveo je da ne može reći koliki je stvarni gubitak vode jer od tuženika za to nije dobio dokumentaciju. Naveo je da može u kraćem roku također točno navesti iz koje dokumentacije su izvučeni podaci vezano za crpljenje vode za 2017. i 2018. godinu te da može ispraviti tablicu dignuta voda od crpilišta od 2010. do 2016. na način da u istu uključi 2017. i 2018. godinu, no da u ranije navedene tablice ne može uključiti 2019. godinu jer za to nije dobio dokumentaciju od tuženika već je tu godinu procijenio na način kako je to ranije naveo uzevši u obzir 2018. godinu i koristeći komfornu metodu.

73. Tuženik je na ročištu prigovorio kako on nije imao pristup dokumentaciji iz spisa Povrv-1258/2020 obzirom da u tom predmetu tuženik ima drugog punomoćnika slijedom čega ne može provjeriti ovakav nalaz i mišljenje vještaka pa je onemogućen u raspravljanju. Navodi da je isti spis trebao biti u najmanju ruku priklopljen. Nakon navedenog prigovora sud je priklopio predmet ovog suda Povrv-1258/2020 te je naloženo strankama da izvrše uvidu u isti spis. Nakon što je izvršen uvidu u isti predmet, vještak se ponovno očitovao na prigovor tuženika i to na ročištu dana 11.09.2024. navodeći kako je podatak o količini crpljenje vode preuzet iz dokumenta Izračun cijene vode koju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb isporučuje Vodoopskrbi i odvodnji Zagrebačke županije d.o.o., a koja je izrađena od strane Energetskog Instituta Hrvoje Požar i kojeg je tuženik dostavio u spis Povrv- 1258/2020. Iz njega su preuzeti podaci vezano za crpljenje vode zaključno sa 2016. godinom. U odnosu na godine 2017. i 2018. kao i 2019. ovdje tuženik je dostavio podataka o crpljenju vode za te godine u spisu Povrv-1696/2020, a koji dokument je vještak priložio na ročištu te je iz istog razvidno da je u nalazu i mišljenju ispravno naveo količinu crpljenja vode za 2015., 2016. i 2017. godinu, dok postoji razlika u 2018. godini te je dostavljen i podatak za 2019. godinu. S tim dostavljenim podacima izvršio je izmjene u konačnom izračunu jedinične cijene vode po godinama te je u tom dijelu ispravio svoj nalaz i mišljenje. Također je napomenuo kako od tuženika nije dobio podatke vezano za plaće radnika i račune za električnu energiju za crpljenje vode za 2019. godinu slijedom čega je kod troška crpljenja vode kao i za trošak zaposlenih za tu godinu korištena komforna metoda i napravljena je projekcija za 2019. godinu za te podatke. Nalaz i mišljenje vezano za izračun jedinične cijene vode računao je u kunama, no međutim kad se te jedinične cijene pretvore u eure iste iznose za 2013. 0,103 €/m3, za 2014. 0,107 €/m3, za 2015. 0,089 €/m3, za 2016. 0,091 €/m3, za 2017. 0,088 €/m3, za 2018. 0,091 €/m3 i za 2019. 0,099 €/m3. Pojasnio je da na strani 5 ispravljenog nalaza i mišljenja kojeg je dostavio na tom ročištu strankama postoji tablica dignuta voda po crpilištima od 2010. do 2016. godine te se unutra osim vodocrpilišta Petruševec koje vodocrpilište je bitno za ovaj predmet nalaze i ostala vodocrpilišta koja nisu bitna za ovaj predmet. On u tu tablicu nije uvrštavao ove nove podatke koje je tuženik dostavio njemu u predmetu P-1696/2020, a koje podatke je također dostavio na ročištu jer nema podatke za druga vodocrpilišta, no ukoliko je to tuženiku bitno u toj tablici se može za 2017. u odnosu za vodocrpilište Petruševec navesti da je crpljena voda u iznosu od 39.138.030 m3, za 2018. 39.385.540 m3, i za 2019. 37.611.320 m3. U ostalim tablicama jasno su navedene količine crpljenja vode za vodocrpilište Petruševec za sve ostale godine osim za trošak plaće radnika i trošak električne energije za crpljenje gdje nije navedena 2019. obzirom da za tu godinu nije dobio podatke plaće radnika i trošak električne energije od tuženika kao što je to i ranije naveo.

74. Sukladno dostavljenoj dokumentacije, izvršenom uvidu u spis ovog suda Povrv- 1258/2020 te očitovanju vještak je napravio korekciju nalaza i mišljenja u kojoj navodi kako u dosadašnjem postupku izrade nalaza i mišljenja vještaku nisu bili dostupni adekvatni podaci stoga je vještak cijenu isporučene vode mogao utvrditi samo metodama projekcije dostupnih podataka kako je to prikazano u prethodnom Nalazu i mišljenju. Jedinična cijena isporučene vode se i dalje sastoji od sljedećih stavaka: a) trošak zaposlenih na vodocrpilištu, b) trošak crpljenja vode, c) trošak tretmana vode, d) trošak provoda vode, e) trošak amortizacije, f) trošak koncesijske naknade, g) trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu. U odnosu na trošak zaposlenih na vodocrpilištu , vještak je analizom od strane tuženika dostavljenih obračuna plaća zaposlenika koji su locirani na vodocrpilištu Petruševec izračunao da je stavka koja se odnosi na trošak zaposlenih na vodocrpilištu pa jedinici mjere za 2013. iznosi 0,072 kn, za 2014. iznosi 0,086 kn, za 2015. iznosi 0,080 kn, za 2016. iznosi 0,076 kn, za 2017. iznosi 0,069 kn i za 2018. iznosi 0,072 kn. U odnosu na trošak crpljenja vode vještak je analizom od strane tuženika dostavljenih podataka o troškovima električne energije i oduzimanjem iznosa koji se odnosi na kanalizacijsku crpnu stanicu na vodocrpilištu Petruševec izračunao stavku koja se odnosi na crpljenja vode za 2013. u iznosu od 0,228 kn, za 2014. u iznosu od 0,240 kn, za 2015. u iznosu od 0,234 kn, za 2016. u iznosu od 0,239 kn, za 2017. u iznosu od 0,228 kn i za 2018. u iznosu od 0,236 kn. U odnosu na trošak tretmana vode vještak je naveo kako u dosadašnjem postupku utvrđivanja prodajne cijene vode nije bilo primjedbi na trošak provoda vode stoga se u daljnjem obračunu koriste dosad utvrđeni podaci i to za 2013. iznos od 0,036 kn, za 2014. iznos od 0,036 kn, za 2015. iznos od 0,035 kn, za 2016. iznos od 0,035 kn, za 2017. iznos od 0,036 kn, za 2018. iznos od 0,0,036 kn i za 2019. iznos od 0,036 kn. U odnosu na trošak provoda vode također je naveo kako nije bilo primjedbi stranaka na iste trošak slijedom čega ostaje kod dosad utvrđenih podataka i to za 2013. iznos od 0,216 kn, za 2014. iznos od 0,216 kn, za 2015. iznos od 0,193 kn, za 2016. iznos od 0,244 kn, za 2017. iznos od 0,244 kn, za 2018. iznos od 0,244 i za 2019. iznos od 0,244 kn. U odnosu na trošak amortizacije vještak je naveo kako je na temelju dostavljenih računovodstvenih podataka od strane tuženika u obliku Excel tablica obračunao visina amortizacije po jedinici mjere (m3) vode. Budući da Tužitelj prihvaća prikazane iznose iako je dio upitne opravdanosti, sudski vještak je analizom dostavljenih podataka utvrdio sljedeći trošak amortizacije po m3 vode: za 2013. u iznosu od 0,017 kn, za 2014. u iznosu od 0,017 kn, za 2015. iznos od 0,016 kn, za 2016. iznos od 0,016 kn, za 2017. iznos od 0,015 kn, za 2018. iznos od 0,023 kn i za 2019. iznos od 0,026 kn. U odnosu na trošak koncesijske naknade vještak je naveo kako u dosadašnjem postupku utvrđivanja prodajne cijene vode nije bilo primjedbi na trošak provoda vode stoga se u daljnjem obračunu koriste dosad utvrđeni podaci: trošak koncesijske naknade (kn/m3) za 2013. u iznosu od 0,128 kn, za 2014. u iznosu od 0,128 kn, za 2015. u iznosu od 0,039 kn, dok za godine 2016., 2017., 2018. i 2019. 0,000 kn. U odnosu na trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu vještak je naveo kako je računao neizbježni godišnji stvarni gubitak, a koji predstavlja količinu stvarnih gubitaka koja uključuje i utjecaj hidrodinamičkog tlaka unutar vodoopskrbne mreže. Oni zapravo predstavljaju curenja vrlo malog intenziteta uslijed pojave manjih pukotina i propuštanja na spojevima i zasunima (tzv. pozadinska curenja). Definirani su empirijskim jednadžbama koje uključuju sljedeće relevantne parametre: duljinu cjevovoda, broj priključaka, duljinu cjevovoda kućnih priključaka i prosječan hidrodinamički tlak unutar sustava. U određivanju ovog parametra koji utječe na ukupnu jediničnu cijenu isporučene vode, zbog nedostupnih podataka o broju priključaka na magistralni cjevovod, a na stranu sigurnosti, u proračunu se uzelo po jedan priključak na svakih 20 m dionice. Ovom aproksimacijom se dobila sljedeća veličina neizbježnih godišnjih stvarnih gubitaka u iznosu od 18.761 m3/god, dok je primjenom druge formule dobiven iznos od 37.522 m3/god, a primjenom FAVAD metode uzimajući da je gubitak na cjevovodima 20 l/km/h, na priključnim vodovima od cjevovoda do ruba posjeda 1,5 l/priključak/h te gubitak na priključnom vodu od ruba posjeda do vodomjera 0,0396 l/priključak/h, dana neizbježni godišnji stvarni gubitak iznos 9.189,24 m3/god. Od navedene tri veličine uzeo je najveća te je utvrdio da neizbježni gubici na predmetnoj dionici iznose 37 522 m3 godišnje. U odnosu na prethodni Nalaz i mišljenje, u ovom nalazu i mišljenju je vještak dao korekcija zbog pogreške koja se pojavila u Excel tablici u stupcu „Povećanje troška gubitaka u jediničnoj cijeni isporučene vode (%)“. Kako je prikazanim izračunom dobiveno, neizbježni gubitak vode u vodoopskrbnom cjevovodu iznosi najviše dnevno 102,8 m3, odnosno 37 522 m3 godišnje, a budući da Tuženik ima primjedbu na ovako utvrđeni način izračuna gubitaka te tvrdi kako su stvarni gubici značajno viši, sudski vještak se očitovao da su gubici vode izravno povezani s održavanjem cjevovoda, ugradnjom novih cijevi i fasonskih komada, redovitim monitoringom itd. te da su takvi troškovi sadržani u obliku amortizacije i troškova provoda vode, a da se primijenjenim metodama u ovom nalazu, na temelju svjetski objavljenih istraživanja, dolazi do iznosa gubitaka koji su neizbježni (kod npr. potpuno novih cjevovoda i redovito održavanih). Neizbježan gubitak vode uzimajući u obzir samo količinu vode koja se isporučuje tužitelju na godišnjoj razini u predmetu P-1258/2020 (što je za Tužitelja najpovoljnije): 37.522 / 2.373.420 = 1,58 %. U odnosu na paušalno uvećanje na ime neizravnih troškova u visini od 10%, vještak je naveo kako je tuženik sukladno ranijim navodima iz podneska od 28.02.2022. godine kao i metodologiji Vijeća za vodne usluge predložio da se ukupno utvrđeni pojedinačni direktni troškovi uvećaju za paušalno 10% na ime svih neizravnih troškova koji uključuju trošak rada zajedničkih službi, trošak javnih usluga (režije) te ih sudski vještak uvrštava u konačan izračun. Sukladno tome vještak je napravio konačni izračun jedinične cijene vode po godina uz napomenuo da se za godine za koje nisu dostupni pojedini podaci koristio prosječan izračun na temelju dostupnih podataka, a takvim se izračunom ne dobiva značajnije odstupanje u konačnoj cijeni vode. Za 2019. godinu preuzeti su najviši iznosi od svih godina. Sukladno navedeno vještak je izračunao jediničnu cijenu vode za 2013. u iznosu od 0,011 kn, za 2014. u iznosu od 0,011, za 2015. u iznosu od 0,009 kn, za 2016. u iznosu od 0,010 kn, za 2017. u iznosu od 0,009 kn, za 2018. u iznosu od 0,010 kn i za 2019. u iznosu od 0,0105 kn. Vještak je sukladno navedeno izračunao jediničnu cijenu vod za 2013. u iznosu od 0,778 kn/m3, za 2014. u iznosu od 0,807 kn/m3, za 2015. u iznosu od 0,667 kn/m3, za 2016. u iznosu od 0,682 kn/m3, za 2017. u iznosu od 0,662 kn/m3, za 2018. u iznosu od 0,683 kn/m3 i za 2019. u iznosu od 0,745 kn/m3.

75. Nakon ovako ispravljenog nalaza i mišljenja kao i očitovanja vještaka na ročištu dana 11.09.2024. stranke nisu imale prigovora niti daljnjih pitanja za vještaka.

76. Tužitelj je tijekom postupka naveo kako tuženik kupuje vodu od VG Vodoopskrbe d.o.o. po cijeni od 0,77 kn/m3, a što je razvidno i iz račun od 13.10.2021. (list 850 spisa) pa smatra kako je ovdje utvrđena cijena od vještaka uvažavajući utuženi period predstavlja realnu cijenu.

77. Prema mišljenju ovog suda u ovom predmetu od strane Građevinskog fakulteta provedeno vještačenje na način da je u utvrđena cijena isporučene vode tužitelju uvažavajući čl. 208. ZoV. Tuženik i tužitelj su tijekom postupka postavili prigovore koje je vještak u cijelosti argumentirano otklonio te je ustrajao u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja i dopunskih nalaza i mišljenja. Nadalje, valja napomenuti kako se cijena vode može u potpunosti odrediti ukoliko tuženik u cijelosti dostavi svu potrebnu dokumentaciju, što tuženik nije učinio slijedom čega je bilo potrebno vršiti uvid u spis Povrv-1258/2020 u kojem je dostavio dokumentaciju koju nije dostavio u ovom predmetu, no ni tako prikupljena dokumentacija nije potpuna. Građevinski fakultet u Zagrebu je u svojem vještačenju izračuna cijenu vode sukladno odredbama čl. 208. ZoV-a i čl. 197. ZoV-a te je cijenu prvo odredio aproksimativnom metodom obzirom da u spisu nisu bili dostavljeni podaci od tuženika, no kasnije je cijena određena sukladno naknadno dostavljenoj dokumentacije od strane tuženika kako u ovom predmetu tako i u predmetu ovog suda Povrv-1258/2020. Jedinična cijena isporučene vode je određena sukladno stavaka: a) trošak zaposlenih na vodocrpilištu, b) trošak crpljenja vode, c) trošak tretmana vode, d) trošak provoda vode, e) trošak amortizacije, f) trošak koncesijske naknade, g) trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu. U odnosu na trošak zaposlenih na vodocrpilištu, vještak je isti trošak odredio analizom od strane tuženika dostavljenih obračuna plaća zaposlenika koji su locirani na vodocrpilištu Petruševec uz napomenut da isti nije dostavio podatke za 2019. godinu slijedom čega je pri obračunu za 2019. uzeo podatke za 2018. te je iste uvećao komfornom metodom koja prati stopu rasta životnih troškova, rasta plaća i slično tijekom godina. U odnosu na trošak crpljenja vode vještak je istu stavku izračunao analizom od strane tuženika dostavljenih podataka o troškovima električne energije i oduzimanjem iznosa koji se odnosi na kanalizacijsku crpnu stanicu na vodocrpilištu Petruševec izračunao stavku koja se odnosi na crpljenja vode uz napomenut također da tuženik nije dostavio podatke za 2019. godinu. Trošak tretmana vode vještak je isti obračunao temeljem dokumentacije koju je tuženik dostavio u spis te se isti odnosi na trošak kloriranja vode u napomenu da od tuženika nije dobio podatak da je voda na vodocrpilištu tretira nekom drugom kemikalijom. Trošak provoda vode je obračunat temeljem zahvaćene vode te su svi podaci koji su uključeni u obračun dobiveni od tuženika i temeljem njihovih podataka je obračunat taj trošak. Trošak amortizacije vještak je izračunao sukladno dostavljenim računovodstvenim podacima od strane tuženika, a trošak koncesijske naknade sukladno Godišnjim izvještajima. Trošak neizbježnih gubitaka vode u vodoopskrbnom cjevovodu vještak je naveo kako neizbježni godišnji stvarni gubitak, koji predstavlja količinu stvarnih gubitaka koja uključuje i utjecaj hidrodinamičkog tlaka unutar vodoopskrbne mreže. Ovdje valja napomenuti kako tuženik može točno utvrditi koliko vode je crpio, koliko vode isporučio tužitelju, a koliko vode je isporučeno drugim krajnjim korisnicima ili dobavljačima na tom istom dobavnom pravcu, a sukladno tome se mogu utvrditi i podaci o gubicima vode na tom dobavnom pravcu, no kako tuženik nije dostavio potrebnu dokumentaciju, vještak je prema mišljenju suda opravdano koristio tri metode i to definiranu empirijskim jednadžbama koje uključuju sljedeće relevantne parametre: duljinu cjevovoda, broj priključaka, duljinu cjevovoda kućnih priključaka i prosječan hidrodinamički tlak unutar sustava u koju je zbog nedostupnih podataka o broju priključaka na magistralni cjevovod, u proračunu uzeo po jedan priključak na svakih 20 m dionice, čime se dobila veličina neizbježnih godišnjih stvarnih gubitaka u iznosu od 18.761 m3/god, dok je primjenom druge formule dobiven iznos od 37.522 m3/god, a primjenom FAVAD metode uzimajući da je gubitak na cjevovodima 20 l/km/h, na priključnim vodovima od cjevovoda do ruba posjeda 1,5 l/priključak/h te gubitak na priključnom vodu od ruba posjeda do vodomjera 0,0396 l/priključak/h, dana neizbježni godišnji stvarni gubitak iznos 9.189,24 m3/god. Nakon čega je od navedene tri veličine uzeo najveću te je utvrdio da neizbježni gubici na predmetnoj dionici iznose 37 522 m3 godišnje, slijedom čega je izračunat trošak neizbježnog gubitka vode u 1,58 %. Tuženik smatra da je isti postotak viši odnosno oko 25%. U odnosu na navedeno sud je prihvatio očitovanje vještaka iz kojeg je razvidno da se radi o gubitku na području grada Zagreba koji uključuje i gubitke kako na dobavnom pravcu tako i u najvećem dijelu na priključcima i sekundarnoj mreži koja opskrbljuje krajnje korisnike. Međutim radi određivanja cijene u ovom predmetu potrebno je utvrditi gubitke vode kroz magistralni cjevovod, a ne na sekundarnoj mreži kojom se opskrbljuju krajnji korisnici. Također je vještak pojasnio kako je magistralni vod cijev velikog promjera u kojoj se voda kreće po iznimno velikim tlakom pa ukoliko dolazi do puknuća cijevi tada voda pod takvim tlakom eruptira iz cijevi te dolazi do oštećenja zemlje, asfalta i slično, stoga je gubitak vode je značajno manji od tih cca 50% na magistralom cjevovodu, obzirom da na sekundarnoj mreži dolazi do svakodnevnih curenja vode iz cijevi koja se ne otkrivaju brzo i lagano, za razliku od puknuća magistralnog cjevovoda. Vještak je pojasnio da do gubitka od 50% vode na magistralnom cjevovodu dolazi samo uslijed ekstremnih događaja prouzročen istjecanjem vode koji bi bili jasno vidljivi na površini tla. Nadalje, valja napomenuti kako je vještak jasno naveo kako sam tuženik može precizno izmjeriti koliki je gubitak vode na način da na dobavnom pravcu izmjeri koliko je vode iscrpljeno te koliko je isporučeno, no međutim isti podaci od strane tuženika nisu dostavljeni u predmetu. Vještak je jasno naveo kako obzirom da od tuženika nije dobio podatke, on nije mogao utvrditi stvarni gubitak na dobavnom pravcu, zbog čega je izračunao trošak neizbježnog gubitka jer je to nešto što je tuženik svakako morao imati. Nadalje, vještak je naveo je da je uključio u obračun cijene i paušalno uvećanje na ime neizravnih troškova u visini od 10%, koji uključuju trošak rada zajedničkih službi, trošak javnih usluga (režije), uz napomenu da od tuženika nisu dobiveni podaci o kojim točno općim troškovima se ovdje radi.

78. Nadalje, ovdje valja napomenuti kako iz nalaz od Instituta Hrvoje Požar se također obračunavaju indirektne troškove, no međutim iz tog nalaza je vidljivo kako je i taj obračun zapravo paušala i nema konkretnih podataka.

79. Sukladno svemu navedenom sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje Građevinskog fakulteta s kasnijim korekcijama i dopunama kao i očitovanja na ročištima, a obzirom da je cijenio da su ista izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije. Naime, ovdje valja napomenuti kako se prvotni nalaz i mišljenje razlikuje od kasnijih korekcija nalaza i mišljenja što je rezultat toga što tuženik nije odmah u startu dostavio svu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, pa je svaka korekcija nalaza i mišljenja bila zbog kasnije dostave dodatne dokumentacije od strane tuženika, s time da do zaključenja glavne rasprave tuženik i dalje nije dostavio sve potrebne podatke pa tako primjerice podatke vezano za gubitka vode, iako su mu ostavljeni rokovi radi dostave te dokumentacije pa je čak sud na prijedlog tužitelja i tuženika izvršio uvid u spis ovog suda Povrv-1258/2020 i dokumentaciju koju je tuženik u tom predmetu dostavio obzirom da se isti predmet vodi radi određivanja cijene vode iz istog vodocrpilišta, ali na drugom dobavnom pravcu (koji se djelomično poklapa s dobavnim pravcem u ovom predmetu).

80. Odredba čl. 208. ZoV-a propisuje kriterije za određivanje cijene vode, a koja se ne može odrediti u iznosu većem od troškova proizvodnje vode ili nabave iste od trećeg isporučitelja i koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevinu za javnu vodoopskrbu.

81. Iz postupka je razvidno kako je pravni prednik tužitelja 26.11.2015. pozvao tuženika da odredi cijenu vode koja je opravdana i zakonita, a sve sukladno Elaborata koji je napravljen radi analize i utvrđivanja parametara za izračun zakonite cijene vodnih usluga te dostavljen tuženiku. Također je utvrđeno da se stranke nisu uspjele dogovoriti oko nove cijene vode sukladno parametrima iz čl. 208. ZoV-a, stoga prema mišljenju ovog suda tužitelj osnovano potražuje od suda da odredbu ugovora kojeg ima sklopljen s tuženikom izmjeni na način da se cijena vode odredi sukladno parametrima iz čl. 208. ZoV-a. Slijedom čega je sud odlučio kao pod točkom I/ izreke ove presude te je odredio cijenu vode u visini sukladno nalazu i mišljenju Građevinskog fakulteta u Zagrebu pri čemu je izmijenio cijenu vode od dana podnošenja tužbe odnosno od 14. travnja 2016. pa sve do 17. srpnja 2019., što je dan prije stupanja na snagu Zakona o vodama (Narodne novine broj 66/2019), a obzirom da je tog dana prestala važiti odredba čl. 208. ZoV-a prema kojoj je u nadležnosti suda izvršiti izmjenu cijene vode. Naime, u tom dijelu izreka presuda je konstitutivna kojoj je upravo cilj izazvati promjene u pravnom odnosu tužitelj i tuženika, a sud ne mijenja pravni odnos unazad od trenutka od kad je pravni odnos nastao kako to tužitelj potražuje. Sud je stoga odbio djelomično tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži izmjenu cijene vode za 2013. , 2014., 2015. i dio 2016. godine, prije dana podnošenja tužbe, obzirom da sud ne može retroaktivno mijenjati cijenu vode, već istu mijenja od dana podnošenja tužbe pa je stoga odlučno kao pod točkom II/ izreke ove presude.

82. Nadalje, valja napomenuti kako je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom također potraživao od suda da utvrdi da je zakonita cijena vode za ljudsku potrošnju koju je tuženik isporučivao tužitelju temeljem Ugovora o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. godine: za 2013. godinu iznosi 0,10 EUR/m3, za 2014. godinu iznosi 0,11 EUR/m3, za 2015. godinu iznosi 0,09 EUR/m3, za 2016. godinu iznosi 0,09 EUR/m3, za 2017. godinu iznosi 0,09 EUR/m3, za 2018. godinu iznosi 0,09 EUR/m3, za 2019. godinu iznosi 0,10 EUR/m3. Sud je odbacio u tom dijelu tužbeni zahtjev obzirom da se isti odnosi na utvrđenje činjenica. Naime, utvrđivanje zakonite cijene vode predstavlja činjenicu, a ne spor oko sadržaja pravnog odnosa između stranaka. Odredba članka 208. ZOV-a propisuje pravo tražiti da sud u parničnom postupku izmijeni ugovornu cijenu iz stavaka 1. i 2. toga članka govori stoga se u predmetnoj situaciji može (treba) tražiti izmjena ugovorene cijene vode, u kom pravcu se prema sadržaju navedene odredbe treba postaviti kondemnatorni zahtjev na izmjenu cijene vode, a ne deklaratorni zahtjev na utvrđenje cijene vode, koji zahtjev predstavlja utvrđenje činjenice. Iz tog razloga je upravo istom odredbom dalje određeno da do odluke suda nezadovoljna strana može tražiti da Vijeće za vodne usluge privremenom mjerom odredi cijenu vode. Takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-10/2020 gdje navodi: "Kada je način određivanja cijene (proizvodnje vode) među strankama ugovoren sporazumom, a ograničenje te cijene propisano zakonom, utvrđivanje cijene vode smatra se utvrđivanje činjenice, a ne utvrđivanje sadržaja pravnog odnosa, utvrđivanje visine novčane obveze, odnosno sadržaja prava jedne strane da od druge strane zahtijeva ispunjenje točno određene tražbine.". Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja.

83. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da je ništetan dio Ugovora o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. godine kojim je određena cijena za isporuku vode izvršenu i to u dijelu u kojem ta cijena prelazi: za 2013. iznos od 0,10 EUR/m3, za 2014. iznos od 0,11 EUR/m3, za 2015. iznos od 0,09 EUR/m3, za 2016. godinu iznos od 0,09 EUR/m3, za 2017. godinu iznos od 0,09 EUR/m3, za 2018. godinu iznos od 0,09 EUR/m3, za 2019. godinu iznos od 0,10 EUR/m3, ovdje valja napomenuti kako je sukladno čl. 322. st. 1. ZOO-a ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

84. Ugovor sklopljen između stranaka sam po sebi nije protivan Ustavu, no međutim tužitelj smatra da obzirom da je cijena u ugovoru određena suprotno čl. 208. ZoV-a, da je ona protivna prisilnim propisima te kao takva ništetna. Također je na ročištu dana 05.05.2025. naveo da se na predmetni odnos valja primijeniti i čl. 385. ZOO-a jer da se radi o kupoprodajnom ugovoru s propisanom cijenom. Navedeni članak 385. ZOO-a propisuje da kad je ugovorena viša cijena od one koju je za određenu vrstu stvari propisalo nadležno tijelo, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati povrat razlike.

85. Odredba čl. 208. ZoV propisuje kriterije za određivanje cijene vode na način da određuje kako se ona ne može odrediti u iznosu većem od troškova proizvodnje vode ili nabave iste od trećeg isporučitelja i koja se može uvećati za razuman trošak provoda vode kroz građevinu za javnu vodoopskrbu, a u ovom postupku je sukladno dokaznom postupku utvrđeno da je cijena vode u predmetnom ugovoru između stranka određena upravo u iznosu koji je veći. Međutim čl. 208. ZoV-a u tim situacijama propisuje kako nezadovoljna strana ima pravo tražiti da sud u parničnom postupku izmijeni ugovornu cijenu. Uvidom u čl. 3. Ugovora sklopljenog između stranaka razvidno je da će tuženik naplaćivati vodu temeljem osnovnih jediničnih cijena isporučitelja prema strukturi potrošača (domaćinstvo i ostali korisnici). Ovdje valja napomenuti kako cijena vode nije određena u točnom iznosu, no sud je temeljem dokaznog postupka utvrdio da je tuženik naplaćivao vodu po cijeni od 4,68 kn/m3, a koja cijena je suprotna čl. 208. ZoV-a. Nadalje, sukladno čl. 322. ZOO-a ugovor je ništetan ako je suprotan prisilnim propisima, ali samo u slučaju ako zakon nešto drugo ne propisuje. Kako u ovom slučaju Đ propisuje pravo da se traži od suda da on odredi cijenu vode, tako tužitelj neosnovano potražuje od suda da se utvrditi da je ništetna u tom dijelu odredba ugovora sklopljenog između stranaka.

86. Nadalje, valja napomenuti da je tužitelj naveo da je ugovor u tom dijelu ništetan i sukladno čl. 329. st. 1. ZOO-a. Odredba čl. 329. st. 1. ZOO-a propisuje da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

87. U ovom predmetu je razvidno kako su stranke pregovarale prije zaključenja ugovora. Tek kasnije nakon što je ugovor između stranaka sklopljen tužitelj je tražio izmjenu cijene vode. Međutim sud ne nalazi da je tužitelj bio u stanju nužde ili teškom materijalnom stanju prilikom sklapanja ugovora, niti je razvidno iz dokaznog postupka da je tužitelj bio lakomislen ili zavisan prilikom sklapanja ugovora pa da je nešto od toga utjecalo na sklapanje ugovora i ugovaranja cijene vode, a posebice valja imati na umu da je tužitelj cijelo vrijeme imao mogućnost tražiti od suda da cijenu vode izmijeni ukoliko s njom nije bio suglasan što je i učinio u ovom predmetu podnoseći tužbu. Stoga ugovor između stranaka ne bi bio ništetan ni iz toga razloga. Slijedom svega navedeno u tom dijelu tužbeni zahtjev je neosnovan te je sud odlučio kao pod točkom III/ izreke ove presude.

88. U odnosu na tužbeni zahtjev koji se tiče povrata stečenog bez osnove odnosno naknade štete u visini razlike obračunate vodne usluge po cijeni iz Ugovora o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. i cijene utvrđene od strane suda, a koji se odnosi na period od svibnja 2013. do veljače 2016., ovdje valja napomenuti da je sud cijenu vode iz Ugovora o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. izmijenio sukladno čl. 208. ZoV-a i to od dana podnošenja tužbe dakle, od 14. travnja 2016. Kako cijena vode tijekom perioda od svibnja 2013. do veljače 2016. nije izmijenjena tako tuženik nije stekao ništa bez osnove, obzirom mu je tužitelj plaćao račune za isporuku vode, a koji računi su ispostavljeni sukladno Ugovoru kojeg su sklopile stranke, a niti je tužitelju plaćanjem tih računa koji su stavljeni sukladno ugovoru sklopljenim između tužitelj i tuženika nastala šteta, niti je tuženik izdavanjem predmetnih računa u periodu od svibnja 2013. do veljače 2016. sukladno ugovoru postupao protupravno. Dakle, tuženik je osnovano izdavao račune u tom periodu tužitelju radi naplate isporučene vode po cijeni koja je ugovorena između stranka Ugovorom o isporuci pitke vode za Grad Vrbovec od 29.12.2003. te je tužitelj iste račune platio, čime nije došlo ni do stjecanja bez osnove ni do štete, slijedom čega je sud u tom dijelu tuženi zahtjev cijenio neosnovanim pa ga je odbio i odlučio kao pod točkom IV/ izreke ove presude. Kako u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan, tako sud nije provodio financijsko vještačenja radi utvrđenja visine preplaćene cijene vode.

89. U odnosu na parnični trošak valja napomenuti kako je tužitelj djelomično upio s tužbenim zahtjevom koji se tiče izmijeni cijene isporučene vode (VPS 1.327,22 €), dok nije uspio u sporu s tužbenim zahtjevom koji se tiče utvrđenje zakonitosti cijene vode (VPS 1.327,22 €), utvrđenje ništetnosti dijela ugovora u odnosu na cijenu vode (VPS 1.327,22 €) kao i isplate preplaćenog dijela isporučene vode (VPS 1.146.067,15 €), slijedom čega tuženik u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, stoga mu je tužitelj dužan naknaditi troškove parničnog postupka, sve sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, br. 138/23, dalje: Tarifa) i prema vrijednosti predmeta po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, a sukladno rješenju ovog suda od 21.11.2024. (ukupni VPS 1.150.048,81 €).

90. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u cijelom zatraženom iznosu od 10.478,00 € (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), za sastava podnesaka od 12.07.2018., 26.02.2021.06.10.2023 i 16.04.2024. za svaki u cijelosti zatraženi iznos od po 10.478,00 € (Tbr. 8. t. 1., Tbr. 7/1 i Tbr. 54. Tarife), za zastupanje na ročištima 13.09.2017., 19.02.2018., 08.07.2021., 27.09.2022., 09.05.2024., 11.09.2024., 07.11.2024. i 05.05.2025. za svaki u cijelosti zatraženi iznos od po 10.478,00 € (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 54. Tarife), što sveukupno iznosi 136.214,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 170.267,50 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnosi jer se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev- 1114/23 od 04.06.2024.).

91. Sud je odbio djelomično tuženika za trošak podnesaka od 08.03.2021. u kojem se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, a kojeg je zaprimio 22.02.2021. Naime, tuženik je nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje, dana 26.02.2021. podnio sudu podnesak kojim se očituje na podnesak tužitelja, a da bi 08.03.2021. podnio podnesak koji se potom očituje na nalaz i mišljenje. Prema mišljenju ovog suda nije opravdano da tuženik neopravdano uvećava trošak ovog postupka pisanjem dva podneska obzirom da se i na podnesak tužitelja i na nalaz i mišljenje mogao očitovati u jednom podnesku. Sud je stoga dodijelio trošak samo jednog podneska i to podneska od 26.02.2021., dok za podnesak 08.03.2021. nije dodijelio sukladno čl. 155. ZPP-a. Nadalje, sud je odio tuženika za trošak podneska od 05.07.2021. koji je dostavljen sudu tri dana prije održavanja ročišta dana 08.07.2021., za koje ročište je tuženiku priznato pravo na naknadu troška. Prema mišljenju ovog suda tuženik je s istim učinkom mogao sve navode iz predmetnog podneska iznijeti i na samom ročištu za glavnu raspravu pa je sastav predmetnog podneska po ocjeni ovog suda bio nepotreban za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP-a (tako i u odluci VTS RH, Pž-7257/12-4). U odnosu na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, sud je uvidom u spis utvrdio kako tuženik nije imao navedeni trošak pa je isti trošak neosnovan.

92. Slijedom svega navedenog sud je o troškovima postupka tuženika odlučio kao pod točkom V/ i VI/ izreke ove presude.

U Zagrebu 09. lipnja 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.