1                                           Poslovni broj: UsI-2397/20-14

 

 

Poslovni broj: UsI-941/2023-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41/IV, radi naknade za oduzetu imovinu, 23. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/20-01/237, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-05 od 2. rujna 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/20-01/237, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-05 od 2. rujna 2022. odbijene su žalbe tužitelja i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje izjavljene protiv djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-01/01-01/12, URBROJ: 251-19-01-20-253 od 26. veljače 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za povrat odnosno naknadu oduzete imovine i to za nekretnine oznake zk.č.br. …, kuća broj 19/1 (površine 134 čm), kuća broj 19/2 (površine 96 čm), zgrada 1 (površne 430 čm), zgrada 2 (površine 210 čm), zgrada 3 (površine 169 čm), zgrada 4 (površine 120 čm), zgrada 5 (površine 847 čm), zgrada 6 (površine 4 čm), zgrada 7 (površine 6 čm), izgrađeno zemljište (površine 194 čm), izgrađeno zemljište (površine 138 čm) i dvorište (površine 665 čm) Buerova, ukupne površine 3012 m2, upisane u zk. ul .. k.o. Grad Z..

 

2. Protiv navedenog rješenja tuženika pravodobno je ovome sudu tužitelj podnio tužbu ističući kako je prvostupanjsko tijelo ispravno utvrdilo da su Naredbom o likvidaciji mirovinski fondova, likvidirani mirovinski fondovi koji su po prijašnjim propisima o socijalnom osiguranju imali svojstvo samostalnih nosilaca mirovinskog osiguranja radnika i namještenika temeljem čl. 3. Zakona o provedbi socijalnog osiguranja na području Demokratske Federativne Republike Jugoslavije od 2. lipnja 1945. postali organi Središnjeg zavoda za socijalno osiguranje, a koji je bio pravni prednik Državnog zavoda za socijalno osiguranje. Prvostupanjsko tijelo je pogrešno utvrdilo da tužitelj nije pravni slijednik likvidirane Zagrebačke ledane d.d. radi čega isti nema pravo na povrat odnosno naknadu oduzete imovine sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi). Međutim, tužitelj ističe kako su Naredbom o likvidaciji mirovinskih fondova – bivših samostalnih nosilaca mirovinskog osiguranja radnika i namještenika ("Službeni list FNRJ" broj 12/47) prava i obveze mirovinskih fondova koji su po propisima o socijalnom osiguranju prije stupanja na snagu Zakona o socijalnom osiguranju radnika, namještenika i službenika ("Službeni list FNRJ" broj 65/46), imali svojstvo samostalnih nositelja mirovinskog osiguranja, preuzeta od strane Državnog zavoda za socijalno osiguranje koji je pravni prednik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i tužitelja. Pravno sljedništvo tužitelja, održano je neprekinuto. Pravo vlasništva tužitelja na navedenim nekretninama temelji se i na čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) kojom odredbom je pravo upravljanja, odnosno korištenja na stvari u društvenom vlasništvu postalo pravo vlasništva dotadašnjeg nositelja prava upravljanja.

 

3. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu po provedenom postupku poništiti osporeno rješenje tuženika te usvojiti zahtjev tužitelja za povratom odnosno naknadom oduzete imovine.

 

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na navode iz osporavanog rješenja te predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

 

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u cijelosti se pridružila navodima iz obrazloženja pobijanog rješenja tuženika predloživši odbiti tužbeni zahtjev.

 

6. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, a stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, to je sud na temelju odredbe čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez održavanja rasprave.             

 

7. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

 

8. Na temelju razmatranja svih spornih pravnih pitanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9. Uvidom u prvostupanjsko rješenje utvrđeno je da je istim odbijen zahtjev za povrat odnosno naknadu oduzete imovine s obrazloženjem da ne postoji pravni kontinuitet između Z. l. d.d. u Zagrebu kao ranijeg vlasnika imovine i tužitelja te Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, obzirom da je isto poduzeće likvidirano 1965. godine, zbog čega nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o naknadi.

 

10. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje sud je utvrdio da su tim rješenjem odbijene žalbe s obrazloženjem da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da podnositelji zahtjeva ne ispunjavaju uvjete iz čl. 12. st. 1. Zakona o naknadi.

 

11. Odredbom čl. 1. st. 1. navedenog Zakona o naknadi propisano je da se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.

 

12. Odredbom čl. 12. st.1. Zakona o naknadi propisano je da pravne osobe, odnosno njihovi pravni slijednici kojima je imovina oduzeta na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih čl. 3. ovoga Zakona imaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu samo ako su do donošenja ovoga Zakona na teritoriju Republike Hrvatske održale neprekinuto pravno sljedništvo, obavljale djelatnost i imale sjedište.

 

13. Odredbom čl. 1. Naredbe o likvidaciji mirovinskih fondova – bivših samostalnih nosioca mirovinskog osiguranja radnika i namještenika („Službeni list FNRJ“ broj 12/47, dalje: Naredba o likvidaciji mirovinskih fondova), propisano je da će se mirovinski fondovi, koji su po prijašnjim propisima o socijalnom osiguranju imali svojstvo samostalnih nositelja mirovinskog osiguranja radnika i namještenika i koji su na temelju čl. 3. Zakona o provedbi socijalnog osiguranja na području Demokratske Federativne Republike Jugoslavije od 2. svibnja 1945. godine postali organi Središnjeg zavoda za socijalno osiguranje, likvidirati po propisima te Naredbe. Prema čl. 4. st. 1. te Naredbe proizlazi da cjelokupna imovina (aktiva i pasiva) mirovinskih fondova likvidiranih po propisima te Naredbe postaje shodno čl. 3. st. 2. Zakona o socijalnom osiguranju radnika, namještenika i službenika, državno vlasništvo. St. 2. citiranog članka propisuje da tom imovinom upravlja i raspolaže, u smislu čl. 90. Uredbe o provedbi socijalnog osiguranja po propisima Zakona o socijalnom osiguranja, namještenika i službenika Državni zavod za socijalno osiguranje.

 

14. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da su predmetne nekretnine u vlasništvu poduzeća Zagrebačke ledane d.d. u Zagrebu nakon njegove likvidacije prešle u društveno vlasništvo rješenjem Odjela za financije Skupštine općine Medveščak broj: 04/3-I-6140/1-64 od 2. listopada 1965.

 

15. Slijedom navedenog, predmetne nekretnine ne mogu se dovesti u vezu s tužiteljem odnosno iz podataka u spisu ne proizlazi da su upravo njemu oduzete predmetne nekretnine po bilo kojoj osnovi. Također, sukladno citiranoj odredbi čl. 12. st. 1. Zakona o naknadi za osnovanost odobrenja naknade nužno je potreban kontinuitet u djelovanju pravne osobe, ili njenog pravnog slijednika, a koji kontinuitet tužitelj nesporno nije imao.

 

16. Naime, kako je likvidacija jedan od načina prestanka postojanja pravnih osoba te se time pravna osoba briše iz sudskog registra ili drugog registra, odnosno pravno prestaje postojati, to se u konkretnom slučaju, i po ocjeni ovoga suda, ne radi o oduzimanju imovine kakvu ima u vidu odredba čl. 1. Zakona o naknadi, a što već samo iz tog razloga čini zapreku da se udovolji zahtjevu za naknadu oduzete imovine.

 

17. Nadalje, a suprotno tužbenim navodima, Državni zavod za socijalno osiguranje nije proglašen pravnim slijednikom svih ranijih fondova mirovinskog i penziono-socijalnog osiguranja iz Kraljevine Jugoslavije, već se radi o novoosnovanom državnom zavodu kojemu je, sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Naredbe o likvidaciji mirovinskih fondova, predmetna imovina kao državno vlasništvo dana na upravljanje i raspolaganje.

 

18. Navedeno stajalište u istovjetnom slučaju potvrđeno je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni  broj Usž-3303/2021-4 od 4. veljače 2022.

 

19. Slijedom navedenog, budući da iz svega navedenog proizlazi da je pobijano rješenje tuženika u cijelosti na zakonu osnovano, to je na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 23. kolovoza 2023.

 

                                                                Sutkinja

  Dubravka Zec v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.