REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: Pr-15965/2021-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (u daljnjem tekstu: tužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Damir Primorac, odvjetnik u Primorac i partneri d.o.o. Odvjetničkom društvu iz Splita, Hrvatske bratske zajednice 2b, protiv tuženika-protutužitelja SPAR Hrvatska d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 50, OIB: 46108893754 (u daljnjem tekstu: tuženika), kojeg zastupa punomoćnica Mihaela Blažević, odvjetnica iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 37, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Mate Krmak, odvjetnika, zakonskog zastupnika tuženika ET, člana Uprave i punomoćnice tuženika Mihaele Blažević, odvjetnice, te presude javno objavljene dana 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, broj otpravka OU-154/2021, od 05. srpnja 2021.g.,a koji su ugovor tužitelj ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženik Spar Hrvatska d.o.o., Slavonska avenija 50, Zagreb, OIB: 46108893754, sklopili dana 19. travnja 2021.g. za radno mjesto voditelj projekata ekspanzije, te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II Nalaže se tuženiku Spar Hrvatska d.o.o., Slavonska avenija 50, Zagreb, OIB: 46108893754 da tužitelja ZTČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na posao na radno mjesto voditelj projekata ekspanzije, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Određuje se dan prestanka radnog odnosa tužitelja ZT kod tuženika SPAR Hrvatska d.o.o. sa danom 09. kolovozom 2021. godine.

2. Tužitelj se odbija sa tužbenim zahtjevom za naknadu plaća za razdoblje od

09. kolovoza 2021. godine pa nadalje.

3. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 19. travnja 2021.g. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu voditelj projekata ekspanzije, s tim da je kao prvi dan rada određen 01. svibnja 2021.g Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, od 05. srpnja 2021.g. tuženik navodi da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa. Prethodno, dopisom od 17. lipnja 2021.g. radnik je pozvan na iznošenje obrane, a na isto je odgovorio dopisom od 18. lipnja 2021.g.

Tužitelj osporava navode iz odluke o otkazu ugovora o radu jer su svi razlozi koje je tuženik naveo u odluci o otkazu banalni, kako pojedinačno, kao i u svojoj ukupnosti, te ne predstavljaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu u smislu skrivljenog ponašanja radnika, a kako to detaljno obrazlaže u tužbi.

Tužitelj smatra da u konkretnom slučaju ne postoje opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu, odnosno da svi pobrojeni propusti radnika niti pojedinačno, niti u svojoj ukupnosti ne predstavljaju takvu povredu obveza iz radnog odnosa da bi Odluka o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, broj OU- 154/2021, od 05. srpnja 2021.g. bila na zakonu osnovana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužitelja u cijelosti te navodi da su razlozi za otkaz skrivljenim ponašanjem tužitelja opravdani kako pojedinačno tako i u svojoj ukupnosti , a kako je to detaljno izloženo u odgovoru na tužbu. U tijeku postupka postavlja protutužbeni zahtjev na sudski raskid ugovora o radu iz razloga što je tužitelj surađivao sa konkurentom tuženika nudeći zemljišta za razvoj njihovih novih objekata, a zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć. Predlaže obiti tužbeni zahtjev, podredno usvojiti protutužbeni zahtjev, sve uz naknadu parničnih troškova.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u bilješku sa sastanka od 15.6.2021., Izvješće o privremenoj nesposobnosti , medicinsku dokumentaciju, Pisanu obranu na dopis poslodavca od 17. lipnja 2021., mail poruke, Zapisnik o priopćenju od 9. srpnja 2021., Odgovor na upozorenje o obvezana iz radnog odnosa i mogućosti otkaza od 18.1.2021., Poziv na obranu, Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza, Ugovor o radu od 19.4.2021., tjedni plan, Zahtjev za zaštitu prava od 19.7.2021., dopis tuženika Sindikatu trgovine Hrvatske - sindikalnom povjereniku u Spar Hrvatska, očitovanje sindikalnog povjerenika od 5.7.2021., revizijsko izvješće, Izvješće o događaju od 15.6.2021., Kućni red, Pravilnik o radu, Izjavu od 17.6.2021., Izjavu od 24.6.2021., Pravilnik o radu od 8.6.2021., obavijesti o počinjenom prekršaju uz obrazac - dostava podataka o vozaču, dostavnice, Ugovor o najmu,Izjavu od 29.10.2021., saslušao je svjedoke HT, DT, ETČ, AT, NT, KT, ČT, zamolbeno putem po Općinskom sudu u Splitu saslušani su svjedoci VT, HTČ, UT, LT, GT, TT, saslušao je svjedokinju BT te tužitelja, izvršio je uvid u Rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka od 8.10.2024.,lokacijske čestice, Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-25/1711-2 od 30.1.2025., Izvadak iz zemljišne knjige, saslušao zz tuženika te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, a protutužbeni neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja dana 05. srpnja 2021., da je u prekluzivnom roku izjavio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio.

6. U ovom postupku je kao sporno bilo za utvrditi da li je tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret u Odluci o redovitom otkazu Ugovora u radu u smislu čl. 115. Zakona o radu. ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/96, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu: ZR).

7. Uvidom u Odluku o otkazu Ugovora o radu od 05. srpnja 2021. utvrđeno je da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu sklopljen 19.04.2021. na neodređeno vrijeme, a zbog skrivljenog ponašanja radnika.

8. U obrazloženju navedene odluke u bitnom su kao razlozi donošenja odluke o otkazu navedena postupanja tužitelja da 15. lipnja 2021. godine kada je napustio filijalu odnosno svoje radno mjesto kroz vrata personalno ulaza koja nisu pod nadzorom zaštitara. Navodi se da je voditeljica interne revizije s vanjske strane provjerila pristup personalnom ulazu kroz koje je tužitelj napustio filijalu te utvrdio da vrata nisu bila zaključana i nesmetano ih je otvorila s vanjske strane pa da je ugrožena sigurnost filijale budući su treće osobe mogle neometano ući u filijalu. Također da je utvrđeno da zaštitarka nije bila nazočna prilikom tužiteljevog napuštanja radnog mjesta kroz navedeni ulaz odnosno izlaz, a na vratima je jasno navedeno da izlaz nije dozvoljen bez nazočnosti zaštitara, a o čemu postoje jasno vidljiva obavijest. Navodi se da je navedenim postupcima radnik nemarno postupio te da nije poštivao upute i procedure poslodavca vezano uz sigurnost i zaštitu imovine poslodavca čime je ugrozio sigurnost objekte i izbjegao eventualnu kontrolu prilikom napuštanja filijale. Također se navodi da se neposredno nadređenoj voditeljici ekspanzije za regiju Dalmacije, nije javio i nije naveo da će napustiti radno mjesto odnosno nije ju izvijestio o tome. Pregledom evidencije rada navedeno je da je tužitelj evidentirao spitza karticom kao redoviti odlazak u 10.18 sati, a čime je prekršio odredbe kućnog reda vezane uz radno vrijeme i registraciju na spitza terminalu. Nadalje da na upit voditeljice ekspanzije za regiju Dalmacije tužitelj nije precizirao kod kojeg geodeta je išao na sastanak , jer nije imao zadatak istraživanje lokacija u Makarskoj . Naknadno su utvrđeni propusti kada je izvršena provjera radnikovih evidentiranja radnog vremena u travnju 2021. te je utvrđeno višekratno postupanje radnika na način da nema evidentirane službene odlaske i dolaske iako ih je bio dužan evidentirati putem spitza terminala, a također usporedbom odlazaka sa kalendarom službenih aktivnosti radnika. Službene aktivnosti je bio dužan navesti o tjednom izvještaju kojoj je dužan dostaviti nadređenoj radnici a utvrđena je nepravilnost iz čega proizlazi da je u navedenim terminima radnik napustio radno mjesto bez odobrenja nadređenog voditelja, i to u privatne svrhe. Tako je utvrđeno da u 4 navrata nema termin u kalendaru odnosno nema upisan terenski rad nego uredske poslove, a bio je odjavljen na terminalu.

Navedenim ponašanjem je počinio povrede obveze iz radnog odnosa koje su navedene u Pravilniku o radu i to u članku 48.st.1.tč.2. Pravilnika o radu od 13.05.2019. koje se odnose na nepoštivanje propisanog radnog vremena, neopravdan ili samovoljni odlazak s posla prije kraj radnog vremena, zatim iz točke 11. koji se odnosi na nepoštivanje odredbi kućnog reda odnosno odredbi radnih tehnika odluka i procedura donesenih od strane poslodavca, čl. 50.st.1.toč.1 koji propisuje da ukoliko radnike nakon usmene opomene ili pismenog upozorenja ponovno počini povredu radnog odnosa ili ponovno ne poštuju odredbe ovog pravilnika te drugih pravilnika radnih tehnika i procedura donesenih od strane poslodavca te ako radnik posao ne obavlja savjesno na vrijeme odgovorno te u velikoj mjeri ugrožava bilo koji od poslodavčevih interesa. Također da je povrijedio odredbu članka 50. stavak 1. točka 12. Pravilnika -ukoliko radnik ne postupa prema izravnim napucima odgovorne osobe te ne slijedi dane instrukcije i savjete vezane uz posao i važeće procedure poslodavca. Navodi se da je tužitelj dana 14 .siječnja 2021 primio pisano upozorenje poslodavca o povreda iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza i to zbog istovrsnih obveza iz radnog odnosa.

Nesporno je da je tužitelju upućeno upozorenje od 14.01.2020. zbog nemarnog i neažurnog izvršavanja obveza iz radnog odnosa.

9. Radi utvrđivanja da li je tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret sud je saslušao svjedoke i stranke, te izvršio uvid u dokumentaciju u spisu. Valja istaknuti da je sud cijenio iskaze samo u djelu koji se odnosi na povrede koje su navedene u odluci o otkazu, kao i one koji su relevantni za protutužbeni zahtjev, a nije cijenio iskaze u pogledu rada i ponašanja tužitelja koje nije u svezi sa razlozima navedenim kao povrede iz radnog odnosa. Naime opravdano tužitelj ukazuje da je kod tuženika radio 8,5 godina i da nije bilo prigovora niti na njegov rad niti na izvršavanje zadataka, pa se sve navedeno prije izdavanja opomene sud nije uzeo u obzir prilikom donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari.

10. Prema odredbi članka 115.stavak 1. točka 3 Zakona o radu Zakon o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

11. Prema odredbi članka 119.ZR-a prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika , poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Isto tako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika , poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

12. Prema odredbi članka 135.stavak 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao.

13. Otkaz prema ovoj osnovi predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu. Obzirom da ZR ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, to se dopuštenost otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja. Pri tome kod ocjene postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika valja imati na umu ukupno ponašanje radnika za sve vrijeme trajanja radnog odnosa i to u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla koje je morao obavljati.

14. Da bi se radilo o skrivljenom ponašanju radnika i kršenju obveza iz radnog odnosa potrebno je da se kumulativno ispune tri uvjeta, a koje se odnose na kršenje obveza iz radnog odnosa, da obveze krši isključivo radnik i da ih krši s namjerom, odnosno nehajom kao blažim oblikom krivnje.

15. Točno je da poslodavac nije dužan trpjeti ponašanje radnika koji se manifestira u stalnom kršenju obveza iz radnog odnosa, neovisno da li je zbog toga poslodavcu nastala šteta, no takvo kršenje se mora sagledati u njegovoj ukupnosti, odnosno da li se radi o takvim povredama za koje je moguće jedino izreći najtežu mjeru, odnosno otkaz.

16. U pogledu povrede od dana 15. lipnja 2021., a da je tužitelj napustio filijalu odnosno svoje radno mjesto kroz vrata personalno ulaza koja nisu pod nadzorom zaštitara, sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da da tužitelj na navedeni ulaz prolazi na isti način već 8,5 godina koliko radi kod tuženika , kao i drugi radnici, da taj dan nije zvao zaštitara jer isti nije bio prisutan na vratima, odnosno radio je na drugim vratima, da vrata nisu od nikakvog sigurnosnog značaja, a da se sve vidi na kamerama, a da je tzv „Spitza„ bila vrlo često u kvaru. U pogledu povrede napuštanja radnog mjesta bez dozvole tužitelj navodi da je voditeljica HT znala za sastanak vezano za zemljište u Makarskoj , da je bio sa geodetom i odvjetnikom, te da je poslije sastanka sve prokomentirao sa voditeljicom.

Svjedokinja HT osporava da bi znala za sastanak, ali potvrđuje da je tog dana tužitelj donio sa sobom tlocrte poslovnih prostora, a nakon što je dobio otkaz našla je u uredu tužitelja dokumentaciju koja nije bila u serveru, a sve treba biti u zajedničkom serveru, ali ne zna da li ih je tužitelj obrađivao. Sud njen iskaz smatra kontradiktornim jer je potvrđuje da je tužitelj donio dokumentaciju nakon sastanka, a to što ona smatra da nije znala da ide na sastanka ne znači da joj to nije već bilo rečeno. Moguće je da je izostavila tu informaciju iz vida, a obzirom da ne postoje pismena odobrenja za svaki odlazak izvan ureda na sastanak, ne može teretiti tužitelja za nešto što je uobičajeno i u opisu poslova njegovog radnog mjesta. Sud njen iskaz nije prihvatio u djelu u kojem navodi da joj se tužitelj nije javio u svezi odlaska na sastanak, jer je iz iskaza drugih svjedoka te činjenice da je tužitelj neposredno prije bio s njom u kontaktu, neuobičajeno da se sastanak spomene, ali je za shvatiti da navedena informacija ne ostane nekome u pamćenju.

Svjedok AT, čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao jasan, istinit i u suglasju sa iskazima drugih svjedoka čije je iskaz sud prihvatio, navodi da je radi u sobi sa tužiteljem koji je dana nakon telefonskih razgovora izašao ali ne zna gdje, da je voditeljica pitala gdje je tužitelj otišao, da u tijeku radnog vremena nije dozvoljeno ulaziti i izlaziti na personalni ulaz odnosno da on to ne radi jer imaju izlaze na kojima se evidentiraju sa karticom a na uređaju se stisne gumb koji daje opciju za evidenciju izlaska, odnosno ulaska. Također navodi da izlazak mora biti pokraj zaštitara, ali se zna desiti da istoga nema na mjestu, te radnici izlaze bez obzira na njegovo prisustvo. Na dane 27.05.2021. i 14.06.2021. je sa tužiteljem i voditeljicom HT išao na sastanke, a tužitelj ih je vozio. Sud je iskaz navedenog svjedoka prihvatio u cijelosti jer je jasan i međusobno suglasan sa iskazima drugih svjedoka i materijalnim dokazima.

Svjedokinja DT navodi da je od revizorice obavještena o izlasku tužitelja na izlaz na kojem se nije javio zaštitaru, pa je zbog toga provela provjeru izlazaka sa upisom u kalendar te pregledom „ Spitza“ utvrdila da se više puta desilo da tužitelj nema preklapanje izlazaka i upisa u kalendaru, kao i da je izlazio prije završetka radnog vremena. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje jer je ista sačinila provjeru evidencije ulazaka i izlazaka te se u spisu nalazi njen izvještaj. Svjedokinja ETČ navodi da je vidjela tužitelja da izlazi kroz personalni izlaz, gdje nije bilo zaštitara, pa nakon što je razgovarala sa tužiteljem i predala mu ključeve, a kada je provjerila izlaz da vrata nisu bila zatvorena, da se na taj ulaz puštaju radnici ujutro i onda se zatvara sve do kraja radnog vremena, te je potrebno koristiti izlaz na info. Izlaz na personalni ulaz je moguć isključivo kada je prisutan zaštitar koji mora provesti kontrolu izlazaka i ulazaka. Iskaz navedene svjedokinje je sud prihvatio u djelu u kojem se podudara sa iskazom tužitelja o susretu na parkingu, no ne i u djelu da nije dozvoljeno izlaziti na taj izlaz jer je u suprotnosti sa iskazom tužitelja, svjedoka KT i MT. Svjedok KT koji radi sa tužiteljem u istom objektu, objašnjava da postoje ulaz za kupce gdje ulaze radnici i postoji ulaz za robu, da je na njihovom objektu jedan zaštitar a da su obavezni se evidentirati prilikom ulaza i izlaza kroz čitač kartica, da mogu izaći na oba izlaza, da se trebaju javiti zaštitaru prilikom izlaska ali da je to problem kad zaštitar nije na svom mjestu. Navodi da je ta porta uvijek otključana jer je to službeni evakuacijski izlaz, tamo je i njihova privatna parking zona i na nju izlaze da ne moraju kružiti kroz cijeli objekt. Navodi da bi se ta vrata trebala sama zatvarati, ali su to obična vrata, a da je kolega TT dobio opomenu jer nije prijavio da su vrata neispravna. Sud je njegov iskaz prihvatio u cijelosti kao jasan i istinit, kao i iskaze svjedoka DTČ i JT koji potvrđuju da su se spornog dana našli sa tužiteljem radi već prije ugovorenih sastanaka.

Tužitelj u pogledu navedene povrede iskazuje da prije ovog događaja radio 8,5 godina i svih tih godina na isti način prolazio kroz ovaj ulaz kao i svi drugi radnici, da je točno je da se dana 15.6.2021. nije javio zaštitaru, jer se ne nalazio na, ai da mu je zaštitar rekao da nema potrebe da mu se javlja jer vidi na kamerama, da je sreo na parkingu sreo gđu. ETČ, Pojašnjava da se javio svojoj voditeljici HT, te joj rekao da ide na sastanak i to sa geometrom i odvjetnikom, a nakon što se vratio sa voditeljicom HT sam prokomentirao navedenu dokumentaciju te da su zaključili da im prostor ne odgovara.

17. Analizirajući iskaz svjedoka i tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj izašao dana 15.06.2021. na personalni izlaz, da se nije javio zaštitaru, da je godinama izlazio na taj izlaz kao i drugi radnici, a što također proizlazi iz iskaza svjedoka MT, da je svrha njegovog izlaska bio dogovoren sastanak sa geometrom i odvjetnikom, a što potvrđuju navedeni svjedoci, kao i što proizlazi iz tjednog plana za 15.06.2021. koji prileži spisu.

18. Slijedom navedenog je sud utvrdio da tužitelj nije počinio povredu koja se odnosi na izostanak sa radnog mjesta bez obavijesti voditeljici, jer je poklonio vjeru iskazu tužitelja da su naveden sastanci bili najavljeni, a u konačnici svjedokinja HT potvrđuje da je tužitelj donio spornog dana neke dokumente, dok sud nije poklonio vjeru njenom iskazu u dijelu da joj nije rekao gdje ide, da nije imao zadatak vezan uz zemljište u Makarskoj, jer su svjedoci DTČ i GT potvrdili sastanak sa tužiteljem u svezi zemljišta, a što je posao tužitelja u svezi njegovog radnog mjesta. Tužitelj je počinio povredu kada se prilikom izlaska nije javio zaštitaru, ali je sud utvrdio da je poslodavac znao da radnici izlaze na personalni izlaz, jer im je to bliže zbog parkirališta, da se svi izlazi vide na kamerama, kao i da vrata koje su na tom izlazu nisu posebna, već obična vrata koja su tog dana bila u kvar, odnosno nisu se zatvarala. Slijedom navedenog, tužitelj je počinio povredu izlaska na navedeni izlaz bez da se javio zaštitaru, ali je poslodavac znao da radnici izlaze na taj način, i to je tolerirao, jer je u smjeni uvijek bio jedan zaštitar koji se ne može nalaziti na svim mjestima odjednom, a poslodavac nije smatrao da bi trebalo zaposliti više zaštitara ukoliko je takav izlaz dopušten isključivo uz nazočnost zaštitara. Dakle tužitelju se stavlja na teret povreda za koju je poslodavac znao da godinama čine radnici, jer su izlazili na personalni izlaz i u slučajevima kada zaštitar nije bio prisutan, pa stoga sud smatra da navedena povreda nije takva koju bi tužitelj činio sa namjerom kršenja obveza iz radnog odnosa, već je postupao u datim okolnostima kao i drugi radnici, a poslodavac je to do ovog slučaja tolerirao navedeno postupanje, pa sud smatra da ova povreda nije od takvog značaja koje bi trebalo rezultirati najtežom mjerom za tužitelja,a svakako ju tužitelj nije činio s namjerom da krši propisane odredbe iz kućnog reda i Pravilnika. Sud u navedenom ponašanju nije utvrdio niti blaži oblik krivnje, već isključivo postupanje koje je bilo uobičajeno i koje je poslodavac tolerirao, a ne radi se o takvom postupanju pri kojem bi tužitelj grubo zanemarivao pravila poslovanja tuženika, ne izvršavao i neopravdano odbijao radne zadatke, odnosno iste nemarno i nepravovremeno izvršavao.

19. Posebno se navedeno odnosi na upozorenje od 14.01.2020. gdje je tuženik naveo navodne povrede, međutim iste nije nigdje dokumentirao odnosno priložio dokaze, tim više što nakon očitovanja tužitelja na izdano upozorenje nije bilo od strane tuženika odgovor koji bi tužitelju ukazao da su iste opravdane. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka VT u kojem navodi da je tužitelj tražio od njega novac za podmirenje ručka i vjerskih obreda, tim više što navodi da je to prijavio ŽT, i gospodina Z, jer se radi o događaju navodno pet godina prije otkaza, a da nitko od navedenih nije o takvoj prijavi ništa poduzeo. Navedeno ponašanje bi predstavljalo tešku povredu, a obzirom na ne postupanje tuženika sud je nije prihvatio kao istinitu, kao niti cijeli iskaz svjedoka koji nije u svezi sa razlozima za otkaz.

20. U odnosu na povrede koje su navedene po provjeri tužiteljevog evidentiranja radnog vremena od travnja 2021. je sud analizirajući iskaze svjedoka i tužitelja utvrdio da je sistem evidentiranja prisutnosti radnika na radnom mjestu „spitza“ sistem kojim se radnici prijavljuju za dolazak, odlazak, korištenje pauze, službene odsutnosti, a sve u svrhu utvrđivanja evidencije radnog vremena, a o čemu su iskazivali svjedoci ČT, BT, utvrđeno je da se događa da radnici stisnu krivo tipke , da dolazi do pogrešnog evidentiranja dolaska ili odlaska, ali da to SAP evidentira, da se greške ispravljaju, da se u slučaju nepodudaranja radnici kontaktiraju radi razjašnjenje, a da je tužitelj neovisno o tome kako je evidentirao svoje ulaske i izlaske , bio na radnom mjestu, jer je za navedeno razdoblje upravo temeljem takvog evidentiranja njemu isplaćena plaća. I u ovom slučaju je poslodavac znao da se greške dešavaju, jer je svjedokinja BT iskazivala da svaki voditelj ima evidenciju radnog vremena, da se sporne situacije razjašnjavaju i sa radnicima i sa članovima uprave, pa je stoga sud zauzeo stav da se ne radi o povredama iz Kućnog reda i Pravilnika o radu, jer je sud utvrdio da tužitelj nije počinio povredu da bi ne poštivao propisano radno vrijeme, ili da i neopravdano ili samovoljno odlazi prije kraja radnog vremena a kako je to propisano člankom 48.stavak 1.točka 2. i 11.Pravilnika o radu.

Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja da se ponekada možda krivo prijavio ulaskom ili odlaskom, ali je nedvojbeno da je bio na radnom mjestu i obavljao poslove istog.

21. U pogledu razloga za otkaz valja istaknuti da se Sud Evropske unije više puta i u više odluka očitovao o potrebi razumnosti i proporcionalnosti u donošenju sudskih odluka koje se odnose na otkaz ugovora o radu , osobito u kontekstu zaštite radnika u skladu sa pravom EU, pa tako sud EU zahtijeva da otkaz mora biti razumno opravdan što znači da razlozi za otkaz moraju biti valjani, objektivni i proporcionalni cilju koji se želi postići, a razlog za otkaz mora biti istinski i ozbiljan, a ne proizvoljan.

22. Iz dokaznog postupka proizlazi da takve razloge poslodavac nije imao u ovom slučaju, jer je baš suprotno, donio odluku o otkazu u pogledu povreda koje opisuje, a koje su po stavu ovog suda nisu od tolikog značaja za donošenje najteže mjere koja se može izreći radniku, a sve iz razloga koji su već navedeni u ovoj presudi. Naime, točno je da radnik mora postupati po nalozima poslodavca i poštivati postupak evidencije ulaska i izlaska , no imajući u vidu da su svjedoci potvrdili da je dolazilo do krivih prijava u sistemu E, ali da se to rješavalo, sud je utvrdio da zbog takvog postupanja tužitelja nije došlo do povrede sigurnosnih mjera niti doveo poremećaja u poslovanju, te da se i drugi radnici postupali na identičan način a sve je to poslodavac znao i tolerirao.

23. U pogledu postupanja tužitelja da je povrijedio dostojanstvo kolegice HT iz iskaza navedene proizlazi da je prilikom uručivanja poziva za obranu tužitelj počeo na nju vikati da nije istina da joj se nije javio da izlazi van i da laže, a da se ona zbog toga osjećala uznemireno, dok iz iskaza DT koja je tom prilikom uručivala tužitelju poziv, proizlazi da je tužitelj nakon što je pročitao poziv, počeo glasno govoriti HT da ju je obavijestio i da što sada laže. Svjedok NT iskazuje da se tužitelj negativno postavio na kolegicu HT, da je burno reagirao i rekao da ne govori istinu.

Tužitelj u iskazu navodi da je bio uzrujan jer su mu uručili hrpu dokumenata na koje je morao odgovoriti u roku od 2 dana, da je rekao voditeljici što mu to rade i da li ju nije boga strah. Iz navedenog je sud utvrdio da je osobni doživljaj svjedokinje HT bio da tužitelj na nju viče, jer je sud poklonio vjeru iskazu DT i tužitelju da je govorio glasnije i da je bio uzrujan. U takvim slučajevima se ne može govoriti o povredi dostojanstva, već jednoj normalnoj ljudskoj reakciji na stresni događaj kao što je otkaz.

24. Tužitelj ne osporava da je htio sa zaštitarima razgovarati o načinima izlaska kroz personalni izlaz, i sud je prihvatio njegov iskaz da je u tome pogriješio, ali isto kao ljudsku reakciju na nešto što mu se stavlja na teret i zbog čega je dobio otkaz. No sud u navedenom ponašanju tužitelja nije utvrdio postupanje koje bi ugrozilo bilo kojeg radnika, a poklonio je vjeru iskazu tužitelja da je mislio da ima pravo od zaštitara dobiti informaciju kakvu izjavu je zaštitar potpisao. Sud ima u vidu iskaze ATČ i UT koji su potvrdili da je tužitelj pokušao u svezi navedenog s njima razgovarati, a da do tada nije s njim bilo nikakvih problema u pogledu poštivanja sigurnosnih pravila.

25. Sud je prihvatio iskaz tužitelja da ima prijavljenu adresu i u [adresa] i u [adresa] prebivalište, jer i živi na obje adrese, a iz dokumentaciju u spisu je utvrđeno da u ugovoru o radu adresa tužitelja je iz [adresa], da je ista navedena u osobnoj iskaznici i da na istu prima svu poštu, a što je i utvrđeno uvidom presliku osobne iskaznice, dok je iz rješenja Agencije za zaštitu podataka navedena adresa u Trogiru. Tuženik je samoinicijativno putem javnog bilježnika dostavio odluku o otkazu na adresu tužitelja u Trogiru, navodeći da ima saznanja da tamo živi, a što zaista ukazuje na ustrajno postupanje poslodavca da tužitelju svaku radnju prikaže kao grešku, a za takvim postupanjem nije bilo potrebe, jer tužitelj nije odbijao primati poštu na adresi iz ugovora o radu i osobnoj iskaznici.

26. Nesporno je da je tužitelj obavijestio poslodavca da je na bolovanju, a činjenica da nije odmah dostavio doznake, ne predstavljaju povredu, jer je tužitelj doznake dostavio nakon nekoliko dana, te je opravdao svoje nepostupanje u mailu koji je dostavio za vrijeme dok se nalazio na bolovanju.

27. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da u postupanju tužitelja po primitku poziva za obranu ne postoje povrede koje bi opravdale odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja , slijedom svega navedenog je utvrđeno da su tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz tužitelju te da je otkaz nedopušten, slijedom čega je dužan tužitelja vratiti na rad.

28. U pogledu razloga za sudski raskid ugovora o radu sud je iz iskaza zz tuženika ET, utvrdio da je isti pregledao dokumentaciju i da je suglasan sa odlukom o otkazu, da se radi o povredama zbog kojih nije moguće nastaviti radni odnos, jer je izgubljeno povjerenje u tužitelja, iako je na mjesto člana uprave došao 1.9.2024., a sve razloge gubitka povjerenja u tužitelja dodatno pojašnjava sa situacijom u pogledu čestice u Posedarju koja je tuženiku važna zbog poslovnog prostora, a tužitelj ima dio čestice i po navodima zz tuženika ucjenjuje poslodavca sa visinom cijene zemljišta. Isto tako navodi da je vlasnik okolnih čestica H i drugi vlasnici.

29. Sud je navedeni iskaz, pogotovu u pogledu navoda o ucjeni od strane tužitelja za kupnju čestice ocijenio kao neobjektivnu, usmjerenu na postizanje uspjeha u sporu odnosno pronalaženja razloga za sudski raskid. Pri tome valja napomenuti da po stavu ovog suda narušenost međusobnog povjerenja ne predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu. Gubitak povjerenja poslodavca prema radniku može biti opravdani razlog za otkaz ugovora o radu ali u tom slučaju poslodavac mora dokazati na koji je način radnik povrijedio svoje radne obveze zbog čeg je došlo do gubitka povjerenja u tog radnika odnosno obrazložiti razloge gubitka povjerenja u rad radnika. Obzirom da je sud utvrdio da tužitelj nije počinio povrede koje bi opravdale otkaz zbog skrivljenog ponašanja, tako sud nije niti poklonio vjeru o gubitku povjerenja u rad radnika, tim više što se povrede koje tuženik stavlja na teret odnose na propisani postupak evidentiranja ulaska i izlaska, a ne na povrede u radu tužitelja.

30. Poslodavac ima pravo tražiti od suda da utvrdi sudski raskid, no navedene razloge mora dokazati, a što tuženik nije dokazao u ovom postupku, a kako je to već u presudi obrazloženo.

Slijedom navedenog je valjalo odbiti protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

31. Valja dodati da je sud po zaključenju prethodnog postupka prihvatio dokumentaciju koju je na ročištu od 17.02.2025. dostavio tužitelj a koje se odnose na utvrđene povrede obradom osobnih podataka koje je utvrdila Agencija za zaštitu osobnih podataka , a u svezi saslušanja FT koja je bila saslušana kao svjedok, jer je sud smatrao da se navedeni dokaz može koristiti obzirom da tužitelj nije mogao prije zaključenja prethodnog postupka dostaviti navedeno.

Sud nije prihvatio dokumentaciju koja se odnosi na čestice koje su u vlasništvu tužitelja, jer navedeno nije u svezi sa predmetom postupka.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tako je tužitelju priznat jednokratni trošak za zahtjev za ukupno 4 radnje od 250 bodova (primjenom Tbr. 7/2 OT),(vrijednost 1 boda = 2,00 eura), te za ročišta od 3.2.2022., 31.5.2022., 2.11.2022., 17.7.2024., 21.11.2024., 17.2.2025. i 15.4.2025., za svako ročište po 50 bodova (primjenom Tbr. 7/1, 8/1, 8/3 i 9/1 OT), ukupno 600 bodova ili 1.200,00 eura (1 bod = 2,00 eura) na koji iznos je pridodano 25% PDV-a sveukupno 1.500,00 eura.

33. Tužitelju je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak

34. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 9. lipnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u pet istovjetnih primjeraka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku