Poslovni broj: Us I-5406/23-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ljerke Perica kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: GC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Željki Mance, odvjetnici iz Varaždina, Trakošćanska 16, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 09. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/23-01/03360272894, URBROJ: 341-99-05/3-23-2881 od 18. rujna 2023. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadom troška.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 18. rujna 2023. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 17. svibnja 2023. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužiteljici kao službenici pravosudne policije priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, na temelju posebnog propisa - čl. 11. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (NN 128/99, 129/00, 16/01, 22/02, 41/08, 97/12 i 118/12 - ZPMO).

Tužiteljica u tužbi ističe da joj je nastupila opća nesposobnost za rad te ukazuje na to da se smislenim tumačenjem odredbi ZPMO-a može zaključiti da joj se kao ovlaštenoj službenoj osobi pravosuđa uopće niti nije mogla utvrditi profesionalna nesposobnost za rad. Tužiteljica ističe da ispunjava uvjete za starosnu mirovinu. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvala uredno pozvana opunomoćenica tužiteljice, što je detaljno utvrđeno na raspravnom zapisniku od 09. lipnja 2025. godine.

U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljica je kao službenica pravosudne policije 10. veljače 2023. godine na izvanrednom nadzornom zdravstvenom pregledu proglašena nesposobnom za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe, a onda je s danom kasnije i razriješena statusa ovlaštene službene osobe odjela osiguranja u kaznionicama i zatvorima.

Tužiteljičin liječnik opće medicine je 13. ožujka 2023. godine podnio prijedlog za ocjenu radne sposobnosti.

Prvostupanjsko tijelo vještačenja u upravnom postupku je najprije 17. travnja 2023. godine tužiteljici utvrdilo opću nesposobnost za rad, ali se s tom ocjenom nije suglasilo revizijsko tijelo, koje je 26. travnja 2023. godine utvrdilo profesionalnu nesposobnost za rad, uz ocjenu da tužiteljica ne može obavljati poslove ovlaštene službene osobe, ali da može obavljati administrativne poslove.

Prvostupanjskim rješenjem od 17. svibnja 2023. godine je stoga tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, po posebnom propisu (čl. 11. ZPMO-a).

Drugostupanjsko tijelo vještačenja je 11. rujna 2023. godine potvrdilo ocjenu o profesionalnoj nesposobnosti za rad pa je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 18. rujna 2023. godine odbio tužiteljičinu žalbu.

Sud ne može prihvatiti tužiteljičin navod o tome da ispunjava uvjete za starosnu mirovinu, jer je ova upravna stvar započeta prijedlogom za ocjenu tužiteljičine radne sposobnosti, što znači da se radi o predmetu priznavanja prava na invalidsku mirovinu.

U odnosu na tužiteljičin navod o tome da je kod nje nastupila opća nesposobnost za rad, sud ukazuje na usuglašene ocjene revizijskog tijela i drugostupanjskog tijela vještačenja iz upravnog postupka o tome da se s medicinske točke gledišta u konkretnom slučaju radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad tužiteljice, s obzirom na to da može obavljati administrativne poslove.

Ova medicinska utvrđenja tužiteljica u upravnom sporu nije dovela u pitanje, jer nije ni predložila provedbu odgovarajućeg vještačenja (po vještaku medicine rada), koje bi eventualno osporilo medicinska utvrđenja nadležnih tijela iz upravnog postupka.

Nije u pravu tužiteljica s tvrdnjom da joj se kao službenici pravosudne policije isključivo mogla utvrditi opća nesposobnost za rad.

Na temelju čl. 1. st. 1. ZPMO-a tim propisom su uređena prava iz mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika, službenih osoba s posebnim dužnostima i ovlastima u sigurnosno- obavještajnom sustavu i ovlaštenih službenih osoba pravosuđa.

Tužiteljica se poziva na to da je u čl. 6.a st. 1. ZPMO-a propisana mogućnost prestanka službe s pravom na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad samo djelatnim vojnim osobama, policijskim službenicima i službenim osobama s posebnim dužnostima i ovlastima u sigurnosno-obavještajnom sustavu. Tužiteljica iz toga izvodi nepravilan zaključak da se njoj kao službenoj osobi pravosuđa, na koju se ne odnosi čl. 6.a st. 1. ZPMO-a, može utvrditi samo opća nesposobnost za rad.

Točno je da se odredba čl. 6.a st. 1. ZPMO-a ne odnosi na tužiteljicu kao službenu osobu pravosuđa (službenicu pravosudne policije), ali posebno i zbog toga što se ta odredba odnosi na slučaj utvrđenja nemogućnosti daljnjeg profesionalnog razvoja (što se po prirodi stvari može odnositi na djelatne vojne osobe, policijske službenike i službene osobe s posebnim dužnostima i ovlastima u sigurnosno- obavještajnom sustavu, ali ne i na ovlaštene službene osobe pravosuđa) te zbog toga što se navedena odredba odnosi na utvrđivanje profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu ili profesionalnom bolešću (uzrok tužiteljičine profesionalne nesposobnosti za rad nije ozljeda na radu ili profesionalna bolest, nego bolest).

Činjenica egzistiranja spomenute odredbe čl. 6.a st. 1. ZPMO-a ne isključuje mogućnost utvrđivanja profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane bolešću službenim osobama pravosuđa. Takva mogućnost je izričito propisana u čl. 11. ZPMO-a, na koji je i izričito izvršeno pozivanje u prvostupanjskom rješenju od 17. svibnja 2023. godine i u osporavanom drugostupanjskom rješenju od 18. rujna 2023. godine.

U čl. 11. ZPMO-a je propisano da će se kod osiguranika utvrditi postojanje profesionalne ili opće nesposobnosti za rad ako zdravstvena komisija nadležnog ministarstva proglasi osiguranika nesposobnim (i za obavljanje poslova službene osobe pravosuđa), a upravo je to slučaj s tužiteljicom koja je 10. veljače 2023. godine na izvanrednom nadzornom zdravstvenom pregledu službenika pravosudne policije proglašena nesposobnom za obavljanje poslova ovlaštene službene osobe. Prema tome, nadležna tijela vještačenja iz upravnog postupka, kao i revizijska tijela, su imala mogućnost tužiteljici utvrditi postojanje profesionalne ili opće nesposobnosti za rad, a njihovo utvrđivanje da je kod tužiteljice nastupila profesionalna nesposobnost za rad uzrokovana bolešću tužiteljica nije dovela u pitanje eventualnim predlaganjem provedbe nezavisnog sudskog vještačenja u upravnom sporu. U tom pogledu se radi o utvrđivanju medicinskih činjenica pa je sud na raspravnom ročištu kao nepotreban i neadekvatan odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice.

Na temelju svega navedenog sud ocjenjuje da je tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 18. rujna 2023. godine pravilno i zakonito odbio tužiteljičinu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 17. svibnja 2023. godine pa je tužbeni zahtjev za poništavanje tuženikovog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 09. lipnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Željka Mance

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića